Iz bilježnice Nevenke Juračić (7)

 

22. srpnja 1945.

Želim biti samo Tvoja svojina i odričem se svega što bi moglo uvrijediti moga Otkupitelja!

30. srpnja 1945.

Pazit ću na svoje vrijeme da ga ne trošim uludo. Ići ću u posjete samo potrebnima.

2. kolovoza 1945.

“Budi volja Tvoja!” To neka mi bude sadržaj čitave moje molitve i svega mog života.

24. listopada 1945.

“Neka čuva dušu Tvoju!” Tu je svaka sumnja isključena. Kada Isus čuva dušu moju – što mi treba više? Potpunim praštanjem dižeš me opet bliže k Sebi. Okupana u milosrđu Tvome – evo me opet – predane u volju Tvoju. Molitva će mi biti zaštita protiv svake i najmanje krivice. Sveta Hostija – moje spasenje!

2. studenoga 1945., Dušni dan

Zaustavila sam se na izoranom grobu, tu plamen svijeće odaje da je tu bio grob – grob svećenika, koji se žrtvovao dajući utjehu drugima. O vi, što se bojite sjene pokojnika, zar ne znate, da ste najveće groblje – mrtvaci – koji nikada oživjeti nećete! Oružje ste pakla, gdje ćete vječiti nemir naći. Dok izorani grobovi, izbačeni križevi do neba svoje glasove daju. O Bože, kada ćeš svoju posljednju riječ izreći o svemu?!

4. studenoga 1945.

Jačanje volje, duh kajanja i pokore. Zatajiti sama sebe i odricanje – neka zavlada u srcu mome.

30. studenoga 1945.

Blago svima koji Bogu posvećuju svoje vrijeme. Drugovanje izbjegavat ću i s najbližima, koliko je do mene. Samo kod Tebe gore – tamo gore, čeka me svjetlost jasna i beskrajna – tamo ću odsad upravljati pogled i sve misli svoje!

 

1947.

Lagano i tiho nestajao je život starice koja je nekada vidjela i bolje, ljepše dane. Grofica je bila – a danas? Tko pita za ono što je nekad sjalo? Željela me i čekala, u bijedi brojala je zadnje teške dane. Dolazila sam joj svakog dana i po dva puta. Više nije mogla bez mene... molila me da je ne ostavim dok ne izdahne. A ja...? prestrašila sam se zlobe ljudske... i ostavila sirotu staricu samu – među zvijerima ljudskim.

Za nekoliko dana iznesoše je mrtvu. O sirota starice moja! Oprosti, što poslušah zabranu – možda krivu – i ja te mrtvu ne ispratih! Oprosti! Molim za te!

 

Siječanj 1948.

Duboko u dno moje duše zasjekle su se blage riječi novog duhovnika! Govorio mi je mnogo toga, kao da sipa cvijeće iz svoje bogate duše preda me, a Ti, Bože, daj da to lijepo cvijeće ne uvene, nego neka nikne i procvate u mojoj duši.

15. siječnja 1948.

Nova vjera, nova nada i novo uskrsnuće ušlo je po velikoj obnovi svete ispovijedi u moju dušu. Blagi nasljedniče Krista – primio si svu težinu moje duše, i unio si u nju Kristov mir.

Veliki tjedan 1948.

Dozvolila si da svijet uđe u nutrinu tvoju, zaboravljajući na prisutnost Božju.

2. ožujka 1949.

Ostavi sve i slijedi mene! Slušaj me što ti kažem, kao svoga oca. Za takav dar nije dosta – hvala! Rado ću sve ostaviti i poći putem, kojim ćete me dovesti do Krista.

1. svibnja 1949.

Nosiš Svetohranište u sebi. – Kloni se svega, što ti je dosada bilo ugodno i traži uvijek samo Boga. Moli Ga da ti dade poniznost, koja će te po Mariji voditi do Kristove ljubavi.

Lipanj 1949.

Mržnja ljudska prevršila je svu mjeru. Koliko je ljudi uništeno nevinih! Suđeni su bez ikakve svoje krivnje – povukao ih je val strahota. I Tadija je među njima! A zašto? Da li to znadu oni koji ga osudiše? Sigurno ne! – Ali gdje je ta ljudska sila koja može svladati Božju volju?

Vjerujem u Tvoju snagu i moć. Ti si Jedini koji čuješ molitvu moju: “Izbavi, Gospodine, iz ruku neprijateljskih Tadiju – neka Tvoja sveta ruka zaustavi osudu smrtnu njegovu. Daj da živi do Tvoje svete volje!”

Zadar, 1950.

Ušla sam u sveti Tvoj hram! Tu smo sami – Bog i ja! U samoći Tvoga žrtvovanja – i za me – razmatram pred malim stanom Tvoga Svetohraništa. Šutim, kao što i Ti šutiš. Oborila sam oči, spustila glavu, jer spoznajem toliku bijedu i nevrijednost svoju. Nisam zavrijedila da stojim tu, pred Tobom. – A Ti? Otvorio si vratašca Svetohraništa – pogledao si me i rekao mi: “Dođi, i za te se žrtvujem, jer hoću da ti živiš!”

7. prosinca 1950.

Moli puno Gospodina za krepost trpljenja i odricanja. S veseljem prinesi svaku žrtvu. Neka ti ne bude nijedna teška!

2. siječnja 1951.

Prikaži ovu godinu presvetom Srcu Isusovu i Marijinu. Bog poniznima daje milost, zato budi uvijek ponizna. Ne naslađuj se zemaljskim stvarima. Traži uvijek ljubav Božju, a svih se stvorova odreci.

30. svibnja 1951.

Budi uvijek mirna, hladnokrvna i sabrana. Dušu svoju imaj uvijek na rukama, neprestano je čisti od mana i pogrešaka, te je uresi krepostima ljubavi i poniznosti.

7. lipnja 1951.

Moli Duha Svetoga da te prosvijetli i da ti udijeli svojih sedam darova. Osobito moli Gospodina za dar molitve i ne zaustavljaj se kod ničega što nije po volji Božjoj.

18. srpnja 1951.

Mrtvi se i odriči što više, a i onoga potrebnoga. Time ćeš najbolje zadobiti milosrđe za sve počinjene grijehe i slaboće.

11. kolovoza 1951.

Budi duša molitve! U samoću se povuci kad god možeš, i tu ćeš naći Boga. U svakom svom radu – digni dušu Bogu, sa činom ljubavi. Primi svaku žrtvu rado i ponizno.

10. listopada 1951.

Ne oduzimanjem hrane, ne bičevanjem niti oduzimanjem sna – već svladavanjem unutarnjih nagnuća i u krepostima, ljubavi i poniznosti nalazi se savršen život.

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 166

Pastoralne aktivnosti

pastoralnaktivn zupe2

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 35 

Broj posjetitelja

DanasDanas456
Ovaj mjesecOvaj mjesec13866
SveukupnoSveukupno1843674
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting