ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA

Sve ove korizmene nedjelje promatramo putovanje izraelskog naroda: savez s Bogom, Abrahama, Mojsija. Danas nam liturgija govori o prvom vazmu koji se slavio u obećanoj zemlji. Bog je uvijek vjeran svojim obećanjima- on nas vazda vodi k sreći, k novom životu slobode. Sve to nama danas omogućuje Bog po Kristu koji nas oslobađa od grijeha.

1. ČITANJE Jš 5, 9a.10-12

Prvi vazam u obećanoj Zemlji. – Nakon četrdeset godina putovanja pustinjom, povijest spasenja se nastavlja s Jošuom i ulaskom u obećanu Zemlju. Hebreji slave Vazam kao zahvalu za to konačno ostvarenje obećanja. Biblija i tom zgodom pokazuje povijesnost ljudskog života i daje sigurnost u čovjekovu hodu prema budućnosti.

Čitanje Knjige o Jošui

U one dane: Reče Gospodin Jošui: »Danas skidoh s vas sramotu egipatsku.« Izraelci se, dakle, utaboriše u Gilgalu i ondje na Jerihonskim poljanama proslaviše Pashu četrnaestoga dana u mjesecu, uvečer. A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i pržena zrnja. I mana je prestala padati čim su počeli jesti plodove zemlje. Tako Izraelci nisu više imali mane, nego su se te godine hranili plodovima zemlje kanaanske.

Psalam Ps 34, 2-7

Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,

njegova će mi hvala biti svagda na ustima!

Nek se Gospodinom duša moja hvali,

nek čuju ponizni i nek se raduju!

Veličajte sa mnom Gospodina,

uzvisujmo ime njegovo zajedno!

Tražio sam Gospodina i on me usliša,

izbavi me od straha svakoga.

U njega gledajte i razveselite se

da se ne postide lica vaša.

Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje,

izbavlja ga iz svih tjeskoba.

2. ČITANJE 2Kor 5, 17-21

Novo rođenje. – Krist nas pomiruje s Bogom. Krštenjem nas obnavlja na novi život: postajemo njemu slični, zapravo dajemo se na put života kojim je i on prošao.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.

EVANĐELJE Lk 15, 1-3.11-32

Bog čeka naš povratak. – Bog je dobar i strpljiv. On šalje svoga Sina ne onima koji misle da su pravedni već onima koji se smatraju grešnicima. Raduje se našem povratku. Bog je ljubav i dobrota. Ta je poruka i danas tako važna kad se kršćani znadu hvalisati svojom »svetošću i pravednošću« te odbacivati ljude, a i braću po vjeri za koju misle da nisu kao oni. U tom smislu je potrebno obraćenje našeg mentaliteta.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu:

»Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.

Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’

Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.

A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«

Misna čitanja preuzeta su sa stranice https://www.hilp.hr/liturgija-dana/