Fra Vladimir Tadić

 

ŠTO JE U CRKVI I SVIJETU S GODINOM SV. PAVLA?

Po cijelom kršćanskom svijetu slavi se 2000. obljetnica rođenja sv. Pavla, apostola naroda, koji je - po svom propovijedanju i poslanicama - na poseban način proslavio Ime Isus i time zadužio za sva vremena sve kršćane na zemlji.

 

U proslavi smo s cijelom Crkvom, svom braćom i sestrama na zemlji - svim kršćanima u svijetu - 2000. obljetnice rođenja svetoga Pavla apostola Kristova (8/9 - 2008/9), koji je za sebe kazao da je bio najrevniji progonitelj Imena i Crkve Kristove, a nakon obraćenja pred Damaskom postao je najvećim apostolom i propovjednikom Evanđelja Isusova. Zaista, neshvatljivo čudo za sve ljude: najžešći progonitelj, pa apostol svih naroda. O tome nam govore njegove autentične poslanice: Rimljanima, I. i II. Korinćanima, Galaćanima, Efežanima, Filipljanima, Kološanima, I. i II. Solunjanima, I. i II. Timoteju, Titu, Filemonu i Hebrejima (Židovima).

 

Savao farizej i progonitelj

U Djelima apostolskim čitamo o Savlu, kako je nazočan kod kamenovanja sv. Stjepana, prvomučenika (Dj7,58; 8,3), a poslije nas izvještava riječima: „Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem učenicima Gospodnjim, pođe k velikom svećeniku, zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta (tj. kršćani), muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem“ (Dj 9,1-2), tj. da ih se odvrati od vjere u Isusa Krista, a ako to ne ide da ih se kao Stjepana kamenuje. U najmanju ruku Savao je bio odobravatelj i smaknitelj sv. Stjepana, a prijeti se ovdje i pokoljem učenika Gospodnjih, što sve proizlazi iz Saulova poziva da je bio farizej, što će reći čovjek od Mojsijeva Zakona i to do savršenstva mojsijevac, i to je razlog njegova pristajanja pogubljenja sv. Stjepana, a po tome i njegov najžešći bijes da se uništi ime Isus, pa makar uz pokolj i umorstvo svih kršćana. Zapravo Saulova revnost za Božji (Mojsijev) Zakon, koga je izvršavao najrevnije do savršenosti kao farizej, učinilo ga je najrevnijim porogoniteljem Isusova Imena i Isusove Crkve.

 

Obraćenik i propovjednik Kristov

Djela apostolska također izvješćuju o neprotumačivom događaju pred Damaskom: “Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?! On upita: ‘Tko si, Gospodine?’ A On će mu: Ja sam Isus kojega ti progoniš! Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti’... Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio” (Dj 9,3-9)... “I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se i uzevši hrane, okrijepi se” (Dj 9, 18-19).

Tako je od progonitelja Savla postao apostol Pavao, najsjajnije “oruđe izabrano” da ponese i uzdigne Ime Isusovo pred sve „narode i kraljeve i sinove Izraelove“ (usp. Dj 9,15), kako Pavao to i posvjedoči, kličući: „Života mi moga, govori Gospodin, prignut će se svako koljeno i svaki će jezik priznati Boga. Svaki će dakle od nas za sebe Bogu dati račun“ (Rim 14,11-12), da bi i Korinćanima iznio svoje osobno iskustvo Isusa Krista raspetog i uskrslog Gospodina, pišući im: „Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi (a ovi, koji su vjerovatno uskrslog Gospodina doživjeli na trgu u Jeruzalemu, svjedoče spasovnost Kristove smrti i uskrsnuća po propovijedanju i životu po Evanđelju - op. p.), a neki i umriješe. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni“ (1 Kor 15,3-8).

Nitko kao obraćeni Pavao nije propovijedao Krista raspetoga i uskrsloga i nitko ga nikada neće na zemlji propovijedati kao on, koji je bio najrevniji progonitelj Kristove vjere i Evanđelja, dok još neprestano odjekuje zemljom: „Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi“ (1 Kor 1,21-25), i još tome temeljno i besmrtno Pavao tvrdi: „A ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je vjera naša, još smo u grijesima...” i „Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi„ (1Kor 15, 17.19). Dakako, ovdje trebamo znati da svi koji vjeruju u Isusa raspetoga i uskrsloga, da apostol Pavao ne pravi nikakve razlike između Isusova ukazanja njemu na putu u Damask i ukazanja učenicima uskrslog Gospodina do Uzašašća na nebo (op. p.), a tome i da progonitelji Isusove vjere i njegovih vjernika - Crkve - pa i ovi današnji nevjernici - jesu stvarni progonitelji i samog Isusa, kad god preziru Crkvu i ne vjeruju u Evanđelje.

 

Poput sv. Pavla i sv. Franje i dobroga o. Antića

U ovoj Pavlovoj 2000. obljetnici od njegova rođenja (8/9-2009.), koju je za Crkvu i svijet proglasio i otvorio sam papa Benedikt XVI. uoči blagdana sv. Petra i Pavla (28. lipnja 2008.), Pavao i nama svjedoči: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist“ (Gal 2,20), ne možemo si i mi u ovoj godini 800. obljetnice Franjevačkog reda sv. Franje iz Asiza ne sjetiti i sv. Franje iz Asiza i sluge Božjega oca fra Ante Antića; sv. Franjo je u iskustvu raspetog Krista na križu u San Damjanu slušao i poslušao Isusa: „Idi, Franjo, i popravi moju kuću koja se ruši!“, i on noseći na svome tijelu Isusove rane kao i sv. Pavao, svim je ljudima propovijedao: „On (Isus raspeti i uskrsli) hoće da se svi spasimo po njemu i da ga primimo čista srca i neokaljana tijela. No malo ih je koji bi ga htjeli primiti i po njemu biti spašeni, premda je njegov jaram sladak i njegovo breme lako“ (usp. Mt 11,30); i Franjo - Pismo svim vjernicima, II. recenzija, 11-15), a sluga Božji otac Ante Antić je slično poput sv. Pavla i sv. Franje doživio iskustvo raspetog, slušajući njegove riječi: „Moje vas srce čeka. I moli vas, da dođete na Moje srce! No, dobro znajte: Kao raspeti Zaručnik slavim svadbu na križu. Pravo zaručničko srce plijen je Ljubljenoga; Ono je samo jedan kucaj, sa srcem Zaručnika, ljubi sve ono, što On ljubi...” (Antićevi duhovni spisi, Moja usrdna i jaka ‘Molba ljubavi...’ Bogu posvećenim dušama, 29. III. 1936.).

Ovaj iskustveni doživljaj postavio je sluga Božji fra Ante u najdublje temelje svome predanju: “Isus ne mora imati svega, i to On sam“ (ADS, Bože moj i sve moje!“Pravilo mome životu), dok će sve to najodanije otac Antić potvrditi posljednjih godina autentičnim potpisom pod svoja pisma, kako se potpisivao: fra Ante = Isus ili Isus = fra Ante.

Neka nam svim čitateljima glasila DOA i ova Pavlova 2000. obljetnica kao i 800. obljetnica Franjevačkog reda budu nadahnuće našem što snažnijem i dubljem očitovanju i nadahnuću za Isusa i Evanđelje na način apostola Pavla, Sirotana iz Asiza sv. Franje i sluge Božjega o. Antića.

 

Najave

Župni list "Majka"

list 166

Pastoralne aktivnosti

pastoralnaktivn zupe2

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 23 

Broj posjetitelja

DanasDanas493
Ovaj mjesecOvaj mjesec13903
SveukupnoSveukupno1843711
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting