RADONIĆ FRA BONAVENTURA

 

Fra Stjepan Čovo

 

DR. FRA BONAVENTURA RADONIĆ

FILOZOF I MUČENIK

(1888.-1945.)

 

 

 

U spomen znanim i neznanim

stradalnicima

svih progona radi vjere i borbe za slobodnu

i nezavisnu državu Hrvatsku

 

 

 

KRATICE

 

PREDGOVOR

 

UVOD

 

 

I. DIO

1. ŽIVOT I RAD DR. FRA BONAVENTURE RADONIĆA (1888.-1945.)

Podrijetlo

Život i školovanje

Sjemenište i gimnazija u Sinju

Početak redovničkog života u novicijatu

Studij filozofije i teologije

Odgojitelj u Sinju 1914.-1916.

Odlazak na studij u Innsbruck

Boravak u Innsbrucku

Čežnja za Švicarskom

Dolazak u Fribourg

Život rada i molitve

 

2. SLUŽBE:

1. Povratak sa studija i prva služba magistar novaka u Zaostrogu i na Visovcu

2. Osobine magistra novaka

 

ZA PROFESORKOM KATEDROM

1. Profesor na gimnaziji u Sinju 1923.-1930.

2.Magistar klerika i profesor filozofije

3. Profesor na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj

4. Svećenička djelatnost (propovjednik)

 

II. DIO

A. SPISATELJSKI RAD OPĆENITO

1. Čovjek riječi i pera

2. Suradnja u revijama i listovima

3. Političko usmjerenje

4. Odnos prema boljševizmu

 

B. OSTALO

1. Skolastička filozofija

2. Obnova skolastike

3. Ljubav prema Ivanu Duns Skotu

4. Prvi kongres franjevačkih slavenskih profesora u Zagrebu 1935.

5. Filozofija Ivana Duns Skota

I. Bit i opstojnost (essentia i existentia)

a) Čovjek

b) Čovjekova slobodna volja

II. Prijelaz od stvorenja k Stvoritelju – Božja opstojnost

III. Odnos Stvoritelja prema stvorovima

a) Odnos Božje volje prema moralnom zakonu

b) Zaključak

1. Prilozi u Kulturnim pogledima Nove revije

2. Kristološke postavke Ivana Duns Skota

a. Utjelovljenje i Adamov grijeh

b) Kristocentrizam i svemir

c) Kristova muka

d) Pad anđela

3. Odnos Ivana Duns Skota prema Rimskoj Crkvi i Papi

4. Pojam zakona u Duns Skotovu sustavu

 

C. DRUGI SADRŽAJI

1. Pravoslavna Crkva u Radonićevu promatranju

a) Sučeljavanje s pravoslavnim listovima

b) Problem konkordata

c) Nacionalizan sv. Save i episkop Nikolaj Velimirović

d) Odnos pravoslavnih prema Novoj reviji

e) Međusobni odnosi pravoslavaca i katolika

f) Vidljiva glava Katoličke Crkve

g) Pokušaji sjedinjenja pravoslavnih s Katoličkom crkvom

h) Cezaropapizam

2. “Snošljivost” pravoslavne Crkve prema katolicima i inovjercima

a) Pravoslavni pripisuju katolicima svoje slabosti

b) Sudbina Europe

3. Marija u Radonićevoj spisateljskoj misli

Posljedice utjelovljenja

4. Pjesmarica fra Silvestra Kutleše

5. Nadčovjek i njegova polazišta

Opasnost od komunizma

 

III. DIO

KONAC RADONIĆEVA ŽIVOTA

1. Stanje nesigurnosti i napetosti

a) Ratne prilike u Makarskoj

b) Zagrebački strah i neizvjesnost

2. fra Bonin završetak – velika nepoznanica

a) Monitirana suđenja

b) OZNA – vrhovno pravilo osuda

c) Sudsko vijeće i višestruke osude

d) Pravo lice komunizma

3. Crna nezahvalnost Nede Milunovića

a) “Odlike” Nede Milunovića

b) Milunović u drugim procesima

c) Broj ispitanika i osuđenika stalno se povećavao

d) Upasti u ruke Udbe značilo je poći u sigurnu smrt

e) Akteri Radonićeve sudbine

 

IV. DIO

POKUŠAJ PROSUDBE

a) Redovnik i svećenik

b) Odgojitelj i profesor

c) Životni principi

d) Pisac

e) Tišina prelazi u govor

 

ZAKLJUČAK

 

PRILOG I: BIBLIOGRAFIJA FRA BONAVENTURE RADONIĆA

1. Autorska

2. Predmetna

PRILOG IIa.: OSUDA

PRILOG IIb.: OSUDA

PRILOG III.: PROPOVIJED NA PRVOJ SV. MISI

 

KAZALO IMENA

SADRŽAJ

 

 

 

 

KRATICE:

 

ABM - Arhiv bogoslovije Makarska

ADŠ - Arhiv Dominika Šušnjare

AFSM - Arhiv franjevačkog samostana Makarska

APS - Arhiv Provincije Split

ASMBZ - Arhiv samostana Majke Božje Zagreb

ASV - Arhiv samostana Visovac

ASZ - Arhiv samostana Zaostrog

CK - Centralni komitet

DS - Denzinger-Schönmetzer

HDA - Hrvatski državni arhiv

HPS - Hrvatska pučka stranka

HS - Hrvatska straža

KPH - Komunistička partija Hrvatske

KPJ - Komunistička partija Jugoslavije

KS - Kršćanska sadašnjost

NOB - Narodno-oslobodilačka borba

NOV - Narodno-oslobodilačka vojska

NR - Nova revija (časopis Makarska)

OZNA - Odjeljenje zaštite naroda

PAS - Provincijski arhiv Split

PPr - Potvrđeno Pravilo sv. Franje

SB - Služba Božja Makarska

SKJ - Savez komunista Jugoslavije

SPC - Srpska pravoslavna crkva

UDBA - Udruženje državne bezdjednosti

 

 

PREDGOVOR

Ovu sam knjigu pisao s ljubavlju prema subratu i mučeniku dr. fra Bonaventuri Radoniću, istaknutom članu Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, kojoj i sam pripadam. Odsada će se on spominjati skraćenim imenom kao što su ga redovito nazivali, a on se tako i potpisivao, a njegovo je takvo ime fra Bone. Za vrijeme komunizma on je bio prešućivan i nitko o njemu nije smio javno govoriti jer bi govor o njemu otkrivao komunistička poratna zlodjela. Jedino su ga njegova braća s pijetetom spominjala u svojim privatnim razgovorima ili u prigodi njegove mučeničke godišnjice smrti. Zato sam osjetio moralnu dužnost da odam poštovanje ovom nevinom fratru i iznesem na vidjelo njegov život i rad. Pristupajući radu nisam ni bio svjestan preuzetog zadatka. Tek kada sam počeo pisati, uvidio sam da sam se upustio u razne poteškoće i uvidio svoje nedostatke, ali ipak nisam odustajao. Sebi sam uvijek govorio da treba ići naprijed, istraživati i dolično prikazati fra Bonin lik i njegovo djelo našoj javnosti, spasiti mu ime od zaborava i ništavila koje je politička moć komunizma željela ostvariti nad njim kao da on nije ni živio, a kamoli priznati da je stradao od istih “humanih” komunista.

Moju pravu namjeru, da osvijetlim i od zaborava istrgnem jednoga stradalnika i da ukažem da je nevino progonjen i uništen, potaknuli su i hrvatski biskupi pismom od 11. listopada 2004. koje su uputili kao Poruku s jesenskog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije, u kojem su napisali: “Brojni su kršćani koji su tijekom vladavine totalitarnoga fašističkog, nacističkog i komunističkog sustava u dvadesetom stoljeću zbog svoje vjere bili podvrgnuti različitim oblicima i stupnjevima ponižavanja, duhovne i tjelesne patnje, društvene diskriminacije, povrede i oduzimanja građanskih prava i sloboda, prisilnog rada, progona, protjerivanja, tamnovanja i mučenja u zatvorima te nasilnoj smrti…Njihova žrtva ugrađena je u život Katoličke Crkve u hrvatskom narodu i postala je sastavnim dijelom njezine duhovnosti, posebno svećeničke…Prikupljanje podataka o svjedocima vjere te dokumentiranje njihova kršćanskog svjedočanstva bit će za nas još jedno ohrabrenje da sačuvamo njihov duh i ostanemo vjerni njihovu putu…” (Glas koncila, 28. XI. 2004., 2).

Knjiga se pojavljuje, nažalost, kasno, 62. godinu poslije fra Bonine smrti. U prošlim, svježijim vremenima komunističke vlasti, u kojima je ubijen naš brat, nismo mogli ni pomišljati da bismo mogli ostvariti ovakvu zamisao. Padom komunističke ideologije došla je sloboda, a s njome i mogućnost da se mnoge zabranjene teme i osobe iznesu u javnost i da se kaže kako ne postoji samo partizansko-komunistička “istina” koja je dominirala javnošću 45 godina, te da partizanska prošlost nije bila sjajna kako su je njezini ideolozi prikazivali. Još je mali broj onih koji su fra Bonu poznavali.

Fra Bonu sam pokušao predstaviti našoj javnosti ispitavši njegovo podrijetlo, školovanje, profesorski i odgojni rad. Posebno sam se zaustavio na sadržaju njegove pisane riječi, u kojoj sam nastojao upozoriti na najvažnije naglaske koji su izlazili iz njegova pera. Izneseni su podaci iz arhivskog materijala nedostupni široj javnosti, donesena je fra Bonina Bibliografija koja do sada nije nigdje u cijelosti objavljena. Na koncu sam se zadržao i na njegovu životnom završetku i na akterima koji su ostavili svoje ime na njegovoj tužnoj završnici. Prilog njegove osude čitatelja će uvesti u proces koji nije proces, nego sila ideologije koja uništava. Propovijed u prigodi Prve sv. mise donesena je da se vidi njegov stil i način propovijedanja.

Iz cijeloga rada dolazimo do životne putanje franjevca koji nije samo učeni čovjek i pisac, nego je i istinski mučenik, žrtva strašne mržnje i ljudske zloće koja ga je zadesila u danima završetka Drugog svjetskog rata. U njegovu životu i djelovanju nismo našli druge odgovornosti za takav žalosni završetak, osim što je pripadao zajednici koja se našla na udaru komunističkih progona.

Od srca izražavam svoju duboku zahvalnost svima koji su mi na bilo koji način pomogli da ovaj rad privedem kraju. Posebnu zahvalnost dugujem doc. dr. fra Boži Norcu-Kljaji, koji je tekst pročitao i dao svoje zamjedbe, te dozvolio da u rad unesen i njegov rad: Doprinos dr. fra Bonaventure Radonića u poznavanju Skotove filozofije. Jednaku zahvalnost dugujem i fra Boži Lovriću za bratske sugestije na pročitanom cjelovitom tekstu ovoga rada. Bilo je mnogo onih koji koji su pratili, podržavali i pomagali ovaj rad, te im ovom prigodom izražavam svoju duboku zahvalnost. Ipak, posebnu zahvalnost dugujem svojoj franjevačkoj Provinciji, čiji je član bio fra Bone, koja je velikodušno omogućila izlazak ovoga rada.

Fra Stjepan Čovo

Split, početkom siječnja 2007.

 

 

 

 

UVOD

Već smo zakoračili u sedmu godinu trećega tisućljeća čiju smo simboličnu granicu prekoračili s posebnim osjećajima i raznim slavljima. Crkveno smo se spremali prema uputama sada već preminulog pape Ivana Pavla II. (†2. IV. 2005.). Vrednovali smo vrijeme i događaje zadnjeg stoljeća, a vjerojatno smo se najprije sjećali negativnih strana proteklih vremena. Dvadeseto stoljeće bilo je, nažalost, bez obzira na napredak i pozitivne uspjehe i pomake, koje ne smijemo zaobići ni prešutjeti, poprište dvaju strašnih ratova koji su nazvani svjetskim ratovima, jer su svojim posljedicama, a još poraznije po svojoj razornoj moći donijela mnogo žalosti, političkih podjela i blokova, strašnih nepravda i ranâ u cijelome svijetu. Minulo stoljeće zato možemo nazvati i mračnim stoljećem, užasnim vremenom nasilja i krvavih obračuna.

Ipak, moramo s radošću kazati da je za Katoličku crkvu proteklo stoljeće bilo, uz druge sastojnice, važno radi održavanja II. vatikanskoga koncila (1962.-1965.), na kojem se Crkva predstavila svijetu i pokazala svoje pravo lice u povratu i pozivu na izvore božanske objave i svoga očitovanja svijetu. Za nas je Hrvate minulo stoljeće pri svom kraju ostvarilo vjekovni san osamostaljenja i uspostave neovisne hrvatske države, ali je, nažalost, donijelo i veliko iskušenje nametnutog obrambenog Domovinskog rata u kojem smo veličanstvenom pobjedom nad zatiračima hrvatske slobode očuvali tek uspostavljenu neovisnu državu. Zato trebamo posebno zahvaliti Bogu što nas zlo nije uništilo i neprijatelj pokorio!

Bilo je više zaslužnih i zapaženih franjevaca koji su djelom obilježili proteklo stoljeće. Neću ih ovdje spominjati, iako je njihova uspomena dična i vrijedna. Neki su dobili časno mjesto u pisanoj riječi braće i hrvatske javnosti, jer su iza sebe ostavili tragove ljudskih, kršćanskih i redovničko-svećeničkih vrlina ili pisanih djela. Da se ne zaborave trebalo ih je oživjeti, sačuvati uspomenu na njih i uvijek upirati prstom da se znade zašto su tragično završili, gdje su i kako stradali, ako je to moguće, i na njih sačuvati uspomenu koja će nas uvijek podsjećati na njihova djela i žrtvu.

Ovaj je rad tiskom trebao izići mnogo ranije da naš “zaboravljeni” brat bude opet među nama, ako ne živ, a ono bar označen pisanom riječju. Svjesni smo da se to nije moglo ostvariti za vrijeme komunističke vladavine, ali je demokratskim procesom i padom Berlinskoga zida došlo do pada komunizma u Europi i do demokratskih promjena u tim zemljama i kod nas, pa se pružila velika prilika da se propušteno ispravi. Uspostavljena je neovisna i slobodna država Hrvatska, a time i mogućnost iskupljenja duga prema žrtvama rata i poraća da se naš brat može pojaviti među nama i izići iz prisilnog “progonstva”. Osoba i djelo o. dr. fra Bone Radonića uglavnom je ostala u sjeni drugih i vrijednih fratara. On je jedan u legiji od onih 44-ice mučenika franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja (Split) koji su nestali u vihoru Drugoga svjetskog rata i još strašnijih poratnih istrebljenja. Ne samo da mu se do danas ne zna za grob ni gdje je i kako nestao nego se sve do nedavno nije smjelo kazati da je žrtva komunističkih progona i još strašnije revolucije koja se nazivala pravednom i slobodnom. Samo jedan šturi, nemilosrdni papir, označio je da je osuđen na smrt strijeljanjem. To je suđenje bilo bez suđenja i dokaza, bez svjedoka i javnosti, bez ispitivanja, a konačna odluka osude sastavljena je i napisana, vjerojatno čak kasnije nego što je smrtna kazna izvršena. Zaista užasno, jer nema dokaza o krivnji za koju je optužen da ju je počinio, a tako je nemilosrdno osuđen! Sve su to razlozi da se njegov lik pojavi među nama, da iziđe iz tajnosti i anonimnosti, da ga otkrijemo kao dragocjeno blago. Njegovu pravu vrijednost i zasluge za Crkvu i svoju franjevačku zajednicu treba istinito, pravedno i objektivno prikazati.

Tragični i neosvijetljeni završetak fra Bone Radonića bio je dodatni poticaj da ga istražim i ocrtam, bez mržnje i osvete prema bilo komu, a najmanje da raspirujem nove podjele među nama ili prema mučiteljima ili njihovim nasljednicima. Cilj mi je bio isticanje veličine lika i djela čovjeka koji je nevino podnio progon i mučeništvo, ali i upozorenje da se stradanja, poput onih koja su se dogodila na koncu II. svjetskog rata na raznim stranama, ne bi više nikada ponavljala i činila “u ime naroda”. te službeno provodila s pokušajem ozakonjenja i opravdanja takvih ili sličnih čina. Mnogima te žalosne sudbine nisu poznate ili ih ne žele znati, pa je zato potrebno da iziđu na vidjelo kako bi se ispravila dosadašnja šutnja o njima.

Bit ćemo istinski radosni ako ovaj skromni rad imalo osvijetli fra Bonino životno djelo, jer on zaslužuje da mu među nama ostane trajna, časna i živa uspomena. Pisati o njemu danas je zahtjev, a ne zabrana ili grijeh kao što je nekoć bilo. Komunisti nikada nisu imali hrabrosti i moralno-intelektualnog poštenja progovoriti o crnim stranicama vlastite povijesti. Pače, nastojali su i te točke prikazati kao imperativ povijesti koji je opravdavao zlo te ono, prema njima, nije ni postojalo, jer se nekim eliksirom želja pretvorilo u slavna i herojska djela. Danas je potrebno sagledati, raspravljati, pisati, učiti i proučavati te ljude i činjenice, ali smireno, znanstveno i objektivno, te imati poštovanje prema svakoj nevinoj žrtvi na kojoj se god strani ona nalazila. O fra Boni se malo govorilo, pa ga zato malo i poznajemo. Šutnju je o njemu prekinuo je svojim pisanjem dr. fra Petar Bezina.

Svi koji su poznavali fra Bonu sa strahopoštovanjem su spominjali njegovo ime. Tomu je bilo više razloga. Ponajprije, bio je izraziti franjevac, intelektualac u pravom smislu riječi, čovjek riječi i pera, dubinske filozofije i primjerena načina življenja. U svoj je život utkao istinska kršćanska i redovnička načela. Mučenički je završio svoj život. Nevin, ubijen je od komunista, bez optužbe, skrovito, podlo, zločinački, da mu se i danas ne zna za grob. Njegovi zatirači – komunisti kasnije su dokazivali da nisu učinili nikakav zločin, pljačku, palež, kriminal ili nasilje, jer su bili “pobjednici” i “antifašisti”. Poput Pilata prali su ruke iako su prolili nevinu krv. Upravo zato želimo osvijetliti dugo potiskivanu istinu i osvježiti povijesno pamćenje koje je zabranom htjelo izbrisati i označiti te ljude nečasnim i ratnim zločincima, ali na koncu istina i pravednost pobjeđuju i već sada slavi svoju pobjedu.

Rad je podijeljem u četiri glavna dijela. I. dio: Život i rad o. fra Bonaventure Radonića (1888.-1945.); II. dio: Spisateljski rad; III. dio: Konac fra Bonina života; IV. dio: Pokušaj prosudbe i Zaključak. Radu smo nadodali i tri priloga. Prilog I.: Bibliografija fra Bonaventure Radonića; Prilog II.: Osuda fra Bone Radonića; Prilog III. Propovijed na Prvoj sv. misi.

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 157

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 71 

Broj posjetitelja

DanasDanas977
Ovaj mjesecOvaj mjesec10231
SveukupnoSveukupno1418915
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting