Susret sa siromašnima

 

 

Elizabeta je živjela kao bogata žena na dvorcu, ali nije ignorirala što se događalo u svijetu. Postala je svjesna ljudske bijede koja ju je okruživala. U tom smislu je napuštala dvorac i pomagala siromašne, a za uzvrat – oni su promjenili nju.

U svoj Oporuci, sv. Franjo piše da je pravi početak njegova obraćenja bio susret s gubavcima. Vidio je trpećeg Krista u njima. Elizabeta je također vidjela Krista u njima. Elizabeta se brinula o gubavcima perući im noge, tješeći i dajući im milostinju.

Strašni mirisi nisu je mogli odvratiti od želje za pomaganjem i siromašnim i bolesnima. Štoviše, uskraćivala je hranu za sebe i davala onima u potrebi. Bila se ljubezna i osjećajna da su je djeca siromašnih zvala „majkom“.

 

Duhovna misao

Naš susret sa siromašnima trebao bi nas voditi da vidimo Krista u drugima, osobito u onima koji trpe i pate. Takav susret trebao bi nas voditi da dajemo najosbniju i istinsku pažnju, kao što bismo to učinili za Krista, jer su oni njegova braća i sestre.

Naš susret sa siromašnima trebao bi nas promjeniti isto tako kao i naučiti nas da se žrtvujemo za druge i živimo na jednostavan način.

Sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Nakog toga će kralj reći onima s desne strane: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; , bijah go, i obukoste me; bijah bolestan, i pohodiste me; bijah u tamnici, i dođoste k meni.’ Kralj će im odgovoriti: ‘Zaista kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.’ (Mt 25,32-36.40)

 

Susret sa siromašnima, vidjeti Krista u siromasima

Sv Elizabeta je najpoznatija po svojoj ljubavi prema siromašnima, po nečemu što reflektira njenu pravi duh Franjevaštva. Naš zadatak ove godine jeistražiti njen život u odnosu sa našim pozivom kao svjetovnih Franjevaca. Možemo naučiti mnogo iz njenog primjera i primjera Svetog Franje o tome kako pristupiti i susresti se sa siromašnima.

Prvo, moramo uvijek gledati na siromahe onako kako Krist gleda na nas. Sv. Franjo kaže „kada vidiš siromaha, to ti daje sam Bog i majka siromaha“.

Kada je Elizabeta okupala i obukla siromaha u bolnici u Marburgu, rekla je svojoj prijateljici Irmingard: „Koje dobro za nas da možemo okupati i obući našeg Gospodina na ovaj način“ (iz Svjedočenja služavki).

Kako bi doprli do siromašnih moramo biti spremni zbilja ih znati. Nismo li često u iskušenju predrasuda, brzih zaključaka o životima drugih, posebno onih koji se muče sa siromaštvom?

Sv. Franjo je tražio od jednog od braće da zatraži oprost nakon što je oštro osudio namjere jednog siromaha (). Elizabeta je znala da je važno sresti i učiti o siromašnima prije pomaganja istima. Njena prijateljica Isentrude je svjedočila: „Ona bi pitala gdje žive, promatrajući ih bila bi inspirirana milosrđem i suosjećanjem.

Nebitno koliko daleko su živjeli i nebitno koliko je blatna i teška cesta bila, posjetila bi ih, ulazila bi u njihove male skromne sobice (Svjedočenja služavki).

Naše pravilo traži od nas „utvrđivanje društva“ sa siromasima. Kako bi to mogli učiniti, moramo biti spremni ući u njihove živote, i biti spremni pustiti ih u naše živote. To je ono što je Elizabeta činila kad se ponašala poput kume siromašnoj djeci i pohodila sprovodima siromašnih.

Naše pravilo traži od nas da budemo „na istoj razini“ sa siromašnima. Sv. Franjo je rekao da nije htjeo od braće da sjede na finim sjedalima kada su siromašni sjedili na podu. Elizabeta je stala među siromašnim ženama za vrijeme crkvenih obreda, kao jedna od njih. Zbog toga su siromašni znali da je njena ljubav iskrena.

Naše pravilo nas traži da pomognemo siromašnima stvoriti „uvijete života dostojne onih otkupljenih po Kristu“. Zbog toga je potrebno ponuditi i više od samo trenutne pomoći. Moramo raditi tako da situacija siromašnih mora biti poboljšana i dio pravog ljudskog dostojanstva. Elizabeta je to činila sa siromašnima zahvaćenima glađu uThuringiji. Nije im samo dala hranu i odjeću, već i mogućnost da rade i sami se uzdržavaju. Također je radilana tome da im omogući novi život dušama, pomažući im da se približe sakramentima.

Iznad svega Elizabeta je širila franjevačku radost svim bolesnima, za koje je brinula, kada ih je srela sa najvećom srećom. Njen jedinstven stil ljubavi prema siromašnima je simboliziran u priči o kruhu koji je nosila pod vestom za siromašne, koji se pretvorio u ruže.

To je legenda koja je već ispričana o dosta svetaca. Nije sigurno radi li se tu o povjesnoj činjenici, ali je svakako odraz njenog stava kojim je prilazila siromašnima. Ljepota i miris ruža predstavljaju stav kojim je prilazila i susretala se sa siromašnima - ona koja želi širiti ljepotu Božje ljubavi prema njima.

Podsjeća nas da bi uvijek trebali donositi Božju ljubav na ovaj način svima koje sretnemo.

 

Duhovna misao

Jesam li spreman ići ispod granice svoje pojave kada se zapitam kakvi su životi i pojava siromašnih? Radim li brze zaključke ili se trudim otkriti pravu situaciju? Jesam li svjestan da kada sretnem siromašne, srećem Krista? Kako bi se trebao ponašati znajući to? Kako možemo utvrditi jedinstvo u župi između dobrostojećih i siromašnijih? U susretu sa drugima, bolesnima i siromašnima, onima u potrebi, dajem li darove poput kruha, koji su neophodni za život, i one poput ruža, koje donose sreću i sjaj?

 

Iz Svetog pisma

Bogataš se i siromah sreću: obojicu ih Jahve stvori. (Izr 22,2)

A i onome koji ga pozva, kaza: “Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih. (Lk 14, 12 -14).

‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste! (Mt 25, 35-26, 40)

 

Iz franjevačkih dokumenata

“Osjećaj bratstva učinit će da se radosno i spremno izjednačuju sa svim ljudima, osobito s onim najmanjima, kojima će nastojati stvoriti uvjete života dostojne stvorenja koje je Krist otkupio.” (Pravilo, II, 13).

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 166

Pastoralne aktivnosti

pastoralnaktivn zupe2

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 30 

Broj posjetitelja

DanasDanas456
Ovaj mjesecOvaj mjesec13866
SveukupnoSveukupno1843674
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting