Samostan Majke Božje Lurdske

 

Godine 1929. provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Petar Grabić moli 16. rujna vlč. Josipa Lončarića, župnika župe Sv. Petra u Zagrebu, da proda spo­menutoj provinciji zemljište u produžetku Boškovićeve ulice za gradnju novog samostana. J. Lončarić odgovorio je 29. stude­noga da će župa prodati nadarbinu crkve Sv. Petra na Zavrtnici. Ge­neral Reda fra Bonaventura Marrani odobrio je 20. ožujka 1930. godine gradnju novog samosta­na a i Kongregacija za redovnike 15. travnja iste godine. Ministarstvo pravde (odjeljenje za vjeru) potvrdilo je 5. svibnja 1930. godine prijenos vlasništva zemlje od crkve Sv. Petra na Pro­vinciju.

Nacrte za novi samostan u Vrbanićevoj ulici izradio je 1931. godine inž. Kulišek, a radove je izvodio inž. Ivo Senk. Fra P. Grabić imenovan je 2. prosinca 1931. godine prvim gvardijanom (starješinom) samostana.

Godine 1932. provincijal Grabić je u molbi Poglavarstvu slobodnoga kraljevskog grada Zagreba za otvorenje novog samostana naglasio kako se on podiže da bi njegovi članovi, osim duhovne i kulturne uloge, vršili i socijalnu jer će osnovati: „... za siromašnu radničku djecu obdanište i pučku siromašnu kuhinju..."

Zagrebački nadbiskup Antun Bauer otvorio je i blagoslovio samostan i u njemu kapelu Blažene Djevice Marije - Gospe Lurdske - na blagdan Sv. Petra i Pavla (29. lipnja 1932.).

Prva sjednica o osnutku Trećega reda sv. Franje bila je 16. listopada, a već 11. veljače osnovan je Treći red sv. Franje. Istaknuti prvi članovi bili su: J. (Franjo) Šimrak, V. (Ivan) Vagner, Mate (Jerko) Ujević, Pa­vao Grubišić, vlč. P. (Bonaventura) Kovačić... Duhovni vođe bili su: fra P. Grabić, fra Mate Vodanović, fra Leonard Bajić, fra Albert Bukić, fra Bernard Borić, fra Ćiro Markoč, fra Stanko Radić, fra Ivan Vuka, fra Roko Tomić, fra Ivan Mirković, fra Petar Pletikosa i fra Mirko Buljac...

22. travnja 1933. godine Gradsko poglavarstvo dopustilo je otvaranje smještaja za radničku djecu u samostanu, a 15. rujna došli su u samostan prvi franjevački studenti: fra Gašpar Bujaš, Milan Lapić i Anselmo Kovačić a kasnije su nadošli i iz bratskih provincija. Jednako su počela stizati i bolesna braća. Time se ispunio jedan od ciljeva otvaranja samosta­na u Zagrebu.

Članice Trećeg reda 1934. godine otvorile su pučku kuhinju za pedesetak siromaha, a s druš­tvom Katolička žena ušle su u dobrotvorni odbor za pomaganje siromašnih slo­jeva zagrebačkih građana.

Osnovan je zbor katoličkih žena pod vodstvom Zlate Svobode. Neko vrije­me muški i mješoviti zbor vodio je stu­dent Akademije Joža Požgaj. Kad je završio školovanje i otišao na službu u Čakovec, zbor je ponovno preuzeo prof. Branko Grgić.

U jesen 1945. godine rad su u crkvi i samostanu preuzele Školske sestre sv. Franje - Split (Lovret). One ga marljivo obavljaju do danas, s mnogo ža­ra, žrtve i ljubavi. Prije njih ku­ćanstvo su vodile č.s. milosrdni­ce iz Zagreba, a kasnije č.s. franjevke iz Maribora. Sestrama je osobito nakon rata pomagao Joža Vuksan i Stipe Mušterić. U sa­mostanu je radio i gosp. Vlado Polak.

Iz Makarske je u Zagreb 1946. godine prešlo filozofsko-bogoslovno učilište. S klericima je došao i njihov magis­tar fra Ante Antić. To je početak njegova duhovnog djelovanja u ispovjedaonici. S klericima su u Za­greb došli i njihovi profesori: Gabro Cvitanović, Ante Crnica, Božo  Vuco,  Vjenceslav  Nakić, Ćiro Markoč, Franjo Carev. Svi su oni pomagali rad u Svetištu.

Nakon drugoga svjetskog rata rad u Svetištu se ograničio. Sva su društva, osim Trećeg reda, prestala djelovati, a zapeli su i pokušaji nastavljanja gradnje crkve. Tu i tamo nešto se popravilo...

Bogoslovija je 1957. godine iz Zagreba vraćena u Makarsku. U Zagreb su smještena dva viša razreda Franjevačke srednje vjerske škole.

Godine 1958. zbor gospođa prihvatio je fra Marijo Stipić, dječji zbor fra Vjenceslav Glibotić a mješoviti fra Josip Ante Soldo. Mješoviti zbor preuzeo je 1960. godine student Akademije Kristijan Petrović. Prije njega, nakon rata, duže vremena zbor je vodio njegov brat, Božo Petrović, a nekoliko godina fra Anđelko Milanović i Hinko Krenčić. Kraće vrijeme zbor su vodili tadašnji stu­denti Akademije Nikša Bareza, Sandro Zaninović, a u zamjeni i Pavao Dešpalj. Istaknute pjevačice bile su Mira Petrović-Štor i Zdenka Đeri.

Nakon smrti vič. Albe Vidakovića (1964.), fra Anđelko Milanović preuzeo je katedru glaz­be na Bogoslovnom fakultetu, vodstvo Instituta za crkvenu glazbu i uredništvo časopisa ,,Sv. Cecilija". Fra Anđelko je prihvatio mješoviti zbor u Svetištu.

4. ožujka 1965. godine umro je na glasu svetosti fra Ante Antić. Pokopan je na Mirogoju 8. ožujka.

„Što se krilo u tom jednostavnom, skromnom, povučenom, gotovo plašljivom redovni­ku; što je tako neodoljivo privlačilo k njemu sve što je među nama još kadro osjetiti tjes-kobnu zabrinutost za istinski napredak i spasenje svoje besmrtne duše; sve što kroz ovo nestalno i varavo osjetno traži i napipava Nevidljivu stvarnost, vječnoga Boga? Ono što sam doživio sam, uvjeren sam da su doživjeli i mnogi od ovdje prisutnih. Kad ste iz ulične buke i vreve, sami puni kojekakvih briga, prestupili prag njegove sobice i približi­li se tom redovniku i svećeniku, vi ste imali osjećaj da ste u hipu preneseni u neki drugi, tako čudesno smireni nadzemaljski svijet i da se nalazite u Božjoj blizini; gledajući ga pred sobom tako skromna i jednostavna, vi ste spontano ponavljali riječi sv. Pavla: ,,Apparuit benignitas et humanitas Salvatoris nostri Dei - ukaza nam se dobrota i čovjekoljubivost Spasitelja našega Boga" - učeći nas da se odreknemo bezbožnosti i želja ovoga svijeta i da živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu, očekujući blaženu nadu i slavni dolazak velikoga Boga i našega Spasitelja Isusa Krista..." (Iz govora o. Ivana Kozelja, D. I. na Mirogoju)

U samostanu je 1970. godine otvorena Vicepostulatura za proglašenje fra Ante Antića blaže­nim. Vicepostulator je postao fra Roko Tomić.

15. prosinca preneseni su posmrtni ostaci fra A. Antića iz Mirogoja u kriptu Sve­tišta. Sarkofag je isklesao L. Lozica po nacrtima arh. V. Balleva. Kiparica Mile Wood (Ludmila Woodsedalek) izradila je u reljefu lik dobrog oca Antića.

Godine 1971. počeo je izlaziti list „Dobri otac Antić - Glasilo vicepostulature". Osnivaju se „Fra Antini prijatelji" koji se okupljaju svakog mjeseca u samostanskoj kapeli. Vicepostulatura priprema na dan smrti, 4 ožujka, svake godine svečanu komemo­raciju, na kojoj su o fra Anti do sada govorili mnogi biskupi i teolozi, a obrede su uveličavali izabrani pjevači.

Uz crkvu je podignut dio samostana (1973.-75.) u kojem su sobe za stanova­nje, stan časnih sestara (temeljito obnovljen 2004. g.), knjižnica, dvorana za vje­ronauk i prostorije vicepostulature sluge Božjega fra Ante Antića.

Samostan je više puta popravljan, osobito 1989./90. kada je podignut treći kat po nacrtu arh. Duška Dropulića.

 

 

 

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 151

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 22 

Broj posjetitelja

DanasDanas236
Ovaj mjesecOvaj mjesec15621
SveukupnoSveukupno1210537
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting