Susret s franjevcima

 

 

Manja braća došla su u Eisenach, glavni grad Tiringije, potkraj god. 1224., ili na početku 1225. Manja braća su propovijedali puku ono što su čuli i doživjeli od sv. Franje. Glavni naglasak u propovijedanju bio je u poticanju da se živi pokornički, tj. da se odbaci svjetovni život, da se moli, trapi i vježba u djelima milosrđa. Taj način života opisuje Franjo u Pismu svim vjernicima pokornicima. Elizabeta je ženski lik koji najistinskije utjelovljuje Franjin pokornički duh.

Što je naučila tada o životu sv. Franje i radu franjevaca koji su išli bosi i prosili po cijelome svijetu imalo je ogroman utjecaj na Elizabetu. Sama je govorila:

„Ovo je kako ću ja hodati kad budem išla prositi i podnositi bijedu za ljubav Božju“.

U tom trenutku njezina života to je bilo teško ostvariti za ženu s obitelji. Jedan od franjevaca, brat Ruđer, postao je njezin duhovni učitelj. Poticao ju je da sačuva čistoću srca prema Bogu, poniznost i strpljivost, poticao ju je na molitvu i djela milosrđa.“

Njezine su služavke poput nje uzele sivo odijelo i zauzimale se u istoj nakani svjedočenja Božjeg milosrđa; jele su i radile zajedno, izlazile su zajedno pohoditi kuće siromaha ili pronaći hranu za potrebne.

Na povratku su zajedno molile. Pravno odobrenje takva načina ženskoga zajedničkog života, bez stroge klauzure, trebalo je čekati stoljeća kako bi ga Crkva priznala. Život u samostanu bio je jedini način što ga je Crkva dopuštala za ženske redovničke zajednice.

Raspravljalo se je li ili nije franjevačka trećoredica? Treba pojasniti kako se u Elizabetino vrijeme još nije koristio pojam trećoredica. Postojali su, međutim, mnogi pokornici; mnogi su ljudi iz puka živjeli pokorničkim životom što ga je pokazao sv. Franjo, a proširila njegova braća.

Svjedočanstva koja se odnose na njezino franjevašto:

  • Poznato je da je Elizabeta darovala franjevcima crkvu u Eisenachu;
  • Tkala je platno za franjevački habit;
  • Kad je bila „protjerana“ s dvorca, sama i napuštena, tražila je od franjevaca da otpjevaju Te Deum kao zahvalu Bogu.
  • Na Veliki petak god. 1228., nakon što je stavila ruke na ogoljeni oltar, položila je javni zavjet u franjevačkoj crkvici. Uzela je sivo pokorničko odijelo kao vanjski znak.
  • Četiri služavke, koje su ispitane u postupku proglašenja sveticom, i same su uzele sivo odijelo. Ova «nevrijedna tunika», u kojoj je Elizabeta zaželjela da je pokopaju, značila je da joj je redovničko zavjetovanje dalo novi identitet.
  • Bolnicu u Marburgu (1229.) je stavila pod zaštitu sv. Franje koji je samo koji mjesec ranije bio proglašen svetim.
  • Nepoznati autor iz Zwettla tvrdi da je “obukla sivo odijelo manje braće”.

Elizabeta je, bez dvojbe, znala uskladiti obje životne protežnice, bliskost s Bogom i zauzeto služenje siromasima: «Mariam induit, Martham non exuit», obukla se u Mariju, a da nije skinula Martu.

 

Duhovna misao

Razabirući naš poziv i put koji trebamo slijediti vidimo da je to proces koji traje cijeli život. Često druženje s ljudima koji žive poziv - pomaže nam. Frnjevci su naučili Elizabetu o životu i učenju sv. Franje te pomogli da ona može razabrati svoj put u životu. Od tada je neprestano nastojala slijediti ta učenja.

Elizabeta ne samo da je učila od franjevaca; ona im je osobno pomagala u njihovu služenju. Ova obostrana pomoć je primjer za nas u odnosu prema svima koje susrećemo.

Zalaganje što ga je Elizabeta pokazala u življenju siromaštva, u darivanju svega i prosidbi, ne bijahu li osobine što ih je Franjo tražio od svojih sljedbenika?

 

Upoznavanje franjevačke obitelji i crkve;

Duhovno vodstvo

Elizabetino prvo susretanje s Fratrima u Eisenachu, naposlijetku vodi do velike promjene u njenu životu. Već je počela osjećati poziv da postane sve više odana Bogu, brizi za siromašne i dovođenju Evanđelja svijetu. Ali franjevci koje je susrela, pomažu joj usmjeriti njenu pažnju određenim aspektima Evanđelja u franjevačkom pozivu. To je proces koji smo svi prošli. Naša moć rasuđivanja i naš inicijalni period formacije, bili su od vitalne važnosti našoj odluci da se pridružimo FSRu. Ali formacija koja se nastavlja je i dalje jako važna. Tu nalazimo konstantnu potrebu za pomoći od cijelog bratstva i duhovnih asistenata FSRa. To je osnova na kojoj moramo biti sigurni da smo je „izgradili na stijeni“.

Elizabetin prvi franjevački duhovni voditelj, brat Rodeger, je učio „očivati čistoću, poniznost i strpljenje te da ostane budna u molitvi, da se prepusti milosti“. Važno je primjetiti kako su Rodegerovi savijeti bili razumljivi i primjenjivi na sva područja njenog života. Počelo je s brakom, gdje je čistoća označavala uređenje tog odnosa i njena fizičkog odnosa prema Bogu. Nastavilo se na molitvu i strpljenje u njenim odnosima prema drugima i njenom životnom pozivu da služi siromasima. Mi znamo da su sva ova učenja bila odražena u Elizabetinu životu; to zači da je bila vjerna uputama koje je dobivala. Ovaj period razumijevanja je naposlijetku odveo do toga da je postala jednom od franjevačke braće i sestara pokornika.

Nije samo bitno da imamo dobru formaciju, već i da očuvamo i nastavimo rasti u svom pozivu. Moramo se neprestano pitati uređujemo li svoj život prema Evanđelju i živimo li franjevačke vrline siromaštva, jednostavnosti, poniznosti, milosti, ljubavi i mira. Ne možemo ići do pola puta ove obaveze, jednom kada se na nju obvežemo, ili odustati, jer mi smo obećali Bogu našom ulogom u redu. Elizabeta je bila potpuno predana svom predanju u životu.

Mi imamo svoje duhovne asistente među franjevcima da nam pomognu očuvati „vjeru u karizmu“ i vjernost u poštovanju Pravila.

Danas u FSR-u, kao individualni svjetovni franjevci i kao bratstva, nosimo veliki udio odgovornosti u svom svjetovnom pozivu, ali također moramo imati osjećaj za ostale dijelove bratstva „franjevačke obitelji“ na koje je naš red „vezan stoljećima“. Trebali bismo se uvijek osijećati zahvalnim za one koji su nam pomogli na našem putu i biti spremni ponuditi našu pomoć zazvrat, baš kao što je Elizabetu zahvalnost fratrima odvela radu potrebama u njihovom služenju.

Molimo se za svoje duhovne asistente i za porast poziva njihovom redu. Moramo raditi kao vitalni dijelovi Crkve, kao cijelina i za svoju župnu zajednicu, dok pokušavamo „održati svoju franjevačku karizmu“.

Kao grofica Elizabeta je odigrala veliku ulogu u životu svoje župe u Eisenachu. Preuzela je ulogu u raznim slavljima i dovela svoju djecu u crkvu na obred pročišćavanja.

Tražila je vodstvo samog Pape dok je nastavila živjeti franjevačku karizmu i boreći se nači oblik religioznog života nakon suprugove smrti.

Slušajmo Papu i biskupe, koji su nam poslani od Boga, dok slijedimo svoj poziv u redu.

 

Iz Svetog pisma

Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni. (Mt 7, 24-25)

“Reče mu Isus: “Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.” (Lk 9, 62)

“Isus reče dvanaestorici: Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao.” (Iv 13, 20)

 

Iz Pravila franjevačkog svetovonog reda

Poglavlje I.: “Među duhovnim obiteljima koje je Duh Sveti podigao u Crkvi, Franjevačka obitelj okuplja sve one članove Božjega naroda - svjetovnjake, redovnike i svećenike - koji se osjećaju pozvanima slijediti Krista stopama sv. Franje Asiškoga. Oni žele na raznovrsne načine i u različitim oblicima, ali u međusobnom životnom zajedništvu, unazočiti karizmu zajedničkoga Serafskog oca u životu i poslanju Crkve.”

 

Iz Pravila FSR-a 26:

“Kao konkretni znak zajedništva i suodgovornosti vijeća će različitih razina - po Konstitucijama - zatražiti od poglavara četiriju franjevačkih obitelji, s kojima je svjetovno bratstvo stoljećima bilo povezano, sposobne i spremne redovnike za duhovne asistente.”

Da promičemo vjernost karizmi kao i poslušnost pravilu, kako bi dobili pomoć u životu bratstva, voditelja bratstva, u dogovoru sa vijećem, trebamo se pobrinuti za redovite pastoralne posjete kompetentnih osoba na polju religijske kulture, kao i posjeta franjevaca iz viših bratstava, prema normama konstitucije.

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 166

Pastoralne aktivnosti

pastoralnaktivn zupe2

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 28 

Broj posjetitelja

DanasDanas456
Ovaj mjesecOvaj mjesec13866
SveukupnoSveukupno1843674
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting