MARIJA U ŽIVOTU OCA ANTIĆA

Fra Stjepan Čovo

SAŽETAK

Antić je od djetinjstva do smrti vjerni štovatelj Marijin. Na zavjeti­ma uz ime Ante uzeo je i ime Marija. On je sav odan Mariji. To svjedoče mnogi njegovi zapisi i pisma, kao i POSVETA ŽIVOTA (1926) koju je stalno molio; sjeća se te posvete i pred smrt, kada piše: "Volim, ljubim svoju nebesku Majku onako kako je ljubi voli, poštuje i hoće Isus. Molim i hoću sve raditi s Marijom, u Mariji, za Mariju, po Mariji". To bijaše stalno prisutno u njegovoj duhovno­sti.

Jezgra franjevačke duhovnosti jest kristocentrizam. Po o. Antiću Krista nalazimo s njegovom Majkom. Tko želi njega, mora željeti i nju. Pače, ona je najkraći put da dođemo Kristu. Marijine svetkovine (Bezgrešna, Gospa Lurdska, Blagovijest, Uznesenje Marijino, Marijino porođenje, Fatimska Gospa, Gospa Karmelska, Gospa žalosna) su ocu Antiću prigoda da ih osobno doživi i da skrene pozornost drugima kako se treba na njih spremiti i njih doživjeti: "Želim Vam, da se obučete u svetost svoje Majke i da Njoj budete slični imenom i životom."

Antić nije mogao shvatiti duhovni život bez Euharistije i Marije. Zato je često preporučivao jedinstvo s Euharistijom i Marijom. Stalno je molio sv. krunicu i nju preporučivao pojedincima i zajed­nicama; krunica je - znao je naglašavati - psaltir za vjernike, biblij­ska molitva, koja ima temelj i usmjerenje na glavne događaje spasenja. Posebno je u tom svjetlu slavio mjesece svibanj i listo­pad: "Dužan si sve raditi za Mariju, preko Marije, u Mariji i s Marijom!".

Lik sluge Božjeg o. Ante Antića ne možemo stavljati među pisce teoloških rasprava općenito, a tako ni marioloških pitanja. To je razlog da ne možemo govoriti o Antićevoj mariologiji. Radije govorimo o njegovu odnosu prema Mariji ili o Mariji u njegovu životu, iako se mariološkim problemima bavio kao svećenik i pro­povjednik, ta je pitanja produbljivao da što bolje shvati Marijinu dušu i njezinu ulogu kako će on i povjerene mu duše odgovoriti Bogu na njegovu pruženu milost poput Marije. Znanstvene rasprave ipak nije pisao niti je imao na to nekih pretenzija. Istina je da je sebi pribavljao knjige i studije koje su mu davale odgovore za pojedina životna pitanja u ono vrijeme kada je mali broj knjiga ulazio izvana k nama. Poslije njegove smrti 4. ožujka 1965. o njemu je dosta napisano općenito. Bilo je pokušaja pisanja i analize njegova odno­sa prema Mariji, ali to nije iscrpio sve ono što je Antić činio, propovijedao i širio o Mariji.

Ovaj naš rad jest jedan pokušaj tumačenja sveukupnog njegova odnosa prema Mariji. Ovaj Znanstveni zbor stavio je u program svoga rada Antićev odnos prema Mariji, jer on, ako se ičim posebno isticao u pobožnosti, upravo se isticao posebnom pobožnošću pre­ma Mariji u svojoj redovničkoj zajednici, i to u Teologiji u Makarskoj, njezinu odgojnom zavodu te poslije u samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu.

U prvom dijelu nastojat ću rasvijetliti i ispitati marijanski put o. Antića, a u drugom ću iznijeti njegove pothvate i apostolski rad u širenju pobožnosti prema Mariji, da bi na koncu u trećem dijelu prikazao kako Antić gleda na Mariju.

I. ANTIĆEV MARIJANSKI PUT

1. Antićeva mladost i odgoj

Kolijevka Antićeve marijanske pobožnosti jest najprije njegov roditeljski dom. Njegovi su roditelji bili duboko odani Mariji. U rodnom mjestu štovala se slika Gospe od Zdravlja i tu ga je majka posebno povjerila Marijinoj brizi. Tu je pobožnost nastavio u Sinju, gdje je 2. veljače 1908. primljen u Marijinu kongregaciju, Visovcu, Zaostrogu, Makarskoj i Zagrebu. Ako pogledamo religioznost hr­vatskog naroda pri kraju prošlog i početku dvadesetog stoljeća, možemo vidjeti da je sredina u kojoj se rodio i rastao o. Antić bila tradicionalna s dubokom odanošću i pobožnošću prema Mariji.

Marija je za nj postala vođa i zvijezda života i apostolata, "zvi­jezda vodilja do smrti." 1 Zacrtani marijanski put mladog Antića nastavio se u njegovu svećeništvu. Odmah od prvih svećeničkih dana svjedoci nam kažu, kad je postao pomoćnik magistra bogoslo­va 1917/18. da se druži s Grignionovom Pravom pobožnosti prema Majci Božjoj (Traité de la vraie dévotion à la Sainte Vierge) i Liguorijevim djelom Le glorie di Maria. 2 Po tom se vidi da se neprestano obraćao Mariji tražeći od nje trajnu pomoć i unutarnja rasvjetljenja kako će praktično postupati u životu. On je bio blizak Mariji, spreman da sebi rekne: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!" (Lk 1,38).

Iako je živio u sjeni magistra bogoslova, ipak je nalazio načina da mladim bogoslovima govori o Mariji i nju stavi za uzor svoga i njihova života. Na početku se teološki izgrađivao na nauku Crkve a posebno na ljubavi koju je Franjevački red gajio prema Bezgrešnoj. To možemo shvatiti ako znamo da je Antić bio svjestan svoje uloge u zajednici pa je zato sistematski i ustrajno sebe formirao i na Marijinu primjeru spremnosti Božjim poticajima odgajao i klerike i svoje penitente.

Antićev se život tako usko povezao s Marijom. Za taj njegov životni period svjedoče: na stolu je uvijek držao Gospin kipić, rado je govorio o Mariji, na ispovijedi je stavljao Mariju za uzor, pisma je često završavao: "Preporučujem te Isusu i Mariji" ili "S Isusom i Marijom te blagoslivam."3 Želio je usaditi u srce pobožnost i ljubav prema Mariji. Neko su ga vrijeme klerici u Makarskoj na­zivali "Majka Marija."4

Njegova je pobožnost i ljubav prema Mariji rasla u divnom crescendu do datuma 26. listopada 1926. kad se posvetio Mariji. Ta posveta bio je čin predanja koji će ga pratiti poslije kroz cijeli život.

2. Marijin rob

U Antićevoj marijanskoj pobožnosti odlučni čas je bio njegova posveta Mariji koju je učinio prema uputama sv. Ljudevita Marije Grigniona de Montforta. S Montfortom se susreo kao mladi svećenik a možda već i prije, 1917. Proces upoznavanja s Pravom pobožnošću trajao je više godina i na kraju ozbiljnog duhovnog razmatranja, pred odgovornošću nove službe koju je počinjao, a to je magistar klerika, odgojitelj, duhovni vođa, on ju je i položio.

Sluga Božji potanko iznosi pojedinosti te posvete i razloge zbog kojih je tu posvetu učinio. Označuje datum (16. 10. 1926) i dan u tjednu (subota), opet dan posvećen Mariji, i razlog zašto to čini: "Za duhovni napredak povjerene mi braće klerika". Ta posveta i njezina formulacija, koliko god su osobni izrazi o. Antića, izgleda da je u suprotnosti sa sadržajem samoga čina posvete sv. Ljudevita u kojoj se govori o posveti Kristu preko Marijinih ruku. Ipak se u biti dvije formulacije jedna drugoj ne protive. To možemo vidjeti iz polazišta o. Antića i kasnijega njegova života i usmjerenja Fra­njevačke škole u kojoj je Krist centar i tom centru dolazimo preko Marije. On je u Kristu gledao uzor posvete Mariji i zato je želio biti što savršeniji da se preko Marije sjedini s Isusom, izvorom posvete.

Dragocjeni su nam podaci odluka nekoliko njegovih duhovnih vježba koje nam je ostavio zapisane. Navedimo ovdje neke: 1923. među ostalim odlukama kaže: "Tebi je živjeti u Bogu s Isusom i Marijom." 5 Kad je ušao u 33. godinu života 1926, odlučuje i ovo: "U Mariji k Isusu." 6

Slijedeće 1927. god. odlučuje: "Vazda ću se uz pomoć i zaštitu nebeske Majke pred Gospodinom ponizivati na svakom mjestu, položaju i službi, u svako doba; učinio što dobro ili u čemu pogriješio..." i nadodaje: "s pomoću Bl. Majke bit ću zadovoljan u redu svetom sa onim što mi dadu i nigda neću tražiti ili željeti bolje. Fiat voluntas tua!" 7 Godine 1928. sam odlučuje kako će najboljim putem stići do Krista te odlučuje: "Tutto a Gesu per Mana!" 8

Poslije duhovnih vježba 1929. zapisao je: "Ujutro prva misao poslije Isusa na Presv. Trojstvo u Mariji, s Marijom po Mariji..." 9, "s pomoću Bl. i Neoskvrnjene Majke i sv. Odvjetnika osobito ljubiti svoj zavjet sv. čistoće i slijediti svoju nebesku Majku " 10, "nastojati oko pobožnosti Presv. Sakramentu, Muci Isusovoj i Neoskvrnjenom Začeću presv. Majke, da uščuvam vazda čisto srce i tijelo, pamet i dušu." 11

 Tada je zapisao da će se čuvati "s pomoću BI. Majke" posebnog prijateljstva i da će se u napastima protiv sv. čistoće uteći "Presvetom Srcu Isusovu i Majci." 12

U svojoj 37. godini života (16. IV. 1930) Antić odlučuje: "S po­moću Božjom i zaštitom Neoskvrnjene Djevice čuvat ću se i paziti da nigda ne prelazim u ovom granice, pravila, redovničko-svećeničke ozbiljnosti, dostojanstva i svetosti", i nadodao: "Sklo­nost svoje blage i nježne naravi ispravljat ću i krotiti uz milost Božju i Majke..." 13 "pomoću Božjom i Marijinom nigda se neću tužiti na ikoga, niti na bolest, vrijeme" 14, iz čega se vidi da u pot­punosti prihvaća volju Božju.

Prije 1934. napisao je "Posebni savjeti i opomene za duhovni život" pod t. 8 piše: "Nemoj ništa raditi niti poduzimati bez Marije. Njoj se potpuno izruči. Ona neka ti bude Majka, a ti njezino dobro i poslušno dijete." Tim savjetima pridodao je i Posvetnu molitvu sv. Ljudevita Grigniona de Montforta koju preporučuje da često oba­vi.15

Iz toga vidimo da je Antić "živio uskim sjedinjenjem duše s BI. Djevicom ili životom Marijinim" prema Grignionovu načelu: Sve u Mariji, s Marijom, za Mariju i po Mariji od jutra do večernjeg prikazanja cijeloga dana Presvetome Trojstvu po Mariji.16

To su njegova duhovna raspoloženja i iskustva. Tu nalazimo i njegov svečani čin posvete Isusu po Mariji kao i odluke koje iz toga proizlaze: sam će biti prinositelj života i rada za savršeni napredak povjerene mi braće", a već prije 16. IV. 1926. odlučuje: "U Mariji k Isusu." To je dan kad se u Franjevačkom redu obavljala obnova zavjeta na uspomenu kad je papa Honorije III. g. 1209. primio zavjete sv. Franje i njegove braće i odobrio njegov način življenja. 17 Te će odluke ponoviti i 8. veljače 1928: "Tutto a Gesu per Ma­ria. " 17

Antićevu posvetu iz 1926. o. Ladislav Marković naziva biserom "duhovne zrelosti tada još mladog Antic'a" i činom "istančanih du­hovnih osjećaja, osjećaja osobne odgovornosti i buduće odgovor­nosti njegovih klerika kada budu 'upravljali i služili dušama'! Koliko pouzdanja u Boga Trojedinoga! Koliko nježnosti prema Bl. Djevici Majci, svecima, sv. Franji." 18

3. Trajno darivanje Mariji

Potpuna i sinovska posveta Mariji obogaćivala je Antićev du­hovni život i njega razvijala. On se nije zadovoljavao samim činom posvete nego mu je on poslužio da tu posvetu učvrsti i još više usavrši. To je činio čitavim nizom djela odricanja i žrtava koje je prinosio a sačuvala su se u njegovim Osobnim zapisima u kojima propisuje kako se treba vladati: "1.t. Prva misao u jutro: poniziti se pred Gospodinom Bogom, poslije čina poklona s Marijom i po Mariji. 2.t. Prikazati se nebeskoj Majci kao najnevredniji i najprezreniji i najdostojniji svakog prezira njezin jadni sluga koji mora više, radije, pripravnije 'summa diligentia', umirati, ne biti, poništiti se pred svakim, negoli biti, Quotidie mori." 20

U samoj posveti života sadržana je odlučna volja za njegovom obnovom. "O vječni Bože, Oče, Sine i Duše Sveti, dostoj se primiti u Presv. Srcu Neoskvrnjene Bl. Majke sav moj nevrijedni život, sv. Misu, sv. Oficije, sv. molitve, vršenje dužnosti, dobra djela, trplje­nje, odricanje, kušnje i sve poteškoće - sve to sjedinjujući s presve­tim životom Blažene Majke Kraljice svih svetih, sjedinjen s Presve­tim Srcem Isusovim, Njegovim Upućenjem, Križem i svetim živo­tom. Neka bude za savršeni napredak povjerene mi braće. Sve ti ovo obećajem, milosrdni Bože, kao žrtvu Tvojoj milosrdnoj ljubavi, da im dadeš, Oče nebeski, svoju svetu mudrost, i sedmerostruke darove svoje, da budu puni ljubavi Očeve, mudrosti Sina, dobrote Duha Svetoga! Neka budu redovnici po primjeru sv. o. Frane, apostoli sv. Crkve po primjeru Petra i Pavla. Vjerna djeca Marijina po primjeru sv. Ivana. " 21

On tim činom ispituje svoje obveze i namjere što će činiti i kako će postupati s povjerenim klericima koje on treba sada preuzeti na se i spremati ih za redovnički i svećenički život. Zato kaže: "Bože moj, ljubavi, dobroto i milosrđe, vas se tebi žrtvujem i predajem za njih savršenom ljubavlju Božanskog Učitelja na Križu i Presvete moje Majke ispod Križa." 22

Za vrijeme duhovnih vježba 1927. među ostalim odlukama kaže da će se uz pomoć Božju i Marijinu ponizivati na svakom mjestu i s pomoću Marije biti zadovoljan što mu se dade.23

Godine 1928. odlučuje prikazivati sve Isusu po Mariji,24 a 1929. odlučuje da će prva njegova misao poslije Isusa biti Presveto Troj­stvo i da će sve činiti u Mariji, s Marijom, po Mariji u poniznosti i da mu to prijeđe u običaj.25

U svojim odlukama često je ponavljao kako će gajiti pobožnost prema Euharistiji, Muci Kristovoj, Bezgrešnom Začeću da sačuva čisto srce i tijelo, pamet i dušu. "S pomoću BI. Majke brižno ću svagdje čuvati, mrtviti nutarnja i vanjska osjetila, navlastito oči i jezik." 26

Sjećanje na taj posebni prinos Mariji pratio gaje cijelog života. Pod kraj života preveo je život sv. Karla Secijskog od Severina Gonja i u Posveti prijevoda kaže kako to djelce posvećuje "dragoj majci redovničkoj Provinciji Presvetog Otkupitelja u znak moje zahvalnosti i ljubavi", a prije spominje posvetu od 16. X. 1926. kada je preko ruku Bl. Djevice Marije prikazao cijeli svoj život za povjerene mu klerike te prinos života koji je prikazao Presvetom Trojstvu kao žrtvu za Provinciju 21. IV. 1935.27

Čin posvete Sluge Božjega nije izražen jednim jedinim pojedi­načnim činom. On je tu posvetu obnavljao od vremena na vrijeme. To je bila odluka na pobožno i odlučno odreknuće od svojih prohtjeva i samoga sebe da se na najbolji način posveti po Mariji i da se u njemu ostvari ona promjena koju je Krist želio u evanđelju (usp. Lk 13,3; 15,7). To predanje i posveta imali su bitno značenje u duhovnom životu o. Antića i u njegovu usponu prema svetosti.

4. Antić i Grignionova Prava pobožnost

Grignionova pobožnost je mnogo utjecala na formiranje Antićeve marijanske pobožnosti. Ta je pobožnost kristocentrična a sastoji se u tom "da se potpuno predamo Presvetoj Djevici, da tako budemo po njoj potpuno Isusovi"28, "u svojstvu roba i preko nje Isusu, pa zatim sve raditi s Marijom, u Mariji, po Mariji i za Mariju."29

U savršenoj posveti neograničeno se predajemo presvetoj Djevi­ci u vlasništvo sa svim tjelesnim i duhovnim dobrima. U jednu riječ, njoj predajemo sva dobra u redu naravi i milosti bez ikakva ograničenja i u vječnosti ih stavljamo na raspolaganje presvetoj Djevici. Grignion tu pobožnost naziva sužanjstvo, a to je "potpuno posvećenje sama sebe presvetoj Djevici... ta posveta je savršena obnova zavjeta i obećanja učinjenih na krštenju." 30Za tu je pobožnost rečeno: "Najsavršeniji dar i najpotpunija žrtva koju može učiniti jedna pobožna duša jest posvetiti se Bogu, Isusu, Mariji i cijeloj njihovoj svetoj obitelji. I to stalno u sadašnjoj ovis­nosti, srdačnom sinovstvu, ljubaznom služenju i vječnom podložništvu."31 Dakle, duh te posvete Mariji jest živjeti marijan­skim životom u potpunoj ovisnosti o Mariji, nju ljubiti svim srcem i sve djelovati po Mariji, s Marijom, u Mariji i za Mariju.

To Antić sam čini i traži od svojih duhovnih prijatelja da tako čine. Zato najprije pita: "Da li ste pročitali 'Pravu pobožnost pre­ma Bl. Dj. Mariji?'", i nastavlja kako treba postupati u životu i sve raditi "S Marijom, u Mariji, za Mariju, po Mariji." 32

To je načelo uvijek prisutno u Antićevoj duhovnoj praksi. Tim je zahvaćen najuzvišeniji marijanski život koji se sastoji u tom da Isusu idemo samo po Mariji, po njezinu zagovoru i njezinoj moći. Njegovi su česti izrazi: "Uvijek k Mariji"33, "Uvijek Marijin" 34 , "S Marijom sve radi i usavršuj se u duhu svetog posluha." 35

Prava pobožnost Blaženoj Djevici Mariji preporučuje uzdahe jer u sebi sažimlju usmenu i mislenu molitvu, moljenje Zdravomarije, krunicu, malu krunicu, Veliča. Te sadržaje nalazimo u Antićevim preporukama mnogim dušama. On preporučuje česte uzdahe36 posebno "Slatko Srce Marijino, budi moje spasenje."37 "Svaki sat po mogućnosti izmolite jednu Zdravo Mariju."38 "Ti u svetoj gor­ljivosti pjevaš s nebeskom Majkom 'Magnificat' i 'Fecit mihi mag­na qui potens est's druge strane treba da se poniziš i priznaš svoje nevrijednosti i pogreške." 39

II. ANTIĆ MARIJIN APOSTOL

1. Marijin apostol

Antić je tihi, ali ustrajni Marijin apostol svoga doba. Iz promatranja otajstava Marijina života dobivao je snagu za vlastitu svetost. Ono što je sam doživljavao u duhovnoj blizini s Marijom, htio je prenijeti i na druge na razne načine tihog, nečujnog apostolata najprije u svojoj redovničkoj zajednici posebno među bogoslovi­ma koje je odgajao. Potom je propovijedao svake subote pobožnim dušama u crkvi Majke Božje Lurdske u Zagrebu. On je spremao te propovijedi - razmatranja. Molio je i druge da spreme koje zgodno razmatranje za takve prigode ili da ga prevedu iz najnovijih knjiga koje je tražio od dobročinitelja.40

Razlog za to je bio što je vodio računa o stanju svoga naroda i duša koje je vodio u ratno i poratno vrijeme. U teškim časovima vlastite povijesti, Marija je bila garancija da ustrajemo. Zato piše:

"Nikada ne smijemo klonuti duhom, prepustiti se, postati malodušni. Živom vjerom, pouzdanjem, podlaganjem svetoj volji Božjoj i očekujući milosrđe, pomoć i duhovnu obnovu, neustrašivo i vjerno stupajte naprijed za Isusom, noseći svoj križ, noseći kušnje, nevolje, grijehe Braće i Provincije, oslonjeni na Božansko Srce, na Bezgrešno Srce Marijino, na zaštitu sv. Josipa, sv. o. Frane, na žrtvu Braće na molitve dobrih duša koje mole i žrtvuju se za Provin­ciju. " 41

2. Vođa učiteljica

Antić je u svom apostolatu dosta vremena posvetio duhovnom vodstvu skupine učiteljica i davao im marijanski pečat života i pobožnosti. Sastajao se s njima, vodio ih, održavao im duhovne vježbe, pisao im skupno i pojedinačno. "Šaljem Vam na razmatranje za svetkovinu Neoskvrnjene Majke. Njoj Vas i sve Vaše preporuča i blagoslivlje fra Ante."42 Slao im je građu (kateheze) za kršćansku pouku o Gospi.43 Odgojni rad učiteljica ima marijansku odliku služenja i formiranja dječjih duša i njemu je pridavao veliku važnost da budu te odgojiteljice što bolje kršćanski formirane da mogu druge kršćanski formirati. Marija im je u tom divni uzor u svakom pogledu.

Preporučivao im je dnevne molitve, razmatranja u čast Marijinu. Posebno je preporučivao Posvetu Mariji. Jednoj učiteljici piše: "Ja bih želio da se sva posvetite milosrdnoj Ljubavi Božjoj preko ruku nebeske Majke i da živite pravim nutarnjim duhovnim životom." 44

3. Pismena ostavština

Sluga Božji o. Antić nije poznat kao pisac teoloških i drugih djela, ali nam je ostavio iza sebe mnogo duhovnih pisama, osobnih zapisa i prijevoda o Mariji a nalaze se u arhivu Vicepostulature u Zagrebu.45

Možemo reći da je Antić bio apostol pisama i da je želio preko njih drugima pomoći da upoznaju volju Božju u praktičnom životu. Njegova su pisma usko povezana s duhovnim vodstvom duša. Crkvene svetkovine i osobne prigode pojedinaca potiču ga na upo­zorenje kako se treba vladati i što činiti u tim prigodama. Ta su pisma pobudnog i poučnog značenja, a kad govori o Mariji, nju stavlja za uzor.46

Na simpozij o Sluzi Božjemu stigli su sjemeništarci iz Franjevačke klasične gimnazije u Sinju, gdje je o. Antić započeo veliki i najuzvišeniji put svome životu i apostolatu.

4. Apostol Marijina štovanja

Oznaka Antićeve marijanske pobožnosti jest njegova osobna ljubav i pobožnost prema Mariji iz čega je proizlazio njegov žar da taj način Marijina štovanja širi i među drugima. Ovdje ćemo spomenuti neke sadržaje toga štovanja.

1) Krunica

Za Antića je krunica jedna od osnovnih molitava kršćanina. Ona ne daje polovične plodove. Tko moli krunicu, ne može ostati indife­rentan ako je moli vjerom i pouzdanjem. Put da dođete do prave marijanske pobožnosti uključuje svakako pokoru i ispaštanje protiv svih oblika slabosti a posebno protiv oholosti. Zato je uvijek naglašavao nasljedovanje Marijinih kreposti koje nam pokazuju put kojim ćemo koračati Kristu.

Kroz cijelo vrijeme Antićeva redovničkog života, franjevačke su Konstitucije propisivale nošenje franjevačke krunice o pojasu i dnevno moljenje krunice od sedam radosnih Marijinih otajstava ili franjevačku krunicu. 47 To je on vjerno vršio te kaže: "O, ja sam tako sretan, kada preko dana imam vremena, da se mogu povući i reći Gospinu krunicu." 48 Preporučivao je dnevno moljenje krunice pojedincima 49 i zajednicama, posebno redovničkim da "počaste nebesku Majku sa tri krunice." ,50

Molio je i za druge kao što je i drugima preporučivao da mole za nj. Na taj je način želio stvoriti čvrsti molitveni savez među dušama. "Svaki dan... izmolite sv. ružarije... Ako možete Vi s Vaše strane izvolite svaki dan prikazati jedan dio sv. ružarija za duše u čistilištu i na moju nakanu." 51"Ustrajte u onoj vježbi, da je svaki dan častite sv. Krunicom." 52

U širenju krunice nije se ograničio na neke osobe ili mjesta nego je to širio kamo je god mogao. Moljenje sv. krunice širio je među svećenicima, časnim sestrama, očevima obitelji, učiteljicama ili običnim vjernicima. Tako je pisao: "Što više se sjedinite s Marijom i pozdravite je, koliko je moguće s tri krunice... s Marijom misleći na sveto otajstvo utjelovljenja." 53 Od druge osobe traži odluku: "Svaki ću dan častiti Bl. Djevicu Mariju sa sv. krunicom i sve ću raditi s Njome." 54 A drugoj piše: "Ljubite Mariju! Širite molitvu cijeloga svetoga ružarija. Kroz svibanj vršite propagandu da se moli cijela sveta krunica (tri dijela) na nakanu, za pobjedu Bezgrešnog Srca Marijina u svijetu." 55 Posebno je u Makarskoj okupljao skupinu djevojaka i mladih žena, učio ih moliti posebno krunicu. Kata Beroš kaže: "Molili smo krunicu kad smo išli u Makarsku i kad smo se vraćale kući. Usadio je u nas duh molitve. Još se taj fra Antin duh molitve osjeća u Bratušu."56

Krunica je sačinjavala bit kršćanskog života. Uvodila je u razmatranje povijesti spasenja, nasljedovanje Marije, pružala prak­tične upute za duhovni život i poticala na velikodušnost i spremnost na žrtve. U jednu riječ, krunica je bila škola svetosti. Sam je preveo razmatranja o otajstvima krunice i šalje ih na popravak o. Petrovu.57

2) Štovanje Bezgrešnog i prečistog Srca Marijina

a) Antić je bio svjestan franjevačke baštine i ljubavi prema Bezgrešnom Začeću.58 Ušao je u sjemenište 1905. kad se slavila 50. obljetnica proglašenja dogme Bezgrešnog Marijina Začeća i u tom se ozračju poslije razvijao. Sirio je štovanje prema Bezgrešnoj. To su propisivale i Konstitucije našega Reda da se na poseban svečan način slavi blagdan Bezgrešne. Posebno je preporučivao pobožnost Bezgrešnom Začeću s devetnicom59 ili rekolekcijom.60

Pobožnost prema Bezgrešnoj posebno je preporučivao za oču­vanje kreposti i zavjeta čistoće: "Nebeska Majka, čije Bezgrešno Začeće sutra slavimo najljepši nam je primjer čistoće, kojom mora sjati naša duša i za kojom moramo čeznuti i težiti svim našim snagama i silama." 61

Drugoj duši piše: "Predajem Te Božanskom Srcu i nebeskoj Majci. Prigodom Neoskvrnjenog Začeća obnovi se u pobožnosti ljubavi i sv. čistoći. Predaj Joj svoje sv. zavjete i sva obećanja“.62 Duboko je ljubio Bezgrešno Srce Marijino. Bio je ispovjednik i propovjednik Marijina Bezgrešnog Srca, čiji je kipić uvijek držao na svom radnom stolu.63

b) Kao što Montfort preporučuje pobožnost Kraljici Srdaca i pobožnost prema Bezgrešnom Srcu Marijinu, jer je ona kruna pobožnosti prema Mariji, to živo preporučuje i Antić: "Preporučam Vas Božanskom Srcu, Bezgrešnom Srcu Marijinu" 64, te potiče da ga ljube i da mu se posvete.65 U mnogim pismima je spajao ljubav prema Božanskom Srcu Isusovu s ljubavlju prema Srcu Marijinu.66

Poticao je o. Petrova (+1960) da pokrenu "Glasnik Srca Mariji­na", kad je definitorij Provincije 1934. mislio ujediniti "Glasnik Gospe Sinjske" i "Glasnik Gospe od Zdravlja." 67 U vrijeme II. svjetskog rata o. Grabić, provincijal, preporučio je posvetu Prečis-tom Srcu Marijinu, što je o. Antiću posebno bilo drago.68

3) Širenje prave pobožnosti

Antić se nije zadovoljavao što se osobno posvetio Mariji. Bila mu je žarka želja da to učine mnoge duše i da se preko Marije predaju Isusu. On piše jednoj duši: "Naprijed s Marijom slijedeći i prateći Isusa sve do Kalvarije, sve do smrti, smrti na križu... sav se posvetite preko ruku nebeske Majke Božanskom Zaručniku."69

Prava pobožnost sv. Ljudevita Grigniona de Montforta bila mu je polazna točka marijanskog usmjerenja. Želio je taj isti put usaditi svojoj duhovnoj djeci da se predaju Isusu preko Marije. "Neka Isus i Marija uvijek budu sve Vaše blago i jedino Vaše dobro! Samo za njih živite, osjećajte, radite... Obnovite... sveti zavjet i sebe prikažite po rukama Bezgrešne Majke potpuno Veličanstvu milosrdne Ljuba­vi. " 70 To je smatrao najboljim putem obnove i duhovnog preporo­da. To pokazuju njegova pisma i poticaji: "Kao pripravu za vaš sveti dan Bezgrešnog Začeća nebeske Majke... obavite posvetu Bezgrešnoj Majci." 71Da proširi Pravu pobožnost, on traži i Grignionove knjige: "Molim Vas, ako možete meni poslati 12 komada 'Prava pobožnost'. Razdijelio bih ih dobrim dušama da se mole za Provinciju. "72

Možemo se pitati kako je Antić shvaćao posvetu Mariji u odno­su prema redovničkim zavjetima koji su potpuno prihvaćanje učina­ka krštenja i podlaganje Bogu. Nemamo direktnog odgovora na to pitanje. Ipak iz njegovih pisama vidimo da je zavjetovanje smatrao punim podlaganjem Bogu. Podlaganje Mariji imalo je dvostruko značenje. S jedne strane ono je trebalo sačinjavati trajni poticaj da ispuni prinos samih sebe Bogu po njezinu uzoru a s druge strane da sakupi sve svoje i fizičke i psihičke sile i potpuno ih prinese Gospo­dinu.

On je bio svjestan da je taj prinos - posveta u praktičnom životu često nesavršen, pa je upravo htio da se podloži Mariji da bude svjestan toga čina, da se preko Marije očisti i stigne Bogu što čistiji. Ta i takva posveta Mariji jest zahtjevna, nije samo nasljedovanje njezina života, nego je zahtjev za oblikovanjem u sebi Marijina duha. Zato je nastojao širiti broj Marijinih apostola koji su spremni raditi za širenje kraljevstva Božjega. U tom smislu piše: "Koliko samo možete, budite apostol Bezgrešnog Srca Marijina, i budite pravi apostol u njezinoj svetoj službi." 73

Da ne bi obeshrabrio svoje slušatelje tako velikim idealom potiče ih i uvjerava da grijeh ne smije biti zapreka ili nesposobnost da sebe prinesemo Mariji, jer se možemo obratiti i postati sveti. Potrebna je volja da želimo služiti Bogu po Mariji.

Antić je često molio a mogli bismo reći i svakodnevno Molitvu pred slikom Majke Božje od sv. Alfonsa Liguorija.74 Tako se podlagao Mariji i tim putem tražio kako će pokazati svoju ljubav prema Bogu prikazujući se Mariji. To je trebao biti put svih onih koji žele svoju obnovu i obnovu svijeta.

4) Štovanje ostalih Marijinih svetkovina

a) Antiću su dragi svi nazivi koji rese Mariju kao i svi Marijini blagdani jer on u njima gleda Marijinu prisutnost u spasenju ljudi, poticaj kako ćemo biti vjerni Bogu poput Marije. On ne razglaba teološku pozadinu pojedinih Marijinih naziva, nego ih usvaja, upu­ćuje na njih, živo proživljava otajstva Marijinih svetkovina.

Liturgijska godina s Marijinim blagdanima prigoda su mu da govori o Mariji, da oživi smisao i sadržaj svake Marijine svetko­vine, da ono što sam doživljava u tim prigodama i drugima pre­poruči.

Nova godina, kad se slavila svetkovina Svete Bogorodice, pri­goda mu je da potakne posvetu Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrešnom Srcu Marijinu.75 Za svetkovinu Gospe Lurdske pre­poručuje nasljedovanje Marijinih kreposti i obavljanje devetnice Njoj u čast.76 O. P. Čapkunu piše u prigodi njegova odlaska u mari­jansko svetište Lurd: "Pođeš li u Francusku, molim Te, pohodi Lurd. Tu se vas posveti Mariji i moli je da Ona bude Tvoja jedina ljubav."77

Za Blagovijest preporučuje pripravu i posvetu Prečistom Srcu Marijinu.78 Preporučuje poruke Gospe Fatimske,79 a ocu Petrovu čestita stoje napisao lijepu knjigu o Fatimi "Čudo XX. vijeka".80

Za svetkovinu Gospe Karmelske potiče obnovu dobrih odluka,81 a želi da svetkovina Marijina Uznesenja na nebo" digne iz Tvog srca svaku drugu ljubav, a usadi svoju ljubav i poniznost, dar sv. molitve i trpljenja".82 Za tu svetkovinu treba se dostojno pripraviti sabranošću, pokorom, molitvom i adoracijom.83

Blagdan Gospe Žalosne slavio se u Antičevo vrijeme i u koriz­mi, petak pred Cvjetnicu, i 15. rujna. To mu je prigoda da potakne na razmatranje Muke Kristove: "Nastojte svaki dan proživljavati muku Isusovu u svojoj duši i boli žalosne Majke".84 Ili: "U sv. korizmi pomislite češće na boli, muku Isusovu i žalosti nebeske Majke. Duh. cvjetić za Mariju neka bude: sačuvati mir i strpljivost u životu."85 "Kroz korizmeno vrijeme nastoj biti više nutarnji. Češće imaj pred očima Propetoga i nebesku Majku. Bol za grijehe i poniznost neka Te prate. Više se vježbaj u nutarnjim činima samozataje i pokore." 86

Posebno preporučuje žalosnu Gospu za Majku: "Marija je Tvoja nebeska Majka. Na Te ima pravo kao na onoga komu Ju je Isus povjerio na Križu. Imaš je uzeti kao Majku, ljubiti je, starati se za Njezinu čast i da je svaki poštuje, ljubi i pobožno Joj služi... Izručam Te nebeskoj Majci Mariji. Ona neka Te uzme za svoga sina, jer je to volja Božja. Zamijeni joj Isusa u ljubavi, poslušnosti i ovisnosti."87

b) Antić nije mogao shvatiti duhovni život i duhovni rast bez Marije i Euharistije. Zato je često preporučivao: "Jedinstvo s Pres­vetom Euharistijom i Marijom neka Vas vodi vrhuncima savršenosti."88 "Ljubite Presveti Sakramenat i nebesku Majku." 89 Zato preporučuje: "Ljubav prema Presvetoj Euharistiji i muci Isu­sovoj i BI. Dj. Mariji" 90 iz koje će crpsti snagu i strpljivost, 91 i želi da je ta ljubav "vazda resi i odlikuje".92 To zna i više puta ponovitiistoj osobi.93 Jednu dušu pita: "Kakva je u Tebi ljubav prema Pres­vetoj Euharistiji i Bl. Dj. Mariji?"94

Rado boravi u Marijinim svetištima: Sinju, Mariji Bistrici, Brezju, a čezne da dođe na Visovac Gospi Visovačkoj.95 Tu se moli za povjerene duše ili preporučuje da se drugi za nj mole i za pov­jerene mu duše.96

5) Marijanska godina 1954. i 1958.

Jedna i druga marijanska godina prigoda su mu da na njih svrne pozornost. On je čestita i preporučuje: "Želim Vam u njoj veliku milost Božju, da se u Vama nastavlja život Marijin",97 te želi: "obilje ljubavi Isusove i Marijine" u toj godini.98

U sklopu marijanske godine on upućuje na sadržaje koji trebaju osmisliti marijansku godinu: "1. Svaki mjesec uzeti posebnu kre­post Bl. Djevice Marije. 2. Svaku subotu i svetkovinu Marijinu dobiti oproštenje. 3. Svaki mjesec častiti Bl. Dj. Mariju u posebnom Otajstvu. 4. Uzeti jednu pokorničku vježbu kao naknadu za uvrede Bezgrešnom Srcu Marijinu. Uzdah: Prečisto Srce Presvete Djevice Marije, isprosi mi od Isusa čistoću i poniznost."99 Ujedno pre­poručuje duhovnu obnovu i kaže da se ona sastoji u približenju: "Gospodinu po Mariji, po njezinim krepostima, njezinim nakana­ma" i obnovi duha svetoga zvanja.100 Želio je da se u 1954. godini izda zbirka marijanskih pjesama. 101

Kao što čestita i upozorava na 1954. marijansku godinu, to čini i za godinu 1958. ovim riječima: "Čestitam Ti Božić, Novu godinu, a posebno i najsvečanije sv. Marijansku godinu. Dar savršene ljubavi Božje, dar sv. molitve i herojske ustrpljivosti neka Ti nebeska Maj­ka udijeli." 102

On želi da tu godinu "posvetite Božanskom Srcu i Bezgrešnom Srcu Marijinu i sv. Josipu... Uz Isusa pokažite i posebnu, osobitu, djetinju ljubav k Mariji." 103 Drugoj duši piše: "U ovoj svetoj Mari­janskoj godini želim, da postaneš pravi apostol, vitez Marijin, glasnik Njezine slave i ljubavi! Neka Te prati Njezina pomoć i ljubav", 104  dok drugoj preporučuje da u Marijanskoj godini bude sveta. 105

6) Svibanj

Mjesec svibanj mu je prigoda da potakne širenje svete krunice 106 i da mjesec svibanj donese duhovnu korist: "Marijin mjesec nastojte koliko je moguće, što bolje i svetije provesti i duhovno se okoristiti i Mariji se približiti... Od Marije učite savršeno podla­ganje volji Božjoj, duh neprekidne molitve i savršenu službu Gospo­dinu. Kroz Marijin mjesec, neka u Vašoj cijenjenoj Zajednici vlada sveto takmičenje u vršenju redovničkih pravila, duhu pokore, a posebno u vršenju sestrinske ljubavi." 107

Jednoj duši piše: "Kroz ovaj Marijin mjesec živite s Marijom u duhu naknade i zadovoljštine za uvrede koje se nanose Njezinom Bezgrešnom Srcu. Tješite, ljubite, nasljedujte Bezgrešno Srce... Kakva je ljubav, nasljedovanje Bl. Dj. Marije?... Moramo se boriti da stečemo kreposti, koje vidimo na Božanskom Srcu i na Bezgrešnom Srcu Marijinu. Te kreposti želim i prosim od Božans­kog Srca, nebeske Majke..." 108

Za svibanj 1954. preporučuje: 1. Sve prikazivati dragom Bogu u zajednici s nebeskom Majkom. 2. One vježbe koje su Vam propisane kroz ovaj mjesec vršite s ljubavlju i s predanjem nebeske Majke u sv. volju Božju. 3. Svaki dan uzmite jedno otajstvo sv. krunice, razmatrajte ga i po njemu živite. Sjetite ga se ujutro, podne, uveče i kod pohoda Presvetom."109

Drugoj duši piše u mjesecu svibnju: "Već smo na polovici mjeseca naše bož. Majke. Cijela sv. Crkva slavi i časti, posebno ovaj mjesec, svoju Majku i meće pred oči svoje djece uzvišene kreposti Njezine. Ona hoće da nebeska Majka živi u srcima njezine djece, da im bude uzor, ogledalo života... Za Te je čast i velika radost kad vidiš da se časti i posebno slavi Tvoja neb. Kraljica. Na pomisao da se svako jutro i večer - cijeli dan kupe oko Marijina oltara vjernici, da joj iskažu najveće časti, poklonstvo i hvale - sve to mora Tvoje srce podizati, napunjati neizrecivim veseljem i ra­dosti." 110

Takvim i sličnim pobudnim riječima svraća pozornost na svi­banj ratne 1944. godine te ovako piše: "Kroz ovaj mjesec naše nebeske Kraljice nastojte svi raditi u duhu žrtve, naknade i zadovoljštine za uvrede Bezgrešnog Srca Marijina. Tješite, ljubite i nasljedujte ovo Preč. Srce. Sve radite u jedinstvu s Njime i sačuvaj­te sabranost duha i poniznost u svemu... Gospodin je uvrijeđen, Bezgrešno Srce je Marijino ožalošćeno, uvrijeđeno, treba mnogo naknade i zadovoljštine." 111 Kako se u mjesecu svibnju često svet­kuje svetkovina Duha Svetoga, zato on povezuje Mariju s Duhom Svetim i nju moli da "isprosi darove Duha Svetoga".112 Kroz isti mjesec preporučuje čašćenje Marije i nasljedovanje njezine čistoće i poniznosti.113 Osim toga, Antić je preporučivao obavljanje pobožnosti 15 subota u čast Marijinu i tražio je apostole za to širenje.114

III. ANTIĆEV POGLED NA MARIJU

Da bismo shvatili marijansku duhovnost o. Antića, veoma je važno da shvatimo da je on Marju duboko nosio u svom srcu. Za nj je Marija najsavršenije biće poslije Boga. Njezina unutarnja duhov­na ljepota, njezina dobrota, bogatstvo, milost, mnogi njezini darovi i božanski privilegiji ga opčaravaju, u njemu rađaju želju da ih ljudi upoznaju, podlože im se, stvore osjećaj svetoga straha, a u njemu samom pobuđuju osjećaj punog pouzdanja u svakidašnjem životu.

Antić je gledao Mariju u divnom savršenstvu svakodnevice. Že­lio je proniknuti u njezinu nutrinu i vidjeti u čemu je ona drukčija od drugih. Kod njega nalazimo čvrstu i odlučnu volju usmjerenosti prema Kristu, a s njim ga povezuje neraskidiva veza Majke sa Sinom. Istina da je Marija na najsavršeniji način u sebi proizvela savršenu sliku Kristovu, to je za njega najbolja sigurnost i poticaj da je slijedi u osobnom duhovnom životu. Krist je došao među ljude po Mariji. Čovjek dolazi Kristu, Bogu i čovjeku po njegovu svetom čovještvu. On ide od osjetnog prema duhovnom, od vidljivog prema nevidljivom. Na taj način tumačimo franjevačke pobožnosti prema Kristu Kralju, centru svemira i Bezgrešnom Začeću. Antić je hodio tim putem i pomagao da istim putem idu i njegova duhovna djeca. Tko je tražio njega, trebao je tražiti Krista, a Krista nalazimo s njegovom Majkom. Krist i Marija ne mogu stajati odvojeno. Tko želi njega, mora željeti i nju. Pače, ona je najkraći put da dođemo do Krista.

Antićeva je marijanska pobožnost kristocentrična. Iako je usko i trajno povezan s Marijom, on preko nje ide k središtu, Kristu, u kojem se kao kršćanin i svećenik ostvaruje. Ta je pobožnost zahtjevna, usmjerena je na život po vjeri, ne zadovoljava se pobožnim željama i čuvstvima nego zahtijeva potpuno gospodstvo i kontrolu nad samim sobom. Iz toga proizlazi da je Antićev odnos prema Mariji sastavni dio njegove duhovnosti, sredstvo za očuvanje i produbljenje kršćanskih kreposti, pomoć pravoj pobožnosti i radu.

Među ostalim preporukama upućivao je na ono što Pavao kaže: "Bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite, sve činite na slavu Božju!" (1 Kor 10,31; usp. Kol 3,17), i kaže: "Sve radite zajedno s Marijom, Njezinim nakanama, krepostima, raspoloženji­ma"115 "sve radite u Mariji, s Marijom, za Mariju i po Mariji."116

Marijanska pobožnost sluge Božjega o. Antića izražava se na razne načine i u raznim oblicima koji su vlastiti njegovu vremenu.

Častio je Mariju u svim onim oblicima koji su vlastiti franjevačkoj pobožnosti, a to je pobožnost prema Bezgrešnoj i Žalosnoj Gospi kao i one pobožnosti sveopće Crkve među kojima se na poseban način ističe štovanje Bezgrešnog Srca Marijina. K tomu treba pri­dodati mjesec svibanj i dvije marijanske godine 1954. i 1958. u kojima je gledao oživljavanje duha vjernosti Bogu preko Marije te obnovu kako osobnog tako i zajedničkog života.

Zato bismo mogli reći kod njega nalazimo cjelokupno štovanje Marije. Njegova je pobožnost u sebi uključivala mnoge čine odanosti i praktičnih molitvenih vježba.

Što je značila Marija u Antićevu životu, možemo sažeti iz pera jednoga njegovog direktnog svjedoka, o. Nikole Gabrića: "Ljubav k Mariji zauzimala je posebno mjesto u njegovu srcu. Marija ga je svega osvojila i očarala, on se nije mogao oteti čaru njezine ljepote; nije mogao a da joj se ne divi, da na nju ne misli, a da o njoj ne govori"117, a drugi da se "istakao kao vjeran štovatelj... i širitelj pobožnosti prema njoj." 118

Antić je s Marijom povezivao cijeli svoj život, sav svoj apostol­ski rad u vođenju duša.

Zaključak

Čežnje koje je o. Antić gajio u svom srcu želio je prenijeti na druge i vidjeti kako se pobožnost prema Mariji sve više širi. U svjetlu vjere rješavao je pitanja duhovnog vodstva svojih pokorni­ka. U Mariji je vidio bliskost, prijateljstvo i sućut s raspetim Isusom i njegovim patnjama. To preporučuje i drugima ovako ili ovomu slično: "Biti prava sestra Marijina. Posebno nasljedovati Mariju: biti ponizna službenica Gospodnja poput Marije i biti s Marijom ispod križa ustrajna u trpljenju i svladavanju same sebe." 119

Marija nam je najbolji primjer kako ćemo se trajno i iskreno obraćati Kristu, biti ponizna i poslušna službenica Gospodnja koja u svemu vrši volju Božju: "Misao da trpite sa Isusom, sa Marijom, sa svetom Crkvom neka Vas jača u vjeri i pouzdanju da će Gospodin sve primiti za Vaše spasenje i posvećenje. Molio sam za Vas i molim se." 120

Možemo se pitati je li originalan i u čemu se o. Antić ističe u štovanju Marije? On se u potpunosti uklapa u tokove molitvenog života svoga vremena i načina štovanja Majke Božje, ali s jednim ciljem da čini i radi sve ono što Crkva kaže i propisuje.

Radosni smo što smo imali pred sobom tako vrijednog muža i pobožna i predana redovnika-svećenika koji je bio vjeran Bogu i svoj život vodio i usmjeravao njemu po Mariji. Marijanska je pobožnost u njegovu životu zauzimala istaknuto mjesto, mogli bis­mo reći, jedinstveno.

  1. Dr. DAMIĆ, Naš dobri fra Ante, 8.
  2. Usp. izjavu o. Jeronima Šetke, u J. ŠIMUINOV, Suvremena služba vječnosti. Život i rad o. fra Ante Antića, II. izdanje, Zagreb 1984, 117-118. Tražio je iz Rima 2-3 kom. Le glorie di Maria na talijanskom usp. AP, 10/25 i dobio 3 kom. na čemu zahvaljuje. Usp. Pisma svećeniku IV. str. 24.
  3. Često je upotrebljavao još: "Sa Isusom i Marijom blagoslivlje Te Tvoj Magistar", Pisma svećeniku I, 30/1; 30/2; 30/3... Pisma svećeniku II, 21/1; 21/4; 21/5... i gotovo sva pisma 21 tako završavaju. 
  4.  AS, (17. XII. 1923). 
  5.  AS, Isto.
  6. AS, Isto. - "Sve Isusu po Mariji".
  7. AS, Isto.
  8. AS, Isto. - "Sve Isusu po Mariji".
  9. AS, Isto.
  10.  AS, Isto.
  11.  AS, Isto.
  12. AS, Isto.
  13. AS, Isto.
  14. AS, Isto.
  15. Usp. Nekoliko naputaka i duhovnih savjeta pobožnoj duši koja želi biti žrtva ljubavi Isusove, usp. S. VUČEMILO, Sluga Božji o. Ante Antić i Marija, u Sveta Marija. Radovi simpozija o štovanju Blažene Djevice Marije u provinciji Presvetog Otkupitelja, Služba Božja. Makarska, 1990, 263.
  16. Usp. L. MARKOVIĆ Zaljubljenik sakramenta pomirenja, Zagreb, 1980, 63.
  17. Usp. Rituale Romano – seraphicum ordinis Fratrum Minorum, ed. tertia, Romae 1950, 306-307.
  18.  Osobni zapisi, 7.
  19. L. Marković, Prikazanje žrtve života o. Ante Antića, Dobri Otac Antić, 17/1987., 3,14.
  20.  AS, Isto.
  21.  AS, Isto.
  22. AS, Isto.
  23. AS, Isto.
  24. AS, Isto.
  25. Usp. Isto, 9.
  26. AS, Isto.
  27. Posveta prijevoda kratkom životu sv. Karla Secijskog, u Zagrebu, 7. I. 1965. (rukopis).
  28. Prava pobožnost prema Majci Božjoj,  Zagreb, 1944., br. 121.
  29. Isto.
  30. Isto, 120.
  31. Leon de St. Jean, kod V. HOPPENBROUWERS, Devotio mariana in ordine fratrum B.M.V. de morte Carmelo a medio saeculo XVI usque ad finem saeculi XIX, Instituto Carmelitano, Roma, 336.
  32. AP, III/5,25
  33.  AP, I/17,78.
  34. AP, I/17,95.
  35. AP, I/17,99.
  36. AP, III/25,6.
  37. AP, III/5,22; usp. AP, III/13,35.
  38. AP, II/5,29.
  39. AP, I/17,36.
  40. "Za ljubav Božju i Bl. Djevice Marije, Žalosne Majke, od ove priložene četvrte žalosti Bl. Dj. Marije molim Vas... napravite razmatranje od 3 stranice." AP, II/19,58.
  41. AP, I/49.
  42. Marija - ideal učiteljice na selu, ARV, Zagreb.
  43. Npr. Vjeroučiteljevo  razmišljanje o Mariji (kateheza) 11 str.; Marija - ideal učiteljice na selu, 1 str.; Marija i žena, 4 str.; Djeci za svibanj, 1 str. ARV.
  44. AP, III/13,42.
  45. Spomenimo barem  neke: Posveta Isusu i Mariji od sv. Alfonsa Liguorija, 116 str.; Marija Naša pomoćnica od Lipperta, 12 str.; Nauka Duns Scota o Bezgrešnom začeću Marijinu, 12 str.; Razni duhovni nagovori o Mariji, J. Lovrić, 43 str.; Draga Gospa u mojem životu, M.V. Bernadot OP, 132 str.; Prava pobožnost prema BDM, prema Bossuetu, 11 str.; Žalosti Marijine, P. Faber, 38 str. itd. ARV.
  46. O Antićevoj pismenoj ostavštini, usp. S. VUČEMILO, Pismena ostavština oca Antića, Zbornik, Zagreb, 1991,44-59.
  47. Usp. Constitutiones Generales Ordinis Minorum a capitulo generali anno 1889 celebrato. Ad Claras Aquas (Quarracchi) 1890, čl. 170 propisuju dnevnu molitvu franjevačke krunice. To isto ponavljaju Konstitucije iz 1953.
  48. Dr. DAMIĆ, Naš dobri fra Ante, 23.
  49. Usp. AP, I/14,5; AP, III/5,29.
  50. AP, II/11,17.
  51. AP, II/21,5.
  52. AP, III/6,3.
  53.  AP, II/21,5.
  54.  AP, III75,52; usp. AP, III/6,3.
  55. AP, I/18.
  56. M. JURIŠIĆ, O. Fra Ante Antić, sluga Bji u uspomenama iz Makarskog primorja, Zagreb, 1992,44.
  57. Usp. AP, I/34,109.
  58. S. ČOVO Franjevačka škola i dogma Marijina Bezgrešnog Začeća, u Sveta Marija..., 67-87.
  59.  AP, II/34,4. "Ovu devetnicu Bezgrešnom Začeću posvetite i za me. Neka Marija sa mnom radi po svom Bezgrešnom Srcu."
  60. AP,III/35,41.
  61. AP, III/35,54.
  62. AP, I/17,38.
  63. Usp. V. VRČIĆ, Naš Magistar, Vrgorac, 1977,92.
  64. AP, III/35,29.
  65. Usp. AP, II/3,3; AP, III/35,41.
  66. Usp. AP, I/17,13; AP, I/17,14; AP, I/17,28; AP, I/34,51; AP, I/34,67 itd. ili AP, III/3: "Predajte se sva Bož. Srcu preko Srca Marijina... Po poniznosti postat ćete slična Isusu i Mariji." J. Šetku (+1990)
  67. Usp. J. SOLDO, Marijin perivoj, u Sveta Marija... III; usp. J. BRKAN, Odredbe up­rave provincije Presvetog Otkupitelja u Hrvatskoj o štovanju Bogorodice, Sveta Mari­ja... 126-127.
  68. Usp. J. SOLDO, Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja u vrijeme života o. fra Ante Antića, Zbornik, Karizme, lik i djelo sluge Božjega o. Ante Antića, Zagreb, 1991,40.
  69.  AP, III/5,5
  70. AP, III/5,16.
  71. AP, III/35,41.
  72. AP, I/49,31.
  73. AP, I/27.
  74. U Antićevoj ostavštini ostali su požutjeli listovi istrgnuti iz molitvenika a sadrže molit­vu pred slikom Majke Božje od sv. Alfonsa Liguorija, koju je on često, ako ne svakod­nevno molio.
  75. Usp. AP, III/13; AP, I/17,39.
  76. Usp. AP, II/29,10; AP, III/21,2.
  77. AP, I/11,13; usp. AP, I/11,14.
  78. Usp. AP, III/13,32; AP, III/19,5.
  79. Usp. AP, II/11,15.
  80. "Sve je odlično i prvoklasno i prema sadašnjim potrebama. Neka Vam Bezgrešno Srce naplati i dade, da Ga još više proslavite i očitujete našemu narodu Njegovu divnu ljubav, dobrotu i milosrđe", AP, I/34,24.
  81. Usp. AP, II/30,20.
  82. AP, I/11,3.
  83. Usp. AP, I/11,3; AP II/1,4; AP, I/17,38.
  84. AP, III/13,32.
  85. AP, III/35,17, usp. AP, III/35,113... III/35,118.
  86. AP, I/11,12.
  87. AP, I/11,48.
  88. AP, II/32,1.
  89. AP, III/5,13; usp. AP, III/18,3.
  90. AP, III/5,46.
  91. Usp. AP, III/13,20.
  92. AP, I/17,86.
  93. Usp. AP, I/17,91; I/17,105.
  94. AP, I/11,33.
  95. Usp. V. VRČIĆ, Nav. dj., 141.
  96. Za Sinj usp. AP ,III/13,19, AP, I/35,48, AP, I/34,99; za Bistricu usp. AP, I/17,80; za Brezje usp. AP, II/24,9, AP, II/24,10, AP, I/34,62, AP, I/34,63.
  97. AP, II/24,50.
  98. AP, I/34,72.
  99. AP, II/24,51.
  100. AP, II/29,8.
  101. Usp. AP, I/34,76.
  102.  AP, I/21,45.
  103. AP, III/17,2.
  104.  AP, I/43,10.
  105. Usp. AP, III/17,3.
  106. Usp. AP, I/18,6.
  107. AP, II/11,10.
  108.  AP, III/32,3.
  109.  AP, II/24,64.
  110.  AP, I/17,40.
  111. AP, III/l3,26.
  112.  AP, III/13,29.
  113. Usp. AP, III/35,20; AP, III/13,29.
  114. Usp. AP, I/17,68; AP, I/17,74.
  115. AP, II/17,1.
  116. AP II/19,5
  117. N. GABRIĆ, Moj magister....
  118. S. VUČEMILO, Sluga Božji o. Ante Antić i Marija, u Sveta Marija. Radovi ..
  119. AP, II/16,3.
  120. AP, III/36.2.

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 151

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 77 

Broj posjetitelja

DanasDanas247
Ovaj mjesecOvaj mjesec15632
SveukupnoSveukupno1210548
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting