O. FRA ANTE U SLUŽBI BOGOŠTOVLJA

Dr. fra Bernardin Škunca

SAŽETAK

Euhahstijsko otajstvo bijaše istinsko središte duhovnosti i iz­vor svetosti fra Ante Antića.

"Mysterium Crucis et Mysterium Eucharistiae tako su usko povezani da jedan pretpostavlja i tumači drugoga ", tako je govorio fra Ante Antić. Fra Antino shvaćanje euharistijskog otajstva, kako je vidljivo iz gornjega citata, započinje sa shvaćanjem i Življenjem otajstva Isusove i čovjekove Kalvarije, Isusove i čovjekove smrti. "Svi oltari svijeta ", na kojima se žrtvuje Krist "prečistom žrtvom svete mise", najbolje su mjesto za prikazivanje Žrtve života, kako poučava fra Ante Antić.

Drugi bitan teološki i duhovni naglasak, jasan i prepoznatljiv u spisima fra Ante Antića jest Euharistija kao hrana. I to obilježje euharistije fra Ante Antić naziva tajnom, "čudesnim misterijem". Uzimati taj "Kruh jakih", za njega je značio "ulaziti svaki dan u život Presvete Euharistije, svako jutro kušati kod Njegova (Kristo­va) stola.

"Najveća je stvarnost na svijetu Presveti Oltarski Sakramenat", veli fra Ante Antić. Euharistijski Isus u svojoj trajnoj prisutnosti za fra Antu je najpotpuniji oblik biblijskog pojma "Emanuel" ili "Bog s nama", i ostvarenje je Isusove riječi: "Evo, ja sam s vama do konca svijeta."

Fra Ante Antić je upućivao oštru ali posve utemeljenu kritiku na račun nemarnog slavljenja sv. mise. Nažalost, nakon liturgijske obnove poslije Sabora, fra Ante Antić bi mogao izreći još težu kritiku. S pravom je naglašavao da nemarno obavljanje misnih obreda može djelovati veoma negativno, čak i rušiti vjeru kod su­dionika vjernika.

Fra Ante Antić je očito bio dobro upućen u teologiju, ali je njegova opcija bila duhovna: čitav uroniti u otajstvo. Time se, kako mislimo, fra Ante Antić može ubrojiti među mistike, što je on očito naučio u franjevačkoj i karmelićanskoj duhovnoj školi.

Euharistijsko otajstvo - duhovno središte u životu fra Ante Antića

Euharistijsko otajstvo bijaše istinsko središte duhovnosti i izvor svetosti sluge Božjega fra Ante Antića. Neka nas, odmah na počet­ku, u to uvede sam fra Ante. U jednom razmatranju svećenicima, sa svetačkim zanosom veli: "Euharistija (je) središte svećeničkog livota. Ovo je uzvišen predmet i sretna istina (...). Životni centar je Euharistija (...). To je središte puno ljepote, puno veličanstvenih odnosa, orijaških razmjera, koji sežu u vječnost." [1]

Čitajući fra Antina pisma, nagovore i objavljene tekstove, mogao sam uočiti dvoje: Euharistija je za fra Antu, s jedne strane, najveće otajstvo naše vjere i, s druge, neiscrpni izvor duhovnosti i svetosti. Fra Ante nije bio ni sustavni teolog - dogmatičar, ni profe­sionalni učitelj duhovnosti, ali je u Euharistiji dobro uočavao i teološke naglaske i odlično ih prenosio drugima, a iznad svega je tu tajnu vjere najintimnije živio i proživljavao. No, iako je dobro uočavao i razlikovao teološke naglaske, nikada nije ostajao na su­hom teoretskom teologiziranju, nego je prvotno išao za tim da s osobnom vjerom proživljava euharistijsko otajstvo i da proživljeno prenosi drugima. Zato ćemo i mi ovdje istodobno isticati i teološke naglaske, kako ih je on vidio, i njihovu duhovnu aplikaciju.

I. URONJEN U EUHARISTIJSKO OTAJSTVO

Fra Antino teološko razumijevanje euharistijskoga otajstva izla­zi posebno iz njegove uronjenosti u to središnje otajstvo Crkve, ali dakako i iz njegova teološkog znanja. Moglo bi se reći - da se poslužim usporedbom - da fra Ante Antić pripada sloju teologa -svetaca kakvih je u prvim stoljećima crkve bilo mnogo, jer su često (veliki) teolozi kršćanske starine bili i (veliki) sveci; kakvih bijaše -ali manje - i u srednjem vijeku, kakvih je, nažalost, još manje u našem vremenu u kojemu je teologija odveć prešla u "profesiju". Primjeri su brojni za sve tri razine, i suvišno ih je navoditi. Ali, nisam tu usporedbu uzeo da fra Antu Antića ubrojim među velike teologe nego da istaknem njegov odnos na crti teologija (govor o Bogu) - svetost (življenje u Bogu). No, koji su to naglasci što ih je u euharistijskom otajstvu vidio fra Ante Antić? Uvodno ću odmah reći daje fra Ante Antić bio osobito osjetljiv prema dva od tri bitna teološka naglaska euharistijskog otajstva. Bio je naročito ponesen spoznajom i činjenicom da je Euharistija žrtva križa i da je duhovna hrana, a manje da je Euharistija spomen-čin proslavljenoga Krista.[2] To ćemo pokušati potkrijepiti prema izvornim spisima samog fra Ante Antića.

1. Mysterium Crucis - Mysterium Eucharistiae

"Mysterium Crucis et Mysterium Eucharistiae tako su usko po­vezani da jedan pretpostavlja i tumači drugoga."[3]

Fra Antino shvaćanje euharistijskog otajstva, kako je vidljivo iz gornjega citata, započinje sa shvaćanjem i življenjem otajstva Isu­sove i čovjekove kalvarije, Isusove i čovjekove smrti. Već je o. Ladislav Marković pravo uočio i istaknuo fra Antinu uronjenost u tajnu Križa. [4] Fra Ante Antić, naime, upravo iz uronjenosti u križ, svjedoči drugima o veličini i vrijednosti križa.[5] Križ je ponajprije - kako je dobro razumio fra Ante Antić - bitna uklopljenost ili usklađenost vjernika s Božjim, Očevim nacrtom spasenja. Interpre­tirajući riječi sv. Pavla iz Poslanice Filipljanima (2,5-9), ovako je upućivao: "Imajte u sebi iste osjećaje koje je u sebi imao Krist postavši poslušan do smrti - i to do smrti na križu. " [6]

Križ je za fra Antu Antića "Božja odluka ";[7] "križ je uronjenost u život Presvetog Trojstva". [8] Križ, dakle, nije neki nesretni i slučajni nered na zemaljskom putovanju, nego veliki Božji plan. Štoviše, križ je Kristov nalog: "Križ mora biti sva tvoja ljubav." "Sve drugo jesu evanđeoski savjeti, ali križ je imperativ: 'Tko ne uzme križ svoj i ne ide za mnom, nije mene dostojan.' Križ je zapovijed."[9]

Tajna križa, kako ju je shvaćao i živio fra Ante Antić, zbog upravo rečenoga, "najbolja je i jedinstvena škola kreposti i približuje čovjeka Bogu i otvara drugi nadnaravni svijet" [10]

Fra Ante Antić je - očito potaknut velikim učiteljima tajne Križa sv. Terezijom i sv. Ivanom od Križa,[11] ali još prije svetim Franjom Asiškim[12] - u Isusovu i čovjekovu križu vidio ključ svetosti.

Upravo je takav fra Antin odnos prema tajni Križa (Mysterium Crucis) bio duboko povezan s tajnom Euharistije (Mysterium Eucharistiae). Fra Ante Antić vidi i osjeća duboku povezanost tih dviju tajna koje su u teološkom smislu jedna. Poznato je, naime, da se euharistijsko bogoslužje u teologiji naziva, između ostalih, i naslovom žrtva križa.[13]

Shvaćajući uvijek neodvojivom teologiju od života vjere, fra Ante Antić je govorio da čovjekova žrtva dobiva svoju vrijednost kad se "slijeva zajedno s dragocjenom krvi Spasitelja i postaje zajedno s Kristovom krvi sveta žrtva, čista žrtva, neokaljana žrtva",14 očito prosuđujući riječi iz tzv. Rimskoga kanona.[14]

"Svi oltari svijeta", na kojima se žrtvuje Krist "prečistom žrtvom svete mise", najbolje su mjesto za prikazivanje žrtve života, kako poučava fra Ante Antić. [15] "Sakramenat oltara" - kako još fra Ante naziva misu - trajan je način na koji Krist po svojem predanju za ljude, očituje "veliku", "jedinopravu" i "žarku ljubav" prema čovjeku. [16] Zato je fra Ante Antić misu s pravom smatrao "najvećim sakramentom". [17]

2. Sakramenat hrane

"Mi smo zapanjeni i iznenađeni, začuđeni i kao da se više niti ne poznajemo pred neshvatljivim, čudesnim misterijem. Isus, hrana naših duša, kao svjetlo u ovoj tami, kao snaga i utjeha u ovoj dolini suza, kao naš dobri učitelj i pastir, koji čuva, vodi i pase sve svoje vlastitim Tijelom i Krvi." [18]

Drugi bitan duhovno-teološki naglasak, jasan i prepoznatljiv u spisima fra Ante Antića, jest Euharistija kao hrana. I to obilježje Euharistije fra Ante Antić, eto naziva tajnom, "čudesnim misteri­jem". Već smo gore uočili da u tajnu Euharistije fra Ante Antić više uranja nego li je teološki razglaba. Njemu je Euharistija "Kruh jakih" [19]. Uzimati taj Kruh, za njega je značilo "ulaziti svaki dan u život Presvete Euharistije, svako jutro kušati kod Njegova (Kristo­va) stola". [20]

Euharistija je, dakako, za fra Antu Antića drugačija hrana, drugačiji kruh. To je "hrana naših duša"[21] koju se uzima s drugači­jega stola, s Kristova oltara.[22]

Očito je za fra Antu Antića da je slavljenje euharistijskoga otaj­stva bitno povezano s aktivnim sudjelovanjem u svetoj pričesti. U svojim pismima najčešće spominje pričešćivanje s Tijelom Kris­tovim ili jednostavno kaže: "Hranite se Presvetom Euharistijom", ili "svetom Pričešću" [23], ali je vrijedno istaknuti da je fra Ante rado govorio i o sakramentu Isusove Krvi.[24] Svećenike je podsjećao na "povlasticu kaleža".[25]

Kao hrana, Euharistija je najpotpuniji oblik sjedinjenja s Kris­tom.[26] U takvu "sjedinjenju duša nalazi pravi svoj život, ispunjenje svojih svetih težnja i čežnja, pravu radost i mir i konačno blažen­stvo."[27] Zato je fra Ante uporno preporučivao čestu i svakidašnju svetu pričest.[28]

3. Sakramenat trajne prisutnosti

"Klanjajte se Isusu u Presvetoj Euharistiji, zahvaljujte mu, služite mu, ljubite ga (...). Tu će Vam Isus otkriti svoju ljubav, svoju milinu i svojom utjehom će utješiti što nadilazi sve riječi i sve osjećaje."[29]

Fra Ante Antić je često poticao na duhovnost prema Isusovoj nazočnosti u Euharistiji izvan mise. Njegova pisma svjedoče o neo­bično živom odnosu prema Kristu koji je stvarno nazočan u Presve­tom Sakramentu. "Najveća je stvarnost na svijetu Presveti Oltarski sakramenat", veli fra Ante Antić.[30] Euharistijski Isus u svojoj tra­jnoj prisutnosti, za fra Antu je najpotpuniji oblik biblijskoga pojma "Emanuel" ili "Bog s nama", i ostvarenje je Isusove riječi: "Evo, ja sam s vama do konca svijeta." [31]

Nad takvom spoznajom, fra Antini izričaji su puni vjerničkoga zanosa: "Sve prolazi, svega nestaje, ali Bog je s nama realan ";[32] ili: "Godine prolaze, ali Onaj koji je u Euharistiji, ostaje uvijek isti".[33]

U takvoj Kristovoj nazočnosti fra Ante Antić vidi Isusa kao prijatelja i tješitelja duša. Svećenicima poručuje: "Ah, (...) svećeni­ku treba mjestance gdje može odložiti svoj teret. A to je Presveta Euharistija. Ona je usred pustinje kao ljupka oaza Elim gdje se palme uvis dižu, a izvori žubore, gdje se ostvaruju riječi: 'Venite ad me omnes, qui onerati estis, et ego refitiam vos'",[34] ili, malo dalje, također svećenicima: "Euharistijski Isus je (taj) Prijatelj nad pri­jateljima. On jedini ima dovoljno duha i srca, jedini on dovoljno je lijep i bogat, moćan i dobrostiv".[35]

Zadivljujući je taj živi, iskustveni govor o. Antića kad govori o Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Iz takvoga je iskustva govorio da u euharistijskom Isusu valja naći temeljno duhovno uporište. Jednom svećeniku poručuje: "A gdje sada imaš Isusa živa, realna? U Presvetoj Euharistiji. Eto tvoje posebne pobožnosti, koju ćeš vazda živom vjerom i duhovnom poniznošću vršiti. Sto više, što češće k Presvetoj Euharistiji, duhom, srcem, uvijek kod Nje. U teškoćama, u dvojbi, napasti, u sumnji, u žalosti, u radosti, u uspje­hu i veselju - u svemu odmah k euharističnom Božanskom srcu. Sve njemu prikazati, darovati, žrtvovati s Njime od svega odcijepljen, čist ostati." [36]

Tako življeni odnos prema Presvetom Sakramentu, najprije u osobnom smislu a potom u vodstvu duša, bijaše podlogom da fra Ante razvija važnost i ljepotu adoracije ili poklona pred Presvetim Sakramentom, bilo u obliku kratkoga pohoda ili pak u obliku sata adoracije. [37] On opet svetački zanosno poziva: "Ovaj najveći sakramenat neka bude Vaš magnet, Vaš centar, Vaš život, Vaša ljubav. K njemu uvijek budite okrenuti."[38] 

4. Euharistija - izvor mističnih iskustava oca Ante Antića

"Sretni ste, ispunjeni ste radošću u Gospodinu gledajući svoga Oca u Njemu, s Njime. (...) Svijest, osjećaj, uvjerenje, doživljaj da Presveto Trojstvo hoće međusobno posjedovanje svih darova... pretvara dušu u neprestanu hvalu, slavu, poklonstvo pred neiz­mjernim Božjim izljevom i pred tajnom duhovnoga sjedinjenja s Njime i Ocem. "[39]

Još je jedan naglasak koji neizostavno valja istaknuti kad je riječ o fra Anti Antiću kao gorljivu štovatelju Euharistije; naime Eu­haristija kao mjesto (izvor) njegovih mističnih iskustava.

Na temelju izvornih Antićevih spisa i brojnih zapisanih svje­dočanstava, pater Rudolf Brajčić s pravom je ustvrdio da fra Antića - s duhovno-teološkog gledišta - možemo ubrojiti među istinske mistike. Doslovno veli: "Mi, naime mislimo daje o. fra Ante Antić tijekom svojega života imao ulivenu kontemplaciju i da je uživao i gustirao Boga u višim stupnjevima".41 S takvih općih zapažanja o naravi i proživljavanju mističnih iskustava u fra Ante Antića ovdje želimo dodati da je on u takva stanja ulazio nadasve kao veliki štovatelj Euharistije. Već smo gore istaknuli Antićevu uronjenost u euharistijsko otajstvo. Očito je da štovanje Euharistije u fra Ante Antića nadilazi običnu pobožnost. Očevidac i vjeran pratilac du­hovnoga puta fra Ante Antića, fra Nikola Gabrić svjedoči da je o. Antić pred Presvetim Oltarskim Sakramentom Euharistije "dugo, dugo, ostajao zadubljen u sv. razmišljanju", da je pred izloženim Presvetim Sakramentom "njegovo držanje, njegovo lice, njegov po­gled imao svetački izgled koji se teško dade opisati", a "kad bi dijelio sv. pričest, pričesne riječi bi izgovarao s nekom posebnom ljupkošću, milotom i slatkoćom".42

Taj drugačiji, tj. mistični odnos u štovanju Euharistije fra Ante Antić je prenosio na druge. Osobe koje je duhovno vodio, u kojih je opažao dublju želju za Bogom, spontano je htio uvoditi u svoje mistično iskustvo. Ulomak što ga ovdje prenosimo izvrsno osvjet­ljava takve Antićeve mistične želje, povezane sa žrtvom svete mise: "(...) Hvala Gospodinu da vam daje milost spoznanja sebe i da sve žrtvujete sa žrtvom svete mise. Vi se osjećate toliko blizu Gospodinu da u vama raste i žar ljubavi i blizina Božja i nutarnja čistoća srca i duše i sve veća i savršenija odcijepljenost od svega. Kao da Isus sve više i više na vas spušta blago svoje ljubavi i vi se osjećate sva prenijeta, obuzeta, popravljena, prožeta, ispunjena divnom Božjom ljubavi. U tom nedokučivom i neshvatljivom misteriju Gospodin vas pohađa Ocem i djeluje u vama dvostruka radost, zadovoljstvo i dvostruki blagoslov. Sretni ste u Gospodinu i ne možete Mu nikada zahvaliti na toj ljubavi, dobroti. Sretni ste, ispunjeni ste radošću u Gospodinu gledajući svoga Oca u Njemu, s Njime. To vas ispunja takvom Božjom srećom da ne znate izraziti tu Božju milost. Svijest, osjećaj, uvjerenje, doživljaj da Presveto Trojstvo hoće međusobno posjedovanje svih darova, svih milosti, dobročinstava, svega du­hovnog blaga, pretvara dušu u neprestanu hvalu, slavu, poklonstvo pred neizmjernim Božjim izljevom i pred tajnom duhovnoga sjedinjenja s Njime i Ocem. Duša se klanja, zahvaljuje, blagoslivlja, predaje se vodstvu Duha Svetoga, ljubi, žrtvuje se, šuti u posvemašnjemu predanju i poniznom klanjanju doživljavajući Gos­podina i njegovu ljubav s Ocem." 43

Navedeni poticaj za uvođenje u mistični put duše koju vodi fra Ante Antić, očito izlazi iz duše koja je i sama uronjena u mistično iskustvo, i to upravo iz sjedinjenosti s euharistijskim Isusom. Iskustvo je mistika, naime, upravo to što mistik - u našem slučaju o. Ante Antić - u isti mah sugerira i svjedočki prenosi svoje duhovno-mistično iskustvo.

II. LJEPOTA EUHARISTIJSKOG OBREDA

"Što se sve kadgod ne vidi i ne čuje kod svete Mise? (...) Vidimo neskladne izobličene kretnje, vidimo ceremonije improvizirane toga časa pod izlikom posebne vlastite pobožnosti ili pobožnosti puka. Umjesto znakova križa vidimo neke 'đavolske krugove' um­jesto glasnog izgovora i mirnog čitanja slušamo zbrkane, u žurbi izgovorene riječi, umjesto dostojanstvenih pokreta punih pobožnosti vidimo isprekidane, nagle kretnje (...). To je uistinu vrlo žalosno; takvim vladanjem ne slavimo Boga, a na vjernike djelu­jemo vrlo loše." 44

Takvu oštru, ali posve utemeljenu kritiku, fra Ante Antić je upućivao u godinama prije Drugoga vatikanskog sabora. 45 Naža­lost, nakon liturgijske obnove poslije Sabora, fra Ante Antić bi mogao izreći još težu kritiku.

Riječ je o drugom sadržaju fra Ante Antića prema Euharistiji. Drugom po važnosti, ali - kako ćemo vidjeti - bitno povezanim s prvim. Prvi se odnosi na duh, a drugi na obred Euharistije.

Njegov odnos prema obredu mise očituje ne samo sveta svećeni­ka koji je, prema svjedočanstvima, s velikom pažnjom i dostojan­stvom slavio svetu misu, 46 nego i liturga koji je svjestan da, baš zbog osobitoga teološkoga i duhovnoga značenja, svetu misu treba obavljati, u obrednom smislu, skladno i lijepo. S pravom je naglašavao da nemarno obavljanje misnih obreda može djelovati veoma negativno, čak i rušiti vjeru u sudionika vjernika."47

U svojoj brošuri Kateheta po Srcu Isusovu fra Ante Antić upućuje na temeljnu obrednu pažnju, donoseći istodobno i upute za dobar obred i potvrđujući ga primjerima svetih svećenika. 48 Naj­prije potiče na dobru duhovnu pripravu. 49 Zatim, očito je da fra Ante Antić mnogo drži baš do obredne priprave: "Potrebno je do­bro poznavati liturgijska pravila koja se odnose na služenje svete mise. Zato nam biskup na kraju našeg ređenja stavlja na srce da ih proučavamo."50

1.   Gorljivo i dostojno obavljati obrede

Fra Antinu obrednu pažnju mogli bismo sažeti u njegove izraze gorljivo i dostojno.51 Reći ćemo što je u tim izrazima mislio.

Gorljivo za fra Antu znači "opojenost srca ljubavlju prema Bogu i prema ljudima."52 Svećenikova misa je svećenikov odgo­vor na Isusovo pitanje Petru što ga u ovom kontekstu prenosi fra Ante Antić: "Amas me?"53 Odgovor treba tražiti u onome što smo i inače opazili kod fra Ante Antića: "Uronjenost u otajstvo žrtve Isusova križa i Isusova oltara-stola, a potom uronjenost u ono što misa jest: Kristova uronjenost u čovjekovo spasenje. Zato, veli fra Ante Antić, misu treba slušati gorljivo u dva smjera: iz ljubavi prema Bogu i iz ljubavi prema ljudima.54

U duhovnom smislu gorljivost ili uronjenost, kad je riječ o go­vorenju svete mise, prema fra Anti Antiću, očito spada na bitno obilježje mise. Ne može se to doduše kazati i za teološku valjanost mise, jer - kako se znade iz teologije - u potonjem je smislu važno ispuniti oblik i nakanu a ne nužno i pobožnost kod mise, ali bi se svakako to moglo reći za obrednost mise. Euharistijsko slavlje ili misa nije u punom značenju obred Crkve ako je obavljen mehanički hladno, namješteno i nemarno. Gorljivost i uronjenost, o čemu go­vori fra Ante Antić, misi daje ne samo nutarnju duhovnu podlogu nego se očituje i u vanjskom izražaju. Smirenost, dostojanstvenost pokreta i sklad, tek po gorljivosti dobivaju puninu obrednosti kak­vu Crkva želi, misli fra Ante Antić. 55 Stoga - pravo zaključuje fra Ante Antić - pitanje gorljivosti je bitno pitanje, važnije npr. i od pitanja trajanja mise.56

2.  Dostojno obavljanje misnih obreda

Gorljivost je posve blisko drugo odličje u govorenju svete mise: dostojanstvenost ili, kako bismo danas radije kazali, svečanost. "Misu treba dostojno celebrirati", ističe fra Ante Antić.57 Značajno je kad veli da je misa "akcija i drama u punom smislu te ri­ječi".58 Kad fra Ante kaže "akcija", očito misli da je misa "čin" ili "događaj", kako bi se to danas određenije kazalo. To pak znači da je misa posadašnjenje ili spomen-čin one "drame" - da upotrijebimo fra Antin izraz - koja se dogodila s Isusovom smrću i uskrsnućem.

Navedenim izričajima fra Ante Antić očito želi potaknuti na temelj dostojnog i svečanog slavljenja mise. Sasvim konkretno, ta "akcija" i "drama" - prema fra Anti Antiću - traži "dostojno vladanje kod oltara", što za njega znači u isti mah lijepo i sveto. Potrebno je, naime, veli on istaknuti "sveti značaj" te "akcije" i "drame".[40] Eto zašto fra Ante Antić - ponovimo - naglašeno govori da je "potrebno dobro poznavati liturgijska pravila",[41] te "točno i uredno obavljati svetu Službu Božju".[42]

To pak vanjsko držanje bijaše za o. Antića znak nutarnjega, duhovnoga odnosa, kako se to očito vidi iz svega što smo gore izložili. Da je tome tako, prenosim i ovo gotovo dirljivo svjedočan­stvo o malim ministrantima, svjedočanstvo iz kojega se čita briga baš za ono nutarnje u malih poslužitelja oltara: "Ljubite male mini­strante svrhunaravnom ljubavlju Božjom i posvetite im pažnju, da ih dobro uputite u duhovni život. Poslat ću vam jedan uzorak kako možete kod njih pobuditi duhovni život. Njihovu životnost i druge dječje mane trpite, oplemenjujte i gledajte u svjetlu Providnosti. S njima strog kao Otac, a susretljiv i zabrinut za njih kao majka." [43]

Zaključak

Na mjestu zaključka želim formulirati dvije završne konstatacije i izreći jednu kritičku primjedbu.

1.   Uvid u spise fra Ante Antića uvjerava nas da je riječ o svećeniku - redovniku koji je bio posve uronjen u Božji svijet, u život Presvetoga Trojstva, [44] napose, u Kristov božanskočovječni svijet i najposebnije u Kristovu muku i Kristovu stvarnu prisutnost u Euharistiji mise i izvan mise. Stječe se posve uvjerljiv dojam da su ga posve prožimale takve istine i takvi osjećaji. Baš do svetačke mjere.

2.     Fra Ante Antić je očito bio dobro upućen u teologiju, ali je njegova opcija bila duhovna: čitav uroniti u otajstvo. Time se sluga Božji fra Ante Antić može ubrojiti među mistike, kako su to uočili i drugi, poput gore citiranoga p. Rudolfa Brajčića. O. Antić je to očito naučio u franjevačkoj i karmelićanskoj duhovnoj školi. 64

3. Dopustite, na kraju, da kažem jedno zapažanje o dosadašnjim životopisima fra Antina života. Dok sam ih pažljivo prečitavao, nisam se mogao dovoljno načuditi da su gotovo svi autori - uz izuzetak fra Nikole Gabrića 65 - zanemarili ili previdili fra Antinu gorljivu ljubav prema - kako on sam kaže - "najvećemu sakramen­tu". 66

Da bi se dobila istina i cjelovita slika o duhovnosti i svetosti fra Ante Antića, bit će potrebno da se uz sve njegove velike duhovne vrline - kao stoje njegovo predanje u službu sakramenta ispovijedi, njegova pažnja prema dušama u savjetovanju, razgovorima ili pis­mima, pobožnost prema Presvetoj Djevici i sl. - posve jasno unese i njegovu euharistijsku usmjerenost.

1.         O. Ante Antić, Kateheta po srcu Isusovu, AS, Zagreb, 1957, 87.

2.         U Uputi o štovanje euharistijskog misterija Sv. kongregacije obreda od 1967, ta se tri bitna teološka naglaska ovako definiraju: "Stoga misa ili Večera Gospodnja ujedno i nerazdvojivo jest: žrtva po kojoj žrtva Križa biva trajnom; spomen-čin smrti i uskrsnuća Gospodinova koji je rekao 'Ovo činite na moju uspomenu ' (Lk 22,19); sveta gozba na kojoj zajedničkim blagovanjem tijela i krvi Gospodnje Božji narod biva dionikom dobara pashalne žrtve, obnavlja novi savez što ga je Bog jedanput zauvijek sklopio s ljudima u Kristovoj krvi, te u vjeri i nadi predskazuje i pretječe eshatološku gozbu u kraljevstvu Očevu, naviještajući smrt Gospodinovu dok on ne dođe" (br. 3).

3.         AP, I,/ll.

4.         L. MARKOVIĆ, Zaljubljenik sakramenta pomirenja, Zagreb 1980, posebno 51-62. (kratica ZSP + str).

5.         AP, II/11, 19, 14.

6.         L. MARKOVIĆ, ZSP, 61.

7.         L. MARKOVIĆ, ZSP, 59

8.         L. MARKOVIĆ, ZSP, 60; Usp. AP, II/32, 3.

9.         L. MARKOVIĆ, ZSP, 60.

10.       L. MARKOVIĆ. ZSP, 59.

11.       L. MARKOVIĆ, ZSP, 56, 60.

12.       Znakovit je u tom smislu poticaj što ga o sv. Franji kazuje fra Ante Antić jednoj duši: "Sv. o. Frano promatrajući Isusa vas se je zanio za njim i tako se zaljubio u Isusa da je najglavniji cilj i težnja njegove duše, srca i života bila poći za Isusom, slijediti Isusa i njemu se upriličiti. U tom je tako uspio, da je postao vjerna slika Isusova. Sam je to Isus potvrdio kada sv. ocu Frani daje svoje sv. rane. Na taj način sv. Otac bio je prava slika, odraz Isusov izvana i iznutra. Na ovom temelju i vi imate raditi. Isusu dati svoje srce. Njega slijediti. Njemu se upriličiti po križu. trpljenju, ljubavi i žrtvi" (AP, IH/35).

13.       Takav je naziv usvojio i prihvatio sabor u Tridentu: Is igitur Deus et Dominus noster, etsi semel se ipsum in ara crucis, morte intercedente, Deo Patri oblaturus erat, ut aetermam illis (illic) redemptionem operaretur: quia tamen per mortem sacerdotium eius exinguendum non erat (Hebr 7,24-27), in Coena novissima, "qua nocte tradebatur" (1 Cor 11,13), ut dilectae sponsae suae Ecclesiae visibile (sicum hominum natura exigit) relinqueret sacrificium (podcrtao B.Š.), quo cruentimi illud semel in cruce peragendum repraesentaretur eiusque memoria in finem usque saeculi permaneret, atque illius salutaris virtus in remissionem eorum, quae a nobis quotidie commìttuntur, peccatorum applicaretur... (Sessio XXII, 17. Sept. 1562, v. u DENZINGER-SCHÒNMETZER, Enchiridion symbolorum defmitionum et declarationem, Herder, 1965, 407). U duhu Tridentinskog sabora izražava se i Uputa o Štovanju euhahstijskoga misterija, kad veli da "žrtva križa biva trajnom žrtvom" (br. 3).

14.       AP II/19; AP, II/34.

15.       U molitvi poslije posvete (tj. u anamnezi) kaže se: "...prinosimo preslavnome tvojem veličanstvu od svega što si nam dao i darovao, žrtvu čistu, žrtvu svetu, žrtvu savršenu, sveti kruh života i kalež vječnoga spasenja."

16.       AP, II/24.

17.       AP, III/13.

18.       AP, III/13.

19.       AP, H/24.

20.       AP, III/13.

21.       AP, II/30.

22.       AP, II/30.

23.       O. Ante ANTIĆ, Kateheta... 66.

24.       Usp.AP, III/13.

25.       AP, II/19; AP, H/24.

26.       O. Ante ANTIĆ, Kateheta... 89.

27.       AP.I/ll.

28.       AP, III/13.

29.       Usp.AP, III/13.

30.       AP, II/24.

31.       AP, II/24.

32.       AP, II/24.

33.       AP, II/24.

34.       O. Ante ANTIĆ, Kateheta..., 88.

35.       O. Ante ANTIĆ, Kateheta..., 89.

36.       O. Ante ANTIĆ, Kateheta..., 89.

37.       O. Ante ANTIĆ, Pisma svećeniku 11, Zagreb 1985, 21/10, str. 19-20.

38.       Usp. AP, III/13; AP, U/24; AP, 111/17.

39.       AP 111/13.

40.       AP, 11/30.

41.       R. BRAJČIĆ, Da li je o. fra Ante Antić bio mistik? u zborniku - Karizme lik i djelo sluge Božjega o. Ante Antića, Zagreb, 1991, str. 81. U istom članku R. Brajčić konsta­tira da su izričaji fra Ante Antića veoma slični mističnom govoru poznatih mistika poput sv. Terezije Avilske (v. isto, str. 89).

42.       Nikola GABRIĆ, Moj Magister, kreposni život i postupci o. Ante Antića, Zagreb 1984, str. 24. Fra Nikola Gabrić je i osobno, pod duhovnim vodstvom o. Antića, ulazio u mistično iskustvo. U jednom pismu - koje je odgovor na fra Nikolino pismo o dubokom duhovnom (tj. mišićnom) iskustvu - o. Ante Antić s radošću duhovnoga voditelja piše rječnikom mistika: Duša Ti žeđa za Bogom i njegovom sv. ljubavlju. Vas posao i radnja za te ne znače ništa prema službi i dužnosti ljubavi. Gospodin je izlio u dušu malu kišu svoje ljubavi i ona je dušu promijenila i preobrazila. Nju samo zanima, interesira, osvaja On i njegova ljubav. Ona je u tom sretna i mirna i blažena. Nikome ne zavidi, niti drugo želi. Ona bi htjela umrijeti sve više i više sebi, da samo tivi i pripada samo Njemu. Ona vidi da se on za nju brine i ponizuje je tolika dobrota i ljubav Božja. Htjela bi sve vratiti Gospodinu, a osjeća se tako siromašnom i malenom i bijednom. Njezino je jedino blago On, i ona samo njega ieli posjedovati. Češće puta On sam zapali u duši plamen, koji gori i diže se u duši i sve zahvaća i obuzima. On se mijenja, sad je veći, jači. sitniji, sad opet tiho gori i žari i svijetli. Koji put silom provali i jako bukti i hoće sve u se obratiti. Dušu vodi da od sebe i po sebi tu ništa ne mole. Tada ona ne smije staviti zapreke" (Pisma svećeniku I,30/68, str. 113-114).

43.       AP, II/30.

44.       Isto, str. 74 i 75.

45.       Brošura Kateheta po Srcu Isusovu, o. Antić je pripremio za tisak i umnožio u Zagrebu, godine 1957. – ARV

46.       SEKULIĆ, Euharistijski lik fra Ante Antića, rukopis, 3.

47.       Fra Ante Antić navodi primjer jedne gospode: "Svećenik, kaže ona, izgovarao je riječi svetih tajna u najvećoj žurbi, s očitom željom da što prije bude gotov. Nisam osjećala ni najmanje pobožnosti, koja inače mora pratiti tako veliki i sveti čin. Umjesto zanosnog bogoslužja, našla sam samo praznu ceremoniju i banalne riječi, gdje sam kanila naći Boga. Osjećaj praznine i ništavila stisnuo mi je srce i ja sam poslije mise izašla iz crkve duboko neutješena." O. Ante ANTIĆ, Kateheta... str.16).

48.       Isto, str. 73-76.

49.       Isto, str. 74.

50.       Isto. str. 75.

51.       Isto, str. 75.

52.       Isto, str. 75.

53.       Isto, str. 75.

54.       Isto, str. 75.

55.       Isto, str. 75.

56.       Isto, str. 75.

57.       Isto, str. 75.

58.       Isto, str. 75.

59.       Isto, str. 74. i 75.

60.       Isto, str. 75.

61.       O. Ante ANTIĆ, Uzgoj u našim klerikatima obzirom na mjesta i druge okolnosti, AR, str. 11.

62.       AP, I/18,1.

63.       Pisma fra Ante Antića svjedoče o njegovoj uronjenosti u tajnu Presvetog Trojstva (usp. AP II/32,3: AP II/34). Vrijedno je s tim u svezi navesti ovaj ulomak: "Sve Ti ovo obećajem milosrdni Bože, kao žrtvu Tvojoj milosrdnoj ljubavi, da im dadeš, Oče nebes­ki, svoju svetu ljubav. Vječni Sine, svoj sveti Duh, Duše Sveti, svoju svetu mudrost i sedmerostruke darove svoje da budu puni ljubavi Očeve, mudrosti Sina, dobrote Duha Svetoga " (Posveta života oca Ante Antića za povjerenu braću klerike - AR, od 16. 10. 1926).

64.       L. MARKOVIĆ, ZSP, str. 54, 60, 71-73.

65.       N. GABRIĆ, Moj Magister, Zagreb, 1984, osobito str. 24-26; 98-100; 107 i sl.

66.       Tako, naime, o. Ante Antić obilježuje Euharistiju (AP III/13,11). Ja sam pak ispitao ove životopise fra Ante Antića: N. IVANOV, Glasnik vječne ljubavi, Zagreb 1975, veoma škrto govori o fra Antinu odnosu prema Euharistiji (usp. str. 60, 79); Dr. DAMIĆ, Naš dobri fra Ante, Zagreb, bez naznake godine, također veoma škrto i površno piše o istoj temi (usp. str. 32-33); L. MARKOVIĆ, Zaljubljenik sakramenta pomirenja, Zagreb 1980, nešto više od ostalih, ali i on samo kratko (usp. str. 74); J. ŠIMUNOV, Suvreme­na služba vječnosti, Život i rad o. Ante Antića, II. izdanje, Zagreb 1984, veoma oskud­no i usputno (v. str. 18, 25, 60, 86); Ž. KUSTIĆ, Tješitelj čudotvorni, Zagreb 1989, samo jednom (usp. str. 24).

 

Najave

Župni list "Majka"

list 151

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 77 

Broj posjetitelja

DanasDanas247
Ovaj mjesecOvaj mjesec15632
SveukupnoSveukupno1210548
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting