“OSJEĆAMO TRENUTAK KAD ĆEMO O. ANTU ZVATI BLAŽENIM”

 

Ovogodišnjim spomendanom na čast sluge Božjega o. fra Ante Antića, „Antićevo 2009.“, navršilo se četrdeset i četiri godine da je Sluga Božji poslije svoje smrti, 4. ožujka 1965., još uvijek kod svojih brojnih štovatelja prisutan, štovan, tražen i čašćen u našem Zagrebu i okolici, što je ustvari i stvarnost i činjenica sve jače i izrazitije Antićeve nazočnosti, pomoći i zagovora kod njegovih istinskih i mnogih štovatelja, koji se sve više i sa svih strana okupljaju oko njegova groba po uslišanim molitvama upućenim nebeskom Zagovorniku, a to je jak dokaz da smrt i vrijeme ne mogu niti izbrisati niti uništiti iz uspomena i života ljudi i naroda svetost i ljubav Božju kao i za spasenje ljudskih duša; a u tome se cijelim bićem i djelovanjem u prošlom 20. stoljeću istakao i odlikovao ponizni, kreposni i kontemplativni duhovni vođa, odgojitelj duhovnih zvanja i ispovjednik, dobri otac fra Ante Antić, pa i nije čudo da je zato njegov grob svakodnevno posjećen i postao sveto mjesto uslišanih molitava i bolnih vapaja – sveto mjesto nebeskog Zagovornika i magnet stotine i tisuće vjernika naše hrvatske, domovinske i iseljene Crkve, o čemu svjedoče brojna svjedočanstva koja stižu na Vicepostulaturu, a Crkva na Svetoj Kongregaciji za proglašenje svetih u Rimu upravo je pred dovršenjem Antićeve kauze i o čudu ozdravljenja, nakon što je dovršena „Positio super vita et virtutibus...“.

Stoga je ovogodišnje „Antićevo ’09.“ Proslavljeno od 1. do 4. ožujka (trodnevnicom i spomenom sv. smrti – rođendanom za nebo) s neočekivano velikim mnoštvom njegovih štovatelja kroz četiri dana, a stizali su neki iz južne Hrvatske i Bosne i Hercegovine, dok su kod svečanih euharistijskih slavlja propovjednici zdušno nastojali u prepunoj kripti i svetištu Majke Božje Lurdske iznijeti lik isluge Božjega u njegovoj stvarno i realno izrazitoj svetosti i evanđeoskoj djelatnosti u Božjem narodu kome je dobri otac Antić postao uvijek blizak, milosrdan, ponizan i ljubazan svetac – tješitelj u svim nevoljama života; tako su u vrijeme trodnevnice propovjednici osvjetljavali kreposni i sveti život Sluge Božjega: ispovjednik svetišta fra Josip Lucić zanosno je tumačio da je „sluga Božji o. Antić cijelim životom i velikom strpljivošću i nadasve franjevačkom dobrotom vodio brojne svoje gojence (klerike za svećenički i redovnički život kao najuspjeliji trener kroz zasjede Zloga na zemlji do najvećih pobjeda ljubavi i milosnog Božjeg života“, a urednik glasnika „Ljudima prijatelj“, fra Nikola Bašanec, OFM , da rasvijetli veliku karizmu sluge Božjega o. Antića u ovoj godini 800. obljetnice ustanove Franjevačkog reda, propovijedao je o velikoj zauzetosti karizmatskih ispovjednika o. Antića i sv. Leopolda Bogdana Mandića, koji su po sakramentu oproštenja grijeha bili u Crkvi 20. stoljeća vidljivi znakovi Božje blizine i milosrđa za bezbrojne njihove penitete – pokornike, dok je treću večer trodnevnice fra Zvjezdan Linić, voditelj duhovnog centra „Tabor“, o temi „Pokora sv. Franje i sluge Božjega o. Antića“ svakako velikom mnoštvu vjernika razvio najpotrebniju korizmenu misao o grijehu i oproštenju grijeha kod sakramenta sv. pomirenja (ispovijedi), gdje je istakao „da je dobri i vjerni sluga Božji o. fra Ante Antić, čiji se već svetački lik štuje i sjaji kao pokornički i ispovijedački, bio u Crkvi snažni posrednik Božje ljubavi kod oproštenja i odrješenja ljudskih grijeha, a sam ih je Božjim darovima i u čudesnom promicanju ljudske duše svetošću sakramenata i Božjom ljubavlju pomirivao s Bogom, kako bismo i mi svoje ispovijedi učinili stvarnim susretom s Gospodinom, i to u ljubavi, i da nam ta ljubav po jasnom primjeru o. Antića, apostola milosrđa; transformira naša srca, živote – obitelji“, odjekivao je snažno fra Zvjezdanov glas u svetištu Majke Božje Lurdske kod trodnevnice „Antićevu ‘09.“.

Ipak, samo spomendan sv. smrti Sluge Božjega ili Antićev rođendan za nebo bio je u neopisivom duhovnom bogoslužnom ozračju koje se s posebnom pobožnošću velikog mnoštva Antićevih štovatelja doživljava na „Antićevo“ i uz njegov grob (sarkofag) ili u njegovoj siromašnoj sobici do samostanske kapele Majke Božje Lurdske, a svečano euharistijsko slavlje je uz dvadesetak koncelebranata predvodio zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško, koji je i sam doživio u velikoj pobožnosti vjernika kod sv. mise i kod groba Sluge Božjega posebnu i neobičnu Antićevu duhovnost, pobožnost – nebesku stvarnost, kao neki nebeski zahvat i blizinu o. Antića s vjernim Božjim narodom, što je o. biskup dr. Šaško i želio naglasiti u riječima: „Otac Ante (Antić), premda to nikada nije niti izdaleka tražio, postao je znakom za nas, za vrijeme Crkve. Ostavio je znak Božje prisutnosti u raznim franjevačkim zajednicama, kod odgoja mladih, u duhovnom vodstvu duša koji je znao kolika je vrijednost i snaga vjernika laika, a dobri Antić im je svojim cijelim osobnim življenjem“ – tumačio je mons. Šaško – „otkrivao vrelo na koje svaki vjernik može doći - molitvu, a dobri fra Ante smjestio ju je svakom vjerniku u ljubav, govoreći: ‘Iz ljubavi molite, jer ljubeći molimo i moleći ljubimo!’, što ga je i potaklo da je u Pravilu mome životu Antić cijelim životom govorio i izvršavao: ‘Ne mogu nego se klanjati Njegovoj mudrosti, diviti se Njegovoj očinskoj skrbi o naklonosti prema meni, veličati Njegovu dobrotu i ustrpljivost sa mnom’, a te Antićeve riječi su možda i podigle glas o. biskupa: „Osjećamo da je blizu trenutak kada ćemo oca Antu zvati blaženim; molimo na tu nakanu, ali ne da bismo zaboravili, nego da bismo vidljivije živjeli njegove (Antićeve) nakane, zbijene (1933. prigodom posvete klerika Srcu Isusovu) u riječi: ‘Instantia in agendo, patientia in sufferendo – Brzina i gorljivost u djelovanju, strpljivost u trpljenju’. To je mons. Šaško kao Antićev poticaj za VADEMECUM svima koji se opredijele za Isusovu poruku spasenja, poželio i postavio u srce riječima: „Radosni, zajedno s ocem Antom (Antićem) molimo za taj dar u svijetu , ovdje (osjećajući duh pobožnosti Antićeve i kod groba) gdje je više od Ninive, od Salomona i Jone“.

Na kraju dodajmo da su svake večeri slavlja za „Antićevo ‘09.“ završavala pohodom na Antićev grob gdje su predvoditelji slavlja s cijelim Božjim narodom molili za proglašenje blaženim i svetim Sluge Božjega kao i za potrebe štovatelja, a posebno bolesnika, dok je fra Vladimir Tadić, vicepostulator kauze o. Antića svim djelatnicima, propovjednicima, pjevačkim zborovima, a posebno štovateljima o. Antića, kojih je iz godine u godinu sve veći i veći broj, svima iskreno zahvalio, ali i pozvao ih da nastave molitvama za beatifikaciju i kanonizaciju Sluge Božjega, jer to Bog želi, i nijedan svetac nije postao svet bez stalne molitve i Bog želi da ga njegovi štovatelji molitvama dovedu do aureole svetosti.

Fra V. Tadić

 

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 166

Pastoralne aktivnosti

pastoralnaktivn zupe2

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 22 

Broj posjetitelja

DanasDanas456
Ovaj mjesecOvaj mjesec13866
SveukupnoSveukupno1843674
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting