Pokorničko bogoslužje

 

 

Uvod u slavlje sakramenta pomirenja

„Sin Božji me je ljubio i sebe predao za mene.“ (Gal 2,20)

„U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe.“ (1 Iv 4,10)

ili

Pjesma: Prosti moj Bože

 

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Amen.

S. Gospodin, koji nas u svom beskrajnom milosrđu preporađa u slobodi sinova, bio sa svima vama.

N. I s duhom tvojim

Isuse, evo me ovdje u Tvojoj prisutnosti pred križem kako bih se ispraznio od sebe samog i kako bih se ispunio Tobom i Tvojim porukama.

Došao sam k Tebi kako bih ojačao svoje misli i srce. Došao sam prosvijetliti svoju vjeru i učiniti vjeru stvarnom u svom životu.

Nadam se i vjerujem da ću prihvatiti i primiti sve što mi želiš dati, i da ćeš me, postupno, učiniti sve više i više propusnim za tvoju milost i tvoju volju.

Zahvaljujem Ti na prekrasnom strpljenju koje si imao sa mnom i Tvojim neprestanim pozivima da dođem k Tebi.

Zahvaljujem Ti za ovu novu priliku da gradim na tvojoj milosti, koju si mi već dao, da ju živim, a još uvijek sam nepovjerljiv prema darovima koje mi još želiš dati.

 

(kratka molitva u tišini)

 

Molitva

Oče sveti i milosrdni,

koji uvijek pozivaš svoje sinove

snagom i milosrdnom ljubavlju,

stvori u nama srce novo,

spremno prihvatiti oprost tvoga Sina.

On je Bog, koji živi i kraljuje s tobom,

u jedinstvu Duha Svetoga,

u vijeke vjekova. Amen.

 

Iz evanđelja po Luki (23,33-48)

Kada dođoše na mjesto zvano Lubanja,

ondje razapeše njega i te zločince,

jednoga zdesna, drugoga slijeva.

A Isus je govorio: “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!”

I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke.

Stajao je ondje narod i promatrao.

A podrugivali se i glavari govoreći:

“Druge je spasio, neka spasi sam sebe

ako je on Krist Božji, Izabranik!”

Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći:

“Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!”

A bijaše i natpis ponad njega: “Ovo je kralj židovski.”

Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao:

“Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!”

A drugi ovoga prekoravaše: “Zar se ne bojiš Boga ni ti,

koji si pod istom osudom?

Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili,

a on - on ništa opako ne učini.”

Onda reče: “Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.”

A on će mu: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!”

Bijaše već oko šeste ure

kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete,

jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini.

I povika Isus iza glasa: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!”

To rekavši, izdahnu.

Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga:

“Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!”

I kad je sav svijet

koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva,

vraćao se bijući se u prsa.

Riječ Gospodnja.

 

 

Pjesma

 

 

Kako i mi otpuštamo dužnicima našim

Koliko znadmo oprostiti, toliko će biti oprošteno nama. Božje oproštenje je uvjetovano našim. Onome koji svom prijatelju ne želi otpustiti sto denara, Otac neće otpustiti deset tisuća talenata. Samo će djelitelj milosrđa dobiti milosrđe. Isus želi umnogostručiti slavlje oproštenja.

No Franjo je realan: ne znamo istinski, ozbiljno, sve oprostiti. Stoga moli: “što još posve ne otpustismo, ti, Gospodine, učini da otpustimo, da radi tebe (radi ljubavi koju gajiš prema nama) istinski ljubimo neprijatelje”.

“Oče naš”, presveti, stvoritelju, otkupitelju, tješitelju i spasitelju;

“koji jesi na nebesima”: u anđelima i svecima; i svjetlo si, ljubav, najveće dobro;

“sveti se ime tvoje”: neka u nama bude što svjetlija spoznaja tebe, tvojih dobročinstava, tvojih obećanja, tvoga veličanstva;

“dođi kraljevstvo tvoje” milosti, sada u nas, kako bismo stigli u tvoje kraljevstvo slave, u zajedništvo s tobom;

“budi volja tvoja”: kako bismo te ljubili svim srcem; da bismo se ljubili međusobno i sve privukli tvojoj ljubavi.

“Kruh naš svagdanji daj nam danas”: svog Sina Gospodina našega Isusa Krista;

“i otpusti nam duge naše”: oprosti nam grijehe naše - zbog milosrđa svoga,

“kao što mi otpuštamo dužnicima svojim”: kao što opraštamo svojim neprijateljima; učini da ih zaista ljubimo;

“i ne uvedi nas u napast”: ne daj da se nikada odijelimo od tebe;

da ostanemo uvijek vjerni;

“nego oslobodi nas od zla”: od grijeha, od Zloga i od vječne smrti.

 

 

 

2. Ispit savjesti

Ispit savjesti je provjera svoga života u svjetlu vjere, a ne kao nekakv popis za kupovinu u trgovini, kao nešto što samo treba izvršiti. Ta provjera svoga života znači priznati uistinu tko sam, znači predati u njegove ruke sve svoje grijehe i cijeli svoj život, jer naši grijesi i nezahvalnost za mnoge primljene darove narušavaju skladan život s Bogom i donose nemir u duši i srcu.

Ovaj ispit savjesti započet ćemo molitvom sv. Franje pred križem:

O uzvišeni i slavni Bože,

rasvijetli moje srce!

Daj mi pravu vjeru,

sigurnu nadu, savršenu ljubav,

duboku poniznost, osjet i spoznaju,

da opslužujem tvoje zapovijedi. Amen.

 

Za ispit savjesti može se koristiti jedan od tri navedena oblika

 

 

Prvi oblik

Ispit savjesti pred Križem

 

Ruke

Probodene ruke, probodene čavlima. Ruke otvorene koje cijeloga života nisu činile drugo nego darivale. Ruke koje su djelovale: radile, ozdravljale, oslobađale od bijede, blagoslivljale....

Kakve su tvoje ruke? Jesu li to ruke otvorene da besplatno pomognu bližnjemu koji treba pomoć?

Oprosti nam, Gospodine, jer su mnogo puta naše ruke bile brze za primiti, a spore za dati, spremne za činiti zlo, lijene za činiti dobro. Gospodine, smiluj se!

 

Noge

Noge (stopala) probodene čavlima, nepomične. Ali koliko su propješačile ove noge: Isus je uvijek na putu, na putovanju, on je onaj koji dolazi… Isus je uvijek činio volju Oca. I nikad se nije zaustavio.

Kakve su tvoje noge? Slijediš li put koji je Isus obilježio, njegovo Evanđelje, slijediš li Njega koji je put, istina i život, pa i u trenutcima poteškoća, ili želiš činiti sve po svojoj volji?

Oprosti nam, Gospodine, jer mnogo puta ne želimo slijediti i hodati tvojim putem, mnogo puta ostajemo samo na obećanju da ćemo te slijediti kao istinski prijatelji. Gospodine, smiluj se!

 

Glava

Glava okrunjena trnovom krunom, sva njegova Kraljevska moć je moć ljubavi koja daje život za nas. To je sveta glava kojoj su i mudraci prinjeli svoje darove. Ona je prijestolje mudrosti koja je objavila siromasima namisli Božje.

Kakve su tvoje misli, jesu li to misli o Isusu ili misli o ovome svijetu? Slijediš li Evanđelje ili čopor?

Oprosti nam, Gospodine, jer mnogo puta naše misli nisu tvoje misli i umjesto da slijedimo mudrost Evanđelja radije slijedimo lažnu mudrost mnogih televizijskih programa. Gospodine, smiluj se!

 

Oči

Oči koje gledaju Oca koji je na nebesima i oči koje gledaju ljude koji su na zemlji. Isus gleda Oca te se izručuje u njegove ruke. Gleda svoje pogubitelje i oprašta im. Isus je gledao i gleda u srce, njegov dobri pogled je pogled dobrog pastira koji poznaje svakoga osobno i ljubi svakoga osobno.

Kakve su tvoje oči i tvoj pogled? Znaš li gledati sa bistrim i milosrdnim očima svoga bližnjega? Znaš li u teškoćama podignuti svoje oči Ocu koji je na nebesima?

Oprosti nam, Gospodine, jer mnogo puta naš pogled nije čist, jer više puta vidimo samo granice i krivnju, jer zaboravljamo podignuti oči prema nebu. Gospodine, smiluj se!

 

Usta

Usta suha, suha od žeđi. Prima ocat, osjeća svu gorčinu… iz ovih usta izlazile su riječi molitve i oprosta. Usta koja su cijeloga života navještala Kraljevstvo Božje, poučavala, nudila Riječi života vječnoga, usta koja su govorila istinu, koja su savjetovala, davala hvalu i blagoslivljala Oca…

Kakva su tvoja usta? Kakve su riječi koje izlaze iz tvojih usta? Jesu li to riječi koje druge tješe? Jesu li jedna jeka Riječi? Razglašuju li miris hvale?

Oprosti nam, Gospodine, jer mnogo puta naše riječi su bile riječi obmane, laži, prigovora, a koji puta bile su spremne da uzalud izgovore tvoje ime i uvrijede naše bližnje. Gospodine, smiluj se!

 

Srce

Srce ujedinjeno u ljubavi za Oca i zato je bilo spremno ljubiti svakoga od nas. Jedno srce probodeno, srce koroz koje je prošlo koplje. Srce prepuno ljubavi koja se razljeva na nas. Jedno srce krcato dobrog mišljenja prema nama.

Kakvo je tvoje srce? Kakvim je osjećajima ispunjeno? Jeli ujedinjeno u ljubavi prema Ocu, kao i Isusovo ili je podijeljeno? Kakvi osjećaji zamućuju bistri izvor tvoga srca? Nastojiš li slijediti Isusov primjer srca koje se otvara i dariva?

Oprosti nam, Gospodine, jer mnogo puta u našem srcu ljubav za tebe i bližnje je veoma mala, malo je zahvalnosti i velikodušnosti u našem srcu.

Oprosti nam jer u našem srcu ima egoizma, zavisti, ljubomore, želimo imati sve i to odmah bez ikakve žrtve, iz našeg srca izvire zlo umjesto ljubavi. Gospodine, smiluj se.

 

Pjesma ili kratka šutnja

 

 

Drugi oblik

Ispit savjesti kroz Opomene

Početak Korzime – pepeljenje – znak naše prolaznosti, krhkosti, lomnosti – čovjek stvoren od praha zemaljskoga – postaje živa duša kada Bog u njega dahne Duha svoga – ljubav

Franjina vizija čovjeka – S jedne strane čovjek je neizmjerno velik u Božjim očima i zato Franjo u 5. opomeni kliče: «Gledaj, čovječe, na koliku te je uzvišenost postavio Gospodin, jer te stvorio i oblikovao na sliku svog ljubljenoga Sina i na njegovu priliku s obzirom na duh».

S druge strane Franjo je svjestan i ove druge stvarnosti našega života i stoga u RegNB 22, 5-8: «A mrzimo svoje tijelo s njegovim manama i grijesima, jer ono, živeći tjelesno, hoće da nam oduzme ljubav Isusa Krista i vječni život i samo sebe hoće da sa svime upropasti u paklu; jer mi smo po svojoj krivnji truli, bijedni i protivni dobru, skloni i raspoloženi na zlo jer, Gospodin kaže u Evanđelju: Iz srca izviru i izlaze zle namisli….(Mk 7, 21-22).

O savršenom posluhu: «Ima, naime mnogo redovnika koji se, pod izlikom da vide bolje negoli im nalažu njihovi poglavari, obaziru natrag i vraćaju na svoju bljuvotinu; to su ubojice i svojim zlim primjerom upropašćuju mnoge duše». – Jesmo li spremni na poslušnost Bogu po našim poglavarima? Molimo li za naše poglavare da bi njihove zapovijedi bile po Božjoj volji? Ne smijemo se nikako odijeliti, udaljiti od njih po neljubaznim razgovorima. Trudimo li se shvatiti ih? Prenosimo li se na njihovo mjesto iskreno se pitajući što bismo mi učinili kada bismo bili na njihovu mjestu?

Nitko neka se ne uznosi nego neka se hvali križem Gospodinovim «nego se možemo hvaliti ovime: svojim slabostima (2Kor 12, 5) i da svakoga dana nosimo križ Gospodina našega Isusa Krista» - a znamo kako Pavao govori o nošenju križa – «Ispunite zakon Kristov – nosite bremena jedan drugoga, i tako ćete ispuniti zakon Kristov». – Radujemo li se što smo otkupljeni? Kristov križ, je li on jedina moja sigurnost i nada? Ponosimo li se našim slabostima, tj. zahvaljujemo li Bogu u svemu i unatoč svemu? Provire li naša najdublja radost upravo iz toga što znamo da nas Gospodin unatoč svega neizmjerno voli?

Znanju neka odgovara dobro djelovanje: «I one je redovnike ubilo slovo koji su neće da slijede duh božanskoga slova, nego žele više samo znati riječi i drugima ih tumačiti». Jesmo li u zahtjevima našega života zasićeni, zadovoljni sobom, udobno samodostatni, ili se trudimo, kako to zahtjeva sv. Franjo, steći jedno dublje znanje? Jesmo li uvjereni da nam je čitanje i razmatranje Božje riječi hrana za život duše i srca kao što nam je to hrana za tjelesni život? Jesmo li i mi «duhom Svetoga pisma probuđeni na život? Trudimo li se osvijetliti i osmisliti sve prilike i neprilike našega života, sve muke i tjeskobe, sve uspjehe i neuspjehe, sve nade i razočaranja snagom evanđeoske riječi? 

Treba se kloniti grijeha zavisti: «Koji god, dakle, zavidi bratu na dobru što ga Gospodin govori i čini u njemu, pada u grijeh svetogrđa jer zaviti samom Svevišnjemu (usp. Mt 20, 15) koji govori i čini svako dobro». Osjećamo li se u svemu i posvuda obdareni od Gospodina? Držimo li doista, poput Franje, da je sve što imamo čisti dar velikoga Milostinjara – dragoga Boga? Postoji li i u nama prokleta zavist, kako je Franjo naziva? Umanjujemo li često i svojevoljno dobro koje Gospodin govori i čini po našoj braći? Zahvaljujmo stoga Bogu za svoju braću, zahvalimo mu za svako dobro koje On čini i govori po njima za izgradnju svoga kraljevstva tako ćemo se najbolje liječiti od zavisti.O kroćenju tijela: «Mnogi dok griješe ili doživljavaju nepravde, okrivljuju đavla i bližnjega». Dajemo li prostora otvorenoj samokritičnosti u nama samima, da bismo kritički ispitali pred Bogom svoje motive i isprike koje tako rado donosimo, zbog naših odbijanja, naših grijeha, zbog nepravdi koje možda počinimo?

Neka se nitko ne sablažnjava nad tuđim zlom: «Pa ako bi koja osoba na bilo koji način griješila te bi se zbog toga sluga Božji, ali ne iz ljubavi, uznemirivao i srdio, zgrtao bi sebi grijeh». Uzimamo li ozbiljno slabosti i grijehe našega života i mrzimo li ih kao što mrzimo slabosti i grijehe drugih? O ustrpljivosti: «Kada pak nadođe vrijeme da oni koji bi nam morali udovoljiti rade protivno, koliko ustrpljivosti i poniznosti tada pokažemo, toliko je ima i ne više».

A sv. Pavao nas poziva: «Budite dobrostivi jedni s drugima, milosrdni, praštajući jedan drugome u kao što je Bog u Kristu vama oprostio». Trudimo li se odreći svih prijevara prema sebi samima i ostaviti sve obmane koje smo stvorili o sebi?O siromaštvu duhom: «Mnogo ih je koji, gorljivo se predajući molitvama i službama, nameću svojemu tijelu mnoge postove i trapljenja, ali se na samu riječ koja se čini da im vrijeđa tijelo, ili zbog koje stvari koja im se oduzima, uvrijeđeni stalno uznemiruju».

O poniznom Božjem slugi: «Griješi čovjek koji hoće da primi od svoga bližnjega više negoli hoće da sam dade Gospodinu Bogu». Imamo li i sami problema s tom čudnovatom sklonošću da vidimo olako i utvrdimo zlo u drugima?O suosjećanju s bližnjim: «Blago čovjeku koji svoga bližnjega podnosi u njegovim slabostima onako kako bi želio da drugi njega podnose kad bi bio u sličnoj prigodi. Blago sluzi koji sva dobra vraća Gospodinu Bogu, jer onaj koji sebi nešto zadržava, sakriva novac Gospodara Boga, i oduzet će mu se i ono što misli da ima». Ono što često puta doživljavamo kod drugih kao slabost, moramo priznati da je zapravo jednako tako često puta samo različitost. Često nas uznemiruje i čini nervoznima sama činjenica da je netko drukčiji od nas, da ima drukčije stavove i drukčije misli. Puno mrmljamo nepriznavanja ove raznolikosti koju Bog stvara, a svako mrmljanje i prigovaranje neplodno je, a često i razorno. Čista savjest nas samih i ponizno ispovijedanje naših grijeha pred Bogom uvijek je najsigurniji put da budemo spremni podnositi različitosti pa i grijehe drugih.

O poniznu redovniku: «Blago sluzi koji sebe ne smatra boljim kad ga ljudi veličaju i uzdižu negoli kad ga drže prostim, jednostavnim i prezrenim, jer kolik je čovjek pred Bogom, toliko vrijedi i ništa više». Želimo li u svemu znati kako Bog o nama misli ili se više brinemo da saznamo što ljudi o nama misle?

O dobru i taštu redovniku: «Blago onom redovniku komu je ugodnost i veselje u presvetim riječima i djelima Gospodinovim i koji po njima privodi ljude k Božjoj ljubavi u radosti i veselju. Jao onom redovniku koji uživa u beskorisnim i taštim riječima kojima navodi ljude na smijeh». Čitamo li bar ponekad neku knjigu koja bi nas dovela do dubljeg poznavanja Sv. pisma? O čemu najčešće govorimo s braćom u našim bratstvima? A očemu s onima koji su nam prijatelji izvan našega bratstva? Sv. Pavao nas poziva: «Neka riječ Božja u svem bogatstvu prebiva u vama».

O ispraznu i brbljavu redovniku: «Blago onom redovniku koji ne govori za plaću i koji ne izbrblja sve svoje, niti je brz na riječima, nego mudro mjeri što ima reći i odgovoriti. Jao onom redovniku koji od Boga primljena dobra ne pohranjuje u srcu i drugima ih ne pokazuje djelima nego ih više želi pokazati ljudima očekujući nagradu». Ne krije li se katkada u našoj nutrini želja da budemo zapaženi, naš ego koji hoće da mu se drugi dive, pa možda katkada baš zbog toga teže čujemo druge?

O opominjanju: «Blago sluzi koji, kad je ukoren, to dobrostivo prima, čedno se podlaže, ponizno priznaje i rado daje zadovoljštinu. Blago sluzi koji nije brz u opravdavanju sebe i ponizno podnosi sramotu i predbacivanje grijeha gdje grijeha nije počinio». Ako smo koji puta bili opomenuti, prekoreni ili upozoreni jesmo li kao ljudi vjere znali u tome prepoznati katkada i jasne znakove Božje brige za nas da ostanemo na putu Kristovu? Ako smo sami opominjali jesmo li doista opominjali u ljubavi i poniznosti?

O pravoj ljubavi: «Blago sluzi koji tako ljubi bolesna brata, koji mu ne može uzvratiti, kao i zdrava koji mu može uzvratiti».

Još o pravoj ljubavi: «Blago sluzi koji toliko ljubi svoga brata i toliko ga se boji kad je daleko od njega kao da bi bio uz njega, te ništa ne govori o njemu za leđima što ne bi mogao reći u ljubavi pred njim». Franjo je ogovaranje, ne zdravu kritiku, smatrao onim što ponajviše rastače bratstvo.Neka sluge Božje poštuju klerike: «Jao onima koji ih preziru; ako bi i bili grešni, ipak ih nitko ne smije osuđivati, jer jedino sam Gospodin pridržava za sebe da ih sudi». Kako kreposti odgone mane:

Gdje je ljubav i mudrost, ondje nema ni straha ni neznanja.

Gdje je ustrpljivost i poniznost, ondje nema ni srdžbe ni nemira.

Gdje je dragovoljno siromaštvo, ondje nema ni pohlepe ni škrtosti.

Gdje je mir i razmatranje, ondje nema ni užurbanosti ni skitanja.

Gdje je milosrđe i razbor, ondje nema ni suviška ni krutosti.

Jedinstvenog li hvalospjeva sreći! Biti sretnima, naime znači zadovoljstvo, sigurnost, unutarnju smirenost što dovode do vedre radosti.Stanja koje slijede nakon usklika “blago”, naprotiv, su stanja koje donose trpljenjem ili barem nas postavljaju pred teške i oštre zahtjeve. Prema slici evanđeoskih blaženstava, Franjina blaženstava pretpostavljaju prisutnost tajanstvene unutarnje stvarnosti: “strpljivost i čisti i jednostavni i istinski mir duha” (NPr 17,15: FI 48), temelja radosti koju nitko ne može oduzeti.

 

 

Treći oblik

Ispit savjesti: Bog - Ja

 

TKO SI TI... TKO SAM JA...

Svetom se Franji pripisuje molitva:

»Tko si ti, preslatki Gospodine, Bože moj,

a tko sam ja crvić, sluga tvoj?

Presveti Gospodine, htio bih te ljubiti,

preslatki Gospodine, htio bih te ljubiti.

Gospodine Bože, predao sam ti cijelo

svoje srce i svoje tijelo, i vrlo želim još više učiniti

za tvoju ljubav, kad bih samo znao.«

Franjo vidi sebe u svjetlu Božje veličine i dobrote. S Bogom se ne možemo uspoređivati, ali se u njegovu svjetlu možemo bolje vidjeti. Stoga je na mjestu i naša molitva ako je nadovežemo na ovo Franjino iskustvo. Dopustimo Duhu Božjemu da nas upućuje u istinu o sebi, ali isključivo u svjetlu istine o Božjoj ljubavi, jer čovjek samo tako smije uroniti u samoga sebe.Tko si ti, Bože? Tako si velik, a postao si malen i pristupačan svakome od nas. A tko sam ja? Tako sam malen, a pravim se važan; htio bih biti veći nego što jesam.

Ti si sveznajući, i ništa ti nije skriveno. Ja sam ograničen, a ponašam se kao da sve znam. Često ne dopuštam da mi drugi nešto kaže, da me upozori, ukori ili opomene.

Ti si, Bože, u Isusu došao služiti i dati život za druge. A ja se ustrajno opirem služenju i ne mogu podnijeti nešto za drugoga; radije ću sve učiniti da drugi meni služe i da mi priznaju časti i prava.

Ti si okrenut drugima. Ti ljubiš svako stvorenje, a čovjeka si zavolio na osobit način i otvorio mu svoje Srce. A ja sam tako spor za ljubav; ne omogućujem svome srcu da ljubi bez računice, da dariva za druge i uz mogućnost da mu ne bude uzvraćeno.

Ti si tako jak i velik; sve možeš i sve činiš na najbolji način. A ja sam tako slab i ograničen; često mogu pokvariti ono što si ti na divni način sazdao i stvorio.

Ti si sama nježnost i milosrđe; rado praštaš svima koji te prizivlju; ne zatvaraš svoje srce čovjeku u grijehu i u slabosti. A ja znam biti tako okrutan, grub i bez milosrđa prema onima koji me uvrijede ili koji ne odgovore mojim očekivanjima.

Ti si vjeran u ljubavi. A ja sam nevjeran, nestalan; nitko se do kraja ne može osloniti na moju ljubav.

Ti si mi darovao sve što me okružuje, sva stvorenja, pa i moju vlastitu narav, da vladam i gospodarim svijetom kako bi sve postiglo onu svrhu koju si utisnuo u svako biće. A ja robujem svojim strastima i zloupotrebljavam tvoja stvorenja; krivo se njima koristim ili ih sebično otimam.

Ti si u ljudsko biće utisnuo crte svoga lica. A ja sam često bešćutan, ne prepoznajem te u bližnjima. Često te, Gospodine, ne mogu shvatiti. Kako si se usudio svoju prisutnost usaditi u mnoga izobličena ljudska bića? Tada te u njima ne vidim; u meni ostaju negativni osjećaji neprihvaćanja, katkada čak i mržnje.

Ti si radi mene došao na svijet i ostaješ trajno s nama. A ja te ne vidim, ne prepoznajem u vidljivima znakovima, u daru oproštenja i u kruhu života.

Ti si se htio meni dati za hranu. A ja tako malo marim za tu neizrecivu hranu, tako malo od nje živim, tako joj se malo radujem. U mojem životu i vladanju tako se malo osjeća da sam pričesnik toga dara, da sam te primio u kruhu života.

Ti si izvor svjetla; obasjavaš svijet i svakoga čovjeka. A ja često u svojim dubinama nosim mrak i tamu!

Ti si istina. A ja sam često izvor laži i prijevare!

Ti si put. A ja idem stranputicom, lutam i ne slijedim tebe!

Ti si život. A ja sam često u službi smrti; gazim ili ubijam svoje najbliže na najrazličitije načine!

Ti si dobar. A ja sam slab, zao i zloban!

Ti si sama ljubav, ljubiš do kraja. A ja sam se zatvorio izazovu ljubavi i ne dopuštam da se razlije na sve ljude oko mene.

Ti si živa i životvorna Riječ; nitko nikada nije govorio kao ti. A ja olako izgovaram riječi, kršim obećanje, ne stojim iza svojih riječi i ne slušam tvoju Riječ!

 

* * * * *

Kratka šutnja ili pjesma.

 

Molitva za oproštenje

Gospodine, obasjaj nam srce svjetlom vjere

i užezi ognjem ljubavi, da se s pouzdanom vjerom

klanjamo u duhu i istini tebi koji nas neprestano zoveš k sebi.

 

Molimo zajedno:

Ispovijedam se…

Bogu Svemogućemu i vama braćo,

da sagriješih vrlo mnogo,

mišlju, riječju, djelom i propustom,

moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh,

i zato molim Blaženu Mariju vazda Djevicu,

sve anđele i svete i vas braćo da se molite za me

Gospodinu Bogu našemu.

Smilovao nam se svemogući Bog,

oprostio nam grijehe i priveo nas u život vječni.

Amen.

 

Zaziv Duha Svetoga da možemo živjeti u radosti oprosta.

 

Svaki put povratka Bogu

jedno je novo prihvaćanje milosrdne ljubavi

s kojom nam Otac dolazi u susret.

On nam je pokazao svoj put,

jer nanovo preporođeni od Njegova oprosta

postajemo svjedoci Njegove ljubavi

prema svakom stvorenju.

Zazovimo Duha Svetoga

da ispuni naša srca s darom radosti i mira.

Dođi, dođi Duše ljubavi, pouči nas pravilima Božjim!

Dođi, dođi Duše mira, pouči nas pravilima koje je On rekao nama!

Dođi Duše Sveti: ti koji oblikuješ sve stvari, ti koji si očistio i obnovio naša srca, učini da možemo pronaći Krista Spasitelja života i okusiti s Njim radost života!

Dođi Duše Sveti: ti koji si prvi dar Krista Uskrnulog, vodi nas putem poniznosti, strpljivosti i istine!

Dođi Duše Sveti: ti koji od nas činiš jedno tijelo Isusovo, pouči nas primati i dijeliti u radosti naše biti učenici Kristovi!

Dođi Duše Sveti: ti koji si obasuo radošću srce Marijino i učinio njenu utrobu plodnom, daj da budemo kao Ona vjerni svjedoci u hvaljenju Oca!

Dođi i nastani se u nama, Duše Sveti, i upali u našem srcu vatru veselja, da tako možemo ispuniti tvoj put, Bože neiscrpive i uvijek nove radosti, prijelazne radosti, radosti koja je plod žrtvovane ljubavi tvoga Sina, Krista!Oče naš...

 

Molitva

 

Pomolimo se.

Bože, Oče naš, ti dolaziš k nama u novosti,

a mi dolazimo k tebi sa svojim navikama.

Ti dolaziš k nama u istini,

a mi dolazimo k tebi sa svojim obmanama.

Ti dolaziš k nama u svetosti,

a mi dolazimo k tebi sa svojom podlošću.

Oče, oslobodi nas od plodova smrti

i daj nam radost da slijedimo tvoj put

u Isusu Kristu koji nas vodi k tebi,

da živimo s tobom, u radosti Duha.

To te molimo po Sinu tvom

koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Amen.

 

 

Blagoslov

 

P. Gospodin s vama.

S. I s duhom tvojim.

 

Neka te blagoslovi Gospodin

i neka te čuva!

Amen.

 

Neka te Gospodin licem svojim obasja,

milostiv neka ti bude!

Amen.

 

Neka pogled svoj Gospodin

svrati na te i mir ti podari!

Amen.

 

I neka na sve vas siđe blagoslov

Boga svemogućega

Oca i Sina + i Duha Svetoga.

Amen.

 

 

pjesma: Zahvali srcem prečistim

 

 

 

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 151

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 24 

Broj posjetitelja

DanasDanas566
Ovaj mjesecOvaj mjesec15951
SveukupnoSveukupno1210867
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting