“OTAC ANTIĆ - TRAŽITELJ SJEDINJENJA S BOGOM I PRIPADNOSTI BOGU"

 

Iz propovijedi mons. Ivana Šaška na spomendanu 44. obljetnice svete smrti sluge Božjeg fra Ante Antića

 

Braćo i sestre, dopustimo da nas u ovo slavlje uvedu riječi sluge Božjega, oca Ante Antića, čijeg se prijelaska k nebeskom Ocu danas spominjemo po 44. put. On nam govori:

„Sada se nalazimo u sv. vremenu korizme. Volja je Božja posvećenje naše. Ovo je vrijeme najzgodnije, da se duhovno obnovimo i sa sebe stresemo svjetovnu površinu i duhovno se preporodimo. (...) Nemoj nikada odgađati za poslije svoj popravak. To je napast misliti na drugo vrijeme, a sadašnje propustiti. (...) Uđimo u se i dublje se saberimo, odstranivši iz duše sve suvišne misli, želje (osnove) i očistimo se od tjelesnih, zemaljskih, naravnih sklonosti. Neka u duši vlada i odlučuje zakon sv. ljubavi Božje. Promisli na milosti i nadahnuća Duha Svetoga i pogledaj kako si ih slijedio, ostvario i kako ih sada slušaš.“

Radosna srca zbog Božjeg milosrđa ispovjedimo svoje grijehe.

 

Zaručničko srce – plijen Ljubljenoga

Braćo i sestre, iako sam rođen nakon smrti oca Ante Antića, moj susret s Kristom u zapisima i spomenu života ovoga velikana duha susret je s Prisutnošću Boga u vjerniku, redovniku franjevcu, svećeniku i ponajprije duhovniku, u kojem se mogu razmatrati dvije okosnice, i kao molbu, i kao čežnju, i kao ostvarenost. Te su dvije okosnice: prihvaćanje Božje volje i sjedinjenost s Bogom ili – svedeno na jedno – sjedinjenost sa svetom voljom Božjom. U tome diptihu razumije se sav njegov život, sva njegova htijenja i prostor novoga svijeta.

U pismu svećeniku, odnosno svećenicima, 8. lipnja 1943. (Makarska, Pismo 1/17), prigodom proslave Pedesetnice, poziva na obnovu i sriče „ispit savjesti“ pitajući:

„Promisli da li si sav u rukama Duha Svetoga? Ravnaš li se po Njemu? Slijediš li Njegovo vodstvo, Njegovo prosvjetljenje? Možeš li reći da na svaku Njegovu milost odgovaraš spremno i vjerno? Da li Ti je prva i najveća briga Tvoj duhovni napredak, Tvoja sličnost sa Božanskim zaručnikom Tvoje duše? Da li si umro svemu što on neće od Tebe? Jesi li vjeran svojim obećanjima? Živiš li životom svete molitve, odricanja, sjedinjenja sa svetom voljom Božjom?... Posebno nastoj oko ujedinjenja svoje volje sa svetom voljom Božjom.“

Otac Ante živio je jednostavnost susreta s Kristom do mjere njezine izvanrednosti, do granice s koje se uranja u prostor mistike. Već iz 29. ožujka 1936. ostaje nam sačuvan trag njegova mističnog susreta s Bogom koji govori njemu posvećenim dušama. Navodim dio zapisa u kojem mu se obraća Krist:

„Kao raspeti Zaručnik slavim svadbu na križu. Pravo zaručničko srce plijen je Ljubljenoga; Ono je samo jedan kucaj, sa srcem zaručnikaa, Ljubi sve ono što On ljubi. Zako moraju moje izabrane zaručničke duše nestati u meni. Moraju se dati zarobiti i za Mene istrošiti. Kao i Mene mora i njih istrošiti goruća žeđa za proslavom Moga Oca i spasenjem duša.“

Često je ispisivao „Pravila“ i „Smjernice“ svoga života koja su započinjala i završavala riječima Deus meus et omnia! Bog moj i sve moje! Kao polazište uvijek se nalazila istina da ga je Gospodin ljubio. Svoju je najveću dužnost vidio u tome da Bogu vjerno služi i odgovori njegovoj volji, sav u poniznosti iz koje piše:

„Osjećam se tako malenim i bijednim, nevrijednim, a On hoće da sav budem njegovo dijete i savršeno, sveto dijete. U meni ima mnogo preka, protivnosti i naginjanja, odricanja od onoga što Bog od mene traži“ (Pravilo mome životu, 1932./1933.).

 

Sveci su prijetnja iluziji, površnosti...

Svaki čovjek koji u susretu, u radu, u molitvi ostavlja miris svetosti, razgrće i dokida iluziju, varku ljudske mudrosti. Zato o. Ante piše:

„Ne mogu nego se klanjati Njegovoj mudrosti, diviti se njegovoj očinskoj skrbi i naklonosti prema meni, veličati njegovu dobrotu i ustrpljivost sa mnom.“

On je osjetio napetost duha, zahvaćenost težnjom prema stvorenjima, rastrganost i udaljavanje od Božje ljubavi. U svemu tome ponavlja:

„Isus me mora imati svega i On to sam“ (Pravilo mome životu, 1932./1933.).

U susretu s Bogom čuo je riječi:

„Hoću da vazda budeš u mojoj prisutnosti uprtim nutarnjim pogledom na moju volju govoreći s Apostolom: Quid me, Domine, vis facere – Gospodine, što želiš da učinim?“ (Pravilo mome životu, 1932./1933.).

I kada savjetuje druge, a toliko je onih koje je kao svećenike i kao redovnice, kao roditelej i druge laike duhovno vodio, uvijek poticao da ne traže svoje, već Božje (usp. III/13; 14. srpnja 1947.). Tražiti znak u konačnici znači ne htjeti taj Božji pogled u sebi.

Braćo i sestre, otac Ante postao je i sam zakonom. To je snaga Božjega Duha. Onaj čovjek koji se pouzdaje u Boga i u svojoj sebičnosti ne traži znak, postaje znakom. Sveci su oduvijek prijetnja iluziji, površnosti, brzim prohtjevima koji se gube u nepravdama, a konačno u razočaranju.

 

Znak hrvatskoj crkvenoj zbilji

I otac Ante, premda to nije nikada ni izdaleka tražio, postao je znakom za nas, za vrijeme Crkve. Ostavio je trag Božje prisutnosti u raznim franjevačkim zajednicama, u odgoju mladih; u duhovnome vodstvu, koje je znalo kolika je vrijednost i snaga vjernika laika. Svojim osobnim življenjem otkrivao je vrelo na koje svaki vjernik može doći – molitvu.

Smjestio ju je u ljubav, govoreći:

„Iz ljubavi molite, jer ljubeći molimo i moleći ljubimo.“

Vjerujem da ste kao vjernici čuli ili u pogledima pročitali pitanje onih koji ne vjeruju: „Zbog i radi čega moliš? Zar ne vidiš da od toga nemaš nikakve koristi?“

No molitva nas ponajprije uči da budemo sve više posličeni Bogu – da naučimo ljubiti. Molitva je znak ustrajnosti u vjeri u kojoj nećemo nužno susretati ono što nam se sviđa, već ono što smo i dotada zvali svojim životom, ali preobraženo susretom s Bogom, s njegovim planom i Providnošću.

Bog odgovara na svoj, a ne na naš način, odnosno: „Bog ne ispunjava sve naše želje, već sva svoja obećanja“ (D. Bonhoffer). „Prečesto vjerujemo da Bog ne sluša naše molitve, a zapravo smo mi ti koji ne slušamo njegove odgovore“ (F. Mauriac).

Predragi, otac Ante se gorljivo trudio oko odgoja za molitvu, a i sam je znao gdje treba najviše nastojati – pronaći tišinu ili kako je govorio – nutarnji muk, silenzio interno.

Taj naš dragocjeni znak hrvatskoj crkvenoj zbilji, duhovnik i mistik, darivatelj prostora susreta s vjernošću, gorljivi tražitelj sjedinjenja s Bogom i predanosti Bogu, dopušta nam da vidimo više od Salomona i od Jone; da vidimo Kristov križ kao zbilju koja ne plaši i pred kojom svaka zemaljska iluzija ostaje kulisa koja ne uspijeva zapriječiti sjaja radosti. U svojoj jednostavnosti potiče nas na to da kao Crkva ne zaboravimo moliti za svećenike, redovnike i redovnice koji će biti duhovnici, nositelji Kristova znaka i poglavito uronjeni u molitvu koja je najizvrsniji lijek protiv unošenja tuge i obeshrabrenosti.

 

Vidljivije živjeti fra Antine molitve

Ohrabrujuća je njegova riječ:

„U Gospodinu vas molim, ne budite žalosni, zabrinuti unutra u duši, dok vani hoćete biti veseli i vedri. Nigda se nemojte otimati Gospodinu... Svaka vaša patnja, svaki križ, samo je veći, bliži korak k Bogu, ka Kristu – svetosti“ (Pisma redovnicima II/28).

Našoj hrvatskoj zbilji govori da ne iskušavamo Boga; da ne tražimo znak nad znakom Krista; da Kristove znakove našega vremena čitano u vedrini proslave križa, te da provjeravamo svakoga tko želi usaditi u nas i u tkivo našeg naroda bilo koju klicu zavaravanja, otpornu na potrebu za obraćenjem. Osjećamo da je bliz trenutak kada ćemo oca Antu zvati blaženim; molimo na tu nakanu, ali ne da bismo zaboravili, nego da bismo vidljivije živjeli njegove nakane, zbijene (1933. prigodom posvete klerika Srcu Isusovu) u riječi: „Instantia in agendo, patientia in sufferendo – brzina i gorljivost u djelovanju, strpljivost u trpljenju.“ Radosni, zajedno s ocem Antom molimo za taj dar u svijetu, ovdje gdje je više od Ninive, više od Salomona i od Jone.

Amen.

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 166

Pastoralne aktivnosti

pastoralnaktivn zupe2

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 88 

Broj posjetitelja

DanasDanas467
Ovaj mjesecOvaj mjesec13877
SveukupnoSveukupno1843685
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting