Biti prvi i posljednji

 

Pisati o svetom Ocu Franji nije lak i jednostavan posao. U minulih osam stoljeća od njegove smrti napisalo se toliko mnogo i još se uvijek piše o tom Asiškom siromašku i njegovu djelu. U ovom razmišljanju donijet ću jedan, pa moglo bi se reći, neobičan prikaz o Franji što bi na prvi pogled moglo izgledati kao negativan opis Franje i njegova lika ali analizirajući dublje taj prikaz vidimo da to razmišljanje ipak pozitivno opisuje sv. Franju.

U životu svakog pojedinog čovjeka, u njegovoj psihi, u dubini srca gdje samo on ima pristup krije se težnja za biti netko, biti netko koga će drugi cijeniti, oko kojega će se drugi okretati, koji će biti u centru pažnje. Jednostavno govoreći to je nagon koji, možemo reći, usađen u svakoga čovjeka i nagon koji na neki način pokreće čovjeka. Taj nagon čovjeka može pokrećati u dva smjera: onaj pozitivni koji mu pomaže da to iskoristi i napravi mnoge dobre stvari i napravi puno dobra za sebe i svijet oko sebe, te onaj negativan koji može biti samo izričaj čovjekove oholosti i narcisoidnosti.

Razmišljajući dolazi mi u pamet lik našeg svetog oca Franje. Naime nedavno sam čuo razmišljanje u kojem je misao bila kako je Franjo u svojoj mladosti uvijek želio biti prvi, želio biti u centru pažnje u društvu u kojem se kretao i živio ali kako tu nije ostvario tu želju on to preokreće na duhovnu stranu i tu je ostvaruje. I čitajući životopise možemo se zaista uvjeriti da je tako i bilo. Po naravi Franjo je bio sklon isticanju, vodstvu i slavi. Bio je omiljen u svom društvu, recimo bio je leader, vođa i organizator zabava za njega i njegove vršnjake po Asiškim ulicama i trgovima. Sa svojim vršnjacima i prijateljima započinje razne avanture: tako npr. odlazi u rat u protiv grada rivala Asiza – Perugiu, tu dospijeva u zatvor gdje ostaje godinu dana te se vraća kući teško bolestan. Nakon Perugie Franjo se svrstava pod zastavu vojskovođe Gentile della Pagliara, kneza Pescare i Abruzza koji su se borili na strani Fridrika II. Ruggera. Oduševljeno je krenuo u rat ali na putu ga je spopala groznica te nije mogao naprijed.

Možemo vidjeti kako Franjo nakon svih tih avantura ne ostvaruje svoj poriv i ne postaje prvi, tada on sva nastojanja okreće u totalno drugačijem pravcu, na duhovno područje. I tu Franjo ostvaruje ono što je bilo duboko u njemu i što ga je činilo kao onoga koji predvodi veliku vojsku ali ovog puta vojsku i vitezove Kristove.

Kako su Franji svi ideali pali u vodu, kad se je vratio kući počinje više moliti, povlačiti se i razmišljati. Naime počinju božanska svjetlucanja u njegovu životu i Bog započinje svoje djelo gdje Franjo ipak ostvaruje svoj poriv za biti prvi. U ovome jasno možemo očitati Božji plan u životu svakog pojedinog čovjeka. Dakle Bog Franjin poriv za biti prvi preusmjerava u drugom pravcu i preobražava njegove planove u nešto sasvim različito od onoga biti prvi a to je biti zadnji. Tako se njegov poriv za biti prvim pretvara u nešto sasvim suprotno a to je biti zadnji. Događa se totalna preobrazba. Gledajući ljudskim očima Franjo je ipak bio prvi i tako ostvario svoj poriv, jer ipak je pokrenio jednu od većih organizacija u srednjem vijeku. Tako ga možemo promatrati kao onoga koji je bio prvi na čelu jedne velike kolone, ali u isto vrijeme je bio i postao ponizni brat i sluga sviju. Na prvi pogled ovo je stvarno kontradiktorno, jer kako je moguće u isto vrijeme biti prvi i biti zadnji. Ali vidimo da je u Franjinu slučaju doista tako. Franjin poriv za biti prvim u isti mah postao je moto njegova života a to je biti zadnji i ponizni sluga sviju. Dakle Franjo je bio na čelu kolone a također bio je sluga sviju. Shvatio je da ljudi ne slijede titule i lijepe priče već slijede hrabrost i primjere koje nam je on uvelike pokazao.

Franjo je svojom jednostavnošću privukao mnoge sljedbenike. Sa jednostavnošću je otvarao sva vrata i probijao sve barijere i do onih najtvrđih srdaca. Tu jednostavnost nije Franjo naučio niti iz jedne knjige niti je za to dobio diplomu već ju je stekao i naučio u poniznoj molitvi i služenju najsiromašnijima i onima na rubu društva. Tako je jednostavnost i malenost, zanosnost i dosljednost, postojanost i vedrina postala temeljna misao i ideal franjevaštva što bi trebalo biti i danas. Kao takav Franjo nije mogao ne utjecati na okolinu. Privukao je mnoštvo sljedbenika među kojima i mnoge ondašnje ugledne i cijenjene ljude. I danas privlači mnoge mlade ljude koji u njemu vide izvrstan poziv za nasljedovanje i služenje Kristu.

Što nam danas nudi Franjo? Možemo reći da danas vrijedi ona ista poruka koju je upućivao i za svog života a to je duh služenja koji je izraz našeg poslanja te Kristovo Evanđelje i put kojim je i sam Krist prošao. To je put padova ali i uspona, put velikih oluja ali i mirnih bonaca, put smrti, ali i uskrsnuća. Svi ti putovi, kojih ima mnogo, zapravo nas tjeraju da otkrijemo koliki je naš potencijal, koliko možemo postići, jer tek u padovima i porazima možemo uistinu vidjeti koliko smo jaki i koliko možemo učiniti da dođemo do vrha te da svoj križ iznesemo na Golgotu i uđemo u radost našeg Gospodina Isusa Krista i uzljubimo ga do kraja a uostalom i Franjina najdublja želja je bila uzvratiti ljubav za ljubav jer on otkriva kako Ljubav nije ljubljena. Franjo nam i danas doziva u pamet „braćo počnimo ispočetka jer još ništa nismo učinili“. Sljedeći Franjin primjer u ustrajnoj molitvi i poniznosti možemo mijenjati sebe a kad promijenimo sebe onda možemo mijenjati i one oko sebe i tako od prvih postati zadnji pa kad dođemo pred Gospodina da nam kaže: „Prijatelju pomakni se na više“. Zaista nije lako biti prvi a u isto vrijeme biti zadnji, ali promatrajući Franju i uzdajući se u Božansku providnost i to nam postaje ostvarivo.

Fra Josip Sušić

 

 

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 151

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 62 

Broj posjetitelja

DanasDanas34
Ovaj mjesecOvaj mjesec12372
SveukupnoSveukupno1207288
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting