KRIŽNI PUT

 

  

Ulazna pjesma

 

 

U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga.

Amen.

 

Voditelj:

Franjo je Asiški ljubio i meditirao

otajstvo ljubavi Raspetoga

još od susreta i razgovora s Kristom

u crkvici sv. Damjana.

Cijeli će svoj život naviještati otajstvo ljubavi

postajući on sam njegova živa slika na brdu Verna,

kada će primiti dar stigmati – znakove Raspetoga –

na vlastitom tijelu.

Neka slavni Isusov križ

obasja vjerom, ufanjem i ljubavi

put svakoga od nas

i neka nas učini sposobnima ljubiti

i prihvatiti Raspetoga

u križevima koje svakodnevno susrećemo

na našem putu.

 

 

Kratka pauza u tišini.

 

 

Pomolimo se.

Usmjeri, Oče, sa svjetlom tvoje milosti

naše korake na putu Križa,

kako bismo, hodajući po Kristovim stopama,

došli do tvoje slavne kuće,

gdje je On pripremio mjesto za nas.

Tebi, Oče, po Kristu, u Duhu,

svaka čast i slava u sve vijeke vjekova.

Amen.

 

I. POSTAJA

Isusa osuđuju na smrt

 

Iz evanđelja po Luki (23, 13 – 24)

Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod te im reče: “Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. Kaznit ću ga dakle i pustiti.” I povikaše svi uglas: “Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!” A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. Ali oni vikahu: “Raspni, raspni ga!” On im treći put reče: “Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti.” Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. Pilat presudi da im bude što ištu.

 

Razmišljanje

Isus stoji pred sramotnim sudom. Oni koji ga optužuju su lažljivci. Isus zna da je njegov život i njegova djela i misli čisti. Živio je izgarajući za druge. Njegova duša je potresena sramotnim optužbama njegovih protivnika. Kako bi se u nama podigao osjećaj pravde kad bi nam netko htio natovariti nezasluženu kaznu. Branili bi se svim snagama. A ipak znamo da smo mnogo toga skrivili i sagriješili. U takvoj bezizlaznoj situaciji Gospodin Isus šuti. Preuzima osudu po slobodnoj volji u kojoj je sadržana sveta volja Očeva. No, ipak sve ono što slijedi je uronjeno u nepravednu gorčinu.

Pomolimo se: Gospodine, ti si nam pokazao put kojim moramo ići. Taj put si ti sam. Pomozi nam da te slijedimo i onda kada nam je učinjena nepravda i laž. Daj da u takvim situacijama spoznajemo volju Očevu i poslušamo ju. Pogodi li nas kakva nepravda neka nam pomogne tvoja milost da znamo i zašutjeti i svoje opravdanje prepustiti nebeskom Ocu. Neka nam u tome pomogne i zagovor serafskog Oca Franje koji je nasljedovao tvoje stope i u trenucima patnje, bolesti i križa. Daj da učimo od Franje: „Blago sluzi koji podnosi stegu, ugor i prigovor od drugoga tako strpljivo kao od sebe. Blago sluzi koji kad je ukoren, to dobrostivo prima, čedno se podlaže, ponizno priznaje i rado daje zadovoljštinu. Blago sluzi koji nije brz u opravdavanju sebe i ponizno podnosi sramotu i predbacivanje grijeha gdje grijeha nije počinio (I. opomena)“.

 

 

II. postaja

ISUS PRIMA NA SE KRIŽ

 

Iz Evanđelja po Ivanu (19, 14 – 18)

Bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure. I Pilat reče Židovima: “Evo kralja vašega!” Oni na to povikaše: “Ukloni! Ukloni! Raspni ga!” Kaže im Pilat: “Zar kralja vašega da razapnem?” Odgovoriše glavari svećenički: “Mi nemamo kralja osim cara!” Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota.

 

Razmišljanje

Gospodine, probali smo otvoriti naše oči prema mnogim zaboravljenim ili prešutljenim patnjama. Nastojali smo shvatiti da to nisu problemi, već križevi. Križevi koje smo pozvani staviti i na svoja leđa.

Kakvo je iznenađenje sresti te, Isuse, i kako je lijepo otkriti da nam čak i pri tome praviš društvo!

Ali kakva je razlika između „problema“ i „križa“? Pred stvarima koje ne idu, patnjama, teškoćama, nepravdama, padovima imamo dvije mogućnosti: osjetiti svu njihovu tegobu i težinu sa težnjom da ih pustimo da same nestanu kako ne bi „umrli pod njima“; ili prihvatiti te situacije bez iluzije da svaku stvar možemo riješiti, ali s vjerom da zajedno s Isusom i naš mali doprinos može biti znatan. Ti nas poučavaš da svojim križem vršiš nalog svoga Oca. Za nas. Za naš spas. Ti to hoćeš sa svom snagom svoga srca. Tako je tvoja duša jasna i sabrana. Ide prema križu i sa svom odlučnošću ga prihvaća.

 

Pomolimo se.

Gospodine, lako je u dobro i pogodno vrijeme govoriti: Spreman sam na sve što Bog od mene hoće. Nešto drugo znači biti spreman kad križ dođe. Naše srce tada postaje uznemireno i bojažljivo. Pomozi nam u našem životu kada dođu trenuci križa i raznih nevolja da stanemo čvrsto uz tebe. Učini nas strpljivima i poniznima kada dođe vrijeme križa. Daj da prihvatimo Franjin poticaj: „Svi braćo gledajmo dobrog pastira koji je, da spasi svoje ovce, podnio muku križa. Gospodina su njegove ovce slijedile u nevolji i progonstvu, u preziru i gladi, u bolesti i kušnji i u svemu ostalome; i zato su od Gospodina primile život vječni (VI. Opomena)“.

 

III. POSTAJA

isus pada prvi put pod križem

 

Iz Evanđelja po Ivanu (18, 19 – 24)

Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: “Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio.” Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: “Tako li odgovaraš velikom svećeniku?” Odgovori mu Isus: “Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?” Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku.

 

Razmišljanje

Isus je iscrpljen i umoran. Čitave noći nije spavao ni jeo. Vukli su ga na sve strane. Križ je odviše težak a Isusovo tijelo pri izmaku snaga od jačine udaraca i šibanja koje je moralo podnijeti prije samog križnog puta. Ljudi su surovi i podmukli u takvim situacijama. Nitko mu ne želi pomoći pri njegovu padu a možda ga je netko i namjerno srušio. No, Isus se ustaje, zagrli svoj križ i pođe dalje.

Isus nam nudi izbor. On nam dopušta da ga smatramo i prepoznajemo kao vođu, kao svjetlo koje osvjetljava naše korake kad se pojavi tama i kad se bojimo odabrati smjer kojim ćemo koračati u našem životu.

Kad nemamo dovoljno hrabrosti ili nam nedostaje jasnih ideja pri odgovoru na pitanje „Što tražim?“, On se približava nama. Ponekad nježno, ponekad snažno i smjelo, prati nas u potrazi kao vjeran prijatelj koji vjeruje u našu sposobnost da ćemo razumjeti naša postignuća, ali i padove. Nudi nam oslonac: pouzdati se u Njega. S Njim ćemo ponovo pronaći snagu vjere i osjetiti pripadnost jednoj većoj obitelji: zajednici. Tako naš hod ponovo dobiva smisao i naš korak ponovo pronalazi krepost.

 

Pomolimo se.

Isuse, tvoje breme prelazi tvoje moći, a ti ga ipak nosiš za nas, jer to Otac želi. Uči nas da shvatimo kako se svaka istinska patnja mora plećima učiniti preteškom, jer nismo stvoreni za patnju, nego za sreću i radost. Dođu trenuci kad kažemo: Ne mogu više, dosta mi je svega. Daj nam, Gospodine, strpljivosti da izdržimo svaki križ, a pogotovo onaj kojeg više ne bi htjeli ponijeti. Daj nam da poput tebe uvijek iznova ustajemo kad padnemo jer bez tebe to ne možemo uspjeti. Daj da pod težinom križa upremo pogled u tebe potaknuti Klarinim riječima: „ Njega ljubiti usrećuje, Njega motriti odmara, Njegova dobrostivost ispunja, Njegov spomen prosvjetljuje, Njegov miomiris uskrisuje. (Iz IV. Pisma sv. Klare Janji Praškoj)“.

 

IV. postaja

ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU

Iz Evanđelja po Luki (2, 34 – 35)

Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!”

Razmišljanje

Na putu križa, u vrijeme samoće i napuštenosti, nije mogla izostati ona, Marija. Već kod susreta s Anđelom rekla je svoje „da“: da, koje je bilo mučno ponavljati tijekom cijelog svog života; teško je bilo prihvatiti Šimunovu rečenicu „A i tebi će samoj mač probosti dušu“; teško je bilo pratiti rast tog djeteta, ne samo njenog, teško je bilo stati ispod križa i vidjeti ga kako pati. Jedini pravi oslonac za naš život je pouzdanost Boga koji nas voli kao svoju djecu.

Marija je čekala na putu i sada pristupa povorci. Nije izgovorila ni jednu riječ. Nije joj ni Isus uputio nijednu riječ. A što bi imali reći? Sasvim su sami jedno uz drugo, usprkos razjarenoj masi i buci, sami očima u oči, srcem u srce. Što prolazi njihovim srcima zna jedino Bog. Marija je shvatila da tako mora biti jer tako hoće Otac.

Pomolimo se. Pouči nas Isuse, da budemo jači od ljudske ljubavi. Pomozi nam da poput tvoje majke prihvaćamo Očevu volju kakva god ona bila. Daj nam nadu kakvu si imao ti i tvoja presveta majka da će se sve završiti najbolje za nas. Daj nam srce kao Marijino, jako, pouzdano, ali i nježno i duboko. Izrecimo i Mariji svoju molitvu. Molimo ju riječima sv. Franje: „Sveta Djevice Marijo, nema tebi slične među ženama, kćeri i službenice svevišnjega Kralja, Majko presvetoga Gospodina našega Isusa Krista, zaručnice Duha Svetoga: moli za nas sa svetim Mihaelom arkanđelom i sa svim nebeskim silama i sa svima svetima kod svoga svetoga ljubljenoga Sina, Gospodina i Učitelja“.

 

V. postaja

Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Iz Evanđelja po Mateju (27, 32 – 36)

Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. I sjedeći ondje, čuvahu ga.

Razmišljanje

Franjo nas poziva na kontemplaciju Isusa, koji na križu daruje svoj život za nas. Franjo, čovjek Božji koji je cijelom svojom dušom žeđao za Kristom. Njemu je poklonio ne samo cijelo srce nego i tijelo kako kaže Čelanski. Isusove velike otvorene oči su oči Dobrog Pastira i milosrdnog suca. U križu se postavlja sud nad svijetom, ali je Sin, baš zato što je postao čovjekom kao i mi, iskusio našu krhkost i može nas obuhvatiti s Ljubavlju.

Pustimo neka nas milosrdni Isusov pogled obuhvati i promijeni, naučimo i mi darovati naš život, zajedno s Njim, za našu braću. Prihvatimo poziv sv. Franje da ljubimo svim srcem Njega „koji nam je dao i koji nam daje cijelo tijelo, cijelu dušu i cio život, koji nas je stvorio, otkupio i koji će nas samom svojom milošću spasiti. (Nepotvrđeno pravilo XXII, 8)“.

Pomolimo se: U trenucima patnje i osamljenosti i mi mislimo na nekog Šimuna Cirenca. Koliko je puta netko u tjeskobi uvidio da je sam. Sam u boli ia nitko mu ne pomaže. Pošalji nam u našim nevoljama, Gospodine, Cirenaca da nam olakšaju boli i samoću. Ali ti si jedini koji može potpuno utažiti naše srce i vratiti nam radost i nadu. Nauči nas da se najprije obraćamo tebi. Neka nam jasno sine da je svatko sam u svojoj nevolji i da sam mora iz nje izići jer nijedan čovjek ne može potpuno pomoći drugome. Daj nam tada osjetiti da si ti pored nas. Daj nam spoznaju da si vjeran i da nas nećeš nikada napustiti.

 

VI. postaja

Veronika pruža Isusu rubac

Iz Knjige proroka Izaije 52, 14; 53, 2

Mnogi se užasnuše vidjevši ga - tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka.« »Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio.

Usred razularene mase vođene mržnjom i bijesom naspram Isusa, Veronika pristupa Isusu nježna, samilosna i hrabra srca. O, kako je Isusu bilo potrebno među bijesom izobličenim licima ugledati samilosno lice ove hrabre žene. Dok Isus izgleda upravo onako kako ga opisuje Pslamist: „A ja sam ruglo ljudi i naroda prijezir“ Veronika u njegovu iznakaženu, popljuvanu i krvavu licu prepoznaje lice Onoga koji jedini može svakom ljudskom licu povratiti njegovu iskonsku ljepotu. U Isusovu licu prepoznaje lice Sina Božjega.

Pomolimo se.

Isuse, potpuno si napušten i teško te breme pritišće. A ipak budno i nježno tvoje lice primjećuje i osjeća siromašnu i malenu uslugu jedne žene. Ti ju cijeniš i zahvaljuješ joj ostavivši svete obrise svoga božanskog lica u njezin rubac. Pouči nas, Gospodine Isuse da vidimo i cijenimo svaku malu uslugu ljubavi i da budemo na njoj zahvalni. Moramo učiti biti drugima korisni a ne samo sebi živjeti. To nam je posvjedočio svojim životom i maleni brat Franjo čiji je život postao velika zahvala za sve darove koje je primio od Gospodina. Ispuni naš duh, Isuse, zahvaljivanjem i ljubavlju prema svemu stvorenome. S Franjom molimo: „Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji: da te ljubimo svim srcem misleći uvijek na tebe; svom dušom, čezunući uvijek za tobom; svim umom, upravljajući prema tebi sve svoje nakane tražeći u svemu tvoju slavu; i svom snagom svojom, trošeći svoje sile i osjećaje duše i tijela na službu tvoje ljubavi i ni na što drugo; ljubeći bližnjega kao sami sebe, privlačeći koliko možemo druge k tvojoj ljubavi, radujući se dobru drugih kao svojemu dobru i suosjećajući s drugima u nevolji, da ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni (Iz Tumačenja očenaša)“.

 

 

VII. POSTAJA

Isus pada drugi put pod križem.

Iz Evanđelja po Luki (23, 39 – 43)

Vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih pogube s njme. Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: “Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!” A drugi ovoga prekoravaše: “Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini.” Onda reče: “Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.” A on će mu: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!”

Razmišljanje

Hodajući po ulicama Palestine Isus je susretao puno ljudi i nikad nikog nije odbio. Mnogi nisu prihvaćali takvo njegovo ponašanje i optuživali su ga da je prijatelj carinika i grešnika. Ali kako zaboraviti priču o Zakeju, o Magdaleni, o preljubnici, o Samaritanki…

Što je njihov grijeh veći to je više Isus dotakao njihovo srce u tome da iskuša njihovu veličinu u dobroti.

Čak i sada, na križnom putu, dva razbojnika mu predstavljaju prijatelje. Kod njih, kao i kod drugih grešnika, Isus ne razmatra krivnju, nego prihvaća osobu.

Kako se mi razlikujemo, kad pred greškama drugih odmah uzvraćamo osudama, što je veći grijeh to je oštrija naša kazna. Nismo sposobni prihvatiti osobe,

više volimo biti okruženi starim prijateljima; neke osobe bismo najradije isključili iz naših života. To je ono što i Isusa pritišće drugi put na tlo. No, u njegovom srcu svijetli veliko svjetlo. Upravo to što mu čine želi ih otkupiti. Tako po drugi put s mukom ponovno ustaje i ide dalje.

Pomolimo se.

Gospodine, kada bi mogli uopće i pojmiti kako je veliko trpjeti za druge. Daj nam duha razuma i snage da možemo barem svoje probleme i muke prikazati Ocu za žrtvu ujedinjenu s tvojom otkupiteljskom patnjom. Prinijeti žrtvu za sve koji su potrebni naše ljubavi i dobrote. Za sve koje ljubimo. Za sve koji lutaju izgubivši smisao života. Molimo te iz sve duše, pouči nas da to činimo svakodnevno. Učini našu dušu prostranom i velikodušnom da pojmimo tu neizrecivu veliku istinu i daj joj ljubav da je provede u djelo.

Neka nam i Franjo u tome bude poticajem: „Pripazimo, braćo, svi što govori Gospodin: Ljubite neprijatelje svoje i blagoslivljajte one koji vas mrze, jer je Gospodin naš Isus Krist, čijim stopama moramo ići, izdajnika nazvao prijateljem i predao se onima koji su ga razapinjali.

Naši su, dakle, prijatelji svi oni koji nam nepravedno nanose nevolje i tjeskobe, sramotu i uvrede, boli i udarce, mučeništvo i smrt, te ih moramo veoma ljubiti, jer iz onoga što nam nanose imamo život vječni (Ulomci Drugog nepotvrđenog pravila)“.

 

 

VIII. postaja

Isus tješi jeruzalemske žene

Iz Evanđelja po Luki (Lk 23, 27-29)

„Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: ‘Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom“.

I ovdje se očituje slobodno Isusovo srce. Pomislimo samo kako je Isusu u duši. Tijelo mu je izranjavano, na izmaku je snaga. Oko njega vrvi samo mržnja i nasilje. Isusova duša i tada ostaje slobodna za ljubav i milosrđe. Ona je potpuno sabrana. On govori mirno ženama i vrši svoju službu: poučava ih i opominje.

Pomolimo se.

U vremenu kada nas pritisnu patnje i sve se na nama trza od siline udaraca koji nas biju, pomozi nam Isuse da naša srca ostanu slobodna za ljubav i dobrotu onima kojima je teže od nas. Pomozi nam da prepoznamo i prihvatimo suosjećanje onih oko nas, pomozi nam da i sami suosjećamo s onima koji trpe. Učvrsti nam korake, saberi duh i pamet da ostanemo mirni i izvršimo svoj poziv do kraja snagom tvoje strpljivosti. Daj da i tada uzmognemo moliti zajedno s Franjom: “Neka kliču i nek se vesele u tebi svi koji te traže, neka govore svagda: Velik je Bog! svi koji spasenje tvoje ljube. A bijedan sam ja i nevoljan, o Bože, u pomoć mi pohitaj! (SMG Povečerje)“.

 

IX. postaja

Isus pada treći put pod križem

Nakon već dva pada evo i trećega. Ovaj je zasigurno najbolniji. Teško i mučno je ponovno ustati, ali Isus ne posustaje. Još je tako malo ostalo snage u njegovu izmrcvarenu tijelu, ali Isus ustaje da do kraja izvrši svetu volju Očevu koji „želi da se svi ljudi spase“, da svi dođu do spoznaje da je patnja njegova Sina jedinorođenca „pomirnica za grijehe naše“.

Pomolimo se.

Isuse, ti jaki, ti si u nama i mi u tebi. S tobom moramo ustrajati u patnji. S tobom moramo ispuniti svoju dužnost, ma kako teška bila. Pomozi nam da ne očajavamo u tjeskobi, da ne pobjegnemo od svoje dužnosti. Pouči nas da spoznamo kako je sav naš zemaljski život uvijek novo ustajanje, uvijek novo započinjanje. Nauči nas da nosimo bremena jedni drugih te i mi ispunimo zakon Kristov – „Veće ljubavi nema od ove, položiti život svoj za prijatelje“. I daj da budemo zahvalni za one koji nam pomažu nositi naša životna bremena. I s Franjom molimo: „Kruh naš svagdanji, ljubljenoga Sina svoga, Gospodina našega Isusa Krista, daj nam danas: na spomen, na razumijevanje i na poštivanje ljubavi koju je pokazao prema nama i svega što je za nas rekao, učinio i pretrpio (Iz Tumačenja Očenaša)“.

 

 

X. postaja

Isusa svlače

Iz evanđelja po Ivanu (19, 23 – 24)

Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela - svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: “Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane” - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku. I vojnici učiniše tako.

Isusu su sve uzeli. Sada mu uzimaju još i čast njegova tijela. Gol, bez odjeće, pribijen je na križ. Rugaju mu se vojnici i svjetina. Svi koji su ga častili kada je svečano ušao u Jeruzalem sada ga do kraja ponižavaju. Iako je Isusova duša duboka, osjećajna, plemenita, povrijeđen je osjećaj časti i dostojanstva. On i dalje stoji u Božjoj volji i ustraje iako napasti vrebaju sve dok ne preda duh Ocu.

Pomolimo se. Dozovi nam u svijest Gospodine ove gorke trenutke kada jednom bude u pitanju i naša čast. Kada netko krivo shvati naše namjere i okalja naše ime. Pomozi nam da poput tebe prevladamo te trenutke tvojim osjećajima i postupcima. Po toj žrtvi ojačaj nam duh naše strpljivosti da drugoga ne kudimo, osuđujemo i ne preziremo. Pomozi nam da ostanemo pravedni i mirni s pouzdanjem u tebe. Pomozi nam da sami ne izvrgavamo ruglu svoje tijelo, daj da ti uvijek s Franjom zahvaljujemo što si „stvorio sve duhovno i tjelesno i nas si stvorene na svoju sliku i priliku, postavio u raj (Nepotvrđeno pravilo XXIII, 1); „Gledaj, čovječe, na koliku te je uzvišenost postavio Gospodin, jer te stvorio i oblikovao na sliku svoga ljubljenoga Sina (V. opomena)“.

 

XI. POSTAJA

ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ

Iz Evanđelja po Marku ( 15, 25 – 28)

Bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: “Kralj židovski.” A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.

 

Razmišljanje

„Strastvena ljubav Boga prema čovjeku je ljubav koja oprašta, ona je toliko velika da okreće Boga protiv samoga sebe, njegova ljubav protiv svoje pravde.

Bog voli čovjeka toliko puno da ga time što On sam postaje čovjekom, slijedi sve do smrti, i na taj način pomiruje pravdu i ljubav“ (iz papine poslanice Deus Caritas est).

Dogodilo se nešto strašno što je bolje ne gledati. Isus je pribijen na križ. Iako je ružno i bolno gledati Isusa na križu, nemamo pravo bježati i pobjeći nego moramo ostati do kraja, poput Marije podno križa. Za nas Isus trpi. Njegov put je i naš put. Put križa ali i uskrsnuća. Sada prestaje svaki pomak za Isusa. Prikovan je i ne može se ni više micati. Visi ali i ustraje. Tjeskoba je sve veća, bliži se smrt. Ima ljudi oko Isusa ali mu ne žele pomoći. Surova je svjetina, uživa u tuđim mukama. Isus ustraje i vrši svoju zadaću do kraja.

 

Pomolimo se.

Gospodine, ne daj da tvoja patnja bude za nas izgubljena. Oživi u nama tvoju božansku snagu i moć. U trenucima kada više ne možemo ništa činiti i ne nalazimo izlaza svojoj patnji i tjeskobi ublaži naše boli i daj nam pouzdanje u tebe. Srce i volju treba sabrati u tebi. Ti si nam pokazao da se to može i u najgorim situacijama našega života. Budi nam tada blizu, drži nas u Očevoj volji da njemu sve prepustimo i da on odluči kako će se za nas sve završiti jer će tek tako i tada za nas najbolje završiti. U tome je snaga tvoga križa koja nas čini jačima. I s Franjom molimo: „Oče Sveti, ti prihvati desnicu moju, vodit ćeš me po naumu svojem, da me onda uzmeš u slavu svoju. Koga je imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom ne veselim se zemlji. Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov koji izbavlja duše slugu svojih presvetom krvlju svojom vlastitom, i neće platiti tkogod se njemu ujtječe (Služba Muke Gospodnje, Deveti čas)“.

 

XII. POSTAJA

ISUS UMIRE NA KRIŽU

Iz Evanđelja po Luki (23, 44 – 46)

Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. I povika Isus iza glasa: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” To rekavši, izdahnu.

Tišina

Tri sata je Isus visio i trpio na križu. Uz njega samo njegova Majka i ljubljeni učenik. I ove ljubavi kao da se Isus odvojio predavši učenika majci a majku učeniku. Isus želi biti sam. Uzeo je svu krivnju svijeta na sebe. Smrtnim časom opravdat će sve grešnike do konca svijeta. Najsvetija zadaća zbog koje se utjelovio je ispunjena. Što je sve prolazilo Isusovom dušom toga časa nitko ne zna. Kada je uzviknuo Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio, izrekao je najdublju tajnu koju neće nitko proniknuti. Sada ga i blizina Božja napušta, Isus ostaje uistinu sam u najtežim trenucima svoje proegzistencije. Samo jedno ga pridržava: nepokolebljiva vjernost Očevu poslanju i neizreciva ljubav prema nama.

 

Pomolimo se.

Pomozi nam Gospodine da ostanemo jaki i vjerni kada pomislimo da nas je i Bog napustio. Daj nam da se prisjetimo tebe i tvoga umiranja na križu u trenucima svoje gorke i bolne situacije a posebno na času svoje smrti za koju ne znamo kada će nastupiti, zato daj da više prihvaćamo Franjin poziv: „Promislite i gledajte kako se dan smrti približava. Molim vas, dakle, sa svim poštovanjem da, zbog brige i skrbi koju vodite za ovaj svijet, ne zaboravite Gospodina i ne skrenete s njegovih zapovijedi, jer su prokleti oni koji njega zaboravljaju i koji odstupaju od zapovijedi njegovih i bit će od njega predani zaboravu (Pismo upr. Naroda)“. Opominji nas stoga Gospodine da čovjek nema zadnju riječ niti je posljednji potez njegov. Sve pripada Bogu iz kojeg je sve i poteklo. Budi uz nas u časovima naše smrti i smrti naših najbližih.

 

 

XIII. POSTAJA

ISUSA SKIDAJU S KRIŽA

Iz Evanđelja po Mateju (27, 57 – 61)

Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu.

Razmišljanje

Isus je izdahnuvši na križu dovršio patnju i tako otkupio svijet i sav ljudski rod. Sada je mrtav. Čudesan Isusov život utihnuo je u strašnim mukama, tako nepravedno i okrutno. Ljudski rečeno, gotovo je sve, još jedan pravednik smaknut s lica zemlje; zlo je opet pobijedilo. Sve je zgaženo. Pitamo se što bi još Isus učinio da je proživio prosječan ljudski život? No to je „ludost križa“. Nije li Isus rekao „ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod“ (Iv 12, 24)?

Sjeme je moralo umrijeti da bi iz njega nastao novi život, a oni koji su ga zgazili postali su sijači spasenja a da to nisu ni htjeli. Kako je lijepo i istinito u ovoj logici sjemena opisan i život i osoba sv. Franje za kojeg Čelano kaže da se nije samo činilo kao da svim svojim bićem moli, nego kao da je sav postao molitva.

Pomolimo se.

Gospodine, u ovoj logici sjemena leži odgovor na pitanje zašto patnja, zašto smrt, zašto toliko nerazumnosti tipične za ljudski način razmišljanja. Ovdje nas izdaje ljudska pamet i mudrost. Samo u križu moguće je naći odgovor.

Pomozi nam da na sva naša pitanja nalazimo odgovor u tvome evanđelju, u tvojoj objavljenoj riječi, koja si ti sam. I sv. Franjo nam je pokazao primjerom kada je u svim kriznim razdobljima svoga života tražio odgovor jedino od tebe. Našao je odgovor u tvome križu.

Daj da budemo uvijek združeni s tobom i u tvojoj volji i da tako nastane novi život za nas i za cijeli svijet.

 

 

XIV. POSTAJA:

ISUSA POLAŽU U GROB

 

Iz Evanđelja po Ivanu (19, 38 – 42)

Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od Židova - bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem - koji je ono prije bio došao Isusu noću - i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop. A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.

Tijelo Isusovo uvijeno je u povoje i položeno u grob. Učinio je to Josip iz Arimateje. Nakon toga Isusovi prijatelji zajedno s ženama tužno pođu svojim kućama. Svjetina se već udaljila i sve je postalo tako tiho, nečujno. Kalvarija koju je Isus prolazio konačno je završena. Oko groba dubok mir. Zavladao je mir ispunjenja.

Oko toga groba već se zrcali i svjetluca uskrsno jutro. Učenicima je naravno sve drukčije, propale su im sve nade i planovi. Vraćaju se svaki svome prijašnjem poslu. Veliki petak za njih znači kraj. Ali Isus im se ukazuje, dao im se vidjeti kako bi u svoj snazi i svjetlu i oni spoznali kako je on Mesija sve ovo morao pretrpjeti da bi ušao u svoju slavu i svojom smrću pobijedio smrtnost smrti i nama darovao vječni život.

Pomolimo se.

Gospodine Isuse, poruka koju si nam donio je radosna poruka. Nakon svakog Velikog petka dolazi Uskrs. Dolazi samo po tebi i tvome Velikom petku. Nauči nas da to shvatimo i još čvršće povjerujemo u tu tvoju istinu.

Daj da to uvjerenje oživi u nama kada dođu teške kušnje i križevi. Ojačaj nas svojim križem i uskrsnućem kako bismo mogli nadvladati sve nedaće u ovoj suznoj dolini. Daj da uvijek iznova prelazimo iz tame u svjetlo koje je zasjalo tvojim svetim i slavnim uskrsnućem. I molimo s Franjom: „Strepi pred njim sva zemljo, nek se govori među poganima: Gospodin kraljuje sa drveta. Uzašao na nebo i sjedi s desne presvetoga Oca na nebesima. Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek je nad svom zemljom. I znam da dolazi, dolazi suditi po pravdi (Služba Muke Gospodnje, Večernja)“.

 

 

RASPETI JE USKRSNUO I UZDIGAO SE U OČEVU SLAVU

Iz Pisma sv. Pavla apostola Filipljanima (2,6-11):

On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. svaki će jezik priznati: “Isus Krist jest Gospodin!” - na slavu Boga Oca.

Razmišljanje

„...prikazao se u ljudskom obliku, ponizio je samog sebe... zbog toga ga je Bog uzvisio...“. Isusovo spuštanje i uzdizanje je smisao njegovog Uskrsnuća: Isus Krist postaje čovjekom te smrću na križu se spušta sve do podzemlja kako bi nas oslobodio ropstva grijeha i smrti, te nas poveo zajedno sa sobom k Ocu. Smrt nije više kraj svega, nego samo prolaz prema jednom životu punom ljubavi i svjetla u Bogu.

I mi također, zajedno s Franjom, nemojmo prestati željeti i moliti:“Svemogući, vječni, pravedni i milosrdni Bože dopusti nama bijednima da... samo pomoću tvoje milosti, dođemo k tebi, Preuzvišeni, koji u savršenom Trojstvu i u čistom Jedinstvu živiš i kraljuješ u slavi, Bože svemogući, u sve vijeke vijekova. Amen“.

 

 

Pjesma

 

 

Voditelj

Stigli smo na kraj našeg puta kojim smo slijedili stope Raspetoga-Uskrsloga, te želimo izvršiti čin klanjanja i ljubavi, zato će se svatko od nas približiti Križu, duboko se pokloniti pred Njim, te će staviti zrno tamjana u lađicu, kako bi izrazio želju da sagori vlastiti život u ljubavi. Svi se približe i izvrše čin darovanja tamjana.

 

Pomolimo se.

Gospodine Isuse Kriste, izdignut u poniženju križa,

slavni Kralju u tami smrti, hvalimo te i blagoslivljamo

zbog tvoje ponizne i vjerne ljubavi.

Sabrani u Tvojoj Prisutnosti prepoznajemo s radošću

da je naš život dragocjeni dar Tvoje ljubavi,

čuvan u Tvojim rukama.

S Križa nas zoveš da okrenemo naš pogled k Tebi,

da nas ne zavedu ponude napasnika

koji nam, putem obmana trenutnih dobara i laganih sreća,

pokušava ukrasti naše dostojanstvo.

Daruj nam srce od mesa,

te dopustimo da ga ranjava bol naše braće,

kako bismo sudjelovali u tvom spasonosnom planu.

Zapali u nama želju da odgovorimo Tvojoj ljubavi s ljubavlju,

kako bi zajedništvo koje živimo ovdje dolje na zemlji

pronašlo svoju puninu

onog dana kada ćeš nas Ti uvesti u Svoju radost. Amen.

 

 

PORUKA KRŠĆANSKOJ ZAJEDNICI

Svećenik: Tijekom ovog vremena Križ svetog Damjana prisutan je u našoj zajednici, kako bi nam donio veselu vijest da nas je Bog volio i da nas voli. Nama je žrtvovao svog sina Krista i preko njega je u nas unio Duha sinova.

Križ svetog Damjana je postavljen među nas kako bismo i mi otvorili oči prema stvarnosti i prema potrebama Crkve: „Ne vidiš li da se moja kuća ruši? Idi, dakle, i obnovi moju kuću!“ Sada, na kraju peregrinatio ovog križa našeg dekanata želimo prihvatiti riječi odgovornosti i obaveze mladog Franje Asiškog. Na pitanja ćemo odgovarati u osobnom obliku, jasno i glasno: „Učinit ću to rado, Gospodine!“

Svećenik: Kršćanska zajednica kojoj pripadate je Gospodinova kuća, jeste li spremni svakodnevno postajati sve više živim kamenjem, koje će je graditi s ljubavlju?

Svećenik: Po uzoru na Krista, koji je služio kako bi za nas dao svoj život, jest li spremni odvojiti malo svog vremena i sposobnosti za svoju zajednicu, kako bi Kristova Crkva mogla izroditi novu djecu vjere, prihvatiti ih i hraniti riječju i sakramentima, pratiti ih na putovima do radosnog susreta s Ocem?

Svećenik: Po uzoru i zbog zauzimanja Marije, Kristove majke, majke Crkve, majke svetog Ivana, voljenog učenika, Marije i Magdalene koje su Ga prve srele uskrslog i najavile to učenicima, jeste li spremni postati svjedocima Križa uskrslog, u vašim zajednicama, obiteljima, na radnim mjestima i u svakodnevnom životu?

Svećenik: Po uzoru na svetog Franju Asiškog, jeste li spremni biti prosvjetljeni Gospodinom te primjenjivati svaku njegovu zapovijed, hvaleći ovaj izbor života na koji vas je Križ pozvao i još vas zove?

Svećenik: Predraga braćo i sestre, svatko od nas je dragocjen u očima Gospodina, za svakog od nas on je žrtvovao samog sebe. Baš stoga što nas voli i ima povjerenja u nas, on od nas traži da otvorimo oči prema potrebama naših zajednica, koje čine njegovu Crkvu, i traži od nas da odrađujemo svoj dio, redovito i s veseljem, u obnovi njegove kuće. Mi smo iskazali svoju spremnost, On će nas pratiti s milošću Duha svoga i snagom dobrote svoje, u Isusu Kristu Gospodinu našem.

Svi: Amen.

 

 

BLAGOSLOV

Neka se na sve vas koji ste prošli s Kristom put križa, spusti Blagoslov Svemogućeg Boga: Oca i Sina i Duga Svetoga.

Svi: Amen.

Zalažite se u svakodnevnom životu da obnovite kuće Gospodina, idite u miru!

Svi: Bogu hvala.

 

 

Završna pjesma

 

 

FRANJIN KRIŽNI PUT

 

 

I. postaja

Isus osuđen pred Pilatom

Nevin, neshvaćen, odbačen. Franjo u slavi i pratnji čitavog grada kreće u vojnu da se vrati proslavljen kao vitez. Međutim, vraća se u grad koji ne razumije što se to s njim dogodilo. Govorkaju svašta o njemu. Ne prepoznaju djelovanje Božje.

Isuse, ne dopusti da nas obeshrabri trenutak kad nismo shvaćeni, a u dubinama svoga bića želimo ići za tobom i vjerujemo da je to tvoj poziv. Pomozi nam.

 

II. postaja

Isus prima na se križ

Prihvaća teški put, teško breme jer ljubi, jer ostaje poslušaj Ocu. Franjo kreće putem koji je nov: ljudskog prezira, samoće, neshvaćenosti. Franjo prihvaća taj put jer čeka daljnje znakove Božje volje i novo svjetlo na tom putu. Prihvaća put poniznosti.

Isuse, taj put može potrajati. Budi s nama i uz nas.

 

III. postaja

Isus pada prvi put pod križem

Križ je težak i Isus kuša gorčinu pada, onog fizičkog. Franjo osjeća da mu je prositi od vrata do vrata. Iskušavan je, ne ide lako. Izbjegava Asiz, svoje sumještane, svoju kuću. Prepoznaje u tome svoj pad. Hrabro kreće i u svom rodnom gradu ponizno proseći od vrata do vrata. Franjo, sin bogate obitelji, sada Isusov siromah.

Isuse, ne dopusti da se olako mirimo s kompromisima na putu kojim nas zoveš.

 

IV. postaja

Isus susreće svoju svetu majku

Križ nije sada lakši, ali osjeća da je ona tu, uz njega. Franjo na svom putu susreće diskretnu ali dragocjenu pomoć žena. To je najprije njegova majka Pika, pa onda sestra Klara, i konačno brat Jakoba. Ipak, u svemu mu je uvijek neizrecivo blago Sveta Marija anđeoska.

Isuse, i nama si Mariju dao za Majku. Hvala ti. Nismo sami.

 

 

V. postaja

Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Isusu su dali Šimuna da ne klone na putu. Prisilili su ga, ali mu je to bilo spasonosno.

Franjo je proživljavao teške trenutke kad je susretao svoga oca koji je bio nesretan i smatrao se osramoćenim zbog njegova ponašanja. Proklinjao ga je. Franji je teško na srce padalo proklinjanje oca. Našao je jednog siromaha koji ga je pratio i u takvim časovima kleknuo bi pred njega i molio da ga zaštiti blagoslovom.

Isuse, hvala ti za sve one koji nas vole i blagoslivljaju. U njima si ti s nama.

 

 

VI. postaja

Veronika Isusu pruža rubac

Isusu je Veronika pokazala svoju ljubav. Dobila je nagradu: Veronikin rubac.

Franji je u bolima rana, osobito onih na nogama, Klara satkala nježne papuče da mu oblaži bol dok hoda. One se i danas čuvaju kao znak dragocjene ljubavi koju samo Isus može nadahnuti.

Isuse, dopuštaš da se međusobno darivamo. Hvala na znakovima pažnje kojim jedni drugima smijemo postati znakom tvoje ljubavi i nježnosti.

 

VII. postaja

Isus drugi put pada pod križem

Isusu je drugi pad bolniji i teži. Ali, ustaje, ide dalje križnim putem. Franjo je doživio napast: da mu Isus ne može oprostiti grijehe njegove mladosti. On to gleda sada iz dimenzije svojeg obraćenja i ljubavi. Sve mu se to čini strašnim. Isus ga konačno pridiže objavom i utjehom o vjeri koja već kao gorušičino zrno može i brda premještati.

Isuse, dolaze napasti, kušnje. Lako se obeshrabriti osobito kad doživimo ponovne padove, a tako smo radosno obećali da nećemo više griješiti. Pomozi nam.

 

 

VIII. postaja

Isus tješi jeruzalemske žene

Isus poručuje ženama, i svima: «Ne oplakujte mene, oplakujte sebe i djecu svoju!»

Franjo je brutalno povlačen od oca najprije općinskom poglavarstvu. Želi razbaštiniti svog nerazumnog sina da zaštiti svoj imetak. Kad se Franjo pozvao na Crkvu jer se Bogu predao, otac ga vuče k biskupu. Mnoštvo svijeta različito raspoložena prate to zbivanje i idu za njima. Neki se smiju, neki žale. Franjo gol pred biskupom i ljudima poručuje: «Ne žalite mene. Ovo je trenutak oslobođenja. Sada mogu nebeskog Oca osjetiti kao svog Oca i moliti svoj Očenaš kako treba!»

Isuse, daj i nama da te shvatimo da tek u siromaštvu možemo osjetiti milost djetinjstva Božjega.

 

 

IX. postaja

Isus pada treći put pod križem

Najdublji pad. Još par koraka do cilja. Franjo je opet posumnjao ima li sve to smisla. Braća ne idu za njim istim oduševljenjem. Bolno iskustvo. Isus mu poručuje: «Franjo, tko je pozvao tu braću? Ti ili ja? Tko je osnovao red Manje braće? Ti ili ja?» I Franji je sve bilo jasno.

Isuse, i u očajnim trenucima daj da ne pokleknemo i ne dopusti da nas spopadne očajna bezvoljnost za dalje. Podigni nas. Ti sve okrećeš na dobro.

 

 

X. postaja

Isusa svlače i poje žučju

Isusa lišavaju odjeće da gol visi i izdahne na križu. Bol i poniženje.

Franjo želi slijediti svoga Učitelja u umiranju. Želi da ga neposredno prije smrti gologa polože na zemlju i pospu pepelom.

Isuse, tako nam je drago ovo tijelo i ono tjelesno. Često i na uštrb duhovnog. Očuvaj nas od svake požude tijela.

 

 

XI. postaja

Isusa pribijaju pribijaju na križ

Isusa pribijaju. Tijelo mu se bolno otvara ranama. Sada prikovanim rukama grli čitav svijet.

Franjo je na La Verni stigmatiziran. Dogodilo se to na čudesan način i Isus u liku serafa utiskuje u njegovo tijelo bolne rane na pet mjesta: na rukama, nogama i na prsima.

Isuse, među rane svoje sakrij me!

 

 

XII. postaja

Isus umire na križu

Isus umire, prašta, predaje u ruke Očeve duh svoj.

Franjo umire, sluša evanđelje o pranju nogu, zadnji put lomi kruh svojoj braći, blagoslivlja svojim nemoćnim i probodenim rukama svoju braću. Bog izvodi iz tamnice njegova tijela dušu koja odlazi u krilo Očevo.

Isuse, daj da učimo u školi tvoga križa: praštati i neprijateljima i ljubiti; daj da učimo od tvoga križa živjeti predano do kraja.

 

 

XIII. postaja

Isusovo tijelo u Marijinu krilu

Isusovo je tijelo podno križa prihvatila njegova majka, žalosna Gospa.

Franjo je želio dočekati zemaljski prijelaz, svoj transitus tik uz dragocjeno svetište Marijine prisutnosti, uz crkvicu Gospe od anđela. To je i danas mjesta nadsvođeno kapelicom zvanom «transitus».

Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše.

 

 

XIV. postaja

Isusa polažu u grob

Isusov grob je znak života, poruka uskrsnuća. Tako i danas hodočasnici doživljavaju mjesto njegova ukopa.

Franjo je ukopan, prekapan, pohranjen. Konačno na današnje mjesto u velebnoj kripti trokatne bazilike. Tu je mir i ljubav. Uz njega su braća, četiri prva druga, nasuprot njemu brat Jakoba. A hodočasnici se slijevaju da zastanu i pomole se kratko.

Isuse, ne dopusti da zaboravimo da smo prah, da ova zemlja nije naša domovina, da smo stvoreni i rođeni za vječno zajedništvo s tobom u slavi.

 

 

Zaključak

Sveti Franjo je na La Verni molio za dvije milosti: da osjeti barem donekle onu ljubav koju si ti, Isuse, osjećao kad se pošao na križ da nas sve spasiš; i da osjeti u svom tijelu barem nešto od one boli koju si ti, Isuse, osjećao na križnom putu i u času umiranja na križu. I udijelio si mu u mjeri u kojoj jedan običan čovjek to može podnijeti. Dao si mu serafsku ljubav. A tijelo si mu obilježio bolnim ranama.

Neka se i na nama vidi da smo tvoji i ispuni nas svojom ljubavlju.

Fra Zvjezdan Linić

 

 

 

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 151

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 21 

Broj posjetitelja

DanasDanas566
Ovaj mjesecOvaj mjesec15951
SveukupnoSveukupno1210867
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting