Antićeva duhovnost

ANTIĆEVA DUHOVNOST – PUTOKAZ ZA SUVREENOST VJERE (2)

NA FRANJIN I ANTIĆEV NAČIN ŽIVJETI PO EVANĐELJU

U prigodi 800. obljetnice (1209. - 2009.) ustanove Prvog reda sv. Franje iz Asiza, što će svi franjevci (triju redova Crkve) kao i štovatelja asiškog Sirotana diljem svijeta duhovno slaviti, a Franjo je sav živio život po Evanđelju i to do najviših ljudskih mogućnosti kao i njegov sljedbenik sluga Božji o. Ante Antić, pokušajmo se i mi svojim životom i djelovanjem u našem surovom svijetu kod bezbrojnih lutanja ljudi približiti životu na Franjin i Antićev način - životu po Evanđelju, koje je kao Božja riječ stalno nadahnuće posvećenja života svakom čovjeku.

 

Piše: s. Bernardica

Za bilo čime se suvremeni čovjek, a posebno mlađi, u današnjem svijetu pohlepno posezao da obiluje bogatstvom, tjelesnim užicima, slavom ili veličinom, čak i na morbidan način, tj. na život daleko od života po Evanđelju, taj isti sve više gubi moralne vrednote vlastitog života, mira, ljubavi, sreće, braka, obitelji... Vrlo duboko o tome veoma jasno govori cijelo naše i svjetsko društvo kada mnogi u njemu traže svaku „slobodu“ života da ga žive bez ikakvih ograda (bilo Božjih ili naravnih zakona), prepuštajući se bezidejnosti, besmislu i grijesima: prijanstvu, razvratu, ubojstvima, kriminalu, drogi, korupciji, mržnji, dosadi, rastavama brakova i zarazama zla i iritiranju drugoga, čime su već mnogi izgubljeni za bolji i ljepši život i svijet.

Tome svakako u obilju već pridonose i svakovrsna medijska sredstva od dnevnih novina do TV ekrana i filmova sa svakojakim zabludama, a u javnosti se ne smije više čuti, pa i ne čuje se više ni u kršćanskim obiteljima, da se život treba živjeti po načinu sv. Evanđelja ili da svatko treba znati razlikovati dobro od zla, istinu života od lažne ljudske egzistencije u nepoznavanju zašto je čovjek stvoren kao razumsko (duhovno) biće i zašto živi?

Možda ni sama ne bih ovo pisala da ne čitam Evanđelje i da suvremeno društvo nisu zaintegrirale veće ili manje nesreće, nevolje, nevjere i zablude kobnih posljedica današnjega ovoga ljudskog tumaranja i traganja za smislom života, koji je nažalost sve više bez Boga i života s Njime po Evanđelju. A tamo gdje se život živi bez Evanđelja, tamo obvezno dolazi nesigurnost i nerazumnost življenja, što vodi mnoge nesreći, suzama, razočaranju, nevjeri i besmislu svega u nama i oko nas u svijetu. I dok to brojni ne vide i već proživljavaju, a skloni su svoje zablude i opravdavati, dotle ih već kobne posljedice života ozbiljno upozoravaju da živjeti život bez Evanđelja, naći ćeš ga u razočaranju, bez mira i ljubavi – u razočaranju i grijehu!

Nama koji želimo živjeti s vjerom u Evanđelje u ovome svijetu – kako su ga živjeli i žive bezbrojni poznati i nepoznati, a posebno mali brat Franjo iz Asiza i sveti sluga Božji o. Ante Antić uz tolike duhovne velikane – kliče sv. Pavao apostol (a ove godine slavimo 2000. obljetnicu njegova rođenja): „Obznanjujem vam, braćo, evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, niti ga ja od kojega čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista“ (Gal 1, 11-12), te nadodajući kliče: „Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet“ (Gal 1,9b). Tako apostol naroda, nekoć najžešći progonitelj Imena Isus i njegova Evanđelja, a po obraćenju najveći svjedok za Evanđelje Gospodina Isusa Krista, Sina Božjega, koji nam je kazao: „I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer zato sam poslan“ (Lk 4,43); autor Evanđelja je sam Duh Sveti, Treća božanska osoba, što znači da mu je Tvorac sam trojedini Bog – Presveto Trojstvo.

Mnogi danas i kršćani Kristovo Evanđelje ne razumiju, nikada ga ne čitaju i ne čuju pa zato i ne znaju njegovu snagu, ljubav i Radosnu vijest, nazivaju ga nesuvremenom i beživotnom, a ona je od progonitelja Saula učinila Pavla, najvećeg prijatelja Imena Isus, te onima koji u njega vjeruju i Evanđelje žive „podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime“ (Iv 1,12). A one koji Evanđelje nisu nikada shvatili ili su ga odbacili te ne znaju kako je slatko shvaćati i živjeti s Izvorom života i piti s Izvora sreće, put nepoznavanja Evanđelja neizbježno zavede u rasulo vlastite nesposobnosti. Zato brojni bez Evanđelja nisu više kršćani, ni u vjerskim osjećajima, ni u praksi življenja vjere.

Čitajući Evanđelje i živeći po njemu, moja se duša ispunja mirom i radošću, pa tako u svemu uvijek imam utjehu, ljubav i blagoslov u svim potrebama svagdanjeg života, te s vjerom radosno uvijek molim i kličem u časoslovu: „Uistinu, Bože, Ti tamu pameti naše raspršuješ Svjetlom Svoje Riječi“, tisuće puta sam se po milosti Božjoj uvjerila, kad bih čitala Evanđelje – koje je živa Božja Riječ – pa makar i na nekom drugom i stranom i meni nepoznatom jeziku, doživjela sam uistinu da je ono Svjetlo i snaga Božja, jer „Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve“ (1Iv 1,5).

Pomišljam često s brojnim tisućama franjevaca i franjevkâ u svijetu na sv. Franju iz Asiza koji je cijelim životom postao ljudskim generacijama življeno Evanđelje i kao takav pokrenuo silni i obnoviteljski franjevački pokret u Crkvi i svijetu sa svoja tri osnovana reda za obnovu Crkve po Evanđelju. U Franjinu se životu doista najljepše i najjasnije vide svi oblici Kristova života po Evanđelju, koje se i u današnje vrijeme jednostavno i iskreno daje primjenjivati i na naš život kao i na život svih s kojima živimo, što znači i na život suvremene Crkve i svijeta; a Franjo je najsavršenije u povijesti vjere pogodio bit Evanđelja, te ga je doživio kao stvarno Božje sredstvo što čovjeka oslobađa od zala na svijetu. Zato je u cijelom biću živio samo život po Evanđelju i ništa drugo, zapovjedivši svim svojim nasljednicima (u tri različita Pravila – za prvi, drugi i treći red) živjeti po Evanđelju, kao što je i zapisao u Oporuci: „I kad mi je Gospodin dao braću, nitko mi nije kazivao što moram činiti, nego mi je sam Svevišnji objavio da moram živjeti po duhu svetog Evanđelja. I dao sam da se to kratko i jednostavno napiše i gospodin mi je Papa to potvrdio ...“ ( I. Pravilo).

Treba reći da takav život po Evanđelju jest put Božjem miru, ljubavi i punini života na svijetu. Ne samo što može osloboditi svakoga od zabluda i zala i stramputica života, nego si-gurno nas vodi k uzvišenosti, obraćenju, boljem, ljepšem i pravednijem svijetu. Stoga je i sluga Božji otac Ante Antić, koji je također bio Isusovo živo Evanđelje, ovako savjetovao: “Čitajte svaki dan sveto Evanđelje i pažljivo gledajte osobu svoga Božanskog Zaručnika Isusa kako je miran, kako mirno, jednostavno i dostojanstveno govori, drži se u svim prigodama i tako postupa svagdje. Usvojite sve crte, sav način i sva svojstva Božanskog Zaručnika Isusa. Želim da svaki dan pročitate barem jedno poglavlje sv. Evanđelja” (AP II/4-3,41).

Kada za sebe i sama redovito čitam Evanđelje, tu bogatu riznicu najdragocjenijih biserja, ono mi u svemu postaje moja životna potreba, moja duhovna hrana i sjaj i blagoslov mome životu; ne samo zato što je Evanđelje moralna poduka za mene, za moj život i obitelj, za sve nas, nego ono pomaže i liječi moje nevolje, jer Riječi Evanđelja su sam Bog, kako stoji u Proslovu: “U početku biješe Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ biješa Bog“ (Iv 1,1). Stoga je Isus, nakon čudesnog umnoženja kruha, predznaka euharijstijske gozbe, kazao za sva vremena učenicima svojim: „Riječi koje sam vam govorio duh su i život su“ (Iv 6, 63b).

Stoga se trebamo obvezno i nanovo okrenuti suprotno od svega animalnog u svijetu što zagađuje ljudski duh i život, dušu i obitelj ljudsku, i okrenimo se putu života po Evanđelju; pa ako smo tužni, nezadovoljni bilo sobom ili svojima, ako nas tolika zla i nepravde i nevolje svijeta sve više muče te upadamo u ponor beznađa i duhovne suhoće, okrenimo kormilo svoje vjere i svoga života k Evanđelju, kako su to učinili Asiški Sirotan, Franjo, sluga Božji o. Antić i bezbrojni drugi velikani duha, pa ih i danas životom vjere mnogi nasljeduju.

Evanđelje i život po Evanđelju je najbolji i jedini pravi lijek i antibiotik za ozdravljenje Crkve i svijeta od teških i kobnih stranputica i zabluda života i svijeta, kako zlatnim slovima stoji u Božjoj Riječi: „U njoj bijaše život; i Život bijaše svjetlo ljudima. I Svjetlo svijetli u tami i tama ga ne može utrnuti” (Iv 1,4-5).

Neka nam doista Evanđelje postane nadahnuće i život za naše novo vrijeme da i mi poput Franje i dobroga oca Antića svojim ramenima danas podupremo Crkvu koja se ruši.

(Nastavak u idućem broju)

 

Najave

Župni list "Majka"

list 166

Pastoralne aktivnosti

pastoralnaktivn zupe2

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 24 

Broj posjetitelja

DanasDanas456
Ovaj mjesecOvaj mjesec13866
SveukupnoSveukupno1843674
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting