Dodatak 2

 

ZLATNA BOJA

Zlatna boja je jedna od dominantnih boja na križu sv. Damjana. Križ je obrubljen tankim premazom zlatne boje, ali ova boja ispunjava i neke njegove pozadinske dijelove. Zlatna boja ukrašava tkaninu oko slabina koja opasuje Krista, sjaji se i u njegovoj velikoj aureoli, naglašava i ruho mnogih likova podno križa. Zlato je boja nade, slave, sunca, bogatstva. Zlatna boja podsjeća promatrača da su pokore ovoga života, tipizirane inače u raspetom Gospodinu, poput dukata uloženih na naš vječni bankovni račun. S njima ćemo steći vječni život. A kakav li će to bajni, zlatni život biti! Hvaljen budi Bože!

 

CRVENA BOJA

Prošlog smo mjeseca raspravljali o zlatnoj boji na križu sv. Damjana. Crvena je na ovoj ikoni gotovo jednako zastupljena kao i zlatna. Crvena je boja koja zrači, podsjeća nas ponajprije na krv Kristovu, prolivenu na križu. Križ prikazuje krv kako šiklja živim potocima iz Kristovih rana. Ali crvena boja, boja krvi jest i boja života. Židovski narod je naime vjerovao da se život nalazi u krvi. Na ovoj ikoni ima toliko mnogo crvene boje da ona praktički vrišteći doziva promatrača: 'Pogledaj Život. Život koji je umro, da bi ga ti mogao imati. Život se i sada izlijeva na tebe. Život nastavlja živjeti u Duhu Svetom, u našoj vjeri.' Crvena boja ukazuje: poruka na križu sv. Damjana je živa poruka. Što udubljenije proučavamo ovaj križ, više ćemo toga saznati.

 

CRNA BOJA

Tri glavne boje na križu sv. Damjana su crvena, zlatna i crna. Raspravljali smo o zlatnoj i crvenoj prijašnjih mjeseci. Razmotrimo sada crnu boju, jer je ovaj mjesec posvećen Svim Svetima. Crnu boju obično povezujemo s grijehom i smrti. Čini se da je značenje ove boje i na križu sv. Damjana isto takvo.

Crna je pozadinska boja na križu kojega naprotiv oživljavaju crvene i zlatne boje ikone. Slično tome, dragocjene i sjajne stvarnosti nebeske slave (zlatna) koje postoje zahvaljujući Božjem neusporedivom milosrđu (crvena) doimaju se uzbuđujuće prekrasnim u odnosu na turobni kontrast grijeha i smrti (crna) iz ovoga svijeta. Kristove ruke raširene su preko crne poprečne grede kao da se Krist izdiže iz crnine groba iza njega. Stoji također i na crnoj platformi, s koje se okomito uzdiže crna greda; tu se vjerojatno ona spaja sa crnom poprečnom gredom. Mogli bismo vidjeti ovaj spoj da na križu nemamo raspetog Krista jer on svojim tijelom skriva taj spoj. Križ Kristova raspeća je stoga crn, u boji grijeha i smrti.

Međutim, Krist stoji na platformi s koje se uzdiže okomita, crna greda. Krist je stavio grijeh i smrt pod svoja stopala. S ove crne platforme, Kristu zdesna uzdiže se crni obrub koji ističe obrise ikone, ali koji za pravo čudo završava u nečemu nalik plamenu, paralelno s Isusovom lijevom goljenicom. Tako se crni obrub uzdiže s platforme, ali ne zatvršava svoju putanju nazad na njoj. Plamen mu se ispriječio. Iznad plamena, ali još uvijek unutar crnog ruba, nalazi se pijetao koji kukuriče, što promatrača podsjeća na prizor u kojemu je Peter zanijekao Isusa, nedugo prije Kristova raspeća. To nas navodi na zanimljivu meditaciju. Je li umjetnik želio reći da grijeh i smrt okružuju vrijeme kao što crni obrub okružuje križ, sve dok s vremenom ne susretnu plamen Božje Ljubavi, uosobljen u trenutku kada je Riječ umrla na križu? U tom plamenu ljubavi, smrt i grijeh su konzumirani zato da se mi, rođeni u grijehu, ne bismo morali vraćati k vječnoj smrti. Doista, ispod plamena, obrub je crven, kao da je smrt, zbog plamena Božje Ljubavi upila u sebe svu krv spasenjske žrtve.

Kriste, pobjedniče grijeha i smrti, nasmiješi nam se u svojoj ljubavi.

 

SVJETLO

Svjetlo je veoma značajan element na križu sv. Damjana. Aureole svijetle oko glava različitih svetaca okupljenih oko glavnog lika, Krista. Krist, kako uzlazi na nebo na vrhu križa i Krist, naslikan na sredini križa, ukrašen je s još upečatljivijim aureolama nego li su one drugih svetaca, a na svakoj aureoli nalazi se simbol križa. Iza pet glavnih likova sa svake strane križa svijetli svjetlo. Međutim, najistaknutiji izvor svjetla je sam Krist.

Raspeto ali pobjedničko Kristovo tijelo zrači svjetlom. Pronicavi promatrač može čak uočiti suptilnu razliku između Kristova tijela i tijela drugih likova na križu. Krist zrači. Krist na križu sv. Damjana vidljivi je prikaz riječi sa samog početka Ivanova evanđelja:

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.

Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojim dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževljeve, nego – od Boga.

I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. (Ivan 1, 1-14).

Vidimo Kristovu slavu u Kristu koji zrači s križa sv. Damjana. Neka nam dakle onaj koji je rođen da bude Svjetlo svijeta prosvijetli duh i srce svojom sjajnom porukom, da bismo shvatili što znači uvijek živjeti u svjetlu i s povjerenjem hoditi onamo kuda nas Svjetlo vodi.

 

Kristove oči

Za mnoge ljude Kristove su oči istaknuto obilježje križa sv. Damjana. One su krupne, širom otvorene. Prodorne su, lijepe, silovite, ispunjene mirom i ljubavlju. Čini se da izravno promatraju svaku dušu koja razmatra Gospodina pomoću ove ikone.

Doista, Kristov pogled prodire u naše duše. Gospodin poznaje svakoga od nas u tančine. Nikakva naša djela, riječi ili misli ne ostaju mu skriveni. Poznaje svaki naš motiv i sve skrivene putove naših srdaca. Možemo skriti neke stvari i od samih sebe, pa i od drugih, ali nikad ih ne možemo skriti od Boga. Bog sve zna.

Bog također razumije. Zamislite da vas razumije Osoba koja poznaje svakog od nas bolje nego li mi sami sebe. Takva će Osoba moći integrirati svaki pa i najmanji utjecaj na naš život, uključujući i one koje smo zaboravili ili potisnuli. Naš Bog dobro zna kako su razne stvari utjecale na nas, do najsitnijih pojedinosti. Nikakvo čudo što odgovaramo onako kako odgovaramo. Bog to shvaća.

Ove prodorne oči s križa sv. Damjana pozivaju nas da shvatimo i sami sebe. Ne možemo naravno nikada razumjeti sebe onako kao što nas razumije Bog, ali možemo dokučiti bar ponešto. Možemo prihvatiti svoju čovečnost, krhkost, glupost i nerazumnost. Možemo znati kako ne znamo a Bog zna. Takve misli će nas učiniti poniznima. Čuvati će naše mentalno zdravlje.

Umjesto da nas Božji pogled koji sve vidi i sve zna uznemiri, neka nas radije utješi. Bog koji nas poznaje do srži, stvorio nas je iz ljubavi, zna točno što ćemo postati. Ipak nas ljubi. Bog je pravičnost, ali i milosrđe. Poput svakog ljubećeg roditelja koji oprašta svom djetetu i njegove najluđe djetinje ispade, on se i sažali nad nama, dopušta da milosrđe nadglasa pravičnost nama u korist. Možemo vjerovati ovom prodornom pogledu. Ime našeg Boga jest Ljubav.

 

Pijetao

Pijetao je veoma mali lik na križu sv. Damjana, ali je dakako veoma značajan za nas pokornike. Ovaj lik lako uočavamo na originalu, jer je pijetao prikazan skoro u svojoj naravnoj veličini, ali se slabo vidi na manjim reprodukcijama. Pijetao se nalazi upravo iznad srednje polovine Kristove noge, uz desni crni obrub križa. Pjetlov kljun je otvoren i ukazuje da kriješti.

Slika pijetla odmah nas podsjeća na trostruko Petrovo zatajenje Krista koje je Krist predskazao slijedećim riječima: 'Kažem ti Petre: neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš.' Ova priča je veoma značajna i o njoj izvješćuju sva četiri evanđelja, premda neke druge događaje iz Kristova života ne spominju sva evanđelja.

Ikonu valja razmatrati u cjelini. Dok promatramo raspetoga na križu, njegove široko otvorene oči koje prihvaćaju sav svijet, uključujući sve one koji ga promatraju, pijetao kukuriče, naviješta izdaju Gospodina i podsjeća nas na događanja iz Kristova predskazanja. Slika ovog 'pernatog' stvorenja podsjeća nas na vlastite slabosti i grješnosti i na naše brojne izdaje Krista koji nas u isto vrijeme ljubi raširenih ruku i očima nas poziva k sebi. Zapravo, Krist nas je ljubio čak i prije nego li smo ga izdali svojim grjesima srdžbe, straha, nestrpljenja, manjka povjerenja, pohlepe, pohote itd. Ljubio nas je i stvorio nas je, znajući da ćemo ga ipak izdati, baš kao što je znao da će ga i Petar koji ga je isto ljubio izdati. Ipak, Krist je pozvao Petra i ljubio ga je baš kao što i nas zove i ljubi.

Kukurikanje beznačajnog pijetla poziva na pokajanje (obraćenje), poziva nas pokajnike, beznačajne izdajice Krista, poziva naš svijet i nas same. To je poziv nade i povjerenja, jer znamo da nas Krist ljubi u svim našim nesavršenostima i slabostima. Ljubećim pogledom nas poziva na promjenu. Koliko želimo biti savršenije njegovi, biti sve više ono za što nas je stvorio da budemo!

Pijetao je i znak nade, jer pijetlovi kukuriču u zoru. Tako pijetao simbolički naviješta novu zoru Uskrslog Krista i novu zoru nas samih, koji ćemo uskrsnuti zajedno s njim ako se pokajemo. Možemo zamišljati da je svaki pijetao kojega je Petar čuo nakon svog zatajenja podsjetio Petra na to tko on jest i na to tko Krist jest; na to što je Petar učinio Kristu i što je Krist učinio za Petra. Pijetao na križu sv. Damjana poziva nas unatoč spoznavanju vlastite grješnosti na prepoznavanje naše Nade - našeg Otkupljenja. Poručuje nama koji meditiramo na ovu ikonu: 'Kada god na jutarnjem obzoru zarudi zora, sjeti se njega koji je razbio tvoj mrak i donio ti Svjetlo.' Hajdemo stoga mi, pozvani služiti Mu životom pokore (obraćenja), iako nesavršeno a možda ponekad i nevoljko, veličati ga jer nas je zamilovao svojim pozivom. Molimo se i da pozove sve ljude ga ga nasljeduju, tkogod oni bili i ma gdje bili. Aleluja! Dođi Gospodine Isuse!

 

Marija Kleofina

Podno križa sv. Damjana nalazi se pet velikih likova, dva su ispod lijevog kraka križa a tri ispod desnog. Srednji lik zdesna jest žena omotana plavim velom – Marija Kleofina. Sv. Ivan nam u svojem evanđelju kaže: 'Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina i Marija Magdalena' (Iv 19, 25), kao i sv. Ivan evanđelist. Djela apostolska 1, 13 navode da su Jakov, sin Alfejev i njegov sin Juda bili među apostolima. Juda se u svojoj poslanici predstavlja kao 'brat Jakovljev' (Juda 1). Neki bibličari vjeruju da su Alfej i Kleofa jedna te ista osoba. Ako je to točno, tada je Marija bila udata za Kleofu i imala je barem dvojicu sinova Jakova i Judu i barem jednog unuka, Judu. Luka nam veli da je Marija majka Jakovljeva (Lk 24, 9) također jedna od žena koje su otišle na Isusov grob da pripreme tijelo Kristovo za ukop. To bi vjerojatno bila Marija Kleofina, ali ne možemo biti posve sigurni.

Znamo veoma malo o tom srednjem liku pod desnim krakom križa sv. Damjana. Možda je Bog i nakanio da o njoj znamo tako malo jer ona predstavlja sve dobre, svete, ponizne i vjerne Kristove sljedbenike koji žive i umiru bez fanfara. Oni su nepoznati izvan svoga susjedstva. Oglasi o njihovoj smrti samo su lokalne vijesti. Mnogo takvih ljudi nije znano ni televiziji, ni radiju, ni novinama nego samo Bogu. Koliko je vjerna Bogu bila Marija Kleofina? Mnogo vjernija za raspeća nego razna 'velika imena'. Čak je i Petar, glava apostola nestao s Kalvarije. Povijest međutim bilježi njenu nazočnost, u spomen nazočnosti suosjećajnog mnoštva koje ju je preteklo, koje ju je slijedilo i slijediti će. Marija Kleofina spada u one koji se mole za druge, koji donose obroke na kotačima, koji odlaze na sprovode i posjećuju staračke domove, koji šalju pisma bolesnicima i donose kolačiće svojim novim susjedima. To su oni koji će vas pustiti ispred sebe na blagajnama mini-marketa, koji zabavljaju djecu dok njihova majka isprobava haljinu u mjesnoj prodavaonici odjeće, koji jednom mjesečno donose konzerviranu hranu za štićenike sv. Vinka Paulskog. Samo Bog zna koliko su krunica izmolile za svoga života ili kolike su živote dotaknule. On časti njihovu nazočnost tako da ih privede, sve one koji su ostali s njim, u njegovoj Muci na zemlji, k svojoj nebeskoj slavi. Za mnoge među nama, Marija Kleofina je svetica koju zasigurno možemo najbolje nasljedovati. Njena nazočnost bila je dar našem Gospodinu. Može biti i dar nama također.

 

Sveti Ivan

Podno križa sv. Damjana nalazi se pet velikih statua, dvije pod lijevim krakom križa, a tri pod desnim. Ljubljeni učenik Ivan jest muški lik pored Krista, po kojemu se razlijevaju krv i voda iz Kristova probodena boka. Obraćajući se Blaženoj Majci, nasmiješeni Ivan pokazuje na Krista kao da veli: 'Gledajte u njega koji je umro za mene.'

U svom evanđelju, sv. Ivan piše: 'Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: 'Evo ti majke!' I od toga časa uze je učenik k sebi.' (Iv 19, 25-27)

Ivan predstavlja cjelokupno čovječanstvo, obdareno Gospinom skrbi podno križa. Na Ivana, na sve nas izlijeva se krv i voda milosti i pročišćenja, život i smrt Kristova koja uzima na se sve naše grijehe.

Tijekom Kristove Muke, svi su apostoli pobjegli, osim Ivana. Ivan je bez sumnje također strahovao da će ga vojnici zgrabiti i smaknuti. Od svih Kristovih muških sljedbenika, samo se je Ivan suočio sa strahom i nadvladao ga. Ivan je prolazio put Muke zajedno s Gospodinom, iako je time riskirao da i sam bude podvrgnut patnji i smrti.

Nije li zanimljivo što je od dvanaestorice apostola samo Ivan umro prirodnom smrću?

Svi drugi apostoli, koji su se bojali umrijeti za Krista tijekom Njegove muke kasnije će umrijeti za njega, nakon Kristova uskrsnuća. Možda nam Gospodin želi reći kako je stvar za koju prijanjamo baš ono čega se valja odreći ako ga želimo savršeno ljubiti?

Dostaje savršena volja za odricanjem. Bog neće uzeti ono čega se ne želimo odreći. Ali moramo Mu dopustiti da nam to oduzme ako želi. Ivan će kasnije napisati: 'Straha u ljubavi nema, jer savršena ljubav izgoni strah' (1 Iv 4, 18). Samo nam savršena ljubav omogućuje predati sve Bogu.

Od svih apostola, Ivan je najsavršenije ljubio Isusa i zato je Krist najviše ljubio Ivana. Savršena ljubav ne dozvoljava da se išta ispriječi između nje i Gospodina, ljubljenoga. Tako, na križu sv. Damjana, ništa, čak ni zrak ne smije stajati između Ivana i Gospodina.

S Gospodinom dolazi križ. Sv. Ivan nas podsjeća da ljubiti Krista znači prigrliti križ na kojemu je on umro. To također znači primanje sakramenata euharistije (krvi) i krštenja (vode) koja teče iz ljubećeg srca Kristova, probodenog za naše grijehe. Kada naša ljubav postane savršena nasmiješit ćemo se baš poput Ivana, jer smo upoznali i ljubimo Ljubav, sigurni da i Ona nas ljubi.

 

Platno oko Isusovih bokova

Križ sv. Damjana bogat je simbolima, a neke smo možda skloni previdjeti. Jedan od simbola koje ljudi često previde jest tkanina koja opasuje Isusove bokove. Povjesničari su nam rekli da su Krista u cijelosti razgolitili prije pribijanja na križ, kao i sve 'razbojnike', tako da žrtva bude lišena svakog dostojanstva. Iz poštovanja prema našem Gospodinu, slikari su dodali platno oko bokova raspetog Krista. Umjetnik koji je naslikao križ sv. Damjana otišao je i dalje od želje da prekrije Kristove najintimnije dijelove tijela. Umjetnik nas poučava kroz platno na Kristovim bokovima.

Tkanina se u prvom redu doima tankom, pa tako služi Kristu kao prekrivač (poštovanje) i izlaže ga (točnost). Platno oko bokova nije nikakva prnja kako je to često prikazivano na nekim drugim izvedbama raspeća. Pozlaćena tkanina podsjeća na Kristovu kraljevsku i svećeničku ulogu. Nadalje, platno je svezano na Kristovu boku nekim čudnovatim trostrukim čvorom. Svaki je čvor veličinom i oblikom jednak druga dva čvora. Čvorovi oblikuju trokut na Kristovom pupku. To je zasigurno simbol tri Božanske osobe iz Presvetog Trojstva, smještene na dijelu tijela iz kojeg izvire fizički život. Umjetnik nam veli da naš život izlazi od našeg Trojstvenog Boga Koji je u drugoj osobi Presvetog Trojstva postao čovjekom, da bismo mogli spoznati koliko nas je ljubio.

 

Duh Sveti

Na križu sv. Damjana, Duh Sveti nije oslikan u svom tradicionalnom izdanju, u liku golubice. Duha Svetog simboliziraju produljeni prsti Očeve ruke koja se nalazi na samom vrhu križa. Nevidljivi Duh izlazi iz Oca kroz njegovu stvaralačku ruku, da podigne Sina u život i preuzme njegovo tijelo u nebu. Uskrsli i uzašli Krist izravno je ispod Očeve ruke, s vlastitom rukom i očima usmjerenim uvis. Ikona osobito izražava osjećaj kojim Otac poziva i privlači svog Sina snagom Duha Svetoga, u slavu. Neka Duh Sveti tako pozove i privuče svakoga od nas!

 

Lisica

Možda najrjeđe viđen lik na križu sv. Damjana je mala, smeđa lisica uz lijevi rub, pored Kristove noge, nasuprot pijetlu koji se nalazi uz desni rub. Slika je potpuno ukliještena u obrub pa se teško dade razlikovati, a to je umjetnik i namjeravao postići.

Biblija opisuje lisice kao lukava, razorna i skrivena stvorenja. U Knjizi o Sucima 15, Samson se osvećuje Filistejcima tako što je zapalio repove tristotinjak lisica i pustio ih je u žito svojih neprijatelja, pa je tako zapalio odjednom svu njihovu žetvu. Zaručnik iz Pjesme nad Pjesmama uzvikuje: 'Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju vinograde, naše vinograde u cvatu'. (Pjesma nad pjesmama 2, 15). Prorok Ezekijel uspoređuje lažne, lažljive proroke s 'lisicama usred ruševina' (Ez 13, 4). U Luki 13, 32 Isus naziva lukavog, zlog, prepredenog Heroda 'lisicom'. Isus potvrđuje da 'Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio'. (Mt 8, 20 i Lk 9, 58). Svi ovi prikazi lisica bili su jednako važni slikaru koji je oslikao križ sv. Damjana.

Kao što lisice uništavaju žito od kojega se pravi kruh, i grožđe od kojega se pravi vino, tako i nedostatak vjere i skepsa mogu uništiti našu vjeru u pretvorbu kruha u Tijelo Kristovo i vina u Krv Kristovu za vrijeme euharistije. Laži, prijevara i prijetvornost poslali su Krista u smrt te su tako duhovno uništili one koji su širili neistine. Herod Veliki je pokušao ubiti Krista dok je još bio dojenče, a njegov sin Herod Antipa ga je poslao nazad k Pilatu da ga razapne i da tako ispuni cilj svoga oca. Međutim, dok se lisice mogu sakriti, baš kao što se lisica skriva na križu sv. Damjana Isus se nema gdje skriti. On, nedužan, naći će ga i razapeti za grijehe 'lisica' u svijetu.

Ikona sv. Damjana nam govori da su grijesi lukave lisice, koje vrebaju u brlogu našeg zatajenja, uvijek spremne izjuriti iz njega i uništavati.

 

Najave

Župni list "Majka"

list 151

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 26 

Broj posjetitelja

DanasDanas566
Ovaj mjesecOvaj mjesec15951
SveukupnoSveukupno1210867
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting