Otac Antić - znak i svjetlo na putu (2)

Antić je svakog čovjeka ljubio Božjom ljubavlju

Piše: Mirko Kalanj

 

Radost i srpljivost o. Ante Antića

Dobri o. Antić je u duši urešenoj brojim krepostima i darovima nosio dvije kreposti tako potrebne današnjem čovjeku - radost i strpljivost! Ne postoje sveci „kisela lica” i oni nikom ne mogu biti primjer i poticaj, a radost je siguran pokazatelj osmišljenosti nečije vjere, ona zrači iz cijele osobe, iz očiju, lica, riječi, iz svake geste i susreta. Brojni svjedoci ovako su doživljavali o. Antića. Strpljivost je osobina onih koji znaju vrijednost blaga i vjere konačnog ljudskog smisla: jednostavnost, prihvaćanje i razumijevanje o. Antića privlačili su i okorjele grešnike u njegovu ispovjedaonicu. Ispovijedi i duhovno vodstvo brojnih duša bili su Antićeva duhovna radost kroz više desetljeća, u strpljivosti i poniznosti, koju poznaju samo oni koji su se visoko vinuli u duhovnom životu, a takav je bio o. Ante Antić.

Višegodišnji liječnik o. Antića dr. Neven Jelavić posvjedočio je nakon smrti i o. Antića: „Iz njega je zračilo nešto što je životu davalo jedan drugi, dublji sadržaj i smisao, jednu sigurniju dimenziju postojanja i dublju ljudsku vrijednost. Bio je oličenje skromnosti, požrtvovnosti, čvrstine i duha.”

O. Ante Antić bio je skroman katolički svećenik, fratar-svećenik koji je mnogima osigurao kruh i krov nad glavom, zdravstvenu i socijalnu skrb, pomagao kod upisa u školu ili na fakultet, a sve je to činio iz svoje skromne redovničke sobice, bez bogatstva i društvenog položaja. Pomagali su mu oni koji su imali viška, no, ipak, za svakog najjača Antićeva moneta bila je molitva! S njom je postizao i ono što se novcem nije moglo postići kada je situacija bila, ljudski gledano, beznadna. Nije podlijegao nikada ni onoj čestoj ljudskoj napasti od koje ni svećenici nisu pošteđeni, biranja društva po principu „viđenosti i uspješnosti” - njegovi glavni prijatelji i braća bili su siromašni i odbačeni, oni s ruba društva. Zašto? Odgovor je jednostavan: Antić je svakog čovjeka ljubio Božjom ljubavlju.

 

Osobni primjer kao najdjelotvornija duhovna metoda

O. Ante Antić na poseban je način svoje posljednje godine života posvetio apostolatu ispovijedanja i duhovnom vodstvu. Duboko je bio svjestan važnosti Caritasa, iako je on tada bio zabranjen u Crkvi. A daje nepogrešivo postavljao dijagnoze bolesti duše i tijela, potvrdilo je više i liječnika i svjedoka. Na čuđenje liječnika znao je postaviti dijagnozu bolesti. O. Antić je o Bogu govorio. No, daleko je poticajniji bio njegov osobni primjer i svjedočanstvo vjere koje je mnoge privelo Bogu. „Verba movent, exempla trahunt - Riječi pokreću, primjeri privlače!” Bio je slobodan od ispraznosti svijeta, u njemu je plamtjela raspaljena ljubav prema Bogočovjeku Isusu Kristu i Majci Mariji. Za o. Antića život je bio vjera, sve je htio i sve je radio u svjetlu vjere.

Duboko je bio svjestan činjenice kako u knjigama tražimo Boga, a u molitvi ga nalazimo. Bio je svećenik i redovnik uronjen u nadnaravnu realnost i sve je zahvaćao svojom vjerom, osvjetljavajući njome sve koji su mu se približili. Ne samo da je bio čovjek nade i potpunog predanja Bogu nego je te kreposti ulijevao u duše riječima i primjerom, sa svima je jednako postupao, po pravdi i s velikim obzirom, a temeljna duhovna mudrost glasi - što je čovjek bliže Bogu, bliže je pravdi i ljubavi, i onoj vrsti posebnog slušanja i razumijevanja sugovornika, onoj posebnoj vrsti duhovne suptilnosti koja se može osjetiti u susretu s ljudima kakav je bio o. Antić.

 

Antić - Božji dar

Antićeva svećenička osobnost bila je u njegovoj poslušnosti prije svega Bogu, bila je nadnaravna u nakani, sveobuhvatna i cjelovita u izvršavanju. Osobna molitva i osobna askeza, ustrajno i ponizno, danima, mjesecima i godinama, nužan su preduvjet uvjerljivosti i plodotvornosti svećeničkog pastorala i ovdje se krije odgovor o svetosti Antićeva života. O. Ante Antić bio je Božji dar i blagoslov Hrvatskoj, čije svećeničke i duhovne napore i plodove pozna jedino Onaj kojemu ništa nije skriveno: njegova svetost nije počivala na gromoglasnim propovijedima i ispraznoj taštini kojoj ponekad i neki svećenici podlegnu. Počivala je u brojim duhovnim vodstvima i sakramentu sv. ispovijedi, što je redovito znak svetosti. Skrovitost vodstva ranjenih, umornih i opterećenih duša o. Antić je do punine dovodio u skrovitosti duha svete ispovjedaonice.

Kroz cijelu povijest Crkve provlači se jedna nit zajednička svim svecima: na poseban način ljubili su sakrament sv. ispovijedi, a i sve raskajane grešnike - svoje penitente.

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 166

Pastoralne aktivnosti

pastoralnaktivn zupe2

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 20 

Broj posjetitelja

DanasDanas456
Ovaj mjesecOvaj mjesec13866
SveukupnoSveukupno1843674
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting