KRIŽ SV. DAMJANA

 

UĆI U SUGLASJE S KRIŽEM SV. DAMJANA

Na kraju ovih kratkih razmišljanja o susretu mladog Franje iz Asiza i Križa sv. Damjana, želio bih ponuditi nekoliko tema za razmišljanje počevši od iskustva peregrinatia – puta Križa. Bile su to dvije godine značajnih susreta s ljudima svih životnih dobi i s različitim kršćanskim zajednicama. Bile su to ujedno i dvije godine značajnog iskustva Crkve, u koju nas je Isus sve pozvao i sabrao kao svoje tijelo, kao svoju obitelj, kao svoj narod: mlade i odrasle, djecu i starce, zdrave i bolesnike, svećenike, redovnike i laike, samce i obitelji. Od velikog broja susreta i svjedočanstva želio bih neka podijeliti s vama. Čini mi se da će pomoći razumjeti što znači ući u suglasje s Križem sv. Damjana, s vazmenim otajstvom koji on čini vidljivim, s otajstvom Crkve koja se rađa na Uskrs i s otajstvom osobnog sudjelovanja kao ploda zahvalnosti što smo bili prihvaćeni i toliko ljubljeni da je za nas darovan i život.

 

Iskustvo oslobađajućeg susreta

U pripremnim susretima za peregrinatio u jednom dekanatu više sam puta mladima iz dekanatskog pastorala mladih naglašavao da je to križ koji „govori“ omogućujući nam jedinstven doživljaj Božje ljubavi i da, ako ga barem jedna osoba posluša, može pokrenuti nešto osobito značajno -za život Crkve-baš kao i prije osam stoljeća. Na kraju te etape peregrinatia-puta, jedna mi je djevojka napisala: „Budući da si više puta naglašavao da Križ sv. Damjana govori možda i nije tako nezamislivo da ga neki mladi Trentinac i posluša! Što se mene tiče, Križ me naučio da uživam u onome što radim, a da istodobno nisam opterećena uspjehom..., pomogao mi je da ponovno otkrijem radost u poslu koji obavljamo s tajništvom. Prije nedjelje namjeravala sam javiti kolegama njihovu ’ne-nazočnost’¨, a sada im želim objaviti nazočnost Isusa među nama! Osim toga, želim vam zahvaliti što ste bili jako pažljivi prema onome što je u dekanatu već postojalo nastojeći uključiti i potaknuti različite grupe!“ Prihvatiti križ koji nas uvodi u Isusovo uskrsnuće znači doživjeti oslobađajuće iskustvo: nismo se zanijeli logikom uspjeha već smo, što je puno značajnije (i oslobađajuće) naučili uživati u Isusovoj nazočnosti, u mogućnosti da ga susretnemo i razgovaramo s njime i u činjenici da smo već sada Crkva, iako smo još na putu.

 

Suglasje s Raspetim

U jednoj drugoj etapi peregrinatia – puta susreo sam starije ljude u jednom staračkom domu. Jedna gospođa- prikovana za kolica zbog pretrpljenog moždanog udara- željela je pozdraviti Križ u ime svih stanovnika doma: „Pozdravljamo te Sveti Križu koji u ovome trenutku želiš susresti svakoga od nas. Naš Križ se susreo s Tobom, željeli smo s Tobom podijeliti naše patnje.

Ako dobro razmislimo, u ovome trenutku Tvoja muka miješa se s našom, za spas čitavoga svijeta“. Dok sam slušao tu molitvu, osobito me se dojmila rečenica“ Tvoja muka miješa se s našom, za spas čitavoga svijeta“. To su riječi koje je izrekla teško oboljela osoba i baš zbog toga imaju snažno značenja, puno snažnije nego kad -dok smo još zdravi- molimo na tu temu. Oboljeli kršćanin uistinu može otkriti duboko suglasje s Križem i može dati smisao svojoj patnji, smatrajući je dijelom poziva i poslanja za dobro čitavoga svijeta, kada tu patnju uspije živjeti zajedno s Isusom. I ne samo to: svaki kršćanin može otkriti da će njegov život dobiti smisao jedino ako uspije „pomiješati“ dar svoga života s darom Isusovog života položenog za nas.

 

Dar radosti i nade

Nakon obilaska drugog dijela Trenta, jedan mi je svećenik napisao: „Radost i nada koju ste uspjeli donijeti u naš dekanat ostat će kao znak na putu vjere ovoga dijela Božjeg naroda“. Ja iščitavam ovu rečenicu na sljedeći način: radost i nada koju će ovaj Križ sv. Damjana donijeti znak je na put uvjere, upravo stoga što je taj križ sposoban uvesti nas u vazmeno otajstvo i ljepotu radosne spoznaje da smo i mi dio Crkve, taj križ donosi radost i nadu i oživljuje put vjere ljudi i zajednica. Nema veće radosti od one koju nam je Isus prenio i danas nam nastavlja prenositi u trenutku polaganja svoga života za nas i da još i danas stoji raširenih ruku nasuprot Ocu, moleći ga da naša radost bude u punini. (Iv,17,13). Nema nade izvan Isusovog uskrsnuća jer samo njegova pobjeda na križu omogućuje čvrstu nadu. Svaki pravi vjerski i crkveni put mora krenuti od onoga što je Isus izvršio u otajstvu svoje muke, smrti, uskrsnuća i od dara Duha kojega nam je Isus poslao.

 

Zagrliti Isusa

Posljednje svjedočanstvo je prizor koji mi je ostao u sjećanju za vrijeme bdijenja na dočeku križa u jednoj drugoj župi. Nakon što smo molili, pjevali i razmatrali, kada je došao trenutak poklanjanja križu, jedna je četverogodišnja djevojčica „pobjegla“ iz majčinog naručja i pojurila prema križu, zagrlila njegov donji dio i poljubila ga, učinivši to nekoliko puta. To mi se čini sjajnim objašnjenjem onoga što nas Isus uči, kada kaže da trebamo ponovno postati kao mala djeca da bi ušli u Kraljestvo nebesko (Mt 18,3) ili kada kaže da su tajne u Kraljevstvu nebeskom skrivene od „mudrih“ a objavljene „malenima“ (Mt 11,25). Čini mi se to divnim primjerom što uistinu znači biti kršćani: zagrliti Isusa koji je iz ljubavi prema nama dao čitavoga sebe, prihvatiti ga s ljubavlju kako bi nas mogao odvesti u sam život svetog Trojstva.

 

Primjena razmišljanja u molitvi

Potaknut razmišljanjem započni razmatranje pred Križem

  • S pouzdanjem zamoli da uspiješ ući u suglasje s vazmenom porukom koja je prikazana na Križu sv. Damjana.
  • Zamoli da uđeš u suglasje s raspetim Kristom koji nama otvara vrata nebeskog Kraljevstva.
  • Zamoli da uđeš u suglasje s otajstvom njegove muke, njegovog neprestanog darivanja i u trenucima patnje.
  • Zamoli da u tebi ožive vjera, nada, milosrđe i kršćanska radost.
  • Zamoli za milost oduševljenja što si i ti dio Crkve koja se rađe na Uskrs..
  • Moli za djecu i mlade da nauče zagrliti Isusa i rasti u nastojanju da otkriju ono što znači nasljedovati ga i svjedočiti s ljubavlju.
  • Moli za bolesne i starce, kako bi naučili dijeliti svoje patnje s Raspetim, na dobro Crkve i svijeta.
  • Moli za odrasle da u našu kršćansku zajednicu uspiju prenijeti radost i nadu koje se rađaju u susretima s Kristom i da prate nove naraštaje na putu vjere.
  • Moli za kršćanske zajednice da u njima zavlada poslušnost zovu Duha Svetoga jer nas on potiče da ponovno po svemu svijetu navješćujemo Isusovo Evanđelje bližima i daljima.

 

Razmišljaj i moli počevši od riječi sv. Franje

(Pismo čitavom redu, 28-29 ; FF 221):

Gledajte, braćo, Božju poniznost

I otvorite pred njim vaša srca;

Ponizite se i vi jer vas je on proslavio.

Ništa, dakle, svoje ne zadržite za sebe,

Da bi vas sve i u potpunosti prihvatio

Onaj koji vam se daje cijeli.

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 166

Pastoralne aktivnosti

pastoralnaktivn zupe2

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 34 

Broj posjetitelja

DanasDanas456
Ovaj mjesecOvaj mjesec13866
SveukupnoSveukupno1843674
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting