ULOMCI DRUGOG NEPOTVRĐENOG PRAVILA

Ulomci kodeksa Wo

/Pripazimo, braćo, svi što govori Gospodin: Ljubite neprijatelje svoje i blagoslivljajte one koji vas mrze (usp. Mt 5,44), jer je Gospodin naš Isus Krist, čijim stopama moramo ići (usp. 1Pt 2,21), izdajnika nazvao prijateljem i predao se onima koji su ga razapinjali. Naši su, dakle, prijatelji svi oni koji nam nepravedno nanose nevolje i tjeskobe/, sramotu, uvrede, boli i udarce, mučeništvo i smrt, te ih moramo veoma ljubiti, jer iz onoga što nam nanose imamo vječni život. Kažnjavajmo svoje tijelo pribijajući ga na križ sa svim njegovim manama, požudama i grijesima, jer nam tijelo, živeći na tjelesan način, hoće da oduzme ljubav prema Isusu Kristu i da sebe skupa s dušom baci u pakao, jer smo po svojoj krivnji bili nečisti, protivni dobru, na zlo skloni i zlu odani, jer, kako govori Gospodin: Iz srca čovječjega izlaze zle namisli (Mk 7,21)...

No kad smo napustili svijet, nemamo ništa drugo činiti nego da vodimo brigu o tom da slijedimo volju Božju i da se njemu svidimo; dobro se čuvajmo da ne budemo zemlja pokraj puta, kamenita ili obrasla trnjem, prema onom što kaže Gospodin u Evanđelju: Sjeme je riječ Božja (Lk 8,11) a koje padne pokraj puta bi pogaženo (Lk 8,5)... donese rod u ustrajnosti (Lk 8,15).

I zato, svakolika braćo, kako kaže Gospodin: Pustimo mrtve svoje (usp. Mt 8,22) i čuvajmo se mnogo zloće i lukavosti sotone koji hoće da čovjek svoju snagu i svoje srce ne upravlja k Bogu, te obilazeći vreba da, pod izlikom kakve nagrade ili pomoći, potisne i uguši riječ i zapovijedi Gospodnje iz sjećanja i hoće da se on nastani u čovječje srce po svjetovnim brigama i skrbima i da ga zaslijepi, kako kaže Gospodin: Kad nečisti duh (Mt 12,41)... Na kraju bude s onim čovjekom gore nego na početku (Mt 12,45).

Stoga, svakolika braćo, mnogo se čuvajmo da ne bi, pod izlikom kakva posla ili dobitka ili pomoći, napustili ili otkinuli svoju misao i srce od Gospodina. Nego u ljubavi, koja je Bog (usp. 1Iv 4,16), molim svu braću, kako ministre tako i druge, da uklonivši svaku zapreku, zapostavivši svaku brigu i skrb, koliko god mogu ljube Gospodina, služe mu te mu se klanjaju čistim srcem, te da čistom nakanom učine što on traži iznad svega. I uvijek načinimo stan i prebivalište (usp. Iv 14,23) njemu koji je Gospodin Bog svemogući, Otac, Sin i Duh Sveti, koji kaže: Budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tome što se ima zbiti i stati pred Sina čovječjega (Lk 21,56); a kad ustanete na molitvu (Mk 11,25) govorite: Oče naš (Lk 11,2). I klanjajmo mu se čistim srcem, jer valja svagda moliti i nikada ne sustati (Lk 18,1), jer takve upravo klanjaoce traži Otac; Bog je duh i koji mu se klanjaju, u duhu i istini treba da mu se klanjaju (Iv 4,23-24). K njemu se utječemo kao k pastiru i čuvaru duša naših (1Pt 2,25); koji kaže: Ja sam pastir dobri (Iv 10,11)... Život svoj polažem za ovce svoje (Iv 10,15). Svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji (Mt 23,8-9)... Ne dajte se zvati Rabbi (Mt 23,7)... Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama što god hoćete ištite i bit će vam (Iv 15,7). Ta, gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime (Mt 18,20)... I evo, ja sam s vama u sve dane (Mt 28,20)... Riječi koje sam vam govorio duh su i život (Iv 6,61). Ja sam put, istina i život (Iv 14,6).

Držimo se, dakle, riječi, nauke, života i svetog Evanđelja Gospodina našega Isusa Krista, koji se je udostojao za nas moliti Oca i objaviti nam njegovo ime, govoreći: Oče, objavio sam ime tvoje ljudima (Iv 17,1.6.)... Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom i gledaju moju slavu (Iv 17,24) u tvome kraljevstvu (Mt 20,21). Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, kako bijaše na početku tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. 

 

Braća nek očituju siromasima radost koju međusobno uživaju, kako kaže apostol: Ne ljubimo riječju i jezikom (Iv 3,18)...

Svakolika braća, gdje god se nalazila, neka se čuvaju pogleda i saobraćaja sa ženskima i neka nitko s njima ne razgovara sam... i držimo sebe i svoje udove u velikoj čistoći, jer Gospodin govori: Tko god s požudom pogleda ženu (Mt 5,78)...

Kad braća idu po svijetu, neka ništa ne nose sa sobom na put ni kese (Lk 10,4), ni torbe ni kruha ni srebra (Lk 9,3), ni štapa ni obuće (Mt 10,10)...

/Neka se ne opiru Zlome, nago pljusne li ih tko po jednom obrazu neka mu okrenu i drugi (usp. Mt 5,39) i tko im otima gornju haljinu neka mu ne krate ni donje (usp. Lk 6,29) i od onoga koji otima što je njihovo neka ne potražuju (usp. Lk 6,30).

Braća koja po/ dopuštenju svojih ministara pođu među nevjernike mogu na dva načina duhovno saobraćati. Jedan je način da se ne svađaju i ne prepiru, nego da se pokoravaju svakoj ljudskoj ustanovi radi Gospodina (1Pt 2,13) i neka očituju da su kršćani. Drugi je način da, kad vide da se to Bogu dopada, naviještaju riječ Božju da vjeruju u Boga Oca svemogućega i u Sina i u Duha Svetoga...

I sva braća, gdje god bila, neka se sjete da su predali sebe i ostavili sebe i svoja tjelesa Gospodinu Isusu Kristu. I radi njegove ljubavi moraju podnositi progonstvo i smrt kako od vidljivih tako od nevidljivih neprijatelja...

Sva braća neka propovijedaju ponašanjem. Nijedan ministar ni propovjednik neka ne prisvaja sebi upravljanje ili službu propovijedanja, nego koja li mu se god služba naloži, neka svoju službu napusti. Stoga u ljubavi, koja je Bog (usp. Iv 4,16), molim svu svoju braću propovjednike, govornike, ređenike, kako klerike tako laike, da se nastoje u svemu poniziti, ne hvaliti se, ne naslađivati se u sebi, iznutra se ne uznositi zbog dobrih riječi i djela, čak zbog nijednog dobra koje Bog katkada čini, govori ili djeluje u njima ili po njima, kako kaže Gospodin: Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju (Lk 10,10)...

I znajmo čvrsto da nama pripadaju samo mane i grijesi; nego se više moramo radovati kad upadnemo u razne kušnje (Jak 1,2) i kad podnesemo bilo koje tjeskobe i nevolje duše i tijela na ovome svijetu radi vječnog života.

Mi, dakle, svakolika braća, čuvajmo se oholosti i isprazne slave; mnogo se čuvajmo mudrosti ovoga svijeta i razboritosti tijela. Jer duh tijela hoće i mnogo nastoji oko riječi, a malo oko djela; i ne traži duhovnu vjeru i svetost, nego hoće i želi izvanjsku vjeru i svetost koja se pokazuje ljudima. O njima govori Gospodin: Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću (Mt 6,2). A duh Gospodnji hoće umrtvenost i prezir, da tijelo bude bez cijene, zapostavljeno i izvrgnuto porugama. Nastoji oko poniznosti i ustrpljivosti, čiste jednostavnosti i istinskog duhovnog mira. A ponadasve želi strah Božji i božansku mudrost te božansku ljubav Oca, Sina i Duha Svetoga.

I vraćajmo Gospodinu Bogu svevišnjemu sva dobra i priznajmo da su njegova. I neka primi svu čast i poštovanje, svu zahvalnost i slavu on komu pripada svako dobro i koji je jedni dobar (usp. Lk 18,19).

I kad čujemo da ljudi grde ili psuju Gospodina, mi učinimo dobro i blagoslivljajmo i hvalimo Gospodina koji je blagoslovljen u vjekove (Rim 1,25).

Sve klerike i redovnike smatrajmo svojim gospodarima u onome što spada na spas duše i što se ne kosi s mojom vjerom, i častimo u Gospodinu njihov red, njihovo poslovanje i službu!...

Sva braća, koliko ih Gospodin nadahne, mogu naviještati ovu i ovakvu pobudu ili pohvalu s blagoslovom Božjim i s dopuštenjem svoga ministra: Bojte se i častite, hvalite i blagoslivljajte Gospodina Boga našega i zahvaljujte njemu koji je svemoguć u Trojstvu i Jedinstvu, Otac, Sin i Duh Sveti, stvoritelj svega. Obratite se (Mt 3,2) i donosite plodove dostojne obraćenja (Lk 3,8), jer znajte da ćemo brzo umrijeti. Dajite i dat će vam se (Lk 6,38). Praštajte i oprostit će vam se (Lk 6,37). A ako li vi ne otpustite (Mt 6,15), Gospodin neće otpustiti vaše prijestupke (Mk 11,25). Ispovijedajte sve svoje grijehe (Jak 5,16). Blaženi koji umiru u pokajanju, jer će biti u nebeskom kraljevstvu. Jao onima koji ne umiru u pokajanju, jer će biti sinovi sotone čija djela čine (usp. Iv 8,41) i ići će u oganj vječni. Čuvajte se i uzdržavajte se od svakog zla i ustrajte u dobru sve do svršetka.

Sva braća, gdje god bila, u samotištima ili drugim mjestima, neka se čuvaju da ne prisvoje nijedno mjesto ili stvar, niti da se od koga brane. I tko god bi k njima došao, prijateljski ili neprijateljski, neka se s njim ne prepiru na bilo koji način. I gdje god braća bila ili /se našla na kojem mjestu, moraju se duhovno i pažljivo među sobom gledati i poštivati, primajući jedni druge bez mrmljanja (1Pt 4,9). I neka se paze da se ne pokazuju turobni, po vanjštini mrki i licemjerni; nego neka se pokazuju radosni u Gospodinu (usp. Fil 44) vedri i veseli/ i na doličan način raspoloženi.

Svakoga bolesnog brata molim da, zahvaljujući Stvoritelju na svemu, želi da bude onakav kako Bog hoće, bilo zdrav bilo bolestan, jer sve one koje je Gospodin predodredio za život vječni (usp. Dj 13,48) poučava ostanima bičeva i bolesti i duhom skrušenosti, kako veli Pismo: Ja korim i odgajam koje ljubim (Otk 3,19).

Stoga molim svu svoju bolesnu braću da se u svojoj bolesti ne srde i ne uznemiruju protiv Boga ili protiv braće, niti previše skrbno traže lijekove, niti da odveć žele osloboditi tijelo koje će brzo umrijeti, a duši je neprijatelj kojega se smrću oslobađa.

Sva braća neka se trude da nasljeduju poniznost i siromaštvo Gospodina našega Isusa Krista i neka se sjete da nam nije ništa drugo potrebno nego, kako kaže apostol, da imamo hranu i odjeću i da se zadovoljimo time (1Tim 6,8). I moraju se radovati kad se kreću među priprostim i prezrenim osobama, među siromasima, slabima i bolesnima, među gubavima i onima koji prosjače pokraj puta. I kad se pokaže potreba, neka prose milostinju. I neka se ne stide, jer je Gospodin naš Isus Krist, Sin Boga živoga i svemogućega (Iv 14,27) učinio svoj obraz ko kremen (Iz 50,7) i nije se stidio. Bio je siromah i došljak i živio je od milostinje on i blažena Djevica, majka njegova, sveta Marija. Pa kad bi braću ljudi sramotili i ne bi im ništa udijelili, neka zahvaljuju Gospodinu, jer će od posramljenja primiti veliku čast pred Gospodinom našim Isusom Kristom.

Neka znadu da će se sramota pripisati onima koji je nanose, a ne onima koji je podnose: jer je milostinja baština i pravo koje pripada siromasima, a stekao ga je Gospodin naš Isus Krist. A braća koja se trude proseći milostinju imat će veliku nagradu i učinit će da oni koji milostinju dijele budu na dobitku i da stiču zasluge; jer sve što ljudi ostavljaju na svijetu propada, ali od ljubavi i od milostinja što ih udijele imat će život vječni. 

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 151

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 78 

Broj posjetitelja

DanasDanas576
Ovaj mjesecOvaj mjesec15961
SveukupnoSveukupno1210877
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting