Ulomci Huga de Digna u njegovom Tumačenju Pravila

 

 

Stoga je Svetac o tome u Pravilu bez bule govorio: Neka se braća i njihovi ministri čuvaju da se podnipošto ne miješaju u njihove poslove (usp. RegNB II,5).

Prije negoli Pravilo bijaše bulom potvrđeno Svetac je dodao: Pa ma bili nazvani i licemjerima, neka braća ne sustanu dobro činiti (usp. RegNB II,15).

Prije bule u Pravilu je stajalo ovako: U drugo vrijeme prema ovom Pravilu dužni su postiti samo u petke (usp. RegNB III,12).

... kako je Svetac prije u Pravilu rekao: Neka se ministri sjete da im je povjerena briga za duše braće, pa ako bi se koji od njih izgubio zbog njihove krivnje ili lošeg primjera, morat će oni polagati račun pred Gospodinom našim Isusom Kristom (usp. RegNB IV,6).

Svetac je ovako rekao u prvotnom Pravilu: Neka se sva braća, kako ministri tako i ostali, čuvaju da se ne smućuju i ne srde zbog tuđeg grijeha ili lošeg primjera, jer đavao hoće da mnoge pokvari zbog grijeha jednoga, nego neka onoga koji je sagriješio duhovno pomognu koliko mogu, jer ne trebaju zdravi liječnika nego bolesti (Mk 2,17) / usp. RegNB V,10 /.

... prema onoj riječi Gospodnjoj, koju je i blaženi Franjo braći govorio: Vladari narodima svojim gospoduju i velikaši njihovi drže ih pod vlašću; neće tako biti među vama (Mt 20,25-26) / usp. RegNB V,10 /.

Svetac ih je prije bule ovako poticao: Duhovnom ljubavlju dragovoljno služite i pokoravajte se jedni drugima (usp. Gal 5,13). To je – veli – pravi i siguran posluh Gospodinu našemu Isusu Kristu (usp. RegNB V,14b-15).

Stoga je u Pravilu bilo prije ovako rečeno: Braća, gdje god se nalazila, koja ne mogu duhovno opsluživati naš život, neka to očituju svojemu ministru. A ministar neka nastoji tako providjeti kako bi htio da se njemu samome učini (usp. RegNB VI,1-2).

... ili prema prvom Pravilu, kako je rečeno: Gdje god se braća nalazila (usp. RegNB VI,1).

Stoga je Pravilo prije imalo ovako: Braća, gdje god se nalazila kod drugih, neka ne budu dvorjanici ili kancelari niti po časti na čelu onima kojima služe; neka ne primaju nikakvu službu koja bi bila na sablazan ili na štetu njihovoj duši (usp. Mk 8,36), nego neka budu manji i podložni svima koji su u tim kućama (usp. RegNB VII,1-2).

Stoga je prije u Pravilu bilo rečeno: Braća koja umiju raditi neka rade i neka se bave onim poslom u koji se razumiju, ako se ne protivi njihovom spasenju (usp. RegNB VII,3).

I malo dalje: Svaki neka ostane na onom poslu na koji je pozvan (usp. 1Kor 7,24) prema odredbi ministra (usp. RegNB VII,6).

Stoga je prije bule u Pravilu bilo ovako: Sluge se Božji moraju uvijek baviti molitvom ili kojim dobrim djelovanjem (usp. RegNB VII,12).

A prije bule bile su u Pravilu ove riječi: Nek braća paze da sebi ne prisvoje ili za bilo koga čuvaju kakvo mjesto ili kakvu stvar (usp. RegNB VII,13).

Svetac je u Pravilu ovako prije govorio... i ponovno: Braća, gdje god bila i na kojem se god mjestu nalazila, treba da se među sobom duhovno gledaju i poštivaju bez mrmljanja (usp. 1Pt 4,9). I nek se braća čuvaju da se ne pokazuju na izvanjski način žalosni i tmurni licemjeri, nego neka se pokazuju radosni u Gospodinu i vedri i raspoloženi i prikladno ljubezni (usp. RegNB VII,15-16).

O nađenom novcu govorio je ovako: Ako nađemo novac, ne brinimo se kao ni za prašinu koju nogama gazimo (usp. RegNB VIII,6).

Svetac je bio mišljenja da bi braća za gubave u velikoj potrebi skupljala milostinju, ali tako da se posve klone novca. I premda je volio pobožna mjesta koja braća pohađaju i u njima borave, nije trpio da se za koje mjesto prosi ili daje prositi novac, ili da braća idu s onima koji ga prose (usp. RegNB VIII,10.11.8.).

A slovo prvog Pravila bilo je ovako: Kad bude potreba, nek braća idu u prošnju (usp. RegNB IX,3).

Ovo je u prvotnom Pravilu opširnije ovako: Kad bude potrebno, neka braća idu u prošnju. I neka se ne stide, nego neka se radije sjete da je Gospodin naš Isus Krist, Sin Boga živoga (Iv 11,27) i svemogućega, učinio svoj obraz ko kremen (Iz 50,7) i nije se stidio. I bio je siromah i došljak te je živio od milostinje on sam i njegovi učenici. I kad braću ljudi budu sramotili i kad im ništa ne udijele, neka za to zahvale Bogu, jer će za osramoćenja dobiti veliku čast pred sudištem Gospodina našega Isusa Krista. I neka znadu da se sramota ne uračunava onima koji je podnose, nego onima koji je nanose, te da je milostinja baština i pravo koje pripada siromasima, a stekao im ga je Gospodin naš Isus Krist. A braća koja se trude u prošnji imat će veliku nagradu i činit će da oni koji dijele milostinju stiču i budu na dobitku, jer sve što ljudi na svijetu ostavljaju propada, a od ljubavi i milostinja koje su učinili imat će nagradu od Gospodina (usp.RegNB IX,3-9).

Ovako je Svetac u Pravilu prije govorio: Neka sa sigurnošću jedan drugome očituje svoje potrebe, da ono što je potrebno nađe za sebe i pruži drugome (usp. RegNB IX,10).

... prije bule Svetac je u Pravilu ovako opominjao: Molim bolesnog brata da, zahvaljujući Gospodinu na svemu, želi biti onakav kakvim ga Bog hoće, zdrav ili bolestan (usp. RegNB X,3).

I malo dalje: Molim svu svoju braću da se u bolesti ne srde i ne uznemiruju protiv Boga ili protiv braće, i neka odveć skrbno ne traže lijekove, niti neka odveć ne žele osloboditi tijelo koje će brzo umrijeti i koje je neprijatelj duše (usp. RegNB X,4).

Braća su smatrala grijehom reći bratu: glupane ili luđače; jer je ranije i Pravilo donosilo ove riječi iz Evanđelja (usp. Mt 5,22) / usp. RegNB XI,4 /.

Evanđelje zatim uči ne prepirati se, ne ponavljati, ne opirati se zlu, što je sve Pravilo prije bule izričito sadržavalo, a sada sve to obuhvaća sažetim i općenitim riječima (usp. RegNB XI,1; XIV,4-7).

Postavljajući u prvo Pravilo dva načina saobraćaja među nevjernicima, Svetac je govorio: Braća mogu među nevjernicima duhovno saobraćati na dva načina. Jedan je način da se ne svađaju niti prepiru, nego da se pokoravaju svakoj ljudskoj ustanovi (usp. 1Pt 2,13) i neka se priznaju kršćanima. Drugi je način da, kad vide da se to Bogu sviđa, naviještaju riječ Božju da vjeruju u Boga, Oca svemogućega, i Sina njegova i u Duha Svetoga, stvoritelja svega, otkupitelja i spasitelja svih ljudi, te neka se krste i postanu kršćani, jer se mogu spasiti samo oni koji se krste i koji su pravi i duhovni kršćani, jer ako se tko ne rodi iz vode i Duha Svetoga ne može ući u kraljevstvo Božje (Iv 3,5) / usp. RegNB XVI,5-7).

I nakon nekih umetnutih stvari dodao je: Nek se braća sjete da su predala sebe i svoja tjelesa radi Boga Gospodinu Isusu Kristu. I za njegovu ljubav moraju podnositi nevolje, progonstva i smrt, jer Gospodin kaže: Tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti (Lk 9,24). A kažem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo (Lk 12,4). Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi (Mt 10,23). / usp. RegNB XVI,10-11.17,14 /.

... kako je Svetac u Pravilu ranije poticao: Sva braća neka propovijedaju djelima (usp. RegNB XVII,3).

Svetac je htio da se crkvenim osobama odaje velika čast: Sve klerike i redovnike smatrajmo gospodarima u onim stvarima koje ne zastranjuju od naše vjere, i častimo u Gospodinu njihov red i službu (usp. RegNB XIX,3).

... Međutim za izgradnju toga i za objašnjenje po postanku većeg dijela konteksta, sjećam se da je molio da budu blagoslovljena od Gospodina sva braća koja poučavaju druge, sami uče i koji nadgledaju sadržaj i duh svega što je u samom Pravilu napisano (usp. RegNB XXIV,1-3). 

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 151

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 78 

Broj posjetitelja

DanasDanas575
Ovaj mjesecOvaj mjesec15960
SveukupnoSveukupno1210876
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting