ANTIĆEVA BAŠTINA

 

 

 

 

Fra Vladimir Tadić

 

ČOVJEKOLJUBLJE KOD OCA ANTIĆA *

 

 

 

Sažetak

U rukopisu “Pravilo mome životu” o. Ante Antićje zapisao: “Gospodin me je ljubio od vijeka i vodio me u mome životu kao Dobri Pastir čuvajući me i bdijući nad svim stazama moga života”. Iz nadahnutih riječi može se i drugo spoznati, kako je o. Antić u istom duhu najdublje u praksi života ispunio Božju i Kristovu zapovijed: “Ljubi Gospodina Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom, a bližnjega svoga kao samog sebe” (Mk 12,30-31).

Toliko je čovjekoljublje o. Antića ispunjalo njegov život, da je sav u svom pozivu bio sretan - svet! Što mu žrtva za braću ljude bijaše veća - to mu sreća, čovjekoljublje i svetost bijahu izričitiji.

Fra Ante sav ispunjen Bogom, njegovim žarom i milošću, bijaše u našem stoljeću najizrazitiji primjer čovjekoljublja koje je ostvarivao primjeom i revnošću samaritanske svoje vjere i ljubavi u Franjevačkom redu i svećeničkom pozivu, što biva uvijek najhitnije svojstvo idealnog Kristova učenika - sljedbenika i svjedoka, a to je ono što je svijetu od svakog redovnika i svećenika najpotrebnije.

Radost davanja kod fra Antine žrh’e života za braću ljude, a ne primanje, bijaše mu najveća čast, sreća i ljubav u Bogu kao i medu braćom. Fenomen njegove svetosti treba potpuno istražiti, jer nam je predivan uzor za nasljedovanje.

U Antićevu čovjekoljublju može se svakome otkriti onaj iskonski vapaj ljudske duše i srca za Bogom koji od čovjeka želi, traži i očekuje iskreno ispovijedanje vjere i potpunog čovjekoljublja. Možda jedino to - u današnjem svijetu - nedostaje i nama kršćanima!

 

 

Uvod

Mnogi nam štovatelji, životopisci i u najvec’em broju svjedočanstava žele staviti fra Antu Antića po njegovim franjevačkim karizmama na uvijek trajne i vječne vrijednosti ljudskoga bića koje se utemeljuje samo na Božjoj stvarnosti. Kakvo li god mi o tome imali mišljenje i gledanje, te tvrdnje ne smijemo nigdje zaboraviti.

One najbolje pomažu razumjeti, upoznati i prihvatiti svestrano Antićevo djelovanje u najuzvišenijem smislu riječi, u svjetlu Božjeg zrcala na kojem se ogleda velika duša o. Antića, sva zaokupljena ljubavlju Božjom za spas i dobro svoga bližnjega.

Antićeva najintimnija povezanost s Bogom i Božjim životom upravo jamačno i najsnažnije govori daje fra Ante bio Božji sluga, što je sam najodvažnije i najhrabrije potvrđivao svojim čovjekoljubljem kroz svoj cijeli redovnički i svećenički život.

Bog uvijek bijaše glavna briga i cilj Antićeve kršćanske, franjevačke i svećeničke duše. Stoga se i ne čudimo da ga štovatelji kao oduševljenici iz najrazličitijih slojeva i staleža Crkve i društva opisuju kao čovjeka ispunjena Bogom - za braću ljude. Ta žarišna stvarnost jest, ističemo, vatra Antićeva bića u njegovu čovjekoljublju koje poput velike rijeke izvire iz biti i bitnosti zajedništva s Bogom. Bog bijaše njegov izvor života i djelovanja.

 

I. Po Isusu Kristu najuzvišeniji put čovjekoljublja

Iz Božjeg žarišta ljubavi, kome je pripadala sva Antićeva duhovnost, posebno kroz svete redovničke zavjete - evanđeoske savjete: siromaštvo, poslušnost i čistoću, fra Ante se svakom nudi da ga razumije i prepozna kao izvanrednoga i serafskog sina Sirotana Božjeg, Franje iz Asiza, i to upravo na vjerničkim iskonskim temeljima ljubavi prema Isusu Kristu, Evanđelju, Crkvi, Kristovu Namjesniku na zemlji, kao i prema biskupima, svećenicima, redovničkim poglavarima, redovnicama i svome bližnjemu, vjerniku i nevjerniku.

Ljubav raspetog Isusa poosobila je fra Antu s Isusom: njegove misli, želje i djela, koje je živio u Bogočovjeku Kristu Spasitelju, ispunjali su mu dušu, srce kao i sve osjećaje da bližnjega svoga uzljubi u Isusu i njegovu križu. U Isusu će fra Ante otkriti (kao i Seraf ljubavi) najuzvišeniji put čovjekoljublja prema braći ljudima.1

Kako je fra Ante u svome cijelom svećeničkom životu bio sav usredotočen na izvršavanje volje Božje - a ta je vršiti zapovijed ljubavi, kako Isus traži: “Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih, taj me ljubi. A tko mene ljubi, njega će ljubiti moj Otac, i ja ću ga ljubiti i objaviti mu sama sebe. Tko mene ljubi, slijedit će moju nauku i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti” (Iv 14, 21-23) - tako je on, fra Ante, neprestano težio još od svojih školskih, novicijatskih i studentskih klupa da upozna zapovijedi Božje, ne da ih teološki razglaba, nego da ih vrši i po njima uzljubi Boga i svoga bližnjega. Antić je u tome bio izričit.

Pa ako je riječ o njegovu zavjetu siromaštva, on ga poput sv. Franje potpuno prihvaća, jer je Isus siromašan bio na zemlji. Ili, ako je kod o. Antića govor o potpunom posluhu volji Božjoj, govor je tu o Isusovu potpunom predanju volji Božjoj. Ili, ako je kod fra Ante naglašena aktivnost za Božji narod, za laike Crkve koji ne žive u klerikatima, samostanima i klauzurama, to je stoga jer to Isus želi, hoće i čini. Ili, ako je on bio sav zaokupljen sakramentom svetog pomirenja i vodstvom duša, to je zato što to isto pomirenje Isus ljubi i traži. Stoga se na fra Antin život mogu doslovno primijeniti Isusove riječi: “K njemu ćemo doći (tj. on i Otac) i kod njega se nastaniti” (Iv 14,23) i te se riječi na njemu ispuniše potpuno. On prihvaća, cijeni, pomaže i ljubi svakog čovjeka, kako je činio Isus.

U tom smislu možemo stoga vrednovati vrlo naglašene Antićeve kreposti, njegov duhovni život i apostolat na kojem je svijetlilo kao sunce Isusovo čovjekoljublje u životu njegove vjere, ufanja, pobožnosti i djelotvorne ljubavi. Fra Ante ne želi da Krist bude samo njegov, već po njemu, u njemu i s njime da on postane svakom čovjeku ono što je Isus za čovjeka. Svatko tko fra Antu susretne, neka u njemu susretne i otkrije milosrđe Božje. Fra Antino čovjekoljublje posebno se ističe i u rukopisnoj - pisanoj - njegovoj baštini. On kao mladi magistar bogoslova piše 1926. “Posvetu svoga života za povjerenu braću klerike” gdje mu čitamo riječi: “Predajem se za njih savršenom ljubavi Božanskog Učitelja na križu i moje Majke pod križem. 2 Uz te riječi “Posvete”, kao rame uz rame, stoji i rukopisno fra Antino “Pravilo mome životu” 3 - čisti biser njegove duhovnosti, gdje vječno zablista nacrt njegova čovjekoljublja koje se temeljito naslanja na život i primjer Isusov, a ovo je sadržaj toga “Pravila”: Isus me mora imati svega, i to On sam!”

Dakle, u prvom redu čovjekoljublje o. Antića stoji na čvrstoj i potpunoj njegovoj pripadnosti Isusu. “Samo - kako on tvrdi - mora me imati svega Isus i to On sam.” Ne bijahu rijetki ni svjedoci koji su izlazeći iz njegove ispovjedaonice, sobe, glasno govorili: “Fra Ante = sv. Ante; fra Ante kao Isus, ili Isus = fra Ante”, o čemu je uvjerljivo i nebeski uzdignuto pisao u pismima svojim penitentima:

“Duhovni otac mora vršiti volju Božju. On hoće, on želi, on moli, i to neprestano, da svaki put kad vi dođete, nađete Duha Svetoga u njemu i da se sva ispunite Duhom Svetim i da donesete Njegove plodove.” 4 Ili na drugom mjestu: “Najviše prosim od Boga da mi udijeli milost svoje svete prisutnosti, da svaki koji dođe k meni ne nađe mene, nego Isusa. Kad otiđu od mene , neka budu puni Isusa i Duha Svetoga.” 5

Pa ne bijaše li to doista dokaz njegovog nadnaravnog čovjekoljublja?

Fra Ante će u svojim duhovnim savjetima, uputama i spisima često isticati i tražiti savršenije putove evanđeoskog života ovakvim i sličnim riječima: Sve živjeti, činiti, voljeti, ljubiti, raditi u životu kao Isus - biti alter Christus! Takve su mu misli, riječi i želje uvijek bile na umu, u srcu i duši, a izgovarao ih je i sebi i penitentima kao najsretnije dijete pred radosnom majkom, u iskrenim osjećajima ljubavi i predanosti prema Isusu, kao i u ljubavi i predanosti prema bližnjima koji su se tog trenutka našli kod njega. Vjerujem da nas i ovdje na ZNANSTVENOM ZBORU, ima veći broj koji smo mogli kod svakog susreta s ocem Antićem doživljavati takvu silnu dinamiku Antićevih izričaja ispunjenog čovjekoljubljem Božjim u svim njegovim riječima, poukama, savjetima, ispovijedima i egzor-tama. Zagledan u uzvišeni primjer Kristova čovjekoljublja, koji “grijehe mnogih ponese na sebi” (Iz 53,12), o. Antić ovako piše:

“Ja ću Ga svaki dan prositi u svetoj misi na tu nakanu i za Vas ću nastojati nadoknađivati. Ovo smatram svojom dužnošću, jer Vas nosim na svojoj duši i za Vas pred Gospodinom odgovaram i sve Vaše dugove ja plaćam Gospodinu. Možda Vam se ovo čini nekako čudnim i sebe počnete pitati... Mirni budite, to je tajna milosti i Božje ljubavi, Duha Svetoga. To će biti!” 6

Izraz fra Antine duše u tim riječima ima jako značenje njegovog nadnaravnog čovjekoljublja, kao što piše u jednom svom pismu:

Dragi moj Doktore! Dragi Sinko!

Milost Duha Svetoga neka Vas čuva, vodi i rasvjetljuje da ovim svijetom prođete čineći dobro! Hvala Vama i Vašoj dobroj, plemenitoj gospođi na posjetu i svemu što gajite prema nevrijednom Kristovu svećeniku! Sve Vama dragi Bog obilno naplatio! Hvala Vam na cijenjenoj posjetnici. Razumio sam Vašu želju, ali, vjerujte mi, bio sam zauzet i nisam mogao uhvatiti vremena. Želio sam da se javim i zahvalim Vama i cijenjenoj gosjiođi, ali nisam mogao.

Dragi moj Sinko! Želim Vam puni blagoslov Božji u Vašoj duši, u Vašoj cijenjenoj obitelji, u Vašoj službi, dužnosti kao advokatu. Vi ste dobar, pametan i pun energije i elana. Molim Vas, sve to blago i bogatstvo, svu Vašu energiju okrenite Bogu, Kristu i tražite najprvo ono što je gore, ono što nikada ne propada, ono što moljac ni rđa neće izgristi. Želim i molim Vas, da budete čovjek vjere. Sveta vjera vodi čovjeka Bogu, udahnjuje mu pouzdanje i čini da u svemu gleda Boga i sve prima iz ruke Božje. Sve je u vlasti, u rukama Božjim. Iz ruke Božje nitko ne može oteti, iščupati čovjeka. Bolje je i malo imati s Bogom, s Njegovim svetim blagoslovom, nego mnogo, a bez blagoslova Božjega.

Uzdom se u Gospodina, da će Vam posao ići od ruke. Ja bih Vam preporučio da imate vrlo lijepu metodu sa strankama. Budite apostol pravde, ljubavi, praštanja i vjere. Svagdje činite dobro i nosite Krista svakomu i svagdje. Vaš će život, Vaš primjer, Vaša čestitost, Vaš moral, Vaš postupak sa strankama, s ljudima. Vaša ispravnost u svakom pogledu, Vaš nazor na svijet, na život, na obitelj, na društvo - eto Vašeg apostolata. Vi ćete biti jako, jako oprezan, razborit u jeziku, u govoru, u nastupu, ali Vi ćete biti Božji čovjek.

Dragi moj Sinko! Želio bih Vas dovesti Kristu, da On bude Vaš život - Vaše sve! Želio bih da prijeđete kroz život vjeran savjesti, vjeran vjeri, vjeran Crkvi, vjeran Bogu, vjeran svojoj dobroj supruzi, pravi otac svoje djece.

Sinko! Duša Vam želi za Bogom. Nemojte joj to uskratiti. Bez Boga Vaš je život bez cilja, bez smisla, bez sadržaja, bez vrijednosti prave i svrhunaravne. Molim se za Vas, za Vašu cijenjenu obitelj. Molim Vas, uredite i poravnajte sve dugove. “6

Tu vidimo Antićevu aktivnost i apostolat u nadnaravnoj stvarnosti čovjekoljublja. O. Antić završava pismo:

“Kad ste to sredili, uzmite sve ono što je potrebito za zdravlje u kući, u obitelji. Ostalo štedite za svoje eventualne potrebe i za buduće dane.

Preporučam Vas u svetoj misi i svetoj molitvi. Blagoslivlja Vas, cijenjenu suprugu i dragu djecu, Vaš duhovni otac.” 7

U toj tvrdnji, dakle, sadržan je cijeli Antićev vjernički, franjevački i svećenički najdublji osjećaj: predanosti, trpljenja, poštovanja, požrtvovnosti, podložnosti i poslušnosti prema evanđeoskom apostolatu u službi za brata čovjeka kome je znao u najvećoj ljubavi žrtvovati sve svoje moći, vrijeme i život, bilo daje taj klerik ili biskup, gvardijan ili siromah, izvanredni ispovjednik ili grešnik koji mu prilazi na sv. ispovijed, subrat u samostanu ili časna sestra koja prosi savjet i blagoslov.

 

II. Fra Antino čovjekoljublje u praksi

Čovjekoljublje oca Antića doista za svakoga bijaše nadnaravno: za teologa, biskupa, klerika, đaka, dijete, studenta, časnu sestru, župnika, bolničarku, liječnika, odvjetnika, majku, oca ili čak propalicu. Svakoga je Antić primao puninom Kristove spasiteljske ljubavi i dobrote i u neobičnoj poniznosti svoga srca i duše. To bijaše već na neki način znak Antićeva predanja čovjeku - poklad vjere, skrbi, ljubavi i nade za duhovne ili tjelesne potrebe koje su ljudi od fra Ante tražili, pa i u najvećim mjerama primali.

Naći ćemo kod mnogih njegovih svjedoka kako su uvjerljivo tvrdili da ih je fra Ante primao uvijek s neobičnom ljubavlju i poštovanjem, kao da su oni jedini na svijetu, kao da nitko drugi u tom trenutku ne postoji na zemlji osim njih koji dođoše k njemu da im on pruži i dadne svoje savjete, utjehe i nade u bolji, savršeniji i sretniji život. Za njih o. Antić sve žrtvuje: život, zdravlje, vrijeme, svoje obroke - cijeloga sebe. Često je od većeg umora i rada teško pobolijevao, izbacivao bi krv iz pluća, jer nije imao vremena ni da doručkuje, objeduje ili da se odmori barem na kraće vrijeme; poneki to od mnoštva ljudi (koji su čekali na sv. ispovijed, duhovne savjete i pomoći) nisu mogli ni razumjeti, dok se je o. Antić sav predavao njima - ne misleći na sebe - jer je svakom čovjeku želio pomoći novinom Božjega i Isusova života kojim je zračila njegova osoba, duhovnost i pobožnost.9 Bijaše to, ako smijemo reći, njegova svetačka praksa djelovanja i uronjenja u čovjekoljublje Kristovo, koju je uvijek duboko i ispred svega naslanjao u službu Bogu i braći ljudima.

U središte toga trebali bismo istražiti, bolje reći, dodati i odjeke Antićevih molitava i zanosa za braću ljude kao i doživljaje Krista Gospodina, dok si postavljamo pitanje tko je za o. Antića bio njegov bližnji - svaki čovjek. To pitanje, nema sumnje, nalazilo je svoje odgovore kod brojnih studenata koji su mu svednevice dolazili, a danas su mnogi od njih prosvjetni djelatnici na našim fakultetima, u raznim srednjim i osnovnim školama ili priznati specijalisti u našim bolnicama, svećenici na župama, roditelji u obiteljima. 10

Iz Božje ljubavi fra Ante živi i svoje čovjekoljublje u praksi. Dok duhovno vodi brojne sveučilištarce, siromašne studente, on se sav daje i žrtvuje za njih kod imućnijih obitelji, odvjetnika i liječnika da im pronađe besplatan stan, hranu, knjige, odjeću, stipendiju ili im nalazi sposobnije kolege da pomognu u repeticijama kako bi što prije ispravili negativnu ocjenu.

Evo - ovaj citat - kako on u nadnaravnom čovjekoljublju prati duhovni i privatni život svog penitenta:

Dragi moj Doktore!

Žao mije, ali Vas moram ukoriti. Nije sve kod Vas u redu. Molim Vas, to spoznajem s milošću Božjom, ali radi Vas. Dragi Vas Bog ljubi i hoće, da Mu budete dobar, vjeran, poslušan sin.

Molim Vas, uzmite ozbiljno ove riječi sv. Pisma: “Nije stvar neznatna kršiti zakon Božanski. Budućnost to uvijek pokaže opet” (2 Mak 4,17). Promislite što će biti od svega Vašega života, od Vaših djela, ako ona nisu upisana u knjizi života.

Ne bojte se bolesti ni drugih nevolja. Sve to određuje pravedno, mudro, s ljubavlju i sve za Vaše dobro dragi Bog. Želim i molim, da moj dragi i dobri Doktor više bude Božji čovjek - homo Deil Pun vjere, ufanja, ljubavi, pun svetih ideala, koji ga čuvaju od prolaznosti i vode, drže u visinama i s Bogom. Sjetite se, da ste dijete Providnosti. Pođi kao Krist svijetom čineći dobro! To neka bude lozinka moga vrijednoga Doktora!

Molim Vas, dozvolite mi, da Vam upravim jednu pravu molbu. Ovdje blizu sv. Duha došle su iz Samobora časne sestre klarise. Gladne su i puno trpe. Ako možete, pošaljite kakav novčani prilog i ja ću im ga predati u ime Vaše.

Blagoslivlje svoga plemenitog, dobrog Doktora, vele-poštovanu i miroljubivu Vašu suprugu, djecu, dragi Vaš ponos, utjehu i radost, s poštovanjem.” 8

Sve cć to utjecati da će mnogi Antićevi penitenti i duhovna djeca postati izgrađeniji, karakterniji i zreliji Ijudi-kršćani. Kod takvih, koje materijalno spašava, Antić vodi brigu da oni po Božjem planu u Crkvi osnuju sretan brak, obitelj, pa nerijetki mu penitenti stoga bijahu i mladi zaručnici koji su tražili od njega duhovne pouke i savjete za kršćanski život prije braka, kao i u braku - u obitelji. 9

Otac Antić se također posebno brine za obitelji s mnogobrojnom djecom, za ostavljene žene i majke s više djece koje u Zagrebu ne mogu isplatiti ni mjesečne režije, kao i za djevojke majke koje bijahu prezrene poput žene iz evanđelja koju su Zidovi doveli pred Isusa da je kamenuju u hramu. Njemu u svemu stoji na prvom mjestu Isusov primjer i Isusovo milosrdno srce ljubavi prema grešnicima, siromašnima i bolesnima. 10 A iznad svega - kako svjedočanstva govore - on će najviše žrtve i ljubavi pokazivati prema bolesnicima raznih bolesti, posebno prema onima koji bijahu na umoru ili koji su bolovali od psihičkih teških muka, a liječnici su ih ostavljali jer ne bijaše za takve lijeka ni pomoći. Neke je doista teške slučajeve čudesno pomagao i čudom svoje molitve ozdravio. 14 To bijaše Antićev nadnaravni dar za bolesnike, da ih pomogne savjetom i molitvom svojom, a neke je čudesno i izliječio -ozdravio. 11

U Antićevu čovjekoljublju doista nalazimo i vidimo njegovu neprestanu, dugu i svesrdnu molitvu za sve koji su mu se obraćalibilo za duhovne ili materijalne potrebe. 12 Kakvo veličanstveno bijaše to čovjekoljublje prakse, oduševljene službe i bratske povezanosti o. Antića: u riječi, na djelu i u vjerničkoj uslišanoj molitvi kao i u neumornim savjetima da njegov bližnji postane Božji čovjek. U tom smislu piše:

“Želim Vam posebno prosvjetljenje Duha Svetoga. Ja zahvaljujem Gospodinu da ste se dobro snašli i da Vam posli polaze za rukom. No, molim Vas, nemojte misliti po ljudskom shvaćanju i mišljenju. Ne budite navezani na prolazne ljudske forme koje ne ulaze u Vašu ni moralnu, ni socijalnu ni intelektualnu vrijednost. Više gledajte na Boga, na Njegovu svetu volju, na Njegov sveti zakon i zapovijedi. Vi ste dijete Providnosti! Vi ne smijete biti rob materije, novca, namještaja, robe, prolaznih zemaljskih dobara. Ja Vas hoću da ste Božji čovjek - homo Dei, koji se Boga boji, Njemu se moli i drži se Njegovih zapovijedi i poštuje u svemu svetu volju Božju. Čuvajte živce, mir, gospodstvo nad samim sobom. U svemu razborit, pravedan, trijezan, umjeren, jak, odlučan, velikodušan, plemenit.

Dragi Sinko, čuvaj čistu savjest. Na Vašoj duši neću niti smijem vidjeti grijeha. Hoću da ste uvijek u milosti Božjoj i po volji Božjoj.” 13

Kao stoje i sam Gospodin - sišašvi s neba na zemlju uzeo na se obličje sluge, da služi, da život svoj dade kao otkup za mnoge, tako gaje i njegov dobri i vjerni sluga otac Antić želio u svemu i svagdje nasljedovati. Upravo ta misao naglašena je i prisutna svagdje u Anticevu čovjekoljublju, kako i sam piše u svom pismu:

“Htio bih Gospodinu služiti svojim svećeništvom kako On traži. Želio bih da dostojno, kao Isus, nosim Njegovo svećenstvo i da Ga proslavim i duše spašavam.” 14

 

III. Čovjekoljublje u duhu osam blaženstava na Gori

Kod Isusovih osam blaženstava na Gori, milosrđe se nalazi među posljednjima. Isto tako Božji ljudi ili blaženici u svijetu, oni koji prihvaćaju i razumiju čovjeka u bilo kakvoj potrebi, neimaštini, bolesti, duhovnoj ili materijalnoj bijedi, oni bližnjima .svojim iskazuju poštovanje i čovjekoljublje, stoje cijelim bićem činio fra Ante Antić. Oni su milosrdni Samarijanci među ljudima, posebno zato što to čine u veselosti srca i radosti duše. Njima se cijena dvostruko povećava i pred Bogom i pred ljudima. Ta se je stvarnost odražavala i povećavala i u Antićevu životu i djelovanju.

Tako se je fra Ante svakoga dana i sata - počesto - pred Sveto-otajstvenim Isusom prinosio i prikazivao Kristu - u svetoj misi ili pred Svetohraništem - iskazujući do vrhunca najprije Isusu ljubav i slavu, da bi svakom čovjeku (bio biskup, student, svećenik, majka, otac, liječnik, bolesnik ili nevjernik) podario svoje čovjekoljublje u duhu Isusovu iskazujući mu svoju i Isusovu ljubav podjednako. 19 Svojim penitentima uvijek na raspolaganju, jasan je i konkretan u odgovorima na njihova pitanja. Tako piše:

“Možda ćete reći, pa zašto onda ljudski život, čemu živjeti na svijetu? To je tajna, koju rješava Krist. On je Put, Istina i Život. Ja želim, da Vi svoj život uredite prema zapovijedima Božjim. Mi imamo zakon kršćanskog mrtvenja, koji nas uči slijediti Krista, Njegovu muku i smrt. Zemaljski je život priprava za vječnost, za gledanje Boga, da primimo ono što ljudsko oko nije vidjelo, ljudske uši nisu slušale i nije zašlo u srce što je Bog pripravio onima koji Ga ljube. Mi živimo ne za vremenito, za prolazno, za časovito, nego za vječnost. Predajte se Bogu, uredite svoj život po svetoj volji Božjoj, molite i svaki dan razmatrajte po pol sata, a kad biste mogli i cijeli sat - obećajem Vam nebeski život i vidjeli biste obilni blagoslov Božji.

Preporučam Vam Vaše štićenice časne sestre klarise -Zagreb, Mikulići. Šaljem čestitke za djecu da se vesele i raduju s Djetićem Isusom. Blagoslivljem Vas i molim se za Vas i sve Vaše.”20

U Antićevo vrijeme, vrijeme našega tragičnog stoljeća (svjetskih, nacionalnih i etničkih krvavih ratova, kao što je i ovaj današnji) prevladavalo je u društvu svojevrsno socijal-humanističko čovjekoljublje; mjerilo čovjeka, ne prema Bogu i Božjoj ljubavi, nego prema ateističko-komunističkoj “etici”, tj. da čovjek znači, čini i vrijedi (u društvu ateizma, socijalizma, komunizma, pred državnom vlašću koja je čovjeka mjerila aršinom materijalističko-ateističke vrijednosti koja je oduzimala pravo na život, na slobodu, vjeru i moral, po nekakvoj “sociohumanističkoj etici”) onoliko koliko je netko bio spreman i odan da bude podložan i poslušan marksističko-ateistističkim interesima, ideologijama i neljudskim načelima, a te plodove danas - nažalost svi skupa - beremo u ovom ratu. No, za oca Antića, koji je sav bio, na riječi i djelu ispunjen duhom Kristova čovjekoljublja s Gore osam blaženstava, bilo je dakako, samo jedno najvažnije: ljubav prema Bogu treba svagdje ostvariti vlastitim životom prema Isusovim riječima: “Što god učiniste jednome od mojih najmanjih, meni ste učinili” (Mt 24,40). Njegovo čovjekoljublje bijaše mu bez trunke osobnog interesa - nije imalo prigovora; bijaše iznad svih zakona. Ono za oca Antića uvijek ostaje do kraja i konca nedostiživa Kristova povelja - najveće i uvijek nove snage Božjeg milosrđa, djelovanja i ljubavi u svijetu.

Fra Ante, odričući se u svemu svega sebe, daje za braću ljude sve svoje duhovne i tjelesne moći, snage i darove, duboko svjestan da pomažući ljudima pomaže Kristu u svijetu, u Crkvi i u svakom čovjeku.

Evo s kakvim čovještvom duhovno vodi jednu kršćansku suprugu i majku:

“Draga duhovna Kćeri! Uvijek budite sva Božja i neka u Vašem dobrom srcu gori ljubav Božja. Cesto puta recite preko dana u radu, u poslui Bože moj, ja Te ljubim! Umnoži mi vjeru, ufanje i ljubav! Češće molite za ove bogoslovne kreposti. Njih se držite i budite majka, supruga, domaćica po svetoj volji Božjoj. Ja bih želio i molim se za Vas, da budete duhovna, Božja i Marijina. Kako ćete takva postati? Evo kako:

Svaki dan imajte jutarnje, večernje svete molitve kod stola, svoju krunicu i svoje duhovno štivo. Tako rasporedite, da sve zgodno, lako, bez umora, dosade, bez da ste kome dosadni, teški, obavite. Najviše nastojte, da u Vašem srcu bude ljubav prema dragom Bogu. Iz ljubavi prema Bogu ljubite svoga dragog supruga, budite mu poslušni i častite ga kao Krista, jer tako Bog hoće. Iz te ljubavi ljubite svoju djecu i gledajte ih kao Božju djecu. Sve učinite, da je Vaš dobri suprug s Vama zadovoljan, da je veseo i sretan i da je uz Vas, kod Vas, s Vama, po Vama bolji i bliži Bogu.

Draga moja Kćeri, molim Vas, dozvolite mi, da upravim nekoliko riječi o Vašem nutarnjem, duhovnom životu. Zašto ste žalosni, nezadovoljni i jako smućeni? Čemu nasamu plačete? Zašto nosite teškoću na srcu i duši? Vi biste opet željeli doći do duhovnog oca, a ustručavate se to i pomisliti a kamoli reći. Plovite uzburkanim morem i teško Vam je na svakom koraku. S pomoću Božjom shvaćam Vaš položaj, Vašu muku, Vašu bol i jad. Ne puštajte se depresiji nego čuvajte čisto srce, čistu dušu, čisto tijelo po svojoj dužnosti i čistu ispravnu savjest i doći će opet mir, vedrina, zadovoljstvo u Vaše srce. Poslušajte me i nemojte biti neodređeni, smeteni, bez kompasa, bez cilja, bez ideala.

Budite gospođa od discipline, gospođa od rada, gospođa od dužnosti. Jednostavnost, skromnost, čistoća savjesti, ispravnost i moralnost Vašeg stanja, plemenitost i dobrota srca, odlučnost, dosljednost dobre volje, urednost, finoća, otmjenost čuvstva i vladanja, duhovnost, karakternost neka Vas rese i čine dragom, ugodnom Bogu, suprugu, djeci i svakomu. Neka se u Vama i po Vama dragi Bog slavi i pro-slavljuje! To Vam želi, zato moli, blagoslivlje Vas, cijenjenog supruga, Vašu dragu djecu, duhovni otac.” 15

Kod svega takvog njegova stava, života i djelovanja, mi vjerujemo, Crkva će (mislim na sutrašnju, možda ne dalju buduc’nost) pravo ocijeniti Antićev život, i to po herojskoj i kršćanskoj njegovoj ljubavi prema Bogu i ljudima, a to znači da se i mi s pravom možemo uživjeti u duh i primjer o. Antića koji je po volji Kristovoj ostvario svih osam blaženstava s Gore. On je svagdje sebi pretpostavljao Isusa da ga živi i u njemu djeluje, kako je i sam znao reći: “Boga ljubiti u braći ljudima, to je prava ljubav prema bližnjemu. “22

 

IV. Život po uzoru na Kristovo čovjekoljublje

Fra Ante pun poniznosti, samozataje i odricanja, jer bijaše ispunjen Kristovom ljubavlju, uvijek je znao i stotine puta na dan naći - i izvan svojih redovničkih dužnosti i obveza koje je u najsavršenijoj ljubavi izvršavao - prigodu i priliku da svoje čovjekoljublje pokaže na djelu i po uzoru Isusove ljubavi. Takva Antićeva ljubav bijaše njegovo svjedočanstvo ljudima da i njih Bog ljubi. On doslovno u jednom svom pismu ovako piše:

“Želio bih da, kada duše dođu k meni, ne nađu mene nego dragog Boga i On ih okupira, ispunja, uči i posvećiva i sobom ih sjedinjuje tako da svaka doživi Duhovski događaj. “23

Antić je često znao posvećivati pozornost onima koji žele Krista nasljedovati i služiti mu u braći ljudima, a tražio je za njih i otkrivao im samo jedan put, a to je uzorno čovjekoljublje Kristovo; put Kristove svetosti, istine, milosrđa, praštanja i ljubavi, kao i strpljivo nošenje svojih briga, poteškoća i životnih nevolja. Upoznajmo tu fra Antinu brigu za duhovni život jedne majke:

Draga duhovna Kćeri! Mir i nebeska mudrost neka Vas čuva, vodi i upravlja!

Drago Dijete, zašto ste žalosni i toliko trpite? Puno ste duševno ubijeni i nosite dušu punu jada, muka i nevolja. Žao mi je, da ste došli u takovo stanje. Treba iz njega izaći, jer ćete duševno oboliti. Treba Vam puno, puno mira, rasvjetljenja i duševne snage. Žao mije da ste se tako promijenili i gubite volju za sve. Molit ću se za Vas, da se Vaše stanje popravi, izmijeni na bolje i bude po volji Božjoj. Čuvajte čistu dušu vršeći u svemu zapovijedi Božje i držeći se svete volje Božje. Ne možete tako dalje. Treba da sačuvate mir, čistu dušu, kontrolu nad samom sobom, sklad i savršenu harmoniju sa svojim dragim suprugom i materinsku brigu i ljubav za dragu djecu. Molite svetu krunicu i prikazujte je za svete duše u čistilištu, da Vam one pomognu. Blagoslivlje Vas i moli se za Vas duhovni otac.” 24

Put je to bio i prvih kršćana od kojih je taj isti put tražio i sam apostol naroda, sv. Pavao: “Imitatores mei estote sicut et ego Christi!” (1 Kor 11,1). Fra Ante je taj put savršeno upoznao te za njega u životu i svijetu ne bijaše drugoga puta osim u svemu biti nasljedovatelj Kristov. Krist i samo Krist! U svemu Krist! Kao i kod sv. Franje! Isus Krist u svakoj riječi, djelu, želji, misli, osjećaju - u srcu i duši.16

To je on duboko osjećao. Ako zaista kršćani žele i nastoje biti potpuno Kristovi, njegova braća, sestre i subaštinici u svijetu, onda nam treba poput o. Antića Krista posjećivati u braći ljudima dok je vremena; Krista ljubiti, Krista pomagati, Krista hraniti, Krista oblačiti, Krista primati, Krista častiti, Krista poštivati u svakom čovjeku, i to ne nekim i nekakvim gošćenjem - kako mi znamo ugošćavati naše goste, prijatelje, uglednike društva i vlasti - nego pobrinuti se za sve potrebe njihove ranjene duše i tijela, kako seje pobrinuo onaj Samarijanac za ranjenikavna putu iz Jeruzalema u Jerihon, ili kako se je pokazao Isus pred Zidovima za onu optuženu preljubnicu, prostitutku, kojoj je iskazao milosrđe i oproštenje: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada ne griješi više!” (Iv 8,11).

U tom je Isus bio za oca Antića živi primjeri putokaz koji stalno pozivlje na nadnaravni život ljubavi i vršenja volje Božje koja je uvijek odsjaj Očeve ljubavi prema nama ranjenima i grešnima, a time najjačeg i Božjeg čovjekoljublja u svijetu. I baš takvo čovjekoljublje kod o. Antića bijaše življeno u najvećoj mjeri savršenstva i ostvarenja evanđelja, a uvijek i svuda, iznad svega, svjestan da Gospodar smrti, neba, podzemlja i zemlje, hoće i traži kod nas sljedbenika njegovih, milost, milosrđe i ljubav, tj. čovjekoljublje Isusa Krista. Nadahnimo se i fra Antinim pismom maloj djeci od roditelja koji su njegovi penitenti - pokornici:

Dragi Braco i draga Seko! Ja vas ne poznam, a niti vi mene. Poznajem vaše drage i dobre roditelje. Uvijek slušajte i poštujte svoje roditelje, jer to zapovijeda dragi Bog. Nemojte ljutiti svoje roditelje niti se međusobno svađati. Molite se Bogu. Ja ću se moliti dragom Bogu za vaše roditelje i za vas, za vaše zdravlje i za vaš napredak u svakom pogledu. Blagoslivljam vas.” 17

To je upravo u svijetu ono čovjekoljublje što nadmašuje sve pretile žrtve “jaganjaca i kozlića”, sve naše poklone i darove kad nam kod tih darova nije uključena ona vatra ljubavi prema Bogu -nadnaravni motiv dara i žrtve kojim se blagoslivlja i slavi dobrota, ljubav i čast Božja, a cijeni, časti i spašava bit i narav čovječja.

Naime, ta norma Antićeva savršenog čovjekoljublja u njegovoj baštini za duhovnu obnovu Hrvatske može nam u ovo vrijeme biti veoma snažna karika i stvarna mogućnost boljega svijeta i sretnijeg naroda, iako se - nažalost - naša stvarnost u tome nije ni minimalno još ostvarila, koliko zbog prisutnog rata, toliko zbog nedostatka naše ljudske i kršćanske volje i svijesti. Recimo i ovo: fra Ante je bio po svom opsežnom djelovanju jedan prekrasan most koji je spajao ljude s Bogom, kao i ljude međusobno. 27 Mi smo danas svjedoci i vidimo u svijetu daje lakše povezivati gradove i države s najduljim mostovima negoli ljude s ljudima i ljude s Bogom. Dakako, ako tu stvarnost zapažamo, a ništa snažno - božanskog i Kristovog - ne opaža se u našem djelovanju, to znači da u svom životu ne računamo ili premalo pazimo na Božju milost, kao i na nadahnuća Duha Svetoga u životu i radu, što je fra Ante na prvo mjesto svakoga dana stavljao u svom životu da bi u ljubavi spajao ljude s Bogom i vodio ih Bogu, a tako i ljude međusobno. Bog u svemu bijaše Antićeva privlačna moć i snaga.

U toj stvari najtipičnije reče sveučilišni profesor dr. Ivan Kozelj koji je znao više puta u tjednu dolaziti Sluzi Božjemu: “Kada ste prošli prag njegove (Antićeve) sobe i približili se tom redovniku -svećeniku, vi ste imali osjećaj da ste u hipu preneseni u neki drugi, tako čudesni nadzemaljski svijet, da se nalazite u stvarnoj Božjoj blizini; gledajući pred sobom fra Antu tako skromna i jednostavna, vi ste spontano ponavljali riječi sv. Pavla: ‘Aparuit benignitatis et humilitas Salvatoris nostri Dei - Ukaza nam se dobrota i čovjekoljublje Spasitelja našega Boga - učeći nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih želja i da živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovome svijetu, iščekujući blaženu nadu i slavni dolazak velikoga Boga i našega spasitelja Isusa Krista’ “ (Tit 3,3; 2,12).28

A evo što nam sam o sebi kaže otac Antić u jednom svom pismu:

Htio bih da budem u svemu po volji Duha Svetoga. Takav želim biti, ostati u samoći i na javi, na dužnosti i na poslu -svagdje. U svemu bih htio da je dragi Bog zadovoljan sa mnom, mojom molitvom, mojim radom, mojim nošenjem dnevnoga križa. Najviše bih htio ljubiti Gospodina i po Njegovoj zapovijedi bližnjega. Oh kako bih želio, htio, čeznuo ovu prvu zapovijed našega Oca potpuno, potpuno izvršiti. Htio bih da se u moje nedostojno srce slije sva ljubav i neba i zemlje i čistilišta (u moju dušu) i da uvijek tako ljubim dobroga, milosrdnoga, velikoga, svetoga, najvećega dragog Boga... Želim i molim Ga da ispijem onaj kalež kako On hoće, da trpim što on hoće, da sve zadovoljim što od mene traži njegova Božanska ljubav... Molim Gospodina da mogu svakomu navješćivati ljubav Božju, dobrotu, svetost Božju. “19

Koliko nam te njegove riječi rasvjetljuju bitni vid nadnaravne ljubavi koja se po ocu Antiću svodi u svim prilikama života na čovjekoljublje Isusa Krista, tj. na ljubav prema Nebeskom Ocu od kojega nam dolazi prava, žarka i potpuna ljubav i dobrota prema čovjeku!30

 

Zaključak

Antićevo čovjekoljublje, dakle, našlo je svoje veliko mjesto u našoj hrvatskoj Crkvi i narodu u ovom najtežem stoljeću. Kao takvo ono treba biti zapaženo i pod ovim velebnim Božjim i našim hrvatskim suncem na zemlji pred svim ljudima.

U trenucima naših današnjih ljudskih i kršćanskih nedoumica, da ne kažemo naših zbunjenosti, bilo u svijetu, Crkvi, društvu, obitelji ili nama samima, fra Antino se čovjekoljublje čini i pokazuje iznimno dragocjenim za svakog čovjeka. Ono je bilo i ostaje prava riječ svakomu čovjeku bez razlike u kojem staležu živio, posebno ako u svijetu želi biti svjedok raspetoga i uskrslog Isusa Krista; ako želimo i mi svi zajedno - kao ljudi i kršćani - bolji, ljepši, slobodniji i sretniji svijet, Crkvu, obitelj i ljude oko sebe i sa sobom.

Antićevo čovjekoljublje svima skupa - svakom pojedincu i zajednici - upućuje i pruža na vrlo jasan način dijagnozu naših neuralgičnih, krivih i nervoznih točaka, pravaca i živaca, kao i naših neželjenih odnosa prema Bogu, Crkvi, dužnostima i bližnjima. Ono nam pruža veoma siguran, jasan i pravi odgovor na mnoštvo naših današnjih i budućih pitanja, padova, problema i boli, a posebno na ona koja nas najčešće u samoći i na javi zapitkuju, muče i traže odgovore: kako i na koji način ostvariti svoje čovjekoljublje za sretniji i ljepši život u ovakvom svijetu i vremenu?

Ne živjeti čovjekoljublje po uzoru oca Antića, to bi bilo svakome od nas stalno i otužno šetuckanje u magli životnog poziva i smisla života.

Fra Ante Antić, po svom izvanrednom čovjekoljublju, ostaje pravi i nadasve instruktivni vodič u kršćanskom životu, vodič svakome tko želi u svijetu biti Kristov i tko želi ostvariti život vječne ljubavi i ljepote prema Bogu i bližnjemu, a to je ono što se ne smije negdje i nikada iz naše kršćanske svijesti i podsvijesti izgubiti.

Zagledamo li se - poput dobroga oca Antića - u svjetlo Kristove ljubavi, te usmjerimo svoje korake na putove Antićeva čovjekoljublja, zasigurno je duhovna obnova već započela sada, ovdje i u nama. I baš to čovjekoljublje, takva Antićeva baština, postaje granitni temelj i najsnažniji graditelj duhovne obnove naše vjere i Crkve u duhovnoj obnovi Hrvatske.

(Endnotes)

* Za upoznavanje čovjekoljublja o. Antića koje bijaše primarna karizma njegova redovničkog i svećeničkog života, nadahnuta Kristovom ljubavlju, prvi su se zainteresirali braća franjevci iz njegove provincije Presvetog Otkupitelja na Hrvatskim katoličkim misijama u Njemačkoj. Na njihovo traženje održao im je o. vicepostulator (na godišnjem sastanku 23. ožujka 1993. u Ludwigshafenu) razmatranje (egzortu) na temu: “Antićevo čovjekoljublje kao poticaj i izazov u životu i radu”, stoje utjecalo na obradu izlaganja ove teme “Čovjekoljublje kod oca Antića “.

1 Fra Antina je izreka: Križ je najbolje rasvjetljenje; uči dušu, srce na bolje. Križ je najbolja i jedinstvena škola kreposti...” SPOMEN, Zagreb, 1985.

2 Tekst “Posveta svoga života za povjerenu braću klerike”, Makarska 16. 10. 1926. u originalu, nalazi se i čuva u Vicepostulaturi. Objavljivan u mnogim životopisima i u glasilu “Dobri otac Antić”.

3 Rukopis u malom notesu, Makarska 1932/33, nalazi se u arhivu Vicepostulature. Za to je Pravilo teolog dr. o. Hadrijan Borak (+4.III.1993) rekao: “Da smo imali ovaj tekst na početku otvorenja kauze, sigurno bi se preinačilo ispitivanje svjedoka.” A dr. o. Rudolf Brajčić Dl, u jednom razgovoru s o. vicepostulatorom nadahnuto je istaknuo: “U tekstu se jasno očituju tvrdnje da je o. Antić već tridesetih godina zalazio u više stanove mistike.” To “Pravilo mome životu” - Uredništvo HR - treći program, koje je 5. VI. ‘93. od 18.00 do 19.00 s. dalo emisiju, prozva ga “Antićev molitvenik”.

4 AP, 11/21,2- ARV.

5 AP, 1/29,1 - ARV.

6 AP, IU/22,3- ARV.

7 AP, 111/22,3-ARV.

8 AP, 111/22,4. - ARV.

9 O tome kazuju mnoga svjedočansh’a Antićevih oduševljenika, kao i brojni tivotopisci koje je nemoguće ovdje nabrojiti.

10 Dok još bijah u mislima za ovu temu, u dvorani “Vijenac” na Kaptolu u Zagrebu održala se 15. svibnja 1993. osnivačka skupština “Hrvatskoga katoličkog društva prosvjetnih djelatnika” koja je u prvi član svoga Statuta kao temelj Društvu stavila ove riječi: “Društvo će se nadahnjivati primjerom života i djela bi. Augitstina Kaiotića, te slugu Božjih Ivana Merza i o. Ante Antića.” Za razjašnjenje lika o. Antića koji je predi-vni uzor i primjer svakom prosvjetnom djelatniku koji želi biti član Društva, rekao je sveuč. prof. dr. Vladimir Cepulić: “Otac Antić bijaše najljepši primjer u odgoju katoličke mladeži za razne profesije: svećenike, liječnike, profesore, sestre bolničarke, odvjetnike. On je 60-ih godina bio prvi pokretač i osnivač ovog Drušfta pred Crkvom i Bogoslovnim fakultetom, što možemo pročitati u pismu o. Antića koje je uputio dr. ocu fra Bonaventuri Dudi “ (v. DOA br. 1/1975, str. 6).

11 AP, III/22,4. – ARV.

12 Svjedočanstva brojnih profesora, liječnika, znanstvenika u arhivu Vicepostulature, Dr. Vladimir Ćepulić, “Lik oca Anlića - doživljen u susretima”, ZBORNIK, Zagreb, 1991, str. 141-151.

13 Dr Vladimir Ćepulić: ZBORNIK, nav. dj.; svjedočanstva: dr. J. Pinjateli (Zadar); dr. Desa Barić (Zadar); Antićeva pisma nekim roditeljima u Splitu, ARV.

14 Brojna svjedočanstva - ARV.

15 Brojna svjedočanstva - ARV.

16 Gotovo najveći broj Antićevih pisama, koje čuva Vicepostulatura, o tome govore.

17 AP, 111/22,6.

18 AP, 1/6,35.

19 Dr. Neven Jelavić, liječnik oca Antića, liberalac-agnostik, pred smrt obraćenik, posvjedočio je to i divno prikazao. ZBORNIK, Zagreb, 1991.200.

20 AP, 111/22,10. ARV.

21 AP, III/22,2. - ARV.

22 Franjevačka provincija Presv. Otk., LETAK O. A. Antić, Split, 1969. AP, 11/6,42. - ARV. AP, IH/22,8. - ARV.

23 AP, II/6,42. –ARV.

24 AP, III/22,8 – Arv.

25 O. Antić - mnoga pisma penitentima i duhovnoj djeci - ARV.

26 AP, 111/22,7. - ARV.

27 Bilo bi vrijedno i dostojno pozornosti da mnoge duhovne redovničke zajednice dobiju u ruke brojne izjave i svjedočanstva i uvide o. Antića kao duhovnog mosta koji ih je znao spajati u ljubavi prema Bogu i bližnjima. Ta svjedočanstva i izjave čuvaju se u arhivu Vicepostulature.

28 Dr. Ivan Kozelj, VPR, 1965, str. 31.

29 AP, 11/6,33. - ARV.

30 Brojna svjedočanstva - ARV.

 

 

 

 

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 151

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 76 

Broj posjetitelja

DanasDanas247
Ovaj mjesecOvaj mjesec15632
SveukupnoSveukupno1210548
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting