Put ništavila

Veliki španjolski mistik, sv. Ivan od Križa (1542. – 1591.), napravio je crtež kojim je jasno prikazao put do svetosti. Na vrhu crteža nalazi se krug, simbol neke gore čiji vrh predstavlja kršćansku savršenost. S podnožja gore uspinju se 3 puta prema vrhu, ali samo se jednim putem, onim najužim, dopire do vrha. Druga dva puta prekidaju se na pola puta do vrha. Njima se ne može dosegnuti vrh.

Jedan od putova teži k svetosti, ali je još uvijek navezan na svjetovne stvari. Ako ljubimo nešto zbog same te stvari, nalazimo se na putu kojim nećemo doprijeti do vrha gore.

Drugi jednako neuspješan put je onaj kada čeznemo za nebeskim stvarima, ali radi sebičnog duhovnog zadovoljstva. Ovim se putom također ne dospijeva do vrha.

Put koji doista doseže sam vrh, jest najuži put. Svetac ga naziva "put ništavila". Ovaj put čezne samo za čašću i slavom Božjom. Ići ovim putem znači da ne možemo ni željeti, ni ljubiti ništa što nije u skladu s Božjom voljom. Nijedan drugi put nas zbog navezanosti na stvari ili na samoga sebe neće dovesti do samoga vrha.

Iako je sv. Franjo živio stotine godina prije sv. Ivana od Križa, u cijelosti je razumio put k svetosti. Sv. Franjo je krenuo "putem ništavila" dok se molio pred križem sv. Damjana, u želji da vrši samo volju Božju. Čak i kada je pogrešno shvatio volju Božju, Franjo je i dalje bio na pravom putu.

Sv. Franjo je također svjesno izbjegavao neke putove. Otvoreno je i javno odbijao put svjetovnih navezanosti i zabava kada je u zimu 1207., stajao u dvorištu biskupske palače Guida asiškog. Franju je otac optužio da rasipa obiteljsku imovinu. Da izbjegne suđenje svjetovnog suda, Franjo je zamolio da mu sudi biskup, jer već je napustio svijet i bio je u nadležnosti Crkve.

Franjo je bio brat laik u službi Crkve i živio je u sv. Damjanu, mjestu podložnom biskupu.

Na biskupskom je dvoru u sudnici pred mnoštvom mještana, Franjo stajao gol (opasan samo pojasom oko bokova). Vratio je ocu svu svoju imovinu, čak i odjeću. Sv. Ivan od Križa nazvao je taj put: put "nesavršenog duha." Vrhunac je bilo Franjino odbijanje svih navezanosti svijeta da može činiti volju Božju. Možda je odluku da vrati odjeću donio nekako iznenada, ali je tijekom tog razdoblja mnogo trpio da bude slobodan činiti volju Božju. Morao je naime podnijeti mnogo verbalnih i fizičkih napada svoje obitelji i drugih ljudi koji nisu razumjeli put kojim je krenuo.

Put k svetosti doista je skupo koštao Franju i sve koji njime krenu. Ipak, znao je da je vrijedan truda. Biskup Guido je skinuo svoj kićeni ogrtač i zaogrnuo ramena golog Franje. Ovaj čin pokazuje put da je kršćansko savršenstvo moguće samo pod "ogrtačem" Crkve.

Sveti Franjo je također bio svjestan drugog nesavršenog puta, odnosno traženja nebeskih stvari zarad osobnog zadovoljstva. Je li možda zato za svog života odbijao akademsko izučavanje Pisma i znanstvena istraživanja? Ove stvari nisu nužno prepreke do svetosti, kako su to pokazali veliki sveci poput sv. Ante i sv. Bonaventure, pa ipak je sv. Franjo mogao vidjeti da takve stvari često vode k osobnom zadovoljstvu podalje od Boga.

"Put ništavila," kako je prikazano na crtežu sv. Ivana od Križa, ne daje nam detaljni i specifični program do kršćanskog savršenstva. "Put ništavila," sv. Franje, veoma se razlikovao od "puta ništavila" drugih svetaca. Ipak, svim tim različitim „putovima“ zajedničko je traganje za voljom Božjom.

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 151

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 61 

Broj posjetitelja

DanasDanas34
Ovaj mjesecOvaj mjesec12372
SveukupnoSveukupno1207288
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting