U ZAHVALU GOSPODINU ZA OCA ANTIĆA

Prilog tekstu: SJEĆANJE NA SVEĆENIKA od 11.2.1988.

Ulazeći u neboder gdje stanujem, u poštanskom pretincu našla sam glasilo postulature „Sluga Božji Dobri otac Antić”.

Do stana u liftu sa znatiželjom počinjem listati. Iznenadila sam se kada sam naišla na vijest da predavanja na Institutu za kršćansku duhovnost počinju radom. Pomislim: „Institut za kršćansku duhovnost?! Nikad dosada nisam čula za njega. Ulazeći u stan obraćam se svojoj teti s kojom sam stanovala: „Nikad nisam čula za taj Institut“. Bilo je vrijeme „malo veće” vjerske slobode...

Umirovljenica sam, već u godinama, a ti si stara i bolesna (90-ih godina) kada mi je rekla da to upišem. Nemoguće mi je bilo ostaviti je samu, a i nije sigurno da i mene neće primiti zato što sam u mirovini. Ako nešto upišem, trebala bih to i završiti. Prošlo je par dana od moje neodlučenosti, a teta će mi: Daj ti to upiši. Nazovi institut. Ja ću sigurno za to vrijeme sama izdržati. Ipak sam je poslušala radi upornosti. Nazvala sam Institut, primili me, predala dokumente, upravo prije početka predavanja.

Profesori su dolazili i iz inozemstva i izvan Instituta. Tako i prof. Matanić iz Rima. Želeći nas upoznati, pitao je između ostalih i mene: ,,A tko je vas poslao ovdje?” Bez promišljanja iznenađena odgovorila sam: „Otac Antić!”

Možda je i pomislio da nisam normalna, ali je shvatio kada sam mu slučaj moga dolaska objasnila.

Tada sam sretna spoznala da je to djelo Oca Antića. Završila sam studij u normalnom roku, napisala diplomski rad i među prvima (ne prva) diplomirala. (Podsjećam da ovo iznosim radi istine, a ne u cilju isticanja same sebe.)

Radi obiteljskih razloga teške bolesti i smrti (tete) nisam smogla snage da Mu zahvalim. Ali osjećala sam potrebu - to je bio unutarnji poticaj odgovornosti. Bilo je to Gospodinovo djelo, koji je po zagovoru oca Antića dozvolio da se sve to dogodi.

Zato sam i u ovogodišnjoj trodnevnici sjećanja prisutna da kažem i ocu Antiću: „hvala!” Često se pitam zašto tako duboko osjećam u Crkvi Majke Božje Lurdske neki unutarnji poticaj na Božju blizinu, kojom je zračio Otac Antić? Jasnija je tu i meni poruka: „Prepustiti se djelovanju Duha uz dnevnu Euharistiju... i žrtvu bez sebičnosti, uz snagu života po Evanđelju... uz Božju pomoć. Bez umiranja u sebi, bez križa nema Uskrsa. Znao je neprestano poručiti duhovni učitelj o. Antić nas, svoje penitente.”

Ovaj prilog je dopuna tekstu „Sjećanje na svećenika” i moja obveza izreći „hvala!” ocu Antiću što je i on pomogao usmjeravati i moj život.

Usput i malo sebičnosti. Molim ga za snagu izdržljivosti i pomoći i Svetom Ocu, uzoritom Kardinalu, našim biskupima i svećenicima, za domovinu i čitav svijet.

Zagreb, 3. 3. 2009.

U Isusu Kristu i Mariji

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 166

Pastoralne aktivnosti

pastoralnaktivn zupe2

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 31 

Broj posjetitelja

DanasDanas456
Ovaj mjesecOvaj mjesec13866
SveukupnoSveukupno1843674
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting