ZNAČENJA ADVENTA - DOŠAŠĆA

S ocem Antićem, koji je brojne duhovno vodio, ususret Božiću 

Fra Ante Antić

duhovni nagovor prosvjetnim djelatnicima 

Stvorivši Bog čovjeka, obdario ga je nadnaravnim darovima koji nadilaze njegovu ljudsku narav. Podigao ga u red sinova Božjih, učinio ga je baštinikom kraljevstva nebeskoga, sudionikom njegove božanske naravi. No, čovjek će mjesto zahvalnosti uzvratiti na tim dobročinstvima skrajnom svojom neharnošću. Toliko odlikovan od Boga, mjesto da Ga slavi, on se odmetnu od Njega; mjesto da mu se klanja, on se obraća k stvorenjima.

Nema mira grešnicima

Pravedni Bog mogao je kazniti čovječju nezahvalnost kao što je kaznio odmetničku četu oholih anđela bacivši ih u bezdan paklenih muka; mogao je Bog pustiti čovjeka da očajava bez nade u bijednoj sudbini u koju se svojom krivnjom strovalio. Ali ljubav Božja otvara grešnom čovjeku nove putove spasa. On mu obećaje Utjelovljenog Sina Božjega koji će spasiti ljude iz ropstva grijeha i vječne osude.Istina, obećanje Božje utješilo je čovjeka; doznao je da nije zauvijek izgubljen. Ali, čovjek jednom grijehom rastavljen od Boga, sve se više udaljavao od Njega. Poremećeni mir i harmonija, koju je prouzročio grijeh, odjeknula je u čitavoj prirodi, pa poslije grijeha udaren je i on prokletstvom: „Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svoga! Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem. U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: ta iz zemloje uzet si bio – prah si, u prah ćeš se i vratiti“ (Post 3, 17-19).I nestalo je Božjeg mira među ljudima poslije grijeha. Čovjek se našao u očajnom stanju. Tražio je izlaz iz njega, ali pomoći niodakle. Napokon se sjetio Stvoriteljeva obećanja i stade vapiti Bogu za što skoriju pomoć. Uvidio je da bez Njega nema mira, jer sv. Pismo veli: „Al’ opaki su poput mora uzburkanog koje se ne može smiriti, valovi mu mulj i blato izmeću. Nema mira grešnicima! govori Bog moj! (Iz 57, 20-21). Narodi su iščekivali obećanog Spasitelja koji će ih osloboditi od tog očajnog stanja. Vapaji ljudskih srdaca kroz vjekove su se odvijali prema nebesima: „Rosite nebesa, odozgo, i oblaci daždite pravednošću“. Zemlja nije mogla više da se opire želji: „Neka se rastvori zemlja i procvjeta spasenje“ (Iz 45,8).I napokon kad se ispuniše dani od Boga određeni, na božićnu noć, na svemožni dodir Utjelovljene Riječi Božje, otvaraju se nebesa. Sin Božji silazi na zemlju u obliku Boga – čovjeka. Sjaj divnog nebeskog svjetla raspršava gustu tamu. To svjetlo svjedoči da je na zemlju sišlo istinito i pravo Svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka (Iv 1,9). Spomen toga slavnog događaja koji se zbio u betlehemskoj spilji sv. Crkva obnavlja svake godine. Kroz čitavu crkvenu godinu nižu se otajstva iz Kristova života koje Crkva, kao vjerna Njegova Zaručnica iznosi svojim sinovima i kćerima da ih sjeti na dužnost ljubavi i zahvalnost prema božanskome Spasitelju Isusu. Zato ona nastoji i hoće da što dostojnije pripravi svoju djecu na slavni dolazak Sina Božjega. 

Četiri stepenice došašća

Odatle i potječe advent – došašće, naime priprava za Božić. Iščekivanje dolaska Gospodnjega, jer advenat i nije drugo nego vrijeme pouzdane nade i radosnog iščekivanja dolaska Gospodinova - vrijeme tihe pokore i tihe samozataje. Da se što bolje spremimo za dolazak Božanskog Djetića, upravo su i određene četiri nedjelje. One su kao četiri stepenice po kojima ulazimo u svetište, gdje ćemo poput betlehemskih pastira naći Božje Dijete. Sveta Crkva kao mudra Učiteljica vodi naše korake po ovim stepenicama i sa svakim nas ovim korakom vodi bliže k Isusu, sve nam Ga više otkriva. Svu svoju liturgiju udesila je tako da ih čitavi crkveni duh potakne na ozbiljnije promatranje porođenja Božjega. Sve molitve, pjesme, crkveno ruho i čitava crkvena priprema stoji u molitvi i pokori, kako nam to lijepo simbolizira ljubičasta boja crkvenog ruha u adventu.

Zato Crkva odmah u prvoj nedjelji adventa stavlja pred oči vjernicima dolazak Gospodnji. Nad misom te nedjelje mogli bismo staviti natpis: GOSPODIN DOLAZI! Jer njezino Evanđelje, koje je usko povezano sa pristupnom molitvom i poslanicom sv. Pavla Rimljanima, veli i nama: „Uspravite i podignite glave vaše, jer se približuje otkupljenje vaše“ (Lk 21,28). Na taj dan Crkva nam javlja: „Kralj dolazi.“ Doći će o Božiću u svetom svetkovanju Njegova rođenja, doći će na koncu svijeta s velikom silom i slavom; dolazi po milosti svakog dana, svakog časa. „Probudite se, dakle, svi koji drijemaste, da vas ne mimoiđe Njegov dolazak, jer biste kasnije uzalud kucali na Njegova vrata.“ Tko spremno čeka Spasitelja, taj se neće prevariti. Zato Majka Crkva kliče u pristupnoj molitvi na sv. misi: „K tebi uzdižem dušu svoju, Bože moj, u tebe se ufam, nek se ne postidim i nek se ne rugaju neprijatelji moji, jer se neće nitko smesti ko čeka Tebe“ (Ps 86,4).

Druga nedjelja adventa jest druga stepenica preko koje se približujemo u božićni hram. U prvoj nedjelji čuli smo glas koji nam je najavio dolazak Gospodinov, a danas slušamo novi glas koji nas potiče na pripremu na taj dolazak. Priprava naših duša jest drugi čin adventa, drugi korak prema malome Isusu. Pri dolasku Velikog Kralja nek se očiste srca ljudska i tako dostojni pođu njemu u susret. Zato u današnjoj svetoj misi čujemo drugog glasnika koji kliče: „Pripravi se Jeruzaleme!“ (Jer 6,8; Iz 51,17). A svećenik u pristupnoj molitvi na sv. misi moli ovako: „Potakni, Gospodine, naša srca da pripravimo putove Jedinorođenome Sinu Tvome, da Ti po Njegovu došašću budemo dostojni služiti očišćenim dušama...“ Istim duhom odiše i današnja poslanica i sv. Evanđelje. Sv. Pavao u Poslanici Rimljanima navađa Izaiju koji veli: „Doći će potomak Jesejev i ustat će da vlada narodima, a narodi će se u Njega ufati.“ A Isus u Evanđelju, govoreći o svome preteči, sv. Ivanu, veli da je On onaj o kome je pisano: „Eto ja šaljem anđela svojega pred tobom da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: ‘Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze’“ (Mk 1,13).

Treća adventska nedjelja jest nova stepenica na ljestvici koja nas vodi Betlehemskom Djetiću. Ova nedjelja puna je božićnog veselja. Čim stupimo na vrata kuće Božje, sv. nam Crkva od srca kliče: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!“ (Fil 4,4), a ona nas je na početku svećeničke molitve pozivala: „Kralju i Gospodinu koji će doći, dođite i poklonite se“, te nam kaže: „Gospodin je blizu, dođite, poklonimo se!“ Zatim se obraća Gospodinu i smjerno Ga moli: „Prikloni, molimo, Gospodine, uho svoje molitvama našim i milošću svoga pohođenja rasvijetli tmine naše pameti.“ Istim riječima počinje Poslanica sv. Pavla Filipljanima kao i pristupna molitva. Apostol nas opominje: „Braćo, radujte se u Gospodinu... I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu“ (Fil 4,7). Sv. Ivan naviješta nam još nešto radosnije od riječi sv. Pavla, kad nam u Evanđelju kaže: „On, Spasitelj stoji među nama“; „Ja krstim vodom, a među vama stoji Onaj koga vi ne poznate“, (Lk 3,16), odgovorio je sv. Ivan poslanicima koje su Židovi poslali da ga upitaju tko je on.

Četvrta nedjelja adventa jest posljdnji korak u našem usponu prema Betlehemu. S njome se završava ovo lijepo doba u crkvenoj godini. Dok su nam tri prve nedjelje malo-pomalo otkrivale zastor božićnog slavlja, ova nam nedjelja ne javlja ništa nova; ona sadrži sva čuvstva i sve misli koje smo susreli u prošlim nedjeljama. Zato i preko ove sv. mise slušamo sva tri adventska propovjednika: proroka Izaiju, sv. Ivana i Bl. Dj. Mariju. Na ulazu u početnoj pjesmi vidimo Izaiju kako sa svim Starim zavjetom gleda u zatvorena nebeska vrata i živo vapi: „Rosite, nebesa Spasitelja!“ (Iz 45,8). Crkva se odmah pridružuje tom vapaju starozavjetnih pravednika za Mesijom, pa i ona nestrpljivo čezne za Spasiteljem i u molitvi kliče: „Probudi, molimo, Gospodine moć svoju i dođi i s velikom nam silom priteci: da pomoću milosti tvoje, koju priječe naši grijesi, oproštenje Tvoga smilovanja pospiješi...“A sv. Pavao u Poslanici Korinćanima veli nam: „Braćo ... nemojte prije vremena suditi, dokle ne dođe Gospodin koji će rasvijetliti što je u tami sakriveno i očitovat će namjere srdaca“ (1Kor 4,5). A onda nam eto i sv. Ivana Krstitelja koji nas u Evanđelju spominje: „Pripravite put Gospodnji, poravnajte staze Njegove; sve doline neka se ispune i svaka gora i glavica neka se slegne; i što je krivo neka bude ravno i krševiti putovi neka budu glatki“ (Lk 3, 4-6). Izaija na pragu, Krstitelj u svetištu, a u svetinji nad svetinjama Marija. Isti Isus koga je nekoć po Duhu Svetome začela Djevica, On preko posvećenja silazi na oltar i s oltara u naše srce. Tako u pričesnoj molitvi pozdravljamo Mariju Bogorodicu, jer nam je od Nje došao Emanuel – Bog s nama. Da, Marija je rodila Spasitelja u tijelu da se On porodi u nama po milosti. Prorok nas, dakle, uči danas kako ćemo čeznuti za Spasiteljem, Krstitelj kako se moramo sabrati i obratiti, a Marija kako ćemo u svoje srce primiti božićnu milost – Isusa u Euharistiji. Treba biti pripravan jer Isus hoće čisto srce. Mir Njegov vlada u dušama koje su bez grijeha. Očistimo, dakle, svoje srce od svega što priječi da mir Kristov zavlada u nama. 

Isus hoće čisto srce

Mir Božji potrebit je danas svim ljudima jednako kao u vrijeme porođenja Isusova. Zar ne vidimo kako mnogi socijalni sistemi nastoje da uspostave mir, slogu i jedinstvo, ali nema uspjeha jer su daleko od Boga. Mjesto da Ga ljube, oni vode rat protiv Njega. Molimo Božansko Djetešce da gane ove okorjele grešnike koji lutaju u tami. Molimo za njih i ne bojmo se njihove mržnje. Treba da se borimo, ali je pobjeda naša jer je Emanuel – Bog s nama. Ne smijemo klonuti duhom kad je s nama On koji vječno i slavno vlada i pobjeđuje jer je nemoćno zlo: mi smo vječni, s nama je Bog.

 

Najave

Župni list "Majka"

list 166

Pastoralne aktivnosti

pastoralnaktivn zupe2

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 38 

Broj posjetitelja

DanasDanas474
Ovaj mjesecOvaj mjesec13884
SveukupnoSveukupno1843692
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting