XXV. redovnički tjedan

U organizaciji Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara (HKVRP) i Hrvatske unije viših redovnih poglavarica (HUVRP) u samostana Svetoga Križa u Sigetu u Zagreb u petak 18. rujna započeo je XXV. redovnički tjedan. U radu tjedna, osim provincijala i provincijalki, sudjeluje dvjestotinjak redovnika i redovnica pripadnika različitih redova Crkve u Hrvata.

Na otvorenju tjedna sudjelovao je član Hrvatske biskupske konferencije zadužen za redovnike gospićko-senjski biskup Mile Bogović i zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić.

Pozdravnu riječ okupljenima osim biskupa Bogovića, uputio je i predsjednik HKVRP provincijal Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša sv. Jeronima o. Ivan Paponja koji je izrazio radost da se ovogodišnji dani podudaraju s proslavom 800. obljetnice franjevačke karizme.

Predavanje "Franjevačka novost u razvoju posvećenog života" održao je fra Nikola Vukoja. Uvodno je slikovito predstavio povijesno okruženje u kojem se počela razvijati franjevačka karizma. Franjo je osjetio da mora u sebi nešto mijenjati, i ta evanđeoska autentičnost nije mogla ostati skrivena, pa su mu se vrlo brzo pridružili prvi drugovi. Spoznavši što je Evanđelje, Franjo ide Crkvi. Traži da mu prvo to protumači svećenik u Porcijunkuli, potom asiški biskup Gvido, ali kad se broj povećao ide i papi. Želi sve što ima podložiti Crkvi, da to Crkva odobri i prihvati. Ono što je napisao, uglavnom uzimajući rečenice iz Svetoga pisma iznenadilo je na neki način i Crkvu. Vukoja je podsjetio na dijalog Franje s papom Inocentom III. i kardinalom Ivanom od Križa. Njima se činilo da je ono što je izložio Franjo nemoguće živjeti u toj situaciji, da to izlazi iz dotada svih poznatih oblika posvećenoga života. Istaknuo je da Franjino viđenje posvećenog života nije apsolutna novina, no on je stavio naglasak na neke elemente. Shvatio je da jedini način da Evanđelje postane i bude lijek života ljudima je taj, da ga on i njegova braća utjelovljuju u konkretnom životu, tj. da Kristovim Evanđeljem ispunjaju cijeli svijet koji se tada užurbano mijenjao. Potom tu je slavljenje kapitula, da to uistinu bude susret, slušanje Božje riječi kroz druge. Za Franju je sastanak braće vrlo bitan, jer Evanđelje se ne mijenja, ali se mijenja situacija, stoga je potreban razgovor. Franjo također ističe da je poslušnost „sestra ljubavi" a ona se odražava u služenju. Tu je fra Nikola pojasnio nespretnost hrvatskog prijevoda riječ "minor" - malenost. Pravi prijevod je manji, jer je Franjo želio biti manji od najmanjega. Također od novina koje Franjo uvodi u posvećeni život je novi oblik bratstva, te se tako od njegova vremena redovnici počinju nazivati braća. Novost je i u siromaštvu koje Franjo shvaća kao povlasticu, jer ima duboku svijest da je sav Božji i za Boga i da sve pripada Njemu. Zatim misijska djelatnost koja se osobito odražava u bliskosti s ljudima. Potom ekologija, nenasilje, prijateljevanje, interkulturacija. Tu je o. Vukoja istaknuo da je papa Ivan Pavao II. u enciklici "Redemptoris missio" uzeo puno od Franje.

Za sudionike redovničkoga tjedna u crkvi Svetoga Križa misno slavlje je predvodio biskup Bogović. Biskup je podsjetio na podudarnost održavanja Tjedna, u tjednu kada je proslavljen blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, jer je Franjo jako dobro razumio križ. U križu je i sva mudrost njegove veličine, rekao je biskup. Istaknuo je kako je Franjina najveća vrijednost bila ljubav prema Bogu, čovjeku i prirodi. U njegovo vrijeme mnogi su uživali u svjetovnoj slavi, a Franjo i drugi prosjački redovi svrnuli su pogled od bogatstva i vlasti na vrednote siromaštva i nemoći. Franjino okretanje prema siromašnima i slabima nije bilo nešto originalno, nego jednostavno nasljedovanje onoga pogleda na čovjeka i načina gledanja na svijet kakav je imao Isus Krist, što je izraženo u blaženstvima, rekao je biskup. Na kraju propovijedi podsjetio je da su vjerničke zajednice i pojedini kršćani uvijek u opasnosti pomisliti kako danas nije moguće djelovati u evanđeoskom duhu, boriti se za evanđeosku ljestvicu vrijednosti. U ovom i ovakvom svijetu kršćanin se ne smije zaustaviti i obeshrabriti čineći dobro, rekao je biskup.

Drugi dio programa Redovničkoga tjedna

Elementi franjevaštva kod pojedinih utemeljitelja Redova

U drugom dijelu programa XXV. Redovničkog tjedna u petak, 18. rujna održano je šest koreferata s temom "Elementi franjevaštva kod pojedinih osnivača Redova". Član predsjedništva Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara (HKVRP) provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Ivica Petanjak pojasnio je kako je pri pripremi ovogodišnjeg Tjedna, nakon što je odlučeno da tema bude sv. Franjo, predloženo da se dio programa posveti i utjecaju sv. Franje na ostale osnivače redova.

Prvi koreferat održao je fra Slavko Slišković, OP. On je istaknuo sličnosti, tj. "duhovni i idejni susret" dvojice svetih utemeljitelja i suvremenika Franje i Dominika (oko 1175.-1221.). Sv. Franjo je bio pozvan "Idi, i popravi moju Crkvu"; a čini se da je sv. Dominik dao odgovor kako to učiniti, kad je poručio braći "živite kao krivovjerci, a propovijedajte kao Crkva". No, njihova različitost od krivovjeraca očituje u tome, što nisu prezirali Crkvu, već su svoju djelatnost nalazili u Njoj i od Nje tražili blagoslov za svoje djelo. Obojica su pokazali kako kršćani moraju biti ljudi dijaloga i da je to najbolji način propovijedanja radosne vijesti koja donosi mir i dobro. Bili i ljudi suosjećanja za konkretne potrebe svojih bližih, što je uvelike utjecalo na njihov životni izbor, jer su u svakoj prilici pomagali. I sami su postali siromašni, te time pokazali da siromaštvo nije prokletstvo, te kako i siromašni imaju svoju čast, dostojanstvo, mjesto na ovom svijetu i kako ne smiju biti odbačeni, prezreni. Karakteristično za obojicu je da su bili među prvima koji su doprinijeli afirmaciji žena. Dominik kad je na jugu Francuske prvo propovijedao ženama, a i dominikanke su osnovane puno prije od dominikanaca. Franjo pak prihvaća Klaru kao sebi ravnopravnu i daje joj pravo da sama bira svoj životni put, rekao je Slišković. Red propovjednika puno je više od sv. Dominika, a sv. Franjo je čini se puno više od male braće. Vidi se to i po podjelama unutar reda, gdje se nitko ne smatra manje Franjinim niti smatra Franju manje svojim. I upravo pod tim utjecajem, među bijelim fratrima se zanemaruje sve više zajednički pothvat i naglašava Dominikova uloga, pa red od reda propovjednika postaje dominikanski, zaključio je o. Slišković.

S. Dobroslava Mlakić iz Družbe sestara Presvetog Srca Isusova govorila je o ulozi sv. Franje u životu Majke Marije Krucifikse Kozulić (1852.-1922.), te u nastanku družbe. Potječe iz poznatog roda brodovlasnika i kapetana lošinjskih Kozulića koji su početkom 19. st. preseli u Rijeku na Sušak, a uglavnom su bili trećoredci i crkveni dobrotvori riječkih redovnika, osobito kapucina. I sama je postala trećorednica. Sav svoj život je posvetila odgoju i obrazovanju siromašne djece i mladeži. O nadahnuću i ulozi koju je sv. Franjo imao u njezinu životu, može se iščitati u izvornim dokumentima konstitucije Udruge kćeri Presvetog Srca Isusova koju je 1879. osnovao kapucin Arkanđeo iz Camerina u Trstu, potom iz konstitucija Družbe i iz Marijin spisa.

O Anđeli Merici (1474.-1540.) govorila je uršulinka s. Klaudija Đuran. Istaknula je kako je Anđela rano ostala siroče, te je dolaskom kod ujaka u Salò ušla u zajednicu Trećeg reda sv. Franje. Kako je bila izuzetna osoba, franjevački poglavari su je poslali u Bresciju da bude uz udovicu kojoj je obitelj stradala u ratu. Sama je u ranoj mladosti doživjela viđenje da Bog od nje traži da utemelji družbu. Opirala se toj ideji, pa je tek sa šezdesetak godina od okupljenih djevojaka utemeljila Družbu svete Uršule. S. Đuran je rekla kako je sveta Anđela živjela od Božje Riječi, kao i sv. Franjo. Ona je svojim životom propovijeda Evanđelje, ali i riječima. Tako je svoje sljedbenice formirala, da su one i prije Tridentinova podučavale vjeronauk.

U koreferatu p. Vatroslav Halambek, DI govoreći o sv. Ignaciju (1491.-1556) istaknuo je četiri dodirne točke sa sv. Franjom. Kao ranjenik i rekovalescent Ignacije čita život Isusov i oduševljava se sv. Dominikom i sv. Franjom. Obraćenja ga vodi u Svetu zemlju gdje glavnu ulogu imaju franjevci. U Jeruzalemu je htio proživjeti ostatak godina, no franjevački mu provincijal zabranjuje ostanak tamo te se vraća u Europu. Sljedeća dodirna točka zbila se oko njegova izbora za generala Reda, 19. travnja 1541. Tražio je da se izbor ponovi, no bio je ponovno izabran. Potom je otišao kod obaviti trodnevnicu molitve i refleksije kod svog ispovjednika franjevca Teodozija da Lodija koji mu je sugerirao, a Ignacije je onda odlučio prihvatiti rezultate trećega izbora. Zatim je Ignacije u pripremi konstitucija svoje družbe proučavao franjevačke konstitucije, a zbog svega toga u glavnoj isusovačkoj crkvi u Rimu nalazi se pokrajnji oltar posvetili sv. Franji učitelju siromaštva.

Mala sestra Blaženka predstavila je evanđeoske poveznice sv. Franje i malog brata Karla de Foucaulda (1858.-1916.). Govoreći o podudarnosti u nadahnuću u Franjinom i Karlovom bratstvu uz vlastite nijanse istaknula je evanđeosku jednostavnost života, evanđeosku malenost, malena i skromna bratstva, sveopće bratstvo, izazov blagosti i evanđeoskog nenasilja u izgradnji kulture mira i pomirenja, univerzalnost, otvorenost drugome u poštivanju, dijalogu obojica s muslimanima, kontemplacija življena u srcu svijeta u blizini ljudi i povlačenju u samoću. S. Blaženka je podsjetila kako ni Franjo ni Karlo nisu bili reformatori, no uvidjeli su potrebu za novim oblikom evanđeoskog oblika života u Crkvi.

S. Dobrila iz Družbe sestara Misionarki Ljubavi podsjetila je, kako se nakon smrti Majke Terezije govorilo da je ona "Franjo 20 stoljeća". Istaknula je kako je Majka Terezija bila dva puta u Asizu na skupu molitve za mir, te je predstavila i jedan malo poznat detalj. Kad se prije govora u Ujedinjenim narodima željela pomoliti, rečeno joj je da se tamo ne moli. Podijelila je molitvu sv. Franje "Gospodine učini me oruđem svoga mira" i onda su svi molili. Navedenu molitvu, Misionarke Ljubavi mole nakon pričesti.

Zaključujući radni dio XXV. Redovničkog tjedna, fra Ivica Petanjak je istaknuo karakteristiku svih predstavljenih utemeljitelja. Svima njima sv. Franjo je bio poticatelj i nadahnuće, a svako od njih je krenuo drugim putem. To je širina sv. Franje, franjevaštva koje se temelji na evanđelju Isusa Krista, rekao je o. Petanjak. (IKA)

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 151

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 30 

Broj posjetitelja

DanasDanas664
Ovaj mjesecOvaj mjesec15218
SveukupnoSveukupno1210134
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting