USHIT - KAD SRCE STANE

ili oda vječnoj Ljubavi

fra Vladimir Tadić

 

Uskoro, kad sine čas da srce stane,

kad umrlim prestane vrijeme

koje žeđaju tijelom,

u pustolovinama koje razdiru

s novim ruhom starih požuda

u iskvarenom svijetu:

po tlapnjama ravnodušja,

u vatrama koje spaljuju krila životu

s kolumbarima svih boja nemira,

što muče ognjenom tamom

korake sve smjele za istinom,

koja se čini da je istina

u čaši sjene opoja -

na dahu otrovne laske.

Uskoro, kad sine čas da srce stane,

jer kucaji mu ne počivaju kao u mrtvih

koji usnuše bez vjere i nade,

a željeli su da ih se probudi

al’ svjetla nemahu za uskrsnuće,

čijom krasotom sva srca cvatu

i sposobnost nose da budu sretna,

da budu vječna i da ljube

ljubavlju Vječnoga -

svojom najsretnijom srećom.

I dok nemamo moći da zaustavimo čas,

a vječnost počima kad srce stane

za prolaznost, za bune i nemire,

za pijanke ludih razgovora i medija

što glačaju snove gluhih praznina

u pohodu bučnih bulevera;

al i početak punog života srca

u slavi Eshatona,

gdje blaženici, poput zvijezda sjaje,

pretapajući se s nestvorenim Slapom ljubavi,

u sjaju svijesti i savjesti,

jer žudimo za Vječnim

i druge učimo ko sveci -

tajanstveni Antići Crkve;

koji su gorjeli i gasili se ljubavlju,

padali i ustajali s križima života,

veselili se i plakali molitvom srca,

govorili i šutjeli s nebom u duši

s ljubavlju euharistijskog Krista,

da ga slijede i nasljeđuju

da od stotine života izabiru jedini onaj koji je

vječna oda Ljubavi.

I kad sine čas da se srce rasplamsa

željom i srećom u utihi vječnosti,

pozovi me i zapovjedi da dođem u nebo,

da srastem u pjesmi Hosana u visini

s veličajem najviše Ljepote;

ja ne znam kako mi ono može stati

pred beskonačnom Srećom moje duše,

kojoj je blaženstvo Ljubavi

jedini Smisao ovdje na zemlji.

Uskoro, kad dođe čas

i kad ćete pričati pred zastorom smrti

o zastalom srcu,

koje mi nije oko u slupalom ogledalu

od tame praznina,

nit tijelo igrarija mojih čina

ko suha loza bez okusa grožđa i vina,

već metonaja susreta vrhunske radosti

sklopljenih ruku,

pred višnjim životom koji Bog dijeli.

Jest, zaustaviti se treba

al’ ne neminovnoj sudbini,

dok meditirati se mora

o prolazu svijeta na svijetu.

I nema smrti da srce dotakne,

ako ga bezvjerje tame i grijeha nije

u svijetu zgurilo-zaslijepilo

gordim mirazom oholih visina;

pa, evo, zastasmo na čas srcem tišine,

a umivani smo Izvorom vječnosti duše,

shvatimo kad stane srce pred smrti

neostvarenu tajnu otajstva

da želje su mu u Božjoj misli ljubavi - životu.

 

 

Zagreb-KBC “Rebro”

6. ožujka 2009.

 

U znak zahvalnosti liječnicima:

dr. Mladen Jukić,

dr. Boško Skorić,

dr. Ivan Škorak,

prim. dr. Davor Puljević,

proč. dr. Davor Miličić,

dr. Maja Strozzi

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 166

Pastoralne aktivnosti

pastoralnaktivn zupe2

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 25 

Broj posjetitelja

DanasDanas456
Ovaj mjesecOvaj mjesec13866
SveukupnoSveukupno1843674
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting