Slavlje dočeka križa svetoga Damjana

 

Privuci nas k sebi, Gospodine!

 

Križ se unosi na glavni ulaz u crkvu u procesiji. Procesija se formira slijedećim redom: križ, svijeće, vatra, ministranti, svećenici, članovi FSR-a i Frame te ostali narod Božji.

Dok se križ unosi u crkvu pjeva se ulazna pjesma.

Kad svi uđu u crkvu i križ se postavi na pripremljeno mjesto, svećenik kadi križ. Nakon kađenja i pjesme, svećenik započinje kako je naznačeno.

 

Ulazna pjesma (o križu)

 

Predslavitelj: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Svi: Amen

 

P: Milost i mir Boga, Oca našega, i Gospodina našega Isusa Krista, Slike Boga nevidljivoga, bio sa svima vama!

S: I s duhom tvojim!

 

Voditelj

U ovoj se Godini zahvalnosti prisjećamo razgovora što ga je Raspeti iz Svetog Damjana vodio s mladim Franjom. Zbog toga želimo primiti Raspetoga u našu zajednicu, dopustiti da nas rasvijetli njegova ljepota i dopustiti da nas dodirne i protrese njegova poruka. Okupljeni u molitvi, zahvaljivat ćemo Ocu milosrđa na daru života, na prijateljstvima koja nam daruje i na pozivu da popravimo Crkvu.

U ovom slavlju dočekujemo, blagoslivljamo i duboko se klanjamo jednoj od kopija one svete slike koja je progovorila mladom Franji Asiškom. Nakon što u raspoloživosti i ljubavi primimo Krista raspeta i uskrsnula, u svojem ćemo životnom okruženju svjedočiti jedinstvenu našu nadu i spasenje.

Pomolimo se.

Presveti Oče naš, Stvoritelju, Tješitelju i Spasitelju naš,

blagoslivljamo te, jer si u svojoj beskonačnoj ljubavi

prema ljudskom rodu

poslao u svijet kao spasitelja

i prvorođenca među mnogom braćom

svoju vječnu Riječ

koja je tijelom postala u utrobi Djevice Marije.

U Kristu si nam darovao ogledalo

i savršen uzor svetosti:

Crkva, promatrajući njegov lik raspoznaje tvoju dobrotu;

primajući iz njegovih usta riječi života,

ispunjava se tvojim znanjem;

otkrivajući neistraživa bogatstva njegova srca,

dopušta biti privučena u vrtlog tvoje ljubavi;

gledajući njegovo raspeto tijelo

klanja se onoj dragocjenoj krvi

koja je čini čistom i svetom u tvojim očima;

kličući zbog njegova uskrsnuća,

osjeća predokus radosti na vječnoj gozbi.

Presveti Oče naš, Kralju neba i zemlje,

učini da tvoji vjerni, časteći Raspetoga,

imaju iste one osjećaje koji bijahu u Kristu Isusu,

te da nakon što su nosili lik zemaljskog čovjeka,

konačno budu odražavali lik nebeskog čovjeka.

Presveti Oče naš, Gospodine Bože živi i istiniti,

neka ljubljeni Sin tvoj

za sve nas bude Put kojim ćemo se uspinjati k tebi,

Istina koja rasvjetljava naše tmine,

Život koji nas hrani i obnavlja,

Svjetlost koja rasvjetljuje naš put,

Stijena na kojoj možemo sagraditi našu povijest,

Vrata koja sve vode u novi Jeruzalem,

gdje ti živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

U Oporuci sv. Franje čitamo:

“I Gospodin mi dade toliku vjeru u crkvama,

da sam ovako jednostavno govorio i molio:

Klanjamo ti se, Gospodine Isuse Kriste,

ovdje i po svim crkvama tvojim

koje su po cijelom svijetu, i blagoslivljamo te,

jer si po svome svetom križu svijet otkupio”. (OP)

 

»Idi, Franjo, i popravi moju kuću koja se ruši!«

Franjo, krsnim imenom Ivan, rođen je 1182. u Asizu. Za vrijeme zatočeništva u Peruđi (1202-1203.) Franjo počinje razmišljati o novome stilu života.

Godine 1206. Franjo doživljava tajanstveni san u Spoletu: »Franjo, tko ti može više učiniti: gospodar ili sluga?« - »Zašto umjesto Gospodara tražiš slugu?« Iste godine s raspela u crkvici Sv. Damjana čuje riječi: »Idi, Franjo, i popravi moju kuću koja se ruši!«

Toma Čelano piše u životopisu o sv. Franji:

“... jednom zgodom svratio se izvan grada u crkvicu sv. Damjana pokraj ceste da se pred slikom raspetog Isusa pomoli. Vjerojatno je molio upravo za uputu - što treba dalje činiti. Dok je klečao, čuo je glas Raspetoga: “Idi i popravi moju Crkvu, koja se ruši!”

U početku svoga obraćenja, u dobi od 24 godine, pred slikom raspeća u crkvi sv. Damjana Franjo je molio:

Svevišnji, slavni Bože,

prosvijetli tamu moga srca

i podaj mi ispravnu vjeru,

sigurno ufanje i savršenu ljubav;

smisao i spoznaju,

Gospodine, da izvršim tvoju

svetu i istinsku volju.

Godine 1208. Franjo sluša u Porcijunkuli evanđelje o poslanju apostola i prepoznaje ga kao temelj svoga poziva.

16. travnja 1209. godine Franjo s prvih 12 drugova dolazi u Rim gdje papa Inocent III. usmeno potvrđuje njegov način života. Tako nastaje Prvi franjevački red, red manje braće.

29. studenoga 1223. godine papa Honorije III. potvrđuje Pravilo Reda manje braće, a nešto manje od godinu dana, u rujnu 1224. godine na La Verni Franjo prima svete rane.

Prije nego što je primio svete rane, Franjo je molio slijedeću molitvu:

O, Gospodine moj,

molim te da mi udijeliš dvije milosti

prije nego što umrem.

Prva je da za svoga života osjetim

i u svojoj duši i na svome tijelu,

koliko je to moguće,

onu bol što si ti je, slatki Gospodine,

podnio u vrijeme svoje pregorke muke.

Druga je, da osjetim u svome srcu,

koliko je to moguće,

onu neizmjernu ljubav kojom si ti, Sine Božji,

gorio da dragovoljno podneseš toliku muku

za nas grešnike.

Uvečer 3. listopada 1226. u blizini crkvice Porcijunkule Franjo umire.

Papa Grgur IX. proglašava Franju svetim 16. srpnja 1228. godine, a papa Ivan Pavao II. proglašava 1979. godine Franju zaštitnikom ekologa.

Godinu dana prije (1978.), isti je papa hodočastio u Asiz gdje je pred grobom sv. Franje ovako molio:

 

Sv. Franjo!

Ti si tako približio Krista svome vremenu.

Pomozi mi približiti Krista mome vremenu,

ovom vremenu tako teškom i kritičnom.

Ovo vrijeme s najvećom tjeskobom očekuje Krista,

iako mnogi ljudi našega doba za nj ne mare.

Pomozi nam, sveti Franjo Asiški,

da približimo Krista

Crkvi i svijetu današnjice!

Ti si u svom srcu nosio

sve prilike i neprilike svojih suvremenika.

Pomozi da nam srce bude uvijek

blisko Srcu Otkupiteljevu

te prigrlimo nevolje ljudi našega doba:

Da prigrlimo teške socijalne,

ekonomske i političke probleme,

probleme suvremene kulture i uljudbe,

sva trpljenja suvremenog čovjeka -

njegove sumnje, njegova nijekanja,

njegova lutanja, njegove napetosti,

njegove komplekse, njegove nemire.

Pomozi nam da umijemo sve to prevesti

u jednostavan i plodonosan jezik evanđelja.

Pomozi nam da sve rješavamo

po evanđeoskom ključu

te da Krist i za našega suvremenoga čovjeka

postane: “Put - Istina - život.”

 

Pjesma

 

Tumačenje križa

U središtu je Krist na križu, s krunom slave (Sin Božji, Raspeti spasitelj, Kralj i Gospodin), velikim očima Dobroga pastira koji milosrdno sudi, širom otvorenih ruku kojima nas otkupljuje od naših grijeha svojom neizmjernom ljubavi, probodenim rebrom iz kojeg teče krv i voda (krštenje, Duh Sveti i euharistija), s pregačom služenja onoga koji daruje život.

U gornjem dijelu u polumjesecu nalazi se Očeva ruka koja daje Duha Svetoga; ispod ruke vidimo Isusa uznesenog u slavu (u krugu), koji se nalazi pred radosnim klanjanjem nebeskog mnoštva.

U donjem dijelu (ostaci prikaza koji su djelomično izbrisani) Isus koji silazi nad pakao, skida okove s vrata kako bi od smrti izbavio praroditelje, patrijarhe, cijelo čovječanstvo.

S lijeve i desne strane Isusa na križu: na lijevo se nalazi Ivan (svjedok kojemu je darovana Majka) i Marija (koja razmatra i ukazuje na otajstvo ljubavi i prihvaća nas kao svoju djecu); s desne se nalazi Marija Magdalena (koja razmatra i pati, kasnije će biti prva koja je susrela i navijestila Uskrslog), Marija, majka Jakovljeva (izražava čuđenje, predstavlja Crkvu koja slijedi Isusa u služenju), satnik (prvi koji pod križem priznaje Sina Božjega) te mnoštvo koje se okupilo da bi vidjelo (počinje ih privlačiti i obraćati Isus na križu).

Ispod ruku anđeli, svjedoci svadbe Jaganjčeve, koji ljubi svoju zaručnicu (Crkvu) i za nju daje svoj život.

Dvije najmanje osobe su: s lijeve strane Longin, vojnik koji probada Isusov bok i – pogođen kapljicom Kristove krvi – otvaraju mu se oči; i Stefanon, hramski sluga koji – napojivši Isusa – postaje sluga novoga hrama.

U visini nogu, s lijeve strane Isusa, pijetao ili feniks, znak Kristova uskrsnuća.

 

“Svevišnji, dični Bože!”

Ovako svečane riječi upućene raspelu mogu iznenaditi, ali imajmo na umu kako se Franjo moli Gospodinu prikazanom ne u trpljenju, nego u slavi: križ je prijestolje, raspinjanje je uzvisivanje, na raspelu je Uskrsli, oči su mu otvorene; on je Živi! Franjo promatra bizanstsko raspelo na kojem umjetnost prikazuje, a liturgija onog vremena časti “Gospodara nad gospodarima, Kralja kraljeva, Pobjednika nad grijehom i smrću, zaklanog Jaganjca koji stoji uspravan, Onoga koji je svojom krvlju otkupio ljude iz svakog plemena, jezika, puka i naroda; dostojnog da primi moć, bogatstvo, mudrost, snagu, čast, slavu i blagoslov” (usp. Otk 4,6 i sl.).

U raspinjanju se dogodilo otkupljenje čovječanstva, kako ga se onda može smatrati porazom? Smrt na križu označava pobjedu nad drevnim neprijateljem i zapanjujući događaj našeg spasenja. Otac u tajanstvenoj moći križa sudi svijet i čini da u križu odsijeva kraljevska moć raspetoga Krista, posrednika između Boga i ljudi, suca povijesti i gospodara svemira.

Paradoksalno je, ali je istinito: Kristova smrt je posljedica grijeha, ali je ponajprije djelo Očeve ljubavi. Upravo se na križu događa objava ljubavi Božje prema ljudima. Križ je, dakle, Božja snaga, ostvarenje plana spasenja, krunjenje mesijanskog djela. Iz smrti - i uskrsnuća - (ne smije ih se nikada razdvajati) dolazi uništenje zla i osnivanje kraljevstva Božjeg: narod novoga Saveza. Raspeti je, dakle, “Svevišnji, dični Bog!”

Nakon zaziva slijedi molba: “rasvijetli tamu moga srca”.

Grijeh pritišće srce, ali Bog je presjekao njegov put. Ne pripada više sebi. U teškom unutarnjem prekapanju premišlja čitavo postavljanje svog života. Porođajna bol što prethodi novom rađanju. Vapi za zrakom milosti koja će otjerati noć.

“Rasvijetli”: Ti, prava svjetlosti svakog čovjeka koji dolazi na svijet, pomozi mi!

“tamu”: moj grijeh, jer ga priznajem i oplakujem.

“moga srca”: ne kaže: moga duha. Srca, jer ono je, biblijski, sjedište duha, svetište savjesti, korijen onoga što je dobro kao i onoga što je zlo, središte iz kojeg odlučuje volja.

Stoga, kazati: “rasvijetli tamu moga srca”, isto je što i reći: “obrati me!”

Da ne živim više samome sebi; budi Ti središte čitavog mog života! Da živim za Tebe! Obrati me! I sv. Klara je u svojoj Oporuci napisala: “Pošto se svevišnji nebeski Otac po svome milosrđu udostojao prosvijetliti moje srce, te sam po primjeru i nauci preblaženoga našeg Oca Franje činila pokoru...” (OKl 24; FF 2831).

I nastavlja: “i podaj mi!”. Što? Bogoslovske kreposti. Velika duša traži velike stvari.

Bogoslovske kreposti kojima je neposredni predmet Bog i prema njemu su izravno usmjerene. Njihova se djelovanja bitno odnose na Gospodina. Franjo osjeća da ga je Bog odabrao, te želi u njega vjerovati, u njega se pouzdavati, njega ljubiti. Drugo je suvišak. Drugorazredno.

O, Gospodine! Daj mi bogoslovske kreposti, temelj kršćanskog života, neophodne za onog koji te želi slijediti:

vjera “ispravna”: čista, potpuna, prava, iskrena, poštena - viteška

nada “čvrsta”: sigurna, nepokolebljiva, budući da se temelji na Božjoj vjernosti;

ljubav “savršena”: potpuna, neusporediva, izvanredna, profinjena.

Franjo na kraju moli “osjet i spoznaju”: mudrost i prosuđivanje.

Onu mudrost, dar Božji, koja je u funkciji djelovanja kako bi se došlo do opredjeljenja života koji je u skladu s voljom Gospodnjom. Nakon spoletske noći želi služiti Gospodaru; to je njegova žudnja i čežnja. Ponizno: “poniznost je način postojanja ljubavi” (Max Scheler).

“Nauči me da vršim volju tvoju” (Ps 143,10).

“Podaj svome sluzi pronicavo srce da može razlikovati dobro od zla“ (1Kr 3,9).

 

 

Voditelj

Sada će predslavitelj poškropiti Raspetoga blagoslovljenom vodom i okaditi ga tamjanom, a za to ćemo vrijeme moliti “Pohvale svih časova”, koje je sastavio sveti Franjo (zbor i solist)

S. Svet! Svet! Svet! Gospodin Bog, Svevladar! Onaj koji bijaše, koji jest i koji dolazi (Otk 4,8):

Z. I hvaljen i uzvisivan dovijeka.

Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti hvalu, slavu i čast i blagoslov (usp. Otk 4,11):

I hvaljen i uzvisivan dovijeka.

Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moć i božanstvo i mudrost i snagu i čast i slavu i blagoslov (usp. Otk 5,12):

I hvalimo i uzvisujmo ga dovijeka.

Hvalite Boga našega, sve sluge njegove,

svi koji se  njega bojite, i mali i veliki (Otk 19,5): 

I hvalimo i uzvisujmo ga dovijeka.

Neka ga slavnoga hvale i nebesa i zemlja (Ps 69,35):

I hvalimo i uzvisujmo ga dovijeka.

Slava Ocu i sinu i Duhu Svetom:

I hvalimo i uzvisujmo ga dovijeka.

Kako bijaše na početku tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.

I hvalimo i uzvisujmo ga dovijeka.

P. Pomolimo se.

Svevišnji, dični Bože, koji si rasvijetlio život svetog oca Franje sjajem Isusova lika, tvoga ljubljenog sina i našega Gospodina, daruj nam žar vjere, radost nade, blago ljubavi, kako bismo svaki dan mogli dolaziti pred ogledalo koje si nam darovao, i učiti od njega, koji je blaga i ponizna srca, i otpočinuti s njim u svakodnevnom ispunjenju tvoje volje. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

 

 

Pjesma

 

 

Iz Evanđelja po Ivanu 19,17-19.25-37

Isus, noseći svoj križ, iziđe on na mjesto

zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota.

Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu,

s jedne i druge strane, a Isusa u sredini.

A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ.

Bilo je napisano: “Isus Nazarećanin, kralj židovski.”

Uz križ su Isusov stajale majka njegova,

zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina,

i Marija Magdalena.

Kad Isus vidje majku

i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci:

“Ženo! Evo ti sina!”

Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!”

I od toga časa uze je učenik k sebi.

Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno,

da bi se ispunilo Pismo, reče: “Žedan sam.”

A ondje je stajala posuda puna octa.

I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom

pa je primakoše njegovim ustima.

Čim Isus uze ocat, reče: “Dovršeno je!”

I prignuvši glavu, preda duh.

Riječ Gospodnja.

 

Klanjanje križu

Svi (franjevci, franjevke i vjernici) u procesiji iskažu štovanje naklonom i poljubcem križa.

Kroz to vrijeme, ako je zgodno, mogu se pjevati pjesme.

 

Voditelj

Molimo zajedno sa različitim likovima s ikone tako što ćemo se izmjenjivati čitajući naizmjenično čitač pa svi okupljeni.

P: O svi vi koji prolazite, stanite i vidite ima li boli kao što je bol Kristova! O svi vi koji se klanjate tajni Križa, meditirajte i kontemplirajte kakvu veliku ljubav Bog ima za nas! Njemu koji zove, odgovorite svim srcem!

Svi: Privuci nas k sebi, Gospodine! Neka nas nikad ne napusti spomen na tvoju ljubav za nas!

P. Majka reče slugama: “Što god vam rekne, učinite!”

S: Privuci nas k sebi, Gospodine! Usprkos našim nedosljednostima daruj nam milost pouzdanja u tebe i u tvoju Riječ, milost postojane nade jer si ti pobijedio smrt, milost rasta u ljubavi, ljubavi pravoj, konkretnoj, koja polazi od srca i prelazi u život.

Č: Učenik koji je vidio i posvjedočio govori: “Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog- koji je u krilu Očevu, on nam ga obznani.”

S: Privuci nas k sebi, Gospodine! Učini da svakog dana svoj pogled usmjeravamo na pogled tebe Raspetoga, gdje – u najvećem poniženju i lišenosti – blista tvoja neizmjerna ljubav!

Č: Marija Magdalena govori: Tražila sam onoga koji ljubi moju dušu, tražila ga usprkos tami smrti. Susrela sam Uskrslog Gospodina i on mi je rekao: “Nemoj me zadržavati, jer još nisam uzašao k Ocu, nego idi k mojoj braći i reci im: Ja uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vašemu, Bogu mojemu i Bogu vašemu!”

S: Privuci nas k sebi, Gospodine! Slijedit ćemo te privučeni ljepotom tvoje ljubavi. Promatrat ćemo ludost dara tvoje ljubavi koji se svakodnevno obnavlja u nama – nadu Života i radost da je možemo naviještati.

Č: Druga Marija govori: Bijah mu blizu, zajedno s drugim ženama iz Jeruzalema, kada nas je jasno pozvao na obraćenje i plač, govoreći nam: “Ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom! Obratite se i vjerujte evanđelju!”

S: Privuci nas k sebi, Gospodine! Pošalji nam Duha obraćenja, kako bismo svaku ponudu uspijevali vrednovati polazeći od mudrosti Križa, a tvoje evanđelje neka upravlja našim koracima i u trenucima tužnim i mračnim, jer – znamo, vidjeli smo to kod tebe - to su trenuci koji prethode zori Uskrsnuća.

Č. Stotnik govori: “Doista je ovaj čovjek Sin Božji!”

S: Privuci nas k sebi, Gospodine! Božji Sine koji si postao našim Putem, pomozi nam javno ispovijedati našu vjeru i u onim napornim i neprijateljskim situacijama naše svakodnevice.

Č: Jedan od vojnika govori: “Gledat će onoga koga sam proboo (ovako piše doslovno, možda bi radi lakšeg razumijevanja bilo bolje uzeti: ‘koga su proboli’. op.prev.) Oplakivat će ga kako se oplakuje Sin Prvorođenac i obratit će se Bogu.”

S: Privuci nas k sebi, Gospodine, Sine Svevišnjega! Iz tvojeg probodenog boka istječe voda koja liječi svijet i krv koja obnavlja naš život. Dotakni i nas barem jednom kapi i postat ćemo sposobni voljeti.

Č: Svjedok iz okupljene židovske svjetine govori: “ Kada bijaše uzdignut od zemlje, sve nas je privukao k sebi i čusmo ga kako razgovara sa svojim Ocem govoreći: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine! Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!”

S: Privuci nas k sebi, Gospodine! S tvoga križa silazi na nas i na čitavo čovječanstvo dah Duha Svetoga, vjetar obnove, vatra oprosta i izvor milosrđa.

P: Privuci nas k sebi, Gospodine! Nemoj se umoriti pozivati nas! Neka u nama uvijek sve jače izgara žar tvoje ljubavi. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.

S: Amen

 

 

Blagoslov

Mir Božji, koji nadilazi svaku spoznaju, čuvao vaše srce i vaš duh u ljubavi Boga i njegova ljubljenog Sina, našega Gospodina Isusa Krista.

Amen.

Neka vas Gospodin blagoslovi i neka vas čuva. Neka vas licem svojim obasja, milostiv neka vam bude. Neka pogled svoj Gospodin svrne na vas i mir vam podari.

Amen.

Blagoslovio vas Svemogući Bog, Otac i Sin i Duh Sveti.

Amen.

Ponesite svima radost susreta s Gospodinom!

Bogu hvala!

 

 

Pjesma

 

 

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 151

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 17 

Broj posjetitelja

DanasDanas566
Ovaj mjesecOvaj mjesec15951
SveukupnoSveukupno1210867
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting