Isus želi sve

Uoči blagdana uzvišenja sv. Križa, 14. rujna, 1224. godine, sv. Franjo je primio rane Isusa Krista, poznate kao stigmata. U to vrijeme bio je na brdu La Verna opslužujući svoju korizmu sv. Mihaela koja je trajala od Uznesenja blažene djevice Marije na nebo (15. kolovoza) do blagdana sv. Mihaela (29. rujna).

Te večeri, Franjo je vidio velikog anđela koji silazi s neba. Anđeo je bio tako svijetao da su ljudi u okolici mislili da je dan svanuo iako je još uvijek bila noć. Franji se ukazao Seraf koji je imao šest krila, a među krilima je imao obličje vrlo lijepa čovjeka koji je bio razapet. Ruke i noge je imao ispružene u obliku križa i vrlo se jasno pokazivalo lice Gospodina Isusa. Dvama krilima je prekrivao glavu, a dvama ostalo tijelo sve do nogu, a dva su bila raširena za let. Anđeo se pojavio iznad Franje, a na njegovu su se tijelu pokazale utisnute rane Gospodina Isusa Krista. Franjo je u tom trenutku doživio istovremeno i beskrajnu radost i beskrajnu bol. Nako toga anđeo je otišao.

Upravo prije nego se to dogodilo, brat Leon, koji je pratio Franju za vrijeme korizme, vidio je Franju neprestano ponavljajući u molitvi: „Tko si ti, moj najdraži Bože? A što sam ja, tvoj mali crvić i beskorisni mali sluga?“

Franjo je pred Bogom bio obuzet svojom vlastitom malenošću, i ipak ga je Bog izabrao da s njim podijeli svoju žalosnu muku. Nakon toga, Franjo je imao viđenje Krista sa svojim ranama u nogama, srcu i raširenim rukama. Gospodin mu je rekao: „Ovo je moja krv. Ispij sve do kraja!“

Nakon toga, Franjo je kleknuo i molio:

„Gospodine moj, Isuse Kriste, Gospodine moj,

molim te da mi udijeliš dvije milosti prije nego što umrem.

Prva je da za svoga života osjetim i u svojoj duši i na svome tijelu,

koliko je to moguće, onu bol što si ti je, slatki Gospodine,

podnio u vrijeme svoje pregorke muke.

Druga je, da osjetim u svome srcu, koliko je to moguće,

onu neizmjernu ljubav kojom si ti, Sine Božji,

gorio da dragovoljno podneseš toliku muku za nas grešnike.“

U tom trenutku, za Franju se može reći da je bio „drugi Krist“. Kao što Isus Krist nije bio Otac a ipak je bio jedno s Ocem, Franjo nije bio Krist ali je bio jedno s Kristom. Krist nije vršio svoju volju nego volju Oca svoga. Isus je došao od Oca i djelovao samo za Oca. Nije bilo nijednog dijela Gospodina koji je bio „odijeljen“ od Oca. Tako je bilo i s Franjom. Njegova molitva da doživi patnje i da osjeti ljubav Spasitelja bila je dokaz da je Franjo uistinu bio jedno s Kristom. U Franji nije bilo ništa što bi zadržao za sebe a da ne bi dao Gospodinu.

Franjine rane (stigmate) bile su vanjsko očitovanje unutarnjeg jedinstva između Krista i Franje. Kao što je Krist patio za sve što je proizašlo iz ljubavi za sve, Franjo je želio doživjeti ljubav Krista kao i boli Kristove. To mu je Gospodin udijelio.

Iako svi kršćani nisu sigurno pozvani da dožive stigmate, jedan od najvećih Kristovih „skandala“ jest da on zahtjeva sve od nas. Detalji našega života i način na koji živimo u jedinstvu s njim razlikovat će se, ali se iste stvari zahtjevaju od svih nas. Nijedan naš dio ili naš život ne pripada nama. Franjo je na izvanredan način ispunio svoj poziv kao kršćanin. Učinimi i mi isto.

Fra Frano Doljanin

 

Najave

Župni list "Majka"

list 151

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 57 

Broj posjetitelja

DanasDanas34
Ovaj mjesecOvaj mjesec12372
SveukupnoSveukupno1207288
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting