Pokajničke prakse

 

U proljeće 1206. god., nakon što je Franjo raskrstio s dotadašnjim načinom života bezbrižnog mladića, otišao je na hodočašće u Rim. Obukao je neke prnje rimskih prosjaka i prosio milostinju baš poput njih. To je bilo krajnje “kontra kulturno”. U to doba najveće značenje je imala materijalna imovina i uspješnost, a Franju je ipak nekako otajstveno privuklo siromaštvo. Bio je rastrgan između svijeta i smjera u kojemu ga je vuklo to ‘nešto’. Činilo mu se da čuje Božji glas: “Sve stvari koje si tjelesno ljubio i želio trebaš prezirati i mrziti, želiš li saznati volju Božju. Nakon što to započneš činiti, one stvari koje su ti najprije bile slatke i poželjne postati će ti nepodnošljive i gorke, a u onima koje si prvotno smatrao užasnima i iscrpljujućima doživjeti ćeš veliku slatkoću i beskrajnu utjehu.” 

Bio je tu velik problem kojega je Franjo vjerojatno bio svjestan. Je li zapao u herezu? U drugom stoljeću pojavio se naime heretik imenom Marcion. Naučavao je da je stvoritelj Bog Starog zavjeta bio zao, a da je Bog Isusa Krista bio dobar Bog i suprotan židovskom Bogu. Marcion je odijelio Boga koji nas je stvorio od Boga koji nas je otkupio. Iz toga je logički proizašlo da su tijelo i materijalna kreacija zli i da ih treba prezreti. To je Marciona odvelo u skrajnje i neurotično neprijateljstvo prema tijelu. Međutim, papa Benedikt XVI je istaknuo da su onaj koji prezire tijelo i razvratnik koji ugađa samome sebi zapravo veoma bliski jedan drugome. Odijelimo li svoj seksualni život od Boga i morala, tada su tijelo i sva stvorenja samo ‘stvari’ dane na korištenje. Vidimo to danas u ljudima koji vjeruju da njihova seksualna praksa nije stvar Crkve. U oba slučaja, Bog nije doista shvaćen kao Stvoritelj. Naime, kada preziremo stvorenja zapravo preziremo sami sebe. Marcionova hereza je poprimila jedan od njenih brojnih novih oblika među katarima koji su bili veoma utjecajni u doba sv. Franje. Budući da je Crkva uvijek održavala jedinstvo Starog i Novog zavjeta bilo je nužno osuditi ove hereze. 

Franjo zapravo nije bio odveden u herezu. Čak i kada je obavljao pokorničke prakse koje su bile prilično nerazumne, činio je to iz ljubavi prema Gospodinu, a ne zato jer je prezirao stvorenja ili tijelo. Za Franju su stvorenja bila ono što je papa Benedikt nazvao “kompas”, a koja nas usmjeravaju prema Bogu. Mogu se naći brojni primjeri iz života sv. Franje, poput “Pjesme bratu suncu”, a koji pokazuju veliko Franjino poštovanje prema stvorenjima. Ovaj se „kompas“ ponekad naziva “naravnim zakonom” koji danas nije osobito popularan pojam. Ipak, ne bismo smjeli izgubiti iz vida istinu skrivenu iza ideje “naravnog zakona”. Tako čitamo kod sv. Pavla “Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo.” (Rim 1, 18-21) 

Oni koji vrše pokorničke prakse poput onih iz Pravila 1221 ne čine to jer preziru tijelo ili stvorenja nego iz spoznaje da sva stvorenja dolaze od Boga. Uviđaju da sve podliježe Bogu i da nas ne smije odvući od Boga. Stvorenja i naši sustanovnici na ovom planetu časte se i poštuju zbog uzvišenosti i veličine Boga.

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 151

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 59 

Broj posjetitelja

DanasDanas34
Ovaj mjesecOvaj mjesec12372
SveukupnoSveukupno1207288
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting