Svetište Majke Božje Lurdske

 

Početkom 1933. godine osnovan je Promicateljski odbor na čelu s vlč. J. Lončarićem a pokrovitelj mu je bio zagre­bački nadbiskup. Odbor je uputio proglas vjernicima da pomognu podići „opće hrvatsko zavjetno svetište Majke Božje Lurdske". Putem kipara Ivana Meštrovića provincijal Grabić se povezao s arhitektom Jožom Plečnikom iz Ljublja­ne. On se besplatno prihvatio izrade nacrta za novu crkvu.

 

 Svetište se još nije počelo graditi

20. kolovoza 1934. godine „L' Alliance Catholique" iz Lurda poslala je kip Majke Božje Lurdske, a već 28. kolovoza arhitekt J. Plečnik izradio je idejnu skicu za buduće Svetište. Od 4. do 7. veljače 1935. godine u izlogu tvrtke Bothe i Ehrmann u Ilici, bila je izložena zastava Majke Božje Lurdske, a 13. i 14. u izlogu trgovine „Tivar" u Vlaškoj ulici, te ko­načno 15. i 16. u Svetištu. Nacrte za zastavu izradila je umjetnica Zenaida Bandur. Pod njezinim vodstvom djevojke su vezle, a među njima se istaknula Slavica Demerec. Zastava je bila blagoslovljena 17. veljače, na dan vanjske proslave Gospe Lurdske. Tada je prvi put priređena procesija u kojoj su vjernici sa svijećama u rukama pratili ulicama Svetotajstvo. U procesiji je svirala glazba tramvajskih namještenika. Nakon nje je propovijedao vič. Stjepan Bakšić.

Gradsko poglavarstvo odobrilo je 17. rujna 1935. godine Plečnikov nacrt, a 16. prosinca upućena je molba za gradnju nove crkve Gradskom građevinskom XVI. odsjeku. Ujedno su počele i pučke misije za blagoslov temeljnog kamena.

 

Blagoslov temeljnog kamena

   

Pomoćni zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac obavio je blagoslov temeljnog kamena budućeg Svetišta 25. ožujka 1936. godine. Obredima su prisustvovali Ante Trumbić, Ivan Pernar, gradonačelnik Rudolf Erber, predstavnici svećenstva i redovnika, te oko 25.000 vjernika. Povelju, zazidanu u temeljni kamen, izradila je Olga Hecker a potpisalo je tridesetak kumova nove crkve. U njoj se ističe kako se usred Zagre­ba podiže hram Majci Božjoj, kao ,,sinovska harnost za bezbroj dobročinstava", uzdajući se da će ona biti „zalog sretnije budućnosti hrvatskog naroda na ovoj zemlji i jamstvo vječnog spasa pred licem Majke Božje u vječnoj Domovini..." 

Prof. arh. JOŽE PLEČNIK (1872. - 1957.)

Plečnikova zamisao Svetišta bila je veličanstvena, možda i presmiona. Crkva se sastoji od kripte i gornje crkve. To djelo nastalo je u vrijeme Plečnikova zrela razdoblja, kad on sje­dinjuje elemente starije arhitekture s novim oblicima, kad spaja želju za veličanstvenošću, niklu na bečkoj secesiji, s intimnim ugođajima. Te su se oznake odrazile i u zagre­bačkoj kripti, ali još više u neostvarenoj gornjoj crkvi.

Za izvođenje radova prihvaćena je ponuda tvrtke Greiner i Franz iz Zagreba. Kako se Plečnik, iz ljubavi prema Majci Božjoj, odrekao novčane nagrade za nacrte, moglo se pristupiti izgradnji dijela kripte. Gradnja je započela 8. lipnja, a nadgledao ju je inž. Ivo Senk.

Na gradilištu je 19. srpnja 1936. godine slavio mladu misu fra Mijo Brlek, član Provincije sv. Jeronima (Zadar), kasnije poznati znanstveni radnik i profesor prava u Rimu na ,,Antonianumu“. Tijekom mjeseca listopada nastao je, zbog štrajkova građevinskih radnika, kraći zastoj u gradnji. Ipak, 12. prosinca 1936. godine završen je krov na kripti.

13. listopada 1937. godine Odbor za izgradnju Svetišta priredio je koncert u pros­torijama „Hrvatskoga glazbenog zavoda". Prihod je išao za gradnju crkve. Članovi Promicateljskog odbora: Branko Bitterman, Vjekoslav Kaurić, Ivo Šepel, Ivan Parišić, Ilija Serder, Mate Ujević, Marko Vunić, Polak

 

24. listopada 1937. godine posvećen je sagra­đeni dio kripte. Veliki oltar izra­dio je Alojz Vodnik iz Ljubljane po nacrtima J. Plečnika. Posvetu je obavio nadbiskup-koadjutor A. Stepinac. U obredu posvećenja sudjelovalo je više biskupa. Poslije podne je propovijedao provincijal Provincije sv. Ćirila i Metoda fra Miho Troha. U procesiji je sudje­lovalo oko 10.000 vjernika uz zvu­kove glazbe željezničara. Zbog ki­še je procesija skraćena. Za dopis­nika „Katoličkog lista" ta je sve­čanost prešla granice običnih vjer­skih proslava.

Kiparica Mila Wood (Ludmila Woodsedalek) izradila je reljef „Isus ozdravlja kćer Jairovu" ispod kojega su se stavljale osmrtinice.

11. veljače 1938. godine Svetište je obišlo oko 50.000 vjernika. Dana 31. svibnja iste godine održano je u kripti prvo proštenje Kraljici Hrvata s večernjom procesijom. U njoj su sudjelovala sva zagrebačka crkvena društva i mnoštvo vjernika sa svijećama. Prvi su redovi bili u Martićevoj ulici, a posljednji  se nisu ni svrstali pred Svetištem.

 

Iste godine po nacrtima J. Plečnika izrađena je u Ljubljani pokaznica koju je darovala ne­ka nepoznata osoba.

 

 

„Vjesnik svetišta Kra­ljice Hrvata - Majke Božje Lurdske“ počeo je izlaziti 1939. godine.

 

 

 U trav­nju 1939. godine počela je stolarska radionica Janka Stengla oblagati drvom strop u kripti. Klupe je izradio drvodjelac Stanko Kelemen.

 

29. srpnja 1939. godine neka nepoznata osoba dala je izraditi oltar Srca Isusova.

 

Pri kraju svibnja 1940. godine završeno je oblaganje stropa kripte. Nakon kraćeg zastoja nastavilo se gradnjom Svetišta.

 

8. prosinca 1939. godine posvećen je oltar Majke Božje Lurdske. Prvu sv. misu na njemu je re­kao biskup J. Carević.

 

Oltar Majke Božje Lurdske u kripti

24. svibnja 1942. godine postavljen je u kripti mramorni stup za vječno svjetlo, a stigla su i prva dva masivna svijećnjaka i još dva manja, po nacrtima arh. Plečnika.

Krajem 1942. godine zahvaljujući pomoći Provincije i vjernika nasta­vilo se s radovima i iznad cijele kripte postavljen je jednostrešan krov. Da bi crkva dobila ljepši izgled, sazidan je prema ulici visoki zid sa slijepim polukružnim lu­kovima.

Velike hrastove ispovjedaonice nabavljene su 12. travnja 1943. godine.

Rad se oko kripte nastavio. U dvorištu je prigrađena sakristija. Uređeno je stubište kojim se spuštalo u slobodan pretprostor, iz kojega se trima vratima ulazilo u kriptu.

„... u svim Plečnikovim radovima prisut­na (je) briga za ljepotu i plemenitost materijala i za preciznost detalja. Ništa u njegovoj arhitekturi nije prepušteno slu­čaju, svaka je sitnica pažljivo odmjerena i usklađena s cjelinom. Plečnik je u kas­nijim svojim radovima prevladao sece­siju, ostvarivši originalan arhitektonski izraz u 'sintezi arhaične elementarnosti i profinjenog oblikovanja'. Upravo su ove značajke zrelog Plečnikova stila u punoj mjeri prisutne u kripti Gospe Lurdske. Arhaična je elementarnost prostora potencirana niskim stropom, nizovima masivnih stupova sa zdepastim, teškim kapitelima, te škrtim osvjetljenjem koje upućuje pogled prema oltaru, gdje iz da­ljine blistaju mramor i mjed, sabirući na svojim mnogim plohama svjetlo i kazuju­ći da se tu zbiva neki izuzetan i svečan čin. Naglašenoj masivnosti arhitekture kripte suprotstavljeni su laki i prozračni oltari, tami je suprotstavijeno svjetlo, materiji duh. Tu je ostvarena u pravom smislu metafizika prostora, što je moglo proizaći samo iz dubokog i snažnog do­življaja umjetnika. Približimo li se pak ol­tarima, opazit ćemo da je svaki njihov dio, poput neke dragocjenosti, pažljivo (oblikovan od ulaznih vratašca do svijeć-uiajta svetohraništa, križeva ili jedva vid­ljivih mramornih stupova, i da je s«aki taj dio izveden drugačije i originalno, a opet svi zajedno odaju istu ruku, istu stvaralačku misao. Tako ovaj prostor najprije impresionira kao cjelina, a tek zatim — onome koji traži - otkriva svu raskoš i ljepotu svojih dragocjenih deta­lja" (Ž. Domljan, Kripta - umjetničko djelo arhitekta Plečnika, Majka, 1/1976, br. 2, 9-10).

U kripti su 1955. godine postavljene orgulje. Izradio ih je slovenski graditelj Franc Jenko. Kod toga je upotrijebljen materijal starih orgulja iz Zaostroga, koje su bile djelo poznatog majstora Petra Nakića iz Knina (18. st.). Orgulje u kripti imaju 19 zvučnih registara s dva manuala.

Prof. arh. ZVONIMIR VRKLJAN

16. kolovoza počela je izgradnja predvorja crkve: tajništvo viših redovničkih po­glavara Jugoslavije (VRPJ), Duhovna knjiga, vicepostulatura oca Ante Antića, stan časnih sestara. Već kod tih radova, a osobito kasnije, odustalo se od Plečnikova plana. Novi projekt su izradili prof. arh. Z. Vrkljan i arh. Valdemar Bailey uz suradnju arh. Aleksandra Zimmermanna.

„Već kod rješavanja predvorja crkve moralo se odustati od Plečnikova plana, i to iz više razloga. Ponajprije, nezgodno je bilo ogromno otvoreno vanjsko prilazno stubište, a zimi, kad padne snijeg i dođe led, postaje neprohodno. Da se dođe u kriptu, trebalo se uspinjati vanjskim prilaznim stubama do visine gornje crkve, a zatim kroz poseban ulaz silaziti drugim jednokrakim, razmjerno uskim stubištem u kriptu. Radi toga kod razradbe plana predvorja odlučeno je da se ulaz podigne samo za 2 stepenice od površine pločnika, a sve ostale stepenice da se smjeste u predvorje i da pred­vorje bude zajedničko, kao ulaz u gornju crkvu i silaz u kriptu. Toranj sa stražnje strane maknut je i stavljena je dolje vjeronaučna dvorana, a gore uredske prostorije. Na temelju novih planova zatražena je građevna dozvola i tijekom god. 1966. izgrađeno je predvorje, istina još grubo, ali omogućen je silaz u kriptu" (Z. Vrkljan, Gradnja crkve Majke Božje Lurdske, Majka 2/1977, br. 1, 12).

Predvorje crkve dovršeno je 1966. godine i omogućen pristup u kriptu s ulice. Nakon toga je nastao zastoj u gradnji.

Dana 7. siječnja 1967. umro je Mate Ujević, književnik i urednik Jugoslavenskog leksikografskog zavoda. On je bio veliki prijatelj franjevaca, član Trećeg reda i član Promicateljskog odbora za gradnju Svetišta.

Godine 1970. ponovno je oživjelo pitanje nastavka gradnje Svetišta i to gradnje gornje crkve. Potaknulo ga je, donekle, održavanje Mariološko-marijanskog kongresa u Zagrebu i Bistrici. Zbog toga je u drugoj polovici godine počela gradnja gornje crkve. Radove u betonu izvodio je poduzetnik Stjepan Brnčić.

Gornja je crkva zamišljena i izvedena potpuno drukčije od Plečnikova plana. Ona je jednostavna, velika dvorana, s osvjetljenjem koje ulazi kroz uske prozore sa strane, ukra­šene betonskim okvirima u obliku križeva. Veliki oltar je smješten sa strane i gospodari cijelim prostorom. Stvorena su dva prostrana pjevališta. Time je dobivena idealna dvora­na koju treba oplemeniti...

28. kolovoza 1970. godine umro je brat fra Lovre Bazo, neumorni sakupljač milodara za Svetiš­te. Doživio je njegovo zidanje, pa i dovršenje vanjskih radova. Fra Lovre je bio po­božan Mariji i posebno Dušama od čistilišta. Tu je pobožnost širio, tiskajući sli­čice s molitvama. Ostao je iskreno povezan s narodnim duhom što se odraža­valo i u njegovim priprostim pjesničkim pokušajima ali još više u njegovoj vjeri, čvrstoj poput granita.

Dana 11. lipnja iste godine umro je u Zagrebu fra Josip Šimić. Svojim doprinosima, što ih je donio vrativši se iz Amerike, pomogao je uređenje električnih vodova u kripti.

8. prosinca 1970. godine biskup Mijo Škvorc blagoslovio je portal Svetišta koji je izradio akad. kipar Lujo Lozica. Na njemu se ističe lik Bogorodice.

Radovi na gradnji gornje crkve nastavili su se užurbano.

Od 6. do 15. kolovoza 1971. godine održavao se u Zagrebu i Bistrici Mariološko-marijanski kongres. Glavni organizatori su bili fra Karlo Balić i njegov tajnik fra Pavao Melada. Od 12. do 14. kolovoza u Svetištu je bilo Marijansko slavlje u prigodi kongresa i blagoslova gornje crkve. Šibenski biskup Josip Arnerić održao je govor „Marija i naše kršćanske obitelji". Pomoćni biskup Josip Salač predvodio je slavlje, a pro­povijedao je fra Vjenceslav Glibotić (Marija i hrvatski narod). Lurdski biskup Henri Donze blagoslovio je gornju crkvu 13. kolovoza 1971. godine. Njega je pozdravio zagrebački nadbiskup F. Kuharić. U svom govoru Donze je naglasio kako će se 50.000 lurdskih hodočasnika, po njegovoj preporuci, sjediniti tog dana u molitvi s vjerni­cima Svetišta. Pozvao je prisutne na ustrajnost u pobožnosti prema Mariji i zaželio „...da ovo Svetište, gdje se sada nalazimo, bude doskora dovršeno i da ono služi kao svjedočanstvo trajne povezanosti između Lurda i hrvatskog naroda..."  Tom prigodom napravljen je i prigodni privje­sak Kraljice Hrvata.

Dana 5. siječnja 1976. godine umrla je Zlata Svoboda, članica i predsjednica Katoličkih žena i Trećeg reda. Od utemeljenja samostana pomagala je rad franjevaca. Kod blagoslova temeljnog kamena Svetišta bila je kuma, kao i kod blagoslova zastave.

S uređenjem predvorja i prostora pred crkvom nastavilo se 1977. godine.

Godine 1978. u kripti je uvedeno centralno grijanje.

Potkraj listopada 1978. godine postavljen je u kapeli Majke Božje izrezbaren oltar, rad akad. kipara Ante Starčevića, izradio Antun Halapija.

Pred Uskrs 1980. godine u gornjoj crkvi postavljen je vitraj „Posljednja večera“, djelo akad. slikara Josipa Botterija. Iste godine dovršeni su radovi na popločavanju ulaza u gornju crkvu.

Predvorje crkve 1981. godine dobilo je konačan izgled. U njemu je otvorena prodavaonica vjerskih kinjiga i nabožnih predmeta („Duhovna knjiga“). Postavljen je i stalak za paljenje svijeća. Medaljon Gospin izradio je Janko Jeličić.

Ispred kripte i gornje crkve uređen je prostrani atrij, u kojem dominiraju vitraji Bijega u Egipat Ive Dulčića i Posljednje večere Josipa Botterija Dinija. Na portalu prema Zvonimirovoj ulici reljef je Bogorodice s Djetetom (u sredini) te sv. Nikole Tavelića s desne i bi. Duns Scota s lijeve strane, radovi ak. kipara Luje Lozice.

Godine 2004./2005. na crkvi je postavljen bakreni krov.

Crkva još nije uređena za bogoslužje. Radi se na uređenju njezina interijera i okolnoga prostora.

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 151

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 24 

Broj posjetitelja

DanasDanas236
Ovaj mjesecOvaj mjesec15621
SveukupnoSveukupno1210537
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting