Franjo i Riječ

 

Molitva pred raspetim:

Svevišnji, slavni Bože,

prosvijetli tamu moga srca

i podaj mi ispravnu vjeru,

sigurno ufanje

i savršenu ljubav;

smisao i spoznaju, Gospodine,

da izvršim tvoju svetu i istinsku volju.

Amen.

 

Ulazna pjesma: Učitelju gdje stanuješ

 

 

Predvoditelj: U ime Oca, i Sina i Duha Svetoga.

Svi: Amen.

 

P: Milost i mir Krista, Sina Božjega i Djevice Marije, bio sa svima vama.

S: I s duhom tvojim.

 

Uvodna riječ

Gospodin nam se u Riječi objavljuje i predaje, svojom riječju nas rasvjetljuje i preobražava, po svojoj riječi nas oslobađa i vodi, propitkuje i optužuje, opominje, tješi i spašava. Narod smo koji vjeruje u Boga koji govori i koji se objavljuje, bratstvo koje živi u školi riječi.

Kao sakramentalni znak, u Riječi, je sam Krist koji se uprisutnjuje i govori narodu Božjem: Krist „je prisutan u svojoj riječi, jer on govori kad se u Crkvi čita Sveto pismo“ (SC 7).

Franjo je u riječi susretao najdublji dinamizam svoga evanđeoskoga života, pokretnu snagu svoga duhovnoga hoda. Susrećući se s Riječju, Siromašak se nije susretao s tekstom koji treba tumačiti, nego sa samim Kristom koji traži da ga sluša. Slušati Riječ za Franju nije bilo čitanje knjige, nego prihvaćanje živoga Krista, sudjelovanje na gozbi života u kojoj je Krist koji postaje našom hranom. Bog je čovjekom postao, učinio se je Euharistijom, učinio se je Riječju. Stoga se je Franjo hranio Riječju kao euharistijskim kruhom i vinom i Riječ mu se je pružala Kristovom dubinom: „a u rano jutro pođimo u crkvu; uzet ćemo Evanđelistar te od Krista zatražimo savjet“ (2 Čel 15). Ta istina objašnjava mnoge stvari Franjina života.

Ako opslužujemo njegovu riječ i slijedimo njegove staze, tada ćemo živjeti i rasti, ali ako se naše srce udalji od nje, tada ćemo umrijeti bez lijeka.

Otvorimo vrata Riječi, dajmo da u nama prebiva i s njom će unići i prebivati u našoj kući mnogi ranjeni iskustvom promašaja, osamljenosti, krhkosti i manjka ljubavi. Tada će oni samo, poput iskusnih pismoznanaca, pomoći da prevedemo, razumijemo, razlučimo, naslutimo i odgonetnemo Riječ koja nam stiže šifrirana uz šutljivi krik patničkog čovječanstva.

 

 

(Razmišljanje u tišini)

 

 

Pjesma: Krist naše bogatstvo

 

Govori, sluga tvoj sluša!

Govori, Govori…

Nemoj ostati nijem!

Tvoja šutnja žeže.

Potrebnija nam je tvoja Riječ

od kruha i vina,

od ljubavi i života.

Potreban nam je taj glas,

da nas prati u našem radu i hodu.

Govori, Gospodine…

Nemoj ostati nijem!

Mučna je Tvoja šutnja.

Govori i ako te ne slušamo!

Govori i ako naša nutarnja buka guši tvoj glas!

Govori i kad nas tvoja riječ žari!

Govori, Gospodine…

Nemoj ostati nijem!

Mučna je tvoja šutnja.

Gospodine, udijeli nam glad i žeđ,

ne za kruhom ili vodom,

nego za slušanjem tvoje Riječi.

Gospodine, ti koji tražiš čovjeka,

ovdje i sada,

udijeli nam naklonost da danas čujemo tvoj glas.

Marija, Majka i Službenica Riječi

neka nam dadne milost da otkrijemo njegovu ljepotu,

tako da, čuvajući ga u svom srcu,

postane naša radost i veselje. Fiat, fiat.

 

 

(Pročitati meditativno tekst od Generalnog ministra José Rodríguez Carballo).

 

 

Biblijska stranica: Mt, 19, 16-22, bogati mladić

 

SLUŠANJE RIJEČI:

 

Samoća ne označava život odvojen od drugih nego nesposobnost da u krucijalnim/teškim trenutcima života izvršite izbore istinskog otvaranja, također pribjegavate u vlastite sigurnosti, koje na kraju ne garantiraju sreću.

(Slijedeći odjeljak može se čitati glasno ili dramski).

I gle, pristupi mu netko i reče:

“Učitelju, koje mi je dobro činiti

da imam život vječni?”

A on mu reče:

“Što me pitaš o dobrome?

Jedan je samo dobar!

Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.”

Upita ga: “Koje?”

A Isus reče:

Ne ubij!

Ne čini preljuba!

Ne ukradi!

Ne svjedoči lažno!

Poštuj oca i majku!

I ljubi svoga bližnjega

kao sebe samoga!”

Kaže mu mladić:

“Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje?”

Reče mu Isus:

“Hoćeš li biti savršen, idi,

prodaj što imaš i podaj siromasima

pa ćeš imati blago na nebu.

A onda dođi i idi za mnom.”

Na tu riječ ode mladić žalostan

jer imaše velik imetak.

 

 

Pjesma: Samo tvoja ljubav

 

Egzegeza

Odjeljak je dijalog Isusa i „nekoga“ koji je opisan kao netko „vrlo bogat“, i formuliran je prema jeziku rabinske pouke, na temelju pitanja i odgovora.

Problem koji postavlja mladić jest što treba činiti da bi bilo dobro, tj. koja dobra djela treba izvršavati da bi ušao u vječni život. Isusov odgovor poremećuje točku gledanja mladića: vječni život ne može se temeljiti na nečemu što se stječe prema učinjenim djelima, kao neka vrsta ugovora, zato što „Bog je jedini dobar“. Ipak, govori Isus, tko želi uči u vječni život treba opsluživati zapovijedi. To su zapovijedi Dekaloga: Ne ubij!Ne čini preljuba!..., kojima, samo u ovom evanđelju se dodaje preporuka kao u Lk 19, 18: „Ljubi bližnjega kao samoga sebe“.

Mladić ne razumije Isusovu opomenu i hvali se da je već opsluživao zapovijedi, ali želi činiti više: „Što mi još nedostaje?“. Isus pristaje uz mladića i uvodi ga u element savršenstva koji se može ostvariti dvostrukim činom: sve dati siromašnima i slijediti Isusa je više nego samo opsluživati zapovijedi, zakone; želi reći živjeti nalazeći u Isusu model nasljedovanja, lišiti se sebe i obući se u Krista.

Mladić odlazi žalostan zato što nije sposoban za sve to, nije sposoban osloboditi se dobara, nije sposoban obući se u Krista: ostaje zarobljenik samoga sebe.

Ne sliči li naš život, ponašanje i životni svakodnevni izboru životu spomenutog mladića? Stoga se pitamo: nije li tu korijen umora, uhodanosti, rezignacije koji nas toliko puta guše? Nije li u napuštanju ustrajnog čitanja Pisma uzrok našega pesimizma pred sutrašnjicom, nedostatka jasnoće u našim analizama sadašnjosti i smjelosti u našim izborima za budućnost?

U našim vremenima stega budnosti i pozornosti je teško umijeće za nas, opsjedane kakvi jesmo tisućama poziva na vanjsko, rastreseno tolikom bukom,, koja dolazi izvana ili koja nam odzvanja unutra. Umjesto da budemo budni vratari (usp. Mk 13, 34) da prihvatimo Riječ, dio smo naraštaja pospanaca, gluhih, slijepih i nijemih, zatočenika u praznim mrežama trivijalnosti, klonulih duhom, koji neprestano stišću ubrzivač da izbjegnu stvarnost. Na policama našega srca riječi se nagomilavaju, ideje, govori, rasuđivanja, mišljenja i komentari zauzimaju sve kutove, proždirući ovaj prostor pustinje i šutnje u kojemu nas Bog želi privući, dok njegova Riječ ostaje na pragu naše kuće jer su vrata zakračunata i nema odgovora na njegov poziv.

Evanđelja pokazuju da je poteškoća u odnosu između Isusa i njegovih suvremenika nastala ne samo zbog kulturološke novosti njegove poruke, nego prije svega zbog zatvorenoga srca pred riječju koja traži veliku raspoloživost za obraćenje. Kada se postavlja kao novi Mojsije ili kada poučava s vlašću (s autoritetom)(usp. Mt 7, 28), Isus uvježbava novost pritiskom i ne polazi od Staroga zavjeta:“Čuli ste što je rečeno starima… Ali ja vam kažem…“ (Mt 5, 21ss).

Ako narod ne razumije, nije to zbog kulturološke novosti, već zbog zatvorenosti srca. U tom smislu, nasuprot Isusovu propovijedanju, za mnoge se ostvaruje Izaijino proroštvo:“Slušat ćete, slušati – nećete razumjeti, gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim“ (Mt 13, 13b-15).

Sveti Franjo svjedoči o živoj i djelotvornoj riječi. Dopustio je da ga osloboditeljska i stvarateljska Riječ zahvati, poziva, stavlja u pitanje i rasvjetljuje i njegov se život promijenio. On je pokazao kako je Riječ djelotvorna samo ako je utjelovimo u svakidašnji život i kako je ne možemo pružati zatvorenu i zapečaćenu, nego je treba tumačiti životom jer nije ideologija, nego ponuda života. Neodgodivo je da svoj život čitamo polazeći od Riječi i Riječ polazeći od svoga života. I u tome također siromašni mogu biti našim učiteljima.

Dopustimo da nas pomiluje lahor Riječi. Neka ona bude svjetiljka našim koracima, svjetlo našoj stazi.

 

 

(Razmišljanje u tišini)

 

 

Pjesma: Samo tvoja ljubav

 

 

Gospodine, oslobodi me mene samoga

Gospodine, čuješ li me?

Strašno trpim,

zakrčen u sebi,

zatvorenik sama sebe.

Ne čujem svoj glas,

ne vidim što sam,

i ispred mene nije drugo doli trpljenje.

Gospodine, čujem li me?

Oslobodi me mojega tijela, koje je cijelo žudnja,

i sve što diram sa svojim bezbrojnim velikim očima,

sa tisućama svojih ruku razapetih,

je samo da uberem

i tražim da smirim svoju neutaživu glad.

Gospodine, čuješ li me?

Oslobodi me mojega srca, nadutog od ljubavi,

ali, dok vjerujem u strastvenu ljubav,

nazirem razjaren

da još ljubim sebe sama u drugima.

 

Gospodine, čuješ li me?

Oslobodi me mojega duha, punoga sebe,

mojih ideja, mojih osuda,

koji ne zna razgovarati

jer ne razumije druge riječi

od svojih.

Sam, dosađujem se,

umaram se,

mrzim se,

gadim se sam sebi.

I okrećem se svojoj prljavoj koži kao bolesnik

u svojem krevetu užarenom od kojeg želim pobjeći.

Sve mi se čini ružnim, monstruoznim, bez svjetla…

zato što ne mogu vidjeti ništa od sebe.

Osjećam se spreman mrziti ljude i čitav svijet…

u inat, jer ne mogu ljubiti.

Želim izići,

želim hodati, trčati prema nekoj drugoj zemlji.

Znam da postoji RADOST, vidjeh ju da pokazuje svoje lice.

Znam da sija SVJETLOST, vidio sam da obasjava pogled.

Ali, Gospodine, ne mogu izaći,

zajedno ljubim i mrzim svoj zatvor,

jer sam zatvor ja sam,

i ljubim se,

sebe ljubim, Gospodine, i svoju odvratnu facu.

Gospodine, ne nalazim više ništa doli vrata moje kuće.

Vučem se slijepo, oslijepljen,

guram se u svojim vlastitim zidovima,

u svojim vlastitim granicama,

povrijeđen sam,

boli me,

boli me jako, i nitko to ne zna,

zato što nitko ne ulazi u moju kuću.

Sam, sam, sam.

Gospodine, čuješ li me?

Gospodine, pokaži mi moja vrata, uzmi moju ruku,

otvori,

pokaži mi Put,

put prema RADOSTI, prema SVJETLU.

Ali…

Ali, da li ja tebe čujem, Gospodine?

Mladić, on te je čuo.

Smiluj mi se.

Odavno otvaram tvoja zatvorena krila,

otvori ih, moja će te svjetlost obasjati.

Odavno sam ispred tvojih vrata zaključanih,

otvori ih,

u meni nađi svoje prijestolje,

tebi pripravljeno, koje ti drugi pripraviše,

ali moraš otvoriti,

moram ući u tebe.

Zašto ostaješ zatvorenik sebe sama?

Ti si slobodan.

Nisam ti zatvorio vrata,

ne mogu ti ih otvoriti,

… zato što si ih u nutrini držao čvrsto zatvorenima.

 

 

Pjesma: Tvoj Duh me ovija

 

 

Molitva vjernika

 

Sa svom mudrošću i razumijevanjem Bog je u nas ulio bogatstvo njegove milosti.Gospodine Isuse, čuj nas.

  • Kao sv. Franjo iz Asiza, pozvani smo na suradnju sa spasiteljskom voljom Božjom: kako bi nas milost Božja uvijek učinila spremnima za njegovo djelo preobrazbe, molimo Te
  • Neprocjenjiv dar kršćanske vjere obvezuje nas da budemo svjedoci svoje vjere: udijeli nam snažnu gorljivost za Riječ Božju kako bi je prenijeli svim ljudima, našoj braći, molimo Te:
  • Sve dobro koje možemo učiniti umarajući se u širenju Evanđelja ne treba pripisati našoj zasluzi, već Bogu od kojeg dolazi svaka naša sposobnost: neka nam Gospodin udijeli poniznost da priznamo kako je sve njegovo djelo i kako Njemu jedinomu dugujemo hvalu, molimo Te
  • Postavši sav Kristov, sv. Franjo je postao “sve svima”: kako bi i nama bilo dano da ne živimo više za sebe same, već za Boga, na njegovu slavu i spasenje cijeloga svijeta, molimo Te
  • Živjeti u vjeri u Sina Božjega znači staviti Krista u središte našeg života: kako bismo i mi mogli, poput sv. Franje, reći u svoj istini: “Ta, meni je živjeti Krist”, molimo Te
  • Ne može se živjeti Krista bez sudjelovanja i u njegovoj smrti na križu: kako bismo znali prihvatiti našu vlastitu smrt i darovati se Bogu i braći u velikodušnom zanosu ljubavi. Molimo Te

 

Molitva Gospodnja: Oče naš

 

Zaključna molitva

 

Gospodine Isuse Kriste, toliko si nas ljubio da si ponudio samoga Sebe za nas: pomozi nam da nadvladamo našu sebičnost te da od našeg svakodnevnog života učinimo ponizni i velikodušni prinos utrošivši se zajedno s Tobom za spas naše braće.Ti koji si Bog i živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

 

Pjesma: Kao Marija

 

Trpljenje za oslobođenje

(ili nešto slično iz Franjina života)

Uzrok moje odgovornosti u borbi za slobodu moga roda, u ovim posljednjim godinama upoznao sam dobro u mirnim danima. Bio sam zatvoren u zatvorima Alabame i Georgije dvanaest puta; dva puta mi je kuća razorena bombom. Rijetko prolazi dan da moja obitelj i ja ne primimo prijetnje smrću; ja sam bio žrtva gotovo fatalne agresije: u pravom smislu, bio sam udaran navalom progona.

Moram si dopustit da razmišljam, koji puta, da ne mogu više podnositi tako teško breme, i biti iskušavan da se vratim u miran i vedar život. Ali, svaki puta kada me obuzela takva napast, netko je došao ojačati i podržati moju odluku. Odmah sam naučio da je breme Učitelja lako samo tada kada uzimamo na sebe svoj jaram.

Spoznao sam ovih godina sa uvjerenjem da je nezasluženo trpljenje povratno. Vi ste oni koji još uvijek smatrate križ kao prokletstvo, drugi ga smatraju ludošću, ali ja sam uvjeren da je on snaga Božja za spasenje društva i osobe. Tako, s apostolom Pavlom, mogu reći, ponizno ali sa ponosom: „Na svom tijelu biljege Kristove nosim“.

Tjeskobni trenutci koje sam proživio tijekom posljednjih godina približili su me Bogu. Više nego ikad uvjeren sam u stvarnost Božje osobe. Svakako, uvijek sam vjerovao u osobnost Božju, ali, u prošlosti, ideja osobnog Boga bila je malo više od metafizičke kategorije koju sam smatrao teološki i filozofski zadovoljavajućom. Sada je ona živuća stvarnost koja je potvrđena iskustvom svakodnevnog života.

Posljednjih godina, Bog je temeljito stvaran sa mnom. Usred vanjskih opasnosti osjetio sam mirnu unutarnjost. Usred dana bez sunca i noći terora čuo sam unutarnji glas koji govori: „Evo, bit ću s tobom“. Kada su lanci straha i podrijetlo frustracije bili kao smanjeni od nemogućnosti mojih snaga, osjetio sam moć Boga koji pretvara nevolju očaja u mirnoću nade.

(M. L. King, La forza di amare, SEI, Torino, 1968.)

 

Pjesma: Ne boj se

 

P. Gospodin s vama

S. I s duhom tvojim

 

Neka vas blagoslovi Gospodin i neka vas čuva. Amen.

Neka vas Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka vam bude! Amen.

Neka pogled svoj Gospodin svrne na vas i mir vam podari! Amen.

I neka na sve vas siđe blagoslov Boga Svemogućega Oca i Sina + i Duha Svetoga. Amen.

 

 

Pjesma: On je Bog

 

 

Dodatak

Božja riječ upućena ljudima

Bog Abrahamu kaže: »Idi iz zemlje svoje... u krajeve koje ću ti pokazati« (Post 12, 1). I ništa više! Ne tumači on što bi čovjeku bilo tako dobrodošlo da ne gubi mnoštvo svojih energija i ne kaže na kraju: Uzalud! On ne kaže koliko dugo Abraham mora ići ravno, kada treba skrenuti lijevo. Uopće ne kaže gdje je ta Obećana zemlja. Samo kaže: Idi!

A lutanja, a utrošene energije! Sve to kod Boga ima svoju vrijednost. Možda je njemu vrednije »ići« nego »stići«.

Ni Mojsije ne prolazi bolje. Put kroz pustinju, dulji put (premda postoji kraći put do Obećane zemlje, Bog bira dulje putove) put je čišćenja i mnogih umiranja, umiranja jedne cijele generacije. A mi bismo Obećanu zemlju odjednom!

Od proroka traži da se odazovu (Izaija) i da govore što im on nalaže (Jeremija) ne obazirući se na njihove osobne muke (Hošea).

Ni s Marijom nije nimalo drugačiji: »Začet ćeš i roditi sina« (Lk 1, 31). Ništa više. Ni kako će to biti ni gdje će se sin roditi, ni što će Josip ili drugi misliti i učiniti. Dovoljno je da Josipu kaže čije dijete Marija nosi. Dovoljno je da se rodi, pa makar u betlehemskoj štalici. Dovoljno je da s njim bježi u Egipat.

Trideset godina najobičnijega života u Nazaretu Bogu nije izgubljeno vrijeme. Isus, kao pravi sin svojega Oca, čini isto što i Otac: »Učinit ću vas ribarima ljudi« (Mt 4, 19); »Čašu ćete moju piti« (Mt 20, 23); »Drugi će te opasivat« (Iv 21, 18). Kolikima je - kao Pavlu - pomrsio planove!

Čini mi se da nam nema druge nego zaključiti: Govori li nam Bog ili naša mašta, znat ćemo po broju riječi: ono što je puno, nije od Boga, jer je inflacija riječi Bogu strana. On želi da svaka riječ progovori.

To je teško prihvatiti. Htjeli bismo puno tumačenja barem iz toga razloga da se ne prevarimo, da krivo ne shvatimo. On se toga ne boji, kao ni naših skretanja ni lutanja. Valja poći! A on će već naći načina usmjeriti nas kamo trebamo ići i što trebamo reći. Valja se samo pretvoriti u uho. Jer kad Bog progovori riječ, onda stvara svijet i pokreće život. Iz ničega!

 

 

Naš Bog je Bog koji govori

Suprotno od idola koji «usta imaju a ne govore» (Ps 115,5), naš Bog je Bog koji govori. Takvim ga priznaju sveti pisci kad kažu riječ Gospodnja, također i mi svaki put kad, pošto smo pročitali ili poslušali biblijsku stranicu, kličemo: Riječ Božja ili Riječ Gospodnja. Bog govori, ali kako?

Ta Riječ je uvijek «živa i djelotvorna» (Heb 4,12), dinamična i stvarateljska: «Reče Bog: ‘Neka bude svjetlost!’. I bi svjetlost» (Post 1,3). «Gospodnjom su riječju nebesa sazdana» (Ps 32,6), njegovom su riječju stvorene sve stvari (usp. Mudr 9,1), cijelo stvorenje pripovijeda slavu njegovu (usp. Ps 19,1) i sve odzvanja glasom njegovim (usp. Sir 46,17; Ps 68,34). Stvaranje, tako kako ga predstavlja Biblija, je istinski govor o Bogu. Ne samo stvaranje, nego također i povijest naroda Božjega je riječ Boga i o Bogu: «Spomeni se dana pradavnih, promotri godine od vijeka do vijeka. Oca svoga pitaj, i poučit ćete, pitaj starije, pa će ti kazati» (Pnz 32,7). Boga možemo spoznati po divotama koje je učinio u korist svoga naroda (usp. Izl 3,6) i, stoga, ga možemo zvati Bogom otaca naših (usp. Izl 3,16; 6,7).

Naš Bog je Bog koji se objavljuje i predaje u onom što govori i čini: Bog govori ono što čini i čini ono što govori. Njegova Riječ, oživljena njegovom spasiteljskom ljubavlju prema ljudima, jest dijalog, savez ljubavi, očitovanje dara samoga sebe, ukoliko je izraz ljubavi koja stvara ljubeći i ljubeći daje vlastiti život. Nije svrha Objave Božje svijetu po Riječi obavijesti čovjeka o činjenici da je Bog ljubav, nego da u ljubavi ostvari jedinstvo između čovjeka i Boga.

Gospodin se pak nije objavio smo po djelima, nego također riječima usko povezanim s djelima. Ako djela potvrđuju riječi, također riječi proglašavaju djela i tumače ih. Dok tražimo i susrećemo Boga u stvorenju, jer «ga označuje», trebamo ga tražiti i susretati također u njegovoj Riječi. Ako tražimo Boga u zoru, ako smo ga žedni, ako je naša zemlja isušena i bezvodna (usp. Ps 62, 2), tražimo ga i susrećimo u poniznosti Svetoga pisma: ono je svečani i neopozivi oblik Božje riječi, Riječi žive, djelotvorne, oštre kao dvosjekli mač (usp. Heb 4,12). Slušaj je, sjećaj je se i prenosi je (usp. Pnz 6,4-9) i u tvom će životu ponovno biti proljeće.

Približiti se Riječi, predraga braćo i sestre, znači približiti se Kristu koji govori kad se čita Sveto pismo, približiti se Riječi Života. Ako poznavati Pisma znači poznavati Krista, onda ne možemo čitati Sveto pismo osim polazeći od Isusa Krista.

 

Riječ Božja u Franjinu životu

Franjin je život sav bio označen Riječju. Na početku svoje evanđeoske avanture Riječ mu je pokazala što bi trebao činiti i na kraju svojih dana opet je bila Riječ koja ga je pratila u njegovu slavnom prijelazu. Za njega Riječ bijaše suputnica u svakom trenutku sve dok se nije pustio da ga posve prožme: «ja sam sebi iz Pisma toliko usvojio da mi je to posve dosta za razmatranje i razmišljanje. Ne treba mi više, sinko, dosta mi je, poznajem Krista siromašnog i poniznog». Ništa čudno da su svi njegovi spisi, od molitava do pravila, preko pisama i opomena, puni biblijskih navoda sve dotle da se predstavljaju kao istiniti i pravi svetopisamski mozaici. Riječ Gospodnja je mirisna i Franjo je opijen njezinim miomirisom.

Franjo je, jednostavan i neuk, kako se sam običavao predstavljati, bez višeg obrazovanja, tj. bez tadašnje kleričke ili pismene formacije, imao takvo poznavanje Riječi da je «prodirao u skrivenost otajstva i gdje učiteljska znanost ostaje vani, ulazila je žarka ljubav ljubitelja». On je, iako nije bio učitelj govorništva, rješavao dvoumice i, poput Joba (usp. Job 28,11), rasvjetljivao tamne točke, uspijevajući rasvijetliti ono što je svetopisamski tekst skrivao znanstvenicima.

Kako je to bilo moguće? Razgovor nam pruža sv. Bonaventura: «i nije nelogično da je sveti čovjek od Boga bio obdaren razumijevanjem Pisma, budući da je, po savršenom nasljedovanju Krista, njihovu istinu opisanu nosio u djelu i po punom pomazanju Duha Svetoga u srcu je imao njihova autora». Ako se Boga poznaje samo ljubeći ga, Franjo poznaje Boga i njegove tajne skrivene u Riječi jer ljubi. Ako Otac svoje tajne objavljuje jednostavnima (usp. Lk 10,21-22; Dn 2,22; Sir 4,18), Franjo te tajne poznaje jer sluša Riječ siromašnim i raspoloživim srcem, kao Marija (usp. Lk 2,19.51). Ako se Riječ poznaje u mjeri u kojoj se prakticira, Franjo je poznaje jer nije bio gluhi slušatelj Riječi, nego se žurio da je bez oklijevanja živi: «Ovo je ono što želim izvršavati svim svojim snagama». Njegovo poznavanje Pisma ne bijaše spekulativno, nego mudrosno. Za njega Riječ nije bila tekst od jučer, nego od danas, i za Franjin danas, kako svjedoči kad kaže: Gospodin kaže u Evanđelju… a ne u ono vrijeme reče Isus, kako bijaše uobičajeno navoditi Isusove izričaje. Franjo nije studirao, nego je živio Riječ, s jednostavnošću i čistoćom, onako kako izjavljuje da je napisao u svom Pravilu koje želi biti samo jeka Evanđelja.

Stoga se je Franjo hranio Riječju kao euharistijskim kruhom i vinom i Riječ mu se je pružala Kristovom dubinom: «a u rano jutro pođimo u crkvu; uzet ćemo Evanđelistar te od Krista zatražimo savjet». Ta istina objašnjava mnoge stvari Franjina života.

Za Franju svete riječi su zamjetljivi znakovi stvarne Kristove sadašnje i oživljujuće prisutnosti, kao što su to euharistijski kruh i vino. Za njega su Riječ, kao i Euharistija, produljenja utjelovljenja. U Riječi, kao i u Euharistiji, Bog se objavljuje i djeluje: u Riječi, kao i u Euharistiji, Krist nas približava Bogu i spašava nas. Prihvatiti Riječi znači prihvatiti Život, odbiti Riječ znači odbiti Život koji nam se pruža osobito u Euharistiji. Za Franju je to bjelodanost vjere: «I budimo svi čvrsto uvjereni da se nitko ne može spasiti osim po svetim riječima i po krvi Gospodina našega Isusa Krista, koje klerici izgovaraju, naviještaju i poslužuju».

Ta vjera u stvarnu prisutnost Kristovu u njegovoj riječi objašnjava Franjino duboko poštovanje Riječi: «Opominjem svu svoju braću i potičem u Kristu da napisane božanske riječi gdje god ih nađu, poštuju koliko mogu i, koliko je do njih, ako nisu dobro smještene ili nedolično leže razbacane na kakvom mjestu, neka ih pokupe i spreme, poštujući Gospodina u njegovim riječima koje je govorio». Ono što je od svoje braće tražio činio je i on sam, kako svojom rukom bilježi brat Leon u brevijaru koji se čuva u prvo-samostanu sv. Klare u Asizu: «slušao ili čitao evanđelje blaženi je Franjo uvijek Evanđelje poljubio s najvećim strahopoštovanjem prema Gospodinu».

Franjo je živio u ozračju pozornog slušanja Riječi i to je preobrazilo njegov život. Ne treba čuditi da je u posljednjim poticajima braći preporučivao «sveto Evanđelje više nego ijednu drugu uredbu». Bio je to najljepši dar što ga je primio od Gospodina a koji je mogao ostaviti svojoj braći.

Stoga je dobro upitati se: kako se ponašam pred tekstom Svetoga pisma? Koje unutarnje stavove i koja izvanjska ponašanja imam prema Božjoj riječi? Kako shvaćam odnos između Božje riječi i Crkve? Postoji li u meni i u mome bratstvu istinsko slušanje Božje riječi? Koje vidike trebam razjasniti i ojačati u svom odnosu prema Riječi?

 

 

Božja riječ u našemu životu

«Čujte, sinovi Gospodinovi i moja braćo, i ušima prihvatite moje riječi! Priklonite uho svoga srca i poslušajte glas Sina Božjega», tako nas potiče otac i brat Franjo. Ako je danas, kao i jučer, žurno potrebno bolje upoznati čovjeka Isusa, priznatog kao Krist i ispovjeđenog kao Gospodin, nemamo drugoga puta za ostvarenje tog cilja osim onoga da uzmemo u ruku knjigu Pisma, da mu otvorimo vrata srca i prihvatimo Riječi slušanjem i prihvaćanjem.

Ako naše srce gori od želje da iziđe iz beznačajnosti ili potištenosti zbog naših svakidašnjih promašaja, nemamo drugog puta osim onoga da dopustimo da nas Riječ zahvati i da joj dadnemo širok protok u svojim životima. Biti zahvaćeni Riječju i Kristom jedna je te ista stvar.

Želimo li nanovo stvoriti i preutmeljiti svoj život i poslanje, ne ostaje nam drugo rješenje osim onoga da Riječi dadnemo prostora, da je ponovno čitamo, proučavamo, meditiramo, prihvatimo siromašnim i ispražnjenim srcem, da je šapćemo danju i noću (usp. Ps 1,2), da bismo je onda živjeli i slavili.

Družiti se s Riječju, približavati joj se, kružiti oko nje i udvarati joj se, ušutjeti za nju i slušati je, postati joj familijarni, promatrati kao blago u kovčegu sjećanja tu riječ koja je u jednom času učinila da nam srce gori (usp. Lk 24,32), dopustiti da nas ona iznenadi, omogućit će nam, kao i Franji, da se krećemo u Božjem ritmu. Naš će život, tada, ponovno naći mladost i, ostavljajući iza sebe umor, naš hod ususret Kristu, muškarcima i ženama koji su naša braća i sestre, bit će «brzim trkom i laganim korakom», a da ne dopustimo da nas ovije neka «magla gorčine», da s više sigurnosti napredujemo putem Božjih zapovijedi.

Žar prema Riječi dovodi nas do žara prema čovječanstvu. Slušanje Riječi hrani ozračje međusobnih odnosa. U mjeri u kojoj se približavamo riječi i pretvaramo je u život, naša različita viđenja stvarnosti smjerat će prema istoj točki sve dok se ne susretnu u dubokom zajedništvu.

Krajnji razlog našega stila života nazvanog posvećenje nije drugo doli slušanje riječi na jedan ili drugi način. Svi utemeljitelj, ali možemo s pravom reći, osobito Franjo i Klara, bili su stražari Riječi, neumorni slušatelji Riječi, i od svoga su života učinili čvrst i proročki odgovor Riječi. Današnji posvećeni život i s njim onaj franjevački trebaju se ogledati u Riječi i uresiti se njom. Samo će se iz riječi moći «nanovo roditi» (Iv 3,3) i dobiti na značajnosti, koračati s jasnoćom i odvažnošću očiju uprtih prema budućnosti i, na taj način, biti ne samo sjećanje, nego i proroštvo budućnosti, živjeti sadašnjost sa žarom i prigrliti budućnost s nadom.

Milost 800. obljetnice utemeljenja našega Reda i franjevačke karizme bit će slavlje, čin zahvaljivanja sveopćega Bratstva i cijele Franjevačke obitelji ako, kako nas poziva otac i brat Franjo, otvorimo uho svoga srca i poslušamo glas Sina Božjega, koji čini da odjekuje radosna vijest Božje ljubavi prema čovječanstvu. Milost početaka braća i sestre kušat će s užitkom samo ako se založimo s Riječju i ako ostanemo vjerni riječima životu i svetom Evanđelju Isusa Krista.

Mi koji smo obećali opsluživati Evanđelje, pozvani smo da budemo prebivalište i stan Duha Gospodinova (usp. Iv 14,23), zaručnici, braća i majke našega Gospodina Isusa Krista (usp. Mt 12,50), prihvaćajući poruku Isusovu i čuvajući njegovu Riječ u svojim srcima, da je onda rodimo i rađamo u svojim životima, jer će samo tako nad nama počivati Duh (usp. Iz 11,2).

Ako opslužujemo njegovu riječ i slijedimo njegove staze, tada ćemo živjeti i rasti, ali ako se naše srce udalji od nje, tada ćemo umrijeti bez lijeka (usp. Pnz 30,15-18). Ne možemo dopustiti da nas slovo ubije, nego trebamo slijediti duh božanske Riječi i pustiti da nas ona oživljuje. Bez Riječi, čuvanoj u srcu i rađanoj u svakidašnjosti našega života, umrijet će očaranost i pjesma našega postojanja, utrnut će se život u pogledu i u srcu, okameniti će se osjećaji, osušit će se izvor nade. Bez Riječi će, o nesreće, biti smrt bez lijeka!

Draga braćo i sestre, vjerni svjedok koji stoji vani, poziva nas da otvorimo vrata koja ga dijele od nas koji smo unutra: «Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom» (Otkr 3,20). Potajno nam je teško povjerovati da nas Gospodin želi i da je on onaj koji traži našu nazočnost (usp. Post 3,8-9). Otvorimo vrata Riječi, dajmo da u nama prebiva i s njom će unići i prebivati u našoj kući mnogi ranjeni iskustvom promašaja, osamljenosti, krhkosti i manjka ljubavi. Tada će nam oni sami, poput iskusnih pismoznanaca, pomoći da prevedemo, razumijemo, razlučimo, naslutimo i odgonetnemo Riječ koja nam stiže šifrirana uz šutljivi krik patničkog čovječanstva.

Dajmo Riječi, draga braćo i sestre, prvenstvo u svojim životima tako da bude on, Krist Gospodin, i samo on, apsolutni Gospodar naših života, kao što je to bio u životu Franje i Klare. I tada ćemo biti blaženi: «Blago čovjeku koji… uživa u Zakonu Gospodnjem, o Zakonu njegovu misli dan i noć. On je kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi i lišće mu nikad ne vene» (Ps 1,1-3).

 

Govori, sluga tvoj sluša

Nije dovoljno čitati Riječ, nužno je njegovati je, čuvati je u srcu (usp. Ez 3,10), da mogne proizvesti očekivane plodove. Nije dostatan materijalni susret s Riječju, nužno je usvojiti je, prihvaćati je vjerom, učiniti je svojom.

U Nepotvrđenom pravilu Franjo, temeljeći se na prispodobi o sijaču (usp. Mt 13,3-23), predstavlja četiri vrste susreta s Riječju. U prvom slučaju Riječ nije shvaćena i odmah dolazi zli da uzme što je bilo pohranjeno u srcu. U drugom slučaju Riječ je napuštena zbog progonstava i kušnji. U trećem slučaju riječ je ugušena svjetskim brigama. U četvrtom slučaju – to je slušanje dobrim srcem, tj. s dobrim raspoloženjima – Riječ je shvaćena, čuvana i daje plodove.

Taj tekst pokazuje Franjino nastojanje da njegova braća budu dobra zemlja, tako da Riječ posijana u njihova srca može niknuti, rasti i donijeti plod. Istu brigu Franjo pokazuje u dvije svoje Opomene. Za Franju Riječ Božja ne može ostati nedjelotvorna. Slušana Riječ je pozvana da donese plod u životu i traži, osim toga, da bude uzvraćena Gospodinu od kojeg dolazi sve dobro, riječju i primjerom. Presvete riječi ne mogu se odijeliti od djela Gospodinovih. Pastoralna djelatnost braće i sestara, koja se sastoji u tome da pokrene ljude prema ljubavi Boga s radošću i veseljem, je povezana s pozornim slušanjem i vršenjem Riječi. Franjo ne može podnijeti površnost.

Ako se Riječ ne sluša dobrim srcem gubi se, ugušena je, ne može donijeti roda. Tko ne prihvaća Riječ s određenim raspoloženjima on je tlo uz put, među kamenjem i među trnjem u kojem Riječ ne može rasti i toliko manje dati plod. Franjo nas upozorava na tu mogućnost, govoreći nam: «i dobro se čuvajmo zloće i lukavštine sotone koji hoće da čovjek nema svoj um i srce okrenute prema Gospodinu Bogu». Zli želi da Riječ ne nađe dobru zemlju, tj. da ne ostane u srcu. Uistinu, zli duh apsolutno neće da Riječ postavi u uski odnos s Gospodinom. Zli kako bi izbjegao taj odnos lukavo nastoji doći do uzroka srca okrenutog Gospodinu: riječ čuvana u srcu čovjeka.

Ljudsko srce Franjo, oslanjajući se na Pismo, prikazuje kao kuću, prebivalište iz kojega je zli istjeran snagom Riječi. Nužno je bdjeti, biti pozorni da se ne vrati jači nego prije s izlikom nagrade. Izgubiti Riječ iz srca znači izgubiti Gospodina, dok njegovati i čuvati je u srcu daje mogućnost «da Gospodina služimo, ljubimo, častimo i klanjamo mu se čistim srcem i neokaljanim duhom». Ostajanje riječi preobražava kameno srce u srce od mesa, nečisto u čisto: «Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio» (Iv 15,3).

Trebamo srce raspoložiti za Riječ kao njivu sačuvanu i zaštićenu, sjećajući se da Riječ odjekuje samo u raspoloživu srcu i u tišini. Tada će se pustinja preobraziti u mjesto nastanjeno Riječju, u spomen prve ljubavi (usp. Jer 2,2), u mjesto vjernosti (usp. Pnz 32,10-12). Kojim sredstvima čuvam Riječ u srcu?

 

Živi i naviještaj: što učiniti s Riječju?

Tko Riječ prihvati u vjeri i u poslušnosti te joj dopusti da djeluje, ima iskustvo preobrazbene snage, jer ga nastanjuje Krist, kako kaže Apostol: «Krist živi u meni» (Gal 2,20). Poslušnost Riječi rasvjetljuje svaku drugu poslušnost. Riječ prihvaćena čistim srcem nikad nije nedjelotvorna, jer, kako kaže prorok: «Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni, da bi dala sjeme sijaču i kruh za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah» (Iz 55,10-11). Kad, poput Marije, prihvaćamo riječ i čuvamo je u srcu (usp. Lk 1,38; 2,19.51), Riječ nas pokreće prema onom tko nas treba (usp. Lk 1,39- 45). Poslušana i prihvaćena Riječ pretvara se u život.

Papa Benedikt XVI. rekao nam je nedavno: «Hranite svoj dan molitvom, meditacijom, slušanjem Božje riječi. Vi koji ste bliski s drevnom praksom lectio divina, pomozite također vjernicima da je vrjednuju u svom svakodnevnom životu. I znajte u svjedočenje prevesti ono što Riječ pokazuje, dopuštajući da vas ona oblikuje da, kao sjeme prihvaćeno u dobru zemlju, donosi obilne plodove. Tako ćete biti uvijek uočljivi Duhu i rasti ćete u sjedinjenju s Bogom, njegovat ćete bratsko zajedništvo među sobom i bit ćete spremni velikodušno služiti braći, osobito onima koji su u potrebi». Pozvani da naviještamo Riječ drugima, samo tažeći svoju žeđ u susretu s Riječju, kao Samarijanka, moći ćemo se obratiti u glasnike Riječi.

Draga braćo i sestre, Franjo i Klara, su nam pokazali kako je Riječ djelotvorna samo ako je utjelovimo u svakidašnji život i kako je ne možemo pružati zatvorenu i zapečaćenu, nego je treba tumačiti životom jer nije ideologija, nego ponuda života. Neodgodivo je da svoj život čitamo polazeći od Riječi i Riječ plazeći od svoga života. I u tome također siromašni mogu biti našim učiteljima.

Slijedeći primjer onih koji su nas prethodili u nasljedovanju Krista po obliku evanđeoskoga života koji su nam Franjo i Klara prenijeli, budimo marljivi u slušanju Riječi te je poučljivo prihvaćajmo. Ne zadovoljimo se samo da slušamo Riječ, zavaravajući same sebe, nego je vršimo, jer će samo tako moći spasiti naše živote i bit će nam izvor sreće, radosti i veselja (usp. Jak 1,19.21.25; Jer 15,16.).

 

Pomolimo se.

Gospodine Isuse Kriste, Siromahu na križu i Kralju slave,

slavimo te i blagoslivljamo te

zbog ponizne i vjerne ljubavi.

Okupljeni u znak tvoje prisutnosti, radosni zahvaljujemo

jer je naš život dragocjeni dar tvoje ljubavi,

koji čuvaš u svojim rukama.

S križa nas pozivaš da svrnemo svoj pogled na tebe,

da nas ne bi zavele zamke neprijatelja ljudskog roda

koji, po sjaju trenutnih dobara i lažnoj slavi,

pokušava uništiti čovjeka, koji je veći od neba.

Daj nam srce od mesa, kojeg može povrijediti bol braće,

kako bismo surađivali u tvome djelu spasenja.

Rasplamsaj u nama želju

da na tvoju ljubav odgovorimo ljubavlju,

da bi zajedništvo koje živimo ovdje na zemlji,

pronašlo svoje ispunjenje

onoga dana kad nas Ti uvedeš u svoju slavu. Amen.

 

Blagoslov

 

Pjesma

 

 

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 151

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 33 

Broj posjetitelja

DanasDanas568
Ovaj mjesecOvaj mjesec15953
SveukupnoSveukupno1210869
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting