Božji blagoslovi i Antićevi blagoslovi

Otac Antić je uvijek molio za blagoslov Božji svima koji su ga tražili, a i sam je svakoga blagoslivljao

Draga braćo i sestre, tema večerašnje propovijedi jest: Božji blagoslovi i Antićevi blagoslovi. No, prije treba reći što je to uopće blagoslov.

Gledano izvana, blagoslov se najčešće sastoji od određenih riječi koje obično prati polaganje ruku. To sa dva temeljna znaka, kojima se može još nadodati škropljenje vodom, kađenje, pjevanje itd. Međutim ono najsržnije jest riječ i ruka. To je važno primijetiti jer nam ta kombinacija riječi i ruku otkriva izvorno značenje blagoslova.

Naime, budući da ruka simbolizira rad ili čin, istovremenost ili ujedinjenje riječi i čina zapravo doziva u pamet ono što je bilo u početku neba i zemlje, a to je Božje djelo stvaranja, i to stvaranja u kojem su Božja riječ i djelo izjednačeni. Ono što Bog kaže, biva. Kao npr. „Reče Bog, ‘Neka Bude svjetlost.’ I bi svjetlost“. (Post 1,3)

Stoga, kad mi blagoslivljamo, onda svojim riječima i rukama zapravo na neki način obnavljamo geste stvaranja.

No, zašto je potrebno činiti tu gestu? Zašto nekoga ili nešto blagoslivljati?

Odgovor se također krije u samim počecima. Božje stvaranje, kako čitamo u Svetom pismu popraćeno je riječima „I vidje Bog da je dobro“ (Post 1, 9. 12. 18. 21. 24) ili čak „veoma dobro“ (Post 1,31). I zaista, sve što je Bog stvorio jest dobro.

Međutim iz svakodnevnog iskustva koje nam nije potrebno tumačiti vidimo da je taj red stvaranja poremećen grijehom. I iz toga stanja stvari proizlazi i naša potreba za blagoslovom.

Budući da u blagoslovu ujedinjujući riječ i čin simbolično obnavljamo gestu stvaranja, blagoslov zapravo izražava čežnju i molitvu da se između nas i Boga i onoga stvora koji blagoslivljamo, bilo da je riječ o osobama ili predmetima, nanovo uspostavi onaj čist i iskonski odnos u kojem „sve bijaše dobro“.

Drugo što bi trebalo reći o blagoslovu jest to da se riječ blagoslov prvi put u Svetom pismu ima posebno mjesto kod stvaranja čovjeka.„Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.

I blagoslovi ih Bog i reče im: ‘Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite!’“ (Post 1,27-2).

Prvi je objekt Božjega blagoslova dakle čovjek u svojoj punini, muško i žensko. U redu stvaranju čovjek je posljednje od Boga stvoreno stvorenje, no budući da je čovjeku Bog dao vlast nad svemu ostalom, sve je stvorenje blagoslovljeno posredstvom čovjeka.

Usto Božji blagoslov nije ograničen samo na prvog muškarca Adama i ženu mu Evu, nego se riječima „plodite se i množite i napunite zemlji“ preko njihova potomstva on razlijeva na sva vremena i po čitavoj zemlji.

Znajući sve ovo bit će nam lakše razumjeti i zašto ostavština sluge Božjega oca Ante Antića, takoreći, sva vrvi blagoslovima.

On svako svoje pismo počinje i završava blagoslovom, jer želi da se svaka osoba i sve što je uz nju vezano povrati u onaj čisti i iskonski odnos s Bogom u kojem sve bijaše dobro. A najizvrsniji put prema tomu Antić vidi u sakramentalnom životu. I to baš tim riječima jer on ne govori o primanju sakramenata kao da bi sakramenti bili nešto što se jednom primi i time je sve završeno. Svete sakramente valja živjeti. To je sam Antić dokazivao ponajprije svojim vlastitim životom, jer su sakramenti, pogotovo sakramenti euharistije i pomirenja, obilježavali svaki njegov dan. I u tom sakramentalnom životu Sluga Božji je iz dana u dan tiho koračao prema sjedinjenju s Onim od koga ti sveti znakovi i potječu.

Napisao je pokojni Željko Mardešić u jednoj svojoj analizi kako u Antićevim pismima jedva da ima traga o velikim zbivanjima burnog vremena i prostora u kojem je živio. „Ono o čemu naš dobri o. Ante Antić piše moglo bi se (...) dogoditi bilo gdje na svijetu, svuda gdje ljudi pate i traže utjehu u Bogu. Za njega se sve bitno zbiva u duši, u duboku i saživljenu razgovoru dviju osoba pred Bogom i ništa više“ (Antićeva baština str.180).

Drugim riječima, Antić sve odmjerava pred Bogom i nastoji svakoga pojedinog čovjeka približiti Bogu u njegovu srcu, a ne u bezličnoj masi, jer je to jedini način ostvarenja smisla i punine životu.

Slično kao Bog u Knjizi Postanka, tako i njegov sluga Ante Antić u prvom redu blagoslivlja ljude. Najprije one kojima se obraća, a onda se preko njih taj blagoslov širi na njihove bližnje i na sva područja njihova života i rada. Blagoslivlja svećenike i narod kojemu služe, redovnike i redovnice s njihovima zajednicama i aktivnostima, muževe i žene s njihovom djecom i profesijama koje obavljaju itd.

Na koncu, još nešto što nikako ne bi trebali ispustiti jer je jako izraženo u Antićevim blagoslovima. Antić u svojim blagoslovima nikada nije sam nego se združuje s proslavljenom Crkvom na nebu. Uz njega su Isus i Marija, nebeska Majka, sveti Josip, sveti Franjo, sveti Dominik, sveti Vinko, Anđeo čuvar i drugi Božji ugodnici. Njih je Antić zazivao na zemlji da mu se pridruže u blagoslovima, a vjerujem da se i on njima pridružio u njihovoj proslavi na nebu.

Pa zaključimo, kako i priliči, ovu propovijed jednim Antićevim blagoslovom: NEKA VAS GOSPODIN ČUVA, PROSVJETLJUJE I ISPUNJA DAROVIMA DUHA SVETOGA, S KOJIM ON DOLAZI K VAMA I U VAMA PREBIVA. TO VAM ŽELI I PROSI UZ SVETI BLAGOSLOV NEVRIJEDNI I BESKORISNI SLUGA ISUSA I MARIJE. Amen.

Iz propovijedi fra Domagoja Runje

 

Najave

Župni list "Majka"

list 166

Pastoralne aktivnosti

pastoralnaktivn zupe2

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 59 

Broj posjetitelja

DanasDanas457
Ovaj mjesecOvaj mjesec13867
SveukupnoSveukupno1843675
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting