ANTIĆEVA BAŠTINA

 

Dr. Ljubomir Antić

DRUŠTVENE I POLITIČKE PRILIKE U ŠEPURINI I ZATONU

U VRIJEME ANTIĆEVA ROĐENJA

 

 

Umjesto sažetka

Predavač, koji svakoga dana mijesi, peče i lomi kruh političkih zbivanja od početka ovoga agresorskog rata protiv Hrvatske, a porijeklom je od loze i roda o. fra Ante Antića, dao je iz svoje zahvalnosti prema Sluzi Božjemu kraće izlaganje o političkim prilikama iz vremena Antićeva rođenja i djetinjstva.

 

 

Običaj je da se na znanstvenim skupovima posvećanim životu i djelu značajnih osoba posveti i određena pažnja rodnom mjestu dotičnika. Takvi referati obično tematski odskaču iz cjeline, no pokazalo se da su oni itekako korisni, važni i potrebni. Zemljopisni i društveni ambijent znaju naime itekako utjecati na formiranje osobe u razvoju. Time sam se vodio predlažući organizacijskom odboru Znanstvenog zbora “Antićeva baština u duhovnoj obnovi Hrvatske” temu o Sepurini u vrijeme rođenja odnosno djetinjstva oca Ante Antića.

Antić je veoma često prezime u Šepurini. Sa skoro četrdeset obitelji koje su ga nosile na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, ono je bilo na drugom mjestu odmah poslije prezimena Vlahov. Ostala najčešća prezimena su: Curkov, Antulov, Grubelić, Kursar, Grbelja i Franić.

Šepurina je u vrijeme rođenja o. Ante Antića (1893.g.) na vrhuncu svoga veoma dinamičnog razvoja. Dobra konjuktura vina, koje je osnovni proizvod a dotiče s prostranih vinograda s područja četiriju općina (Zlarin, Tijesno, Vodice i Šibenik), pokretač je tog prosperiteta. Sjećajući se upravo toga razdoblja, šepurinski pjesnik Vicko Mišurac u svojoj knjizi “Pjesma o biedi i nevolji dalmatinskog seljaka i življenje u Zapadnoj Australiji (Western Australia)” -tiskanoj u Šibeniku 1912. godine - pisao je:

“Uza vino ulje je rodilo,

Oh onda je sveto doba bilo,

Bilo žita i bilo voćaka,

U marljiva našega seljaka.

 

On za sve to liepi novac hvato,

U kući mu bilo obilato,

Svega brate što je od potrebe,

Da obitelj prehrani i sebe.

 

Baštine je marno obradivo,

I na novo kuće sagrađivo,

Po kućama sobe se redale,

Raznovrsnim bojama bojale.”

 

Da je vino kojeg je bilo “ko u bunaru” i dobre kvalitete, govori podatak da se na zagrebačkoj izložbi vina ujesen 1892. godine među sedmoricom koja su odlikovana “počastnom diplomom i velikom kolajnom” spominje i don Ante Surija, šepurinski župnik, a o standardu življenja govori podatak da je 1. listopada 1891. u mjestu otvoren novi poštanski ured.

Sve je to pratio i nagli rast stanovnika koje se u odnosu na popis iz 1857. godine, kad je u Šepurini obitavalo 881 žitelj, više nego podvostručilo. Selo već ima i školu, a materijalni prosperitet možda najbolje ilustrira podatak što je uz ne baš malu “staru crikvu” i crkvicu na groblju sagrađena i nova, neobično velika zajedno selo.

Takav prosperitet mjesta na osnovi proizvodnje vina neće promaknuti zadarskom “Narodnom listu” koji je u broju od 1. 11. 1902. zabilježio:

“Kako u broju (pučanstva) koraknula je Šepurina naprijed i u svom posjedu. Smješteno na otoku nemalo kud širiti posjeda, pa poput mrava radeći, pedalj po pedalj kupovalo i razširilo se u četiri obćine, tako da su mu stanovnici danas gospodari od svojih 15 hiljada stolitara izvrsnoga vina, koje je zbog svoje dobrote poznato i vrlo traženo.”

Uz takav razvoj odvijao se i veoma dinamičan politički život. Narodni preporod u Dalmaciji, doduše, već je poodavno završen. Narodna stranka još 1870. godine izvojevala je pobjedu na izborima za Dalmatinski sabor. Dvije godine poslije autonomaši su izgubili vlast u Šibeniku, a 1882. konačno je potučen Bajamonti u Splitu. Zlarinska općina, međutim, kojoj je pripadala Šepurina, dugo će još ostati u rukama autonomaša (odnosno “tolomaša”, kako su ih zvali u narodu), tj. pripadnika stranke, koja se protivila sjedinjenju Dalmacije s ostalim dijelom Hrvatske. U dublje uzroke toga stanja ovdje ne možemo ulaziti.

Spomenut ću tek uzgredno jedno ime koje je nezaobilazno u svakom razglabanju o preporodnim i političkim gibanjima u Šepurini: za razliku od mnogih svećenika u Dalmaciji koji su se uključili u Narodni preporod ili su pak bili njegovi izraziti vođe, poput Mihovila Pavlinovića, šepurinski župnik Toni (don Ante) Surija iz Trogira bio je glavna smetnja “preporođenja” Šepurina. Bogat i sposoban, on nije birao sredstva šireći “tolomašku” propagandu u selu.1 U tome je imao dosta uspjeha premda je nailazio na oštar otpor dobrog dijela Šepurinjana, o čemu svjedoče mnogobrojna pisma koja su protiv njegove aktivnosti pisali Šepurinjani ondašnjem dalmatinskom novinstvu. Šepurinski narodnjaci nisu se dali. Svoje hrvatstvo iskazivali su u mnogim prilikama pa tako i za izbora za Carevinsko vijeće u Beču na kojima je u izbornom kotaru Šibenik - Knin narodnjak Juraj Biankini (također svećenik) pobijedio “tolomaša” Savu Bjelanovića. Oni su pobjedniku uputili ovaj brzojav: “Radosno Vam najiskrenije kličemo: Živio, naš novi zastupniče, na korist i obranu hrvatskoga naroda! Živio! Glavar i Hrvati Prvić Šepurine.” Posebni brzojav uputio je Cvjetko Mišurac: “Radujem se Vašem izboru na Carevinskom Vijeću. Bog Vaspolivio na korist i diku hrvatskoga naroda!” Više Šepurinjana nalazimo i na popisu članova Književnog društva sv. Jeronima u Zagrebu. Još godine 1879. tu su: Tome Tomin, Vlahov, Šime Vla-hov, Lovre Cukrov i Martin Matin Cukrov.

U to vrijeme četrdesetak Šepurinjana bilo je pretplaćeno na splitski “Pučki list”, a čitao se i Biankinijev zadarski “Narodni list” budući da su u njemu objavljivani mnogi članci o Šepurini. I doista, ako je učestalost članaka u novinstvu pokazatelj značenja nekog mjesta, onda Šepurina u vrijeme rođenja i djetinjstva o. Ante Antića uopće nije bila “seoce neko, neznano daleko.”

Ta koje se selo,moglo pohvaliti svakogodišnjim vatrometom. A to se događalo u Šepurini svake godine uoči svetkovine sv. Roka, zaštitnika župe, o čemu je “Narodni list” redovito obavješćivao općinstvo. Tako su Šepurinjani i gosti na Veliku Gospu navečer 1897. godine mogli gledati 10 točaka “vatrometne predstave” u izvedbi umjetnika Ermenegilda Rabisa od kojih je posljednja najavljena ovako: “Slava sv. Roka sa fotogeničnim svietlom na srebrene trahove, okružen sa 120 rubina, sa 150 svietlih kuglja i veselim pucanjem.”

Peronospora koja će upravo te godine ugroziti šepurinske vinograde dovest će jedno vrijeme čak do gladi u Šepurini (vlada će narodu dijeliti pljesnivi kukuruz, što će ponosni Šepurinjani odbiti), no vatromet će se održavati sve dok Rabisovo skladište jednoga dana nije odletjelo u zrak.

Koju godinu poslije župljani će naručiti za svoju crkvu oltarnu sliku sv. Fabijana i Sebastijana, ne od bilo koga nego od velikog Splićanina Emanuela Vidovića.

Narav roditelja o. Ante Antića, njihov odgoj i tradicija koje su prenosili na svoga sina uz takav duhovni i materijalni ambijent osnovni su čimbenici iz kojih je izrasla snažna osoba koja desetljećima plijeni pažnju, kako puka tako i stručnjaka s mnogih područja.

__________

1 Na ovom mjestu (op. korektora V.T., o. vicepostulatora) neka se spomene da je don Ante (Toni) Surij krstio (8. svibnja 1893) u Šepurini dječaka Antu Antića, a predavač je (dr. Lj. Antić) u odužem razgovoru s o. vicepostulatorom s radošću govorio, isticao i iznosio prekrasni uzor župnika Zatona (kod Šibenika) don Vice Škarpa koji bijaše protivnik i žestoki borac protiv autonomaštva (“tolomaštva”) kao i duhovni preporoditelj župe Zatona. Kako su roditelji (Toma i Tade Antić) svog sinčića Antu poslije njegova krštenja sa sobom i starijom djecom prinijeli na stalni boravak u Zaton, tako se je i život dječaka, posebno u vrijeme osnovnog školovanja, razvijao i napredovao u Zatonu pod nadzorom i župnika don Vice Škarpe. Don Vice je iz Zatona prije Ante Antića poslao na Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinj najsposobnije učenike: dr. o. fra Antu Crnicu, o. fra Špira Živkovića i dr. Antu Živkovića (jurista), svi značajni i veoma utjecajni ljudi za Crkvu i narod Hrvata. O don vicinu prosvjetiteljskom radu za trajnu uspomenu Zatonjanima i povijest veoma je lijepo u Župnom arhivu ostavio svoje bilješke župnik don Ive Bareša. Arhiv Vicepostulature.

 

Najave

Župni list "Majka"

list 151

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 78 

Broj posjetitelja

DanasDanas666
Ovaj mjesecOvaj mjesec15220
SveukupnoSveukupno1210136
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting