ANTIĆEVI DANI

 

GRAČAC

U župi Gračac, gdje su rimokatolici Hrvati, kao i u svim mjestima jugoistočne Like i jugozapadne Bosne, doživjeli u Drugom svjetskom ratu holokaust i uništenje (ubijanje, spaljivanje žitelja, razaranje kuća, crkava, škola) od srbočetničkih i partizanskih zavojevača, održane su misije, 4. do 7. rujna 2008. u pripravi proslave 800. obljetnice (1209. – 2009.) ustanove Franjevačkog reda sv. Franje iz Asiza, a misije su organizirali franjevci: župnik fra Jakov Prcela i njegovi pomoćnici u pastoralu fra Robert Jozipović i fra Ivan Mirković. Kako se župa Gračac prostire na četrdesetak i više kilometara, od Palanke preko Srba i Boričevca do Donjeg Lapca, odakle su katolici Hrvati na početku II. svjetskog rata silom istjerani, a oni koji su željeli ostati na svojim ognjištima, posebno u župi Boričevac, bili su svi strijeljani, zaklani i zapaljeni; to su posebno doživjeli 27. srpnja 1941. i rimokatolici Hrvati u Srbu i 28. srpnja u selu Brotnja (veliko hrvatsko selo u kojem su svi ubijeni i zapaljeni), da bi nakon toga sličan holokaust i egzodus od jugočetničkih komunista i partizanskih humanista isto „oslobođenje, bratstvo i jedinstvo“ doživjeli katolici Hrvati koncem srpnja i početkom kolovoza u filijali D. Lapac, Rođenja BDM (Mala Gospa) u župi Boričevac koja je imala oko 3000 katolika Hrvata do 2. kolovoza 1941., kada je sa selima i zaseocima bila sva spaljena i porušena, velebna crkva Male Gospe zapaljena - razrušena i groblje preorano. Ubijeno je više od 70 staraca i starica u kućama, a u zbjegu prema Bihaću nadomak K. Vakufu više od 900 katolika iz Boričevca je 6. rujna 1941. bačeno u jame Bezdanku i Golubnjaču. Danas je strašno o tome i pomisliti, ali je još strašnije i zaboraviti da su današnji jugonostalgičari (jugonacionalisti) i neoantifašistički humanisti ovaj početak istrebljenja i uništenja katolika i Hrvata nazivali i slave ga Danom ustanka Hrvata, kao što su to ove godine proslavili (27. srpnja 2008.) u Srbu neki današnji hrvatski političari i vođe stranaka u Hrvatskoj.

Ovdje svećenik valja biti

Doista, pravedno je i dostojno se uz navedeno ovdje sjetiti i povjesnoga velikog i mučeničkog ličkog plovana (naziv za župnika u Lici), vlč. župnika Petra Butkovića, poznat i u sjećanju Ličana ostao po nazivom „pop Peđo ili pop Pećo“ koji je kao župnik Svetog Roka, Ričica, Lovinca, Gračaca, Rudopolja, Palanke i popaljenih i uništenih sela župe Boričevac pastoralno vršio svećeničku službu od 1942. do 1988. godine i to sa sjedištem u Svetom Roku, gdje je kao u Lovincu i Ričicama ostao djelić Hrvata katolika.

Kad su mu crkvene vlasti iz Rijeke poručivale da spasi goli ljudski i svećenički život, „pop Peđo“ bi odgovorio: „Ovdje i u ovakvim prilikama naroda svećenik valja bit“, a „pop Peđo“ ili „pop Pećo“ je to zaista bio kroz cijelo svoje vrijeme kao pokornik i prognanik čuvajući ostatak ostataka vjere, popaljenih crkava i zgarišta hrvatskih ognjišta. Svojim katolicima je kazao opravdanu istinu: „Ako ne nađete moju razdrtu obuću (cipele ili gumene čizme), ne tražite me kod kuće“, a kući se ne bi vraćao nikad istim putem i u isto vrijeme, u nju ne bi ulazio ili iz nje izlazio nikad na ista vrata, dok je bezbrojne noći prespavao na stablu lipe, nedaleko od kuće, čega se sjećaju brojni njegovi plovanjani. Bio je to svećenički život vlč. Petra Butkovića, plovana i „popa Peđe – Peće“, kome je bio školski kolega Jakov Blažević, javni državni tužitelj bl. Alojzija Stepinca, koji je i „popa Peđu“ želio „pomilovati“, a nekoliko ga je puta pokušavao iz svoje vile u Udbini „posjetiti“, što mu nije uspjelo.

U Boričevcu proslavljena Mala Gospa

Svete misije, koje je kao „Antićeve dane“ predvodio uz misijske propovijedi fra Vladimir Tadić, bile su u Gračacu sva četiri dana veoma dobro posjećene mnoštvom vjernika, a djelomično su održane i za katolike Hrvate u Srbu i Donjem Lapcu (filijale Gračaca), gdje su danas prognanici katolici i Hrvati iz Bosne, dok nedjeljom i blagdanom - kao i djeci za vjeronauk - redovito im dolazi župnik ili pomoćnik župnika iz Gračaca. Također je i 6. rujna – subota – u Boričevcu proslavljen blagdan Rođenja BDM (Male Gospe) svečanim misnim slavljem uz petoricu koncelebranata i više stotina vjernika – hodočasnika Like , a posebno zapaženi bili su Boričevljani iz Bjelovara i Slavonskog Broda te i vjernici iz okolice Sinja i gradova Zagreba, Splita, Šibenika i Zadra, a sv. misu je uz propovijed, predvodio vicepostulator fra Vladimir Tadić za sve poginule župljane Boričevca u II. svjetskom ratu kao i poginule branitelje u Domovinskom ratu. Slavlje sv. mise je uzveličao mladi crkveni zbor framaša iz Udbine pod vodstvom župnika fra Nediljka Knezovića, dok su čitanja Božje riječi čitali potomci Boričevljana i prognanici iz Bosne s boravkom u D. Lapcu.

Društvo Boričevljana u Bjelovaru i Zagrebu

Na kraju je veoma angažirani župnik fra Jakov Prcela iskreno svima zahvalio i u svojim obavijestima najavio nastavak velikih radova obnove crkve Rođenja BDM (Male Gospe), o čemu se posebno zauzima i skupština Društva Boričevljana u Bjelovaru i Zagrebu; a Društvo je osnovano 5. kolovoza 1992. godine, te su prvi put posjetili Boričevljani nakon „Oluje“ 1995. svoja ognjišta kao i groblja, ali sva pod zemljom s crkvom Male Gospe koja je odoljela holokaustu i egzodusu katolika i Hrvata Like.

I ono na kraju treba reći da su poslije sv. mise svi vjernici i hodočasnici u Boričevcu primili sličice sluge Božjega oca Antića a većina i glaslilo „Dobri otac Antić“, te ih se velik broj počastio grožđem, uštipcima, smokvama i rakijom koji su donijeli hodočasnici iz okolice Sinja, dok je za sve bio pripremljen po želji ručak pokraj crkve. Nezaboravno i mučno sjećanje - na 68. obljetnicu holokausta i egzodusa (uništenja i progona) katolika Hrvata iz župe Boričevac, kada ih je kod zbjega (6. rujna 1941.) više od 900 nevinih i nemoćnih bačeno u jame Bezdanku i Golubnjaču.

Neka je zahvala svima koji se trude da se nikada ne zaboravi istina radi ljubavi, mira i oproštenja brojnih zala i nevinih stradanja; a Marija, Mala Gospa, - Djeva Mati - nek blagoslov svoj svima udostoji se dati. U ovoj molitvi i slavlju nastavljaju se sv. misije na spomen mironoscu sv. Franji iz Asiza, čija će crkva na padinama i zaseoku Vranika (župa Lovinac), a u Domovinskom je ratu krajem rujna 1991. minirana, i nanovo 1998. i obnovljena kao i sve porušene crkve jugoisočne Like, da se nikada ne zaboravi prošlost i obnovi život ljubavi i mira svim ljudima na način sv. Franje iz Asiza.

 

ŽIVOGOŠĆE

Župa i samostan Uzvišenja sv. Križa u Živogošću - koji su češće između I. i II. svjetskog rata, pa i nakon rata ugošćivali magistra bogoslova iz Makarske, oca fra Antu Antića, jer su ga vjernici Živogošća, Igrana, Drašnica kao i cijelog gornjeg Makarskog Primorja tražili za sv. ispovijedi, savjete kao i za obiteljske potrebe i da im moli za zdravlje njihovih bolesnika - proslavili su „Antićevim danima“, 11. do 14. rujna 2008. svog zaštitnika i patrona Uzvišenje sv. Križa s kratkim misijama za proslavu 800. obljetnice ustanovljenja reda sv. Franje (1209. - 2009.), kako je župu pripremio župnik i gvardijan fra Danko Glibotić koji je za tu prigodu pozvao misionara fra Vladimira Tadića, vicepostulatora kauze sluge Božjega oca Antića.

No, barem kroz dane trodnevnice osjetilo se da je u župi za Živogošćane nestalo onih nekoć duhovnih vremena i obnova iz doba kada je Antić dolazio, te da današnjim vjernicima ni njihov zaštitnik i patron nema što spasonosno kazati za njihovo duhovno dobro kao i za radost, ljepotu i sreću braka, obitelji, djece, a i starih. Turizam i pohlepa za novcem i materijalnim probicima u Živogošću su mnogima zaslijepili oči vjere i pameti za spas i uzvišene ljepote duše, te su im patrona i zaštitnika većinom slavili turisti: Česi, Slovaci, Poljaci i poneki Nijemci, a domaćini su željeli samo da im topli rujan zadrži njihove turiste na suncu i moru.

S pravom se može kazati kako mala župa, u kojoj je vjerski život paraliziran i duhovni izumro, ne poznaje ni svoj veliki blagdan pa ni svoj zakukani život. Veliki blagdan u Živogošću čak i s „Antićevim danima“ - radi plitke vjere i k tome besmisla za duhovne uzvišene vrednote sv. Križa - ne poznaje nijedan put za ljepša i bolja vremena Živogošćana. Neka dobri i sveti zagovornik na nebu, sluga Božji o. Antić, pogleda na nove naraštaje budućeg i uzvišenijeg života po Uzvišenju sv. Križa u Živogošću i u cijelom Gronjem Makarskom primorju.

Brojnima su podjeljene sličice i glasilo DOA, a Česi, Slovaci i Poljaci tražili su sličice oca Antića na njihovu jeziku.

 

CRIVAC, RAMLJANE I POSTINJE

Vjernici župe sv. Franje u Crivacu, Ramljanima i Postinju Donjem, po želji i pozivu svoga aktivnog župnika fra Bože Gulića, proslavili su, od 3. do 5. listopada 2008., u župnoj kapeli (dvorani) i crkvi sv. Marka u Crivacu i podružnoj crkvi sv. Jakova u Ramljanima (a crkva Gospe Snježne u Postinju sva bijaše u temeljnoj obnovi) blagdan sv. Franje i Gospe od sv. Ružarja uz kratke misije za proslavu 800. obljetnice Franjevačkog reda s „Antićevim danima“, a slavlja sv. misa uz propovijedi predvodio je fra Vladimir Tadić, vicepostulator za proglašenje sluge Božjega oca Antića blaženim i svetim. Iako je jaka i prohladna kiša u Crivacu mnoge spriječila za početak misija u župi, što nije bio slučaj za Ramljane gdje je došao lijep broj vjernika iz Postinja, ipak završetak misija s „Antićevim danima“ bio je iznenađujuće posjećen pravim mnoštvom vjernika i u Ramljanima i u Crivacu, jer su crkve bile premale da sve prime, a u Crivacu je prije sv. mise učinjen i procesijski ophod radi blagdana BDM od sv. Ružarja - sv. Krunice, listopadskih pobožnosti.

Na kraju slavlja je župnik fra Božo svima zahvalio, a osobito u Ramljanima vjernicima Postinja, koji su kod obnove svoje crkve pokazali veliku ljubav, pomoć i žrtve i da će moći ponovno u svojoj obnovljenoj crkvi Gospe Snježne slaviti sv. mise i pjevati radosnim srcem Isusu i Mariji. I u Crivacu je o. župnik zahvalio svim vjernicima za proslavu blagdana patrona župe koja je posvećena sv. Franji koji je pred 800 godina osnovao svoj Franjevački red za obnovu sv. Crkve (1209.-2009.), a to je i bio razlog održanih sv. misija i „Antićevih dana“, na čemu je o. vicepostulator zahvalio i župniku fra Boži i vjernicima župe kojima su podijeljene sličice sluge Božjega oca Antića s glasilom DOA, dok su neki nabavili i životopis „Tješitelj čudotvorni“.

 

KLJACI

Od 31. listopada do 2. studenoga u župi sv. Ilije u Kljacima sa zaseocima Umljanovići, Čavoglave i Mirlović Polje - kako je poželio i organizirao mladi i omiljeli župnik fra Ilija Mikulić, a želio je vidjeti sve svoje vjernike na misijskim sv. misama i „Antićevim danima“- održane su veoma uspješne misije na koje su se gotovo sto posto odazvali svi župijani župe pa čak i oni koji borave u Splitu i okolici ili u Zagrebu, a poticaj i prigoda bili su zaista veliki dani i blagdani; na 31. listopada slavljena je euharijstijska koncelebracija koju je predvodio uz prigodnu propovijed fra Vladimir Tadić, a koncelebrirali su fra Ilija, don Ivan Barišić (župnik Muća) i fra Stipe Bešlić (župnik Ogorja), za pok. župnika Kljaka, o. fra Josipa Borkovića koga su komunisti partizani uhapsili u župnoj kući (u noći, 31. listopada 1942.) i odveli na Mućko polje gdje su ga prisilili da sam sebi iskopa grob nad kojim su ga uoči blagdana Svih svetih ubili i u grob bacili, a za ovaj grob mučenika o. Borkovića prvi se put doznalo 2008.godine i to od dvojice svjedoka, koji nisu znali jedan za drugoga, a isto su mjesto mučeničke smrti i groba neovisno pokazali župniku Muća, don Ivanu.

Ta 66. obljetnica smrti fra Joze, koji je bio i klerik sluzi Božjemu o. Antiću, obilježena je nakon sv. mise pohodom automobilima brojnih vjernika iz Kljaka na mjesto stratišta i groba mučenika fra Josipa Borkovića, gdje je župnik Muća don Ivan Barišić uz obredne molitve za pok. fra Jozu izrekao veoma snažnu propovijed, o mnogima koji su mučeni i ubijani na Mućkom polju i u jamama u Drugom svjetskom ratu i poraću, a za njihove grobove im se još ne zna, dok su župljani Kljaka spremni ekshumirati posmrtne ostatke mučenika fra Joze da ih časno i sveto sahrane u župnoj crkvi zbog mučeništva za sv. vjeru, Crkvu i svoj narod kojemu je propovijedao Božju riječi, dijelio otajstva spasenja i činio velika dobra...

A svetkovina Svih svetih i Dušni dan svih vjernih pokojnika, kada su i na groblju u Kljacima kao i kod križa hrvatskih branitelja gorjele svijeće na tisuće okićenih grobova uz pobožne molitve za drage pokojnike, koje su se također molile i na misijskim sv. misama, čule su se i ponavljale riječi misijske pjesme: „Život kratak, a smrt stalna; njoj se ne zna dan ni čas...“, kao i riječi misionara: „Pravednici će živjeti dovijeka i u Gospodinu je njihova nagrada, i briga za njih u Svevišnjeg“ (Mudr 5,15), čije su riječi s velikom pozornošću pratili brojni Kljačani, Umljenovčani, Čavoglavljani i Mirlovćani, jer znaju i vjeruju za onaj život koji će Bog dati svima koji u njega vjeruju i ne odriču se svoje vjere, u čemu im je uzor i primjer mučenik i župnik, pok. fra Josip Borković , a takvi su bili radost na sv. misama sv. misija i „Antićevih dana“ u Kljacima, dok ih društveni tisak danas u Hrvatskoj lažno i iskvareno kleveće samo radi žive vjere i domoljubnih koncerata diljem Hrvatske i izvan nje.

Prikazujući o. misionar u svojim propovijedima stanje suvremenoga kršćanskog života i vjere, na što je župnik fra Ilija posebno zahvalio, svim se vjernicima podijelile sličice sluge Božjega o. Antića, a mnogi su tražili i glasilo „Dobri otac Antić“ i životopis „Tješitelj čudotvorni“ kao i zbornike da Slugu Božjega još više upoznaju.

 

Najave

Župni list "Majka"

list 166

Pastoralne aktivnosti

pastoralnaktivn zupe2

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 80 

Broj posjetitelja

DanasDanas459
Ovaj mjesecOvaj mjesec13869
SveukupnoSveukupno1843677
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting