ANTIĆEVA BAŠTINA

 

POZDRAVI

 

Pozdravna riječ oca provincijala

Kao poglavar Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, kojoj je pripadao sluga Božji fra Ante Antič, čiju 100. obljetnicu rođenja želimo obilježiti - među ostalim - i ovim znanstvenim zborom, sve vas srdačno pozdravljam i želim svima mir i dobro.

Svjedoci smo da se ovih zadnjih godina na našem starom kontinentu događaju velika previranja, napetosti, krupne povijesne prekretnice. Na zapadnom dijelu odvija se proces zbližavanja i ujedinjavanja naroda. U srednjem i istočnom dijelu, s padom Berlinskog zida, počeo je nezaustavljivi proces raspadanja komunističkog sustava i razdvajanja umjetno stvorenih državnih zajednica.

Zapadna Europa nije to više ona nekadašnja Europa gdje je kršćanstvo bilo stoljećima vodeća snaga i gdje su se ljudi vrednovali prema kršćanskim načelima. Sekularizacija je duboko zahvatila i prožela zapadnoeuropsko društvo tako da većina, posebice vodeće snage i na političkom i na gospodarskom pa i na kulturnom području, žive kao praktični ateisti.

U zemljama srednje i istočne Europe gdje su komunisti uspjeli prigrabiti vlast, svim se sredstvima sustavno propagirao ateizam i materijalistički svjetonazor poradi stvaranja humanističkog društva bez Boga.

Crkva je svjesna svoje odgovornosti i svog zadatka da današnju i sutrašnju Europu treba ponovno evangelizirati, ponovno je prožeti i oplemeniti izvornim evanđeljem.

Našem hrvatskom narodu, osim ateističko-materijalističkog otrova kojim gaje gotovo pet desetljeća sustavno trovao totalitarni komunistički režim, nametnut je i ovaj strašni rat s još nesagledivim posljedicama. Zato je našem narodu, kao dijelu Europe, u još većoj mjeri potrebna duhovna obnova, liječenje i obnavljanje tolikih uništenih ili nagrizenih duhovnih i moralnih vrednota. To će za Crkvu u našem narodu biti jedan dugotrajan i težak posao.

Dobri poznavaoci Antićeva života i njegove duhovne baštine smatraju da je njegov karizmatički lik bio veliki dar neba Crkvi u Hrvata u onom poratnom vremenu bremenitom tolikim teškim iskušenjima i izazovima pod komunističkim režimom. Također se smatra da bi fra Ante Antić, sluga Božji i ozbiljni kandidat za oltar, i u ovom našem povijesno-prijelomnom vremenu, mogao biti putokaz, svjetlo, poticaj i izazov u dugoročnom procesu duhovne i moralne obnove u našem narodu.

Znanstveni zbor koji se održao u Zagrebu 1990. pod naslovom KARIZME, LIK I DJELO SLUGE BOŽJEGA OCA ANTE ANTIĆA, osvijetlio je s više strana njegov karizmatički lik i visoki stupanj svetosti. Ovaj znanstveni zbor, vjerujemo i nadamo se, sve c’e to u još većoj mjeri otkriti i osvijetliti.

Poslije ovih nekoliko misli ugodna mi je dužnost i čast i poimence pozdraviti cijenjene goste, sudionike na ovom znanstvenom zboru.

Na prvom mjestu pozdravljam splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Antu Jurića,

splitsko-makarskog nadbiskupa u miru dr. Franu Franića,

šibenskog biskupa dr. Srećka Badurinu. Pozdravljam predstavnike redovničkih zajednica:

fra Bernardina Škuncu za Franjevačku provinciju sv. Jeonima,

fra Matu Markotića za Franjevačku provinciju Bosne Srebrene,

fra Josipa Marcelića za Franjevačku provinciju trećoredaca,

vlč. Milana Litrića za Provinciju salezijanaca

Časnu majku Ivanku Gibač, sestara franjevki od Bezgrešne iz Šibenika,

č. s. Mirju Tabak, provincijalku Školskih sestara splitske provincije,

č. s. Piju Janković, provincijalku Sestara Službenica Milosrđa, Split,

č. s. Virginu Vugdelija, provincijalku sestara Milosrdnica u Splitu,

č. s. Slavicu Buljan u ime provincije sestara Kćeri Božje Ljubavi.

Pozdravljam fra Bernarda Dukića, naddušobrižnika za hrvatsku pastvu u Njemačkoj.

Od predstavnika demokratski izabrane vlasti pozdravljam: gosp. Petra Krolu, predstavnika gradskog poglavarstva Split, gosp. Vinka Vuletića, predstavnika gradskog poglavarstva Makarske.

Od kulturnih ustanova grada Splita pozdravljam: prof. dr. Dražena Stambuka, prorektora Hrvatskog sveučilišta u Splitu,

gosp. Juru Kujica, predstavnika Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu.

Od rodbine fra Ante Antića s posebnim zadovoljstvom pozdravljam:

gosp. Dragu Antića i gosp. Tomislava Antića. Pozdravljam i sve nazočne predavače na ovom znanstvenom zboru.

I na kraju pozdravljam sve vas, sestre i braćo, dame i gospodo, koje nisam poimence spomenuo.

Želeći svima dobro raspoloženje, ugodan boravak i duhovno osvježenje i obogaćenje, ovaj znanstveni zbor proglašavani otvorenim.

fra Pavao Žmire

 

 

Mons. ANTE JURIĆ, nadbiskup splitsko-makarski

Ja vas ovdje sve skupa pozdravljam i želim da ovaj zbor zaista doprinese svima nama duhovni napredak. Jedna sveučilištarka opisala je svoj susret s patrom Antićem ovako: “Jedan pognut fratar, redovnik, skoro sav sijed, izgleda poniznoga a blagog. Ja sam, međutim, ostala razočarana”. Zašto? Na čemu razočarana? Valjda je očekivala nešto drugo. Očekivala je možda veličinu onako kako smo to mi ljudi naučeni danas u naše vrijeme ocjenjivati po vanjštini, a ta nije u prvi čas onakva kako mi želimo i kako smo naučeni gledati: na mladost, na ljepotu, na nošnju, na ugled u društvu čovjekovu, možda još i novčarku i koješta toga po čemu cijenimo čovjeka. Međutim, kaže Sveto pismo za ljudsko biće: “Ljepota kćeri kraljeve je iznutra.” Ljepota i svetaca je unutra. Pod vanjštinom, često neuglednom, kriju se veliki ljudi i velike duše. Tako je to bilo i kod našeg oca Antića. I onaj tko se s njim susreo, to je u tom susretu i osjetio i doživio.

Zato želim na početku ovog zbora uputiti samo provinciji Presvetog Otkupitelja jednu iskrenu želju. Ona ima već dosta profesora, ima dosta doktora, dao Bog, po oca Ante svrsi, da bude što više još otaca Antića.

 

Dr. SREĆKO BADURINA, biskup šibenski

Ovaj skup trebao se održati u Šibeniku. Tp bi bilo pravo mjesto za ovakav skup. A to što je u Splitu, a nije u Šibeniku, to je rezultat vremena u kojem živimo. Otac Ante je u šibenskoj biskupiji rođen, ali on je u šibenskoj biskupiji, naročito, ponovno rođen iz vode i Duha Svetoga. On je postao član Crkve i dobio osnove kršćanske vjere i kršćanske duhovnosti u šibenskoj biskupiji. Njega je šibenski biskup ubrojio u red prezbitera i u šibenskoj biskupiji je služio svoju mladu misu. I stoga je i šibenska biskupija s njime posebno povezana, a preko njega je ona također na poseban način povezana s provincijom Presvetog Otkupitelja. On je samo jedan od mnoštva onih koji su kao članovi Provincije ušli u nju iz župe šibenske biskupije, sada su živi i sada mnogi od njih djeluju na području šibenske biskupije.

Otac Ante, kao duhovnik, kao duhovni učitelj, kao magistar negdje kao u pozadini duboko, u tajnosti, služio je formiranju redovničkom i svećeničkom mnogih koji su na području šibenske biskupije ušli u Red - Provinciju i koji su se vraćali i istrošili svoj život u radu na župama šibenske biskupije.

U ovim vremenima, ta povezanost i solidarnost na neki se način uvijek i ponovno ističe u stradanjima, u patnjama svih 12 župa koje su sada odijeljene od nas, župe su na kojima služe svećenici provincije Presvetog Otkupitelja. S tim u vezi uputio sam pismo provincijalu radi onoga što je najnovije i što nas u ovom svemu posebno pogađa, a tiče se crkve sv. Ante u Kninu. Pa dozvolite da pročitam pismo koje sam uputio ocu provincijalu. Mnogopoštovani oče provincijale!

Od jučer poslije podne (2. lipnja) sustižu vijesti koje govore da je crkva sv. Ante u Kninu zapaljena. Ovo je posebno težak udarac za provinciju Presvetog Otkupitelja i za našu biskupiju u kojoj je crkva sv. Ante ujedno i župna crkva za grad Knin.

U rujnu 1688, kada je oslobođen Knin, među prvima se tu našao šibenski biskup, ali i redovnici Vašega reda. Otad traje uzajamnost u pastirskoj skrbi Knina i okolice. Franjevci koji su tu boravili u predtursko vrijeme surađivali su, naime, s kninskim biskupima, a otada sa šibenskim biskupima.

Ta me zajednička povijest, duga više od 3 stoljeća, potiče danas da izrazim duboku bol, da zajedno s Vama podijelim tjeskobu sa svima koji su bili posebno vezani uz crkvu sv. Ante u Kninu. Ujedno izričem čvrstu osudu svetogrdnog čina koji ne može proći bez odgovornosti i nadoknade učinjene štete. Istina, brojne su naše crkve već dosada uništene. Činilo se, međutim, da će crkva sv. Ante u Kninu biti pošteđena onoga najgoreg. Pouzdavali smo se u građane Knina koji su, ne samo katolici nego i pravoslavni, posebno častili sv. Antu, o čemu sam se i sam uvjerio kad sam posljednji put tamo služio svetu misu 13. lipnja 1991. Pouzdavali smo se također u ljude Unprofora kao i u promatrače Europske zajednice stacionirane u Kninu. Ne na posljednjem mjestu, pouzdavali smo se u crkvene službenike, episkopat i svećenike Pravoslavne Crkve koji borave u Kninu. Iz činjenice da se naše nade nisu ispunile, da je pogana ruka nesmetano podmetnula požar, moramo zaključiti kako tamo vladaju neki drugi duhovi, kako se tamo razmahala anarhija na poniženje onih u koje smo se pouzdavali. Njima naočigled događaju se u Kninu stvari koje ih opterećuju i sramote pred vlastitom savješću i pred poviješću.

Mnogopoštovani oče! Obnova crkve i samostana sv. Ante u Kninu, obnova svih naših porušenih i poharanih crkava i župa, obnova svetog bogoslužja s Božjim narodom ostaje pred nama kao obveza naše vjere i naše službe do potpunog ostvarenja.

Uzdajmo se u Božju pomoć na tome trnovitom putu.

Uz izraze poštovanja Vama i čitavoj provinciji Presvetog Otkupitelja.

Ocu Anti preporučujemo šibensku biskupiju u ovim teškim vremenima.

 

 

Prof. dr. DRAŽEN ŠTAMBUK

prorektor Sveučilišta u Splitu

Ja vas srdačno pozdravljam uime Sveučilišta u Splitu. Ponosna treba biti i sretna svaka ona sredina, posebno sveučilišna, u kojoj se odigravaju ovakvi znanstveni skupovi - skupovi koji ističu vrijednosti duha, dobrote, dobrih djela, i svega onoga što treba krasiti jedno naše novo ponašanje, našu novu etiku. Ja to češće u zadnje vrijeme ističem. Mislim da je to velik kapital na kojemu treba graditi preobražaj našega društva a posebno preobražaj našega novog Hrvatskog sveučilišta.

Stoga s osobitim zadovoljstvom sudjelujem, kao predstavnik našeg Sveučilišta, u radu ovog skupa i želim svima uspješan rad, mnogo sreće i sve ono što je Antićeva baština ostavila da se pretoči u konkretno naše vladanje, ponašanje i djelovanje.

 

 

Fra MATO MARKOTIĆ

Sve vas, uime provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Petra Anđelovića, pozdravljam. Fra Petar je zauzet brigama oko naše Bosne i oko naše Bosne Srebrene, a ovog trenutka ima i definitorni sastanak, pa je mene delegirao da vas pozdravim i izručim pozdrave.

Znanstvenom zboru želim uspješan rad. Da što uspješnije ukazu i pokažu svjetlo Antićevo na našem hrvatskom, religioznom i liturgijskom nebu. A svima nama želim ono stoje zaželio nadbiskup naš preuzvišeni Ante Jurić, a ilustrirao bih to jednom anegdotom iz Inkovića - oca bosanske književnosti. On u svojim besjedama donosi jednu anegdotu, antologijsku, koja se nalazi negdje i u čitankama i, vi je se sigurno dobro i sjećate, nosi naslov: “O dvaju fratara koji se zvahu Dajte i Dat će vam se.” O čemu se radi? U jednom samostanu bio je dobar gvardijan, darežljiv, pa imao i darežljivu braću i dijelili su siromasima, ovako gledajući ove referate, poput Antića, a samostan je obilovao. Bilo je dosta i u samostanu i mogli su dijeliti sirotinji i putnicima, ali bilo je i braće koji su malo krivo na to gledali. Pa kad je došlo do smjene, onda su izabrali nekoga gvardijana koji je krivo gledao što fratri ovako darežljivo daju drugima. Onda je taj novi gvardijan sazvao braću pa im rekao da mogu doći zle godine, gladne godine, pa treba čuvati, štedjeti, pa se okružio istom takvom braćom. I što je bilo? Samostan je osiromašio, jedva je kraj s krajem sastavljao, nije imao dovoljno ni za sebe, niti je mogao drugom dati. I tako jednog dana dođe neki siromah, a vratar ga primi kriomice da ne zna gvardijan, dao mu prenoćište, pa sutradan nakon doručka kad su se rastajali, vratar se ispričava: “Oprosti, nismo mi više ono što smo nekad bili, nemamo ni mi dovoljno, oprosti što sam te ovako ubožno primio.” A onda taj siromah reče: “Dva su fratra nestala iz ovog samostana. I dok se oni ne vrate, neće biti napretka u ovom samostanu. A oni se zvahu: Dajte i Dat će vam se.”

Pa ono što je rekao naš nadbiskup, neka plod ovoga našeg zborovanja i razmišljanja o Antiću bude i to da se u našim samostanima vrate i pojave novi Antići koji će se zalagati za vrline, za ideale, za koje se i naš fra Ante zalagao. On je proživio dva rata, dvije predratne, ratne i poratne godine. I sigurno, moći ćemo ih naći u njegovu životu i njegovu djelovanju, što će, nadam se, pokazati i ovaj zbor, moći ćemo se nadahnuti njime, te ćemo i mi, poput njega, djelovati karitativno.

Zboru želim uspješan rad, da nam što bolje osvijetli lik i djelo Antića, a nama svima, posebno provinciji Presvetog Otkupitelja, da se pojave novi Antici u našim samostanima, u ovoj Provinciji, tako i u mojoj Bosni.

 

 

Fra BERNARDO DUKIĆ, naddušobrižnik, Frankfurt

Biblija kaže: “Opjevajmo svoje slavne muževe.” To mnogi čine ovdje u domovini, ali možemo reći da i mi to činimo u iseljenoj Hrvatskoj, bilo predavanjima, bilo propovijedima, bilo širenjem lista - časopisa “Dobri otac Antić”. I mi na svoj način želimo da Antić - veliki čovjek i slavni muž - bude prisutan kod naših ljudi koji su otišli, a posebno koji su rođeni tamo a nemaju pojma daje on sin našega roda i naše krvi.

A ovdje u domovini - kao i iseljenoj Hrvatskoj - u ime mons. Vladimira Stankovića, ovdje mons. Zivka Kustića, mnogo uspjeha i Božjeg blagoslova.

 

 

Dr. fra DUŠAN MORO,

rektor makarske visoke bogoslovije

Uime Franjevačke visoke bogoslovije, institucije na kojoj se sluga Božji fra Ante Antić formirao, stekao visoku teološku izobrazbu (Zaostrog 1912-1914; Makarska 1914-1918) i gdje je odmah postao pomoćnikom magistra bogoslova, a poslije i magistar, (1925) pozdravljam časni skup i cijenjene predavače, sve slušateljstvo i sve prisutne.

Okupljeni smo da u nekoliko dana i nekoliko predavanja i stručnih priloga promotrimo i ponovno aktualiziramo život i kršćansko herojsko i franjevačko svjedočanstvo sluge Božjega Ante Antića. To svjedočanstvo bijaše, jest sada i nadam se da će uvijek biti kao neki svjetionik, putokaz i snažno svjetlo koje obasjava i razgoni tamu svakodnevnih sumnja, poteškoća i nedoumica.

To svjetlo je svijetlilo više od četvrt stoljeća u Zaostrogu i Makarskoj, a od 1946. do dana njegove blažene smrti 1965. svjetlilo je na nebu i u dušama mnogih stanovnika naše prijestolnice, našega dragog Zagreba.

To svjetlo svijetli i dalje i sve više postajemo svjedoci da se glas i dokazi o njegovu herojskom, kršćanskom životu sve više širi i postaje prisutan i djelotvoran na više načina.

Prvotno, postaje prisutan i djelotvoran, jer svakim danom, zauzetošću Vicepostulature i drugih suradnika, izbija na vidjelo onaj plemeniti lik i duhovna veličina franjevca koji je mnoge duhovno vodio i doveo do divnih plodova zrelosti, razboritosti, kršćanskog svjedočenja i nesebične ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu.

Postaje prisutan i po onima koji se sve više javljaju, svjedoče i ugrađuju svoj doprinos i slažu, sastavljaju svoj kamenčić i dragocjeni prilog u mozaik svetosti, mozaik savršenstva, mozaik života i oživotvorenja Božje, božanske milosti u ljudskom biću.

I jednima i drugima, a naročito prisutnicima na ovom zborova-nju i znanstvenom skupu, želim mnogo uspjeha i očekujem da će i marljivi rad predavača i strpljivo slušanje i raspravljanje doprinijeti većem i boljem osvjetljavanju lika i životnog djela sluge Božjega Ante Antića, i da sam proces beatifikacije krene bržim i većim koracima.

I neka svjetlo - svjetlo njegova života i životnog svjedočanstva - zahvati i nas i naše suvremenike i doprinese obnovi - duhovnoj obnovi i duhovnom rastu našeg naroda i svih nas.

 

 

Prof. dr. ANTE SEKULIĆ

Nakon što su predstavnici crkvenih učilišta i ustanova izrekli svoje dobre želje, ja vam donosim pozdrave od jednog sasvim mladog društva, malo neobičnog, Društva hrvatskih katoličkih prosvjetnih djelatnika, koje je utemeljeno uz blagoslov njegove uzoritosti kardinala Kuharica 13. svibnja o.g. Dakle nema još podružnice u Splitu, ali bit će. To ćete vi pomoći. To Društvo okuplja od akademika do učitelja ili, ako hoćete obratno, od učitelja do akademika. Htjelo bi pod svojim plaštem okupiti sve one kojima je stalo da istina bude ucijepljena, da ljubav raspali sva mlada srca za Crkvu i za Hrvatsku. I u svezi s tim, posebice vam radosno priopćujem daje Društvo u svojim temeljima, u svojim uzorima našlo dva čovjeka: prof. dr. Ivana Merza, a kao utemeljitelja posebno istaknuto oca Antu Antića. Time je ostvareno ono što je o. Antić već zamislio 1960-te godine, sjećate se, koji znadete njegovu korespondenciju, o zamislima o akademiji, o katoličkom sveučilištu. Dakle, ostvaruje se ono što svi želimo, a mi vjerujemo da će suradnja Crkve, pastoralaca, učenih redovnika, vjerovjesnika, dakle svih onih kojima je stalo do Crkve i hrvatskoga naroda, da ćemo se naći u školi utemeljitelja oca fra Ante Antića. Vama hvala na pozornosti, pomozite.

 

 

Dr. don SLAVKO KOVAČIĆ

rektor Teologije u Splitu

Čast mi je što se i ja u ime Teologije u Splitu, njezinih profesora i studenata, mogu pridružiti onima koji su pozdravili i poželjeli uspjeh ovomu znanstvenom skupu. Radujem se tome to više što sam imao sreću susresti slugu Božjega Antu Antića otprilike godinu dana prije njegove smrti, a malo prije moga svećeničkog ređenja. Spomenuo bih da me je tom zgodom poslije kraćega duhovnog razgovora upozorio među ostalim na neke stvari, za koje mi se tada činilo da nemaju za me baš neku naročitu važnost, a sada, kad je otada proteklo tridesetak godina, uviđam da su mi njegove riječi u životu mnogo značile i znače te da je zaista imao dar gledanja u budućnost. Željama za što uspješniji rad ovog znanstvenog zbora dodao bih na koncu vruću želju da se zagovorom časnoga Sluge Božjega što prije ispuni i proroštvo izraženo u naslovu jednog od sutrašnjih predavanja: “Fra Ante - prorok hrvatske slobode.”

 

 

Dr. fra BERNARDIN ŠKUNCA

Drago mije da uime provincije sv. Jeronima, njezina provincijala fra Marija Sikića, koji u ovom času nije mogao biti ovdje, i uime sve braće koja, uvjeren sam, jako štuju lik oca Ante Antića mogu pozdraviti ovaj skup.

Radostan sam što se i ovim skupom otkriva osoba koja u ovom svijetu, koji je sve više i na isključiv način zaljubljen u zemlju, otkrivamo čovjeku koji je bio posve zaljubljen u nebo, ali i u čovjeka. Drago mi je što i ovim skupom otkrivamo čovjeka koji je u ovom svijetu punom nemira i mnogih, ne samo naših žarišta rata, koji je bio čovjek neobičnoga nutarnjeg mira. Drago mi je što ovaj skup otkriva pred nama čovjeka - u vremenu i u svijetu koji je, ne samo na strani našega podivljalog agresora nego jednako tako i po velikim političkim stolovima velikih u svijetu, okrenut laži - neobično otvorena istini.

Želim da ovaj skup, u ovim i drugim vrlinama koje je fra Ante Antić nosio u sebi, otkrije toga čovjeka u ovom svijetu i da kako reče o. provincijal ove Provincije na početku, on bude u ovom času jedan od velikih voditelja u duhovnom vodstvu i obnovi ovoga vremena.

 

 

Fra JOSIP MARCELIĆ

Radost mi je uime oca provincijala fra Bože Sučića, koji je odsutan i nalazi se izvan domovine, uime naše Provincije pozdraviti ovaj skup. U ovim prijelomnim vremenima u kojima se nalazimo svi smo svjesni: Ovo je prekretnica povijesti, općenito govoreći, a mi osjećamo ovako teško ovaj prijelom u ovom ratu koji nas tako pritište. Potrebna je snaga duha Božjega, koja dolazi odozgo, da zaustavi ovu nizbrdicu, ovaj pad i da pomogne u obnovi čovječanstva općenito, naše domovine i nas osobno. I potreban nam je živ primjer kako se sudjeluje s Duhom Božjim. Stoga čestitam i radujem se primjeru fra Ante Antića koji nam je dokaz i pomoćnik. Veseli me, također, što u zadnje vrijeme opažamo kako se pojavljuju toliki cvjetovi koji su bili nekako skriveni te se pokreću kauze proglašenja blaženih u više naših predjela. Hvala Gospodinu na tomu. Neka Gospodin prati da rastu ti cvjetovi svetosti na ovom našem tlu. Čestitam provinciji Presvetog Otkupitelja na daru oca Ante Antića. Oče nebeski, pošalji Duha svojega na naš hrvatski narod i obnovi lice zemlje na ovim našim mučeničkim tlima.

 

 

Don ANTE IVAS

župnik iz Zatona

Zaton je mjesto gdje je otac Antić stasao. Kako kažu stručnjaci da su prve godine života najhitnije godine za sudbinu jednoga cjelokupnoga života, onda možemo reći da su one prve godine koje je o. Ante Antić provodio u Zatonu zaista ostavile na njemu duboke korijene. On je tu te svoje korijene dobio. Svi ostali korijeni su se poslije razrasli u ovako veliko plodonosno stablo koje mi živimo i možemo brati duhovne plodove.

Pripremali smo se dugo za ovaj događaj u Zatonu. Međutim, žao nam je, zbog prilika koje su svima poznate, to nije bilo moguće, zato ja prenosim ovom skupu dobre želje i pozdrave cijele župe Zaton, te Antićevih rođaka i prijatelja kojih još u Zatonu ima mnogo i koji u svom srcu nose velike uspomene na toga velikog čovjeka. On je tamo proveo prve godine i tamo je imao svoju prvu svetu misu. Ja sam jutros bio pred slikom Gospinom u našoj crkvi. To je ona Gospina slika pred kojom se Ante Antić svako jutro molio, kako navodi njegov životopisac. Ja sam ovaj cijeli skup stavio pod zaštitu, kako bismo rekli, ove Antićeve Gospe, zapalio sam svijeću i vjerujem da će pod njezinom zaštitom ovaj skup donijeti roda, svima nama i cijelom našem narodu. To vam od srca želim.

 

 

S. SLAVICA BULJAN

Kćeri Božje Ljubavi

“Antićeva baština u duhovnoj obnovi Hrvatske.” Privukao me taj izazovni naslov. I Providnost mi je previdjela da prisustvujem simpoziju u Splitu. Zanimalo me što nam je to fra Ante Antić ostavio u baštini, on koji se u mladosti razbaštinio do tri gola zavjeta. Od materijalnoga nije ostavio ništa, osim istrošenog habita i takvih istih sandala.

I evo, cijelo trodnevlje puna dvorana onih koji dođoše otvorena uha i srca da čuju što im poručuje rodne grude sin: biskupi, redovnici, posebice franjevci, svećenici, redovnice i vjernici laici. I još bi mnogi došli, iz bliza i iz daleka, da nije nesretnog rata. Svečano otvaranje i pozdravi, a onda puna tri dana vrsni predavači - njih oko 17 - umom i srcem crpli su iz Antićeve baštine, da nam je približe, kao duhovni napitak, nama svakom pojedinom i cijeloj našoj Hrvatskoj, umornoj i ranjenoj, potrebnoj svakovrsne obnove.

Iz brojnih fra Antinih spisa i pisama, kojih napisa - kažu - više od 12.000 stranica, i živih svjedočanstava, slagali su oni duhovni lik Sluge Božjega od njegovih žarkih osobina i vrlina, kreposti i djela koje je u njemu odnjegovala milost Božja.

I gledam sjajne kamenčiće toga mozaika; fra Antino čovjekoljublje i promicanje bratoljublja, njegovo srce - riznica ljubavi i plemenitosti, Antić kao učitelj i prorok, bogoštovatelj i molitelj, ispovjednik i liječnik duša, vidoviti odgojitelj, karizmatski vrtlar kraljevstva Božjeg u dušama, kreposni pokornik, promicatelj društvenih vrednota. Sve je to odraz života Božjega u zavjetovanom životu brata Ante, živo evanđelje, slika Božja.

Duhovna baština i duhovna ostavština sluge Božjega oca Ante Antića, rekoh ja sebi, nisu ni samo njegovi spisi i pisma, njegova proroštva i poruke, ni samo njegova življena svetost, duhovna baština su sva njegova duhovna djeca kojima je o. Antić šapatom - i primjerom - nadisao vjeru i svetost, nad kojima je on poput majke bdio. Antićeva baština su svi ovi franjevci i cijela njihova provincija, duhovna baština su svi njegovi štovatelji, i ovi vjernici što vjerno svaku večer ispunjaju crkvu Gospe od Zdravlja i pobožno se mole Antiću. Duhovna baština je svaka riječ napisana o Antiću - i pročitana - i onih tridesetak vrijednih umjetničkih djela isklesanih ili kistom namaljanih. Sve to nosi Antu Antića u sebi i o njemu kazuje. I sve to nanovo i nanovo treba neumorno kazivati, sve to ponovno i ponovno treba prenositi i presađivati pa da to uskisne i ukvasa u duhovnu obnovu naše Hrvatske.

I još nešto primijetih - i svidje mi se - kako franjevci vole svoga Antu, pa svi ko jedan priznaju njegove svete crte, i zalažu se u promicanju glasa njegove svetosti. Rekoh: samo tako će uskoro o. Antić u red Tavelića i Mandića. Podaj, Bože, to i njemu i svima ostalim hrvatskim kandidatima i kandidaticama oltara koji na red čekaju.

 

 

S. M. IMAKULATA MALINKA

Pozdravljam ovaj časni zbor, koji se sabrao da proslavi Boga po sluzi Božjem ocu Anti Antiću.

Ovdje sam u ime sestara Naše Gospe i pozdravljam vas napose u ime onih koje je o. Antić duhovno vodio: s. Anđeline Kujundžić i s. Beate Milašin, kao i drugih naših sestara. Posebno vas pozdravljam u ime vrhovne glavarice naše Družbe, časne majke Admirate Miklaužić.

Naša je zajednica u vrijeme boravka oca Antića u Zagrebu pa sve do njegove blažene smrti bila s njim povezana i preko naših glavatica, tako da se može zaključiti daje o. Antić svojim savjetima i karizmom uvelike utjecao i na formaciju svih članica Družbe sestara naše Gospe.

Pozdravljam vas i u svoje ime. U posljednjim godinama života Sluge Božjega imala sam milost uživati blagodati duhovnih dobara i svetosti oca Ante Antića. Neka njegova svetost i njegova duhovna baština i po ovom simpoziju zasjaju još jače i budu putokazi za duboku duhovnu obnovu naših redovničkih zajednica i našeg naroda.

 

 

Fra PAVAO VUČKOVIĆ

gvardijan samostana u Zagrebu

Braćo i sestre, pozdravljam vas sve - vas predavače i vas sluštelje - u ime franjevačke obitelji samostana Majke Božje Lurdske u Zagrebu, gdje je dobri otac fra Ante Antić proživio svojih dvadesetak posljednjih godina ovozemaljskog života i gdje je blaženo i sveto umro.

Također vas pozdravljam u ime vjernika župe Majke Božje Lurdske koji redovito dolazeći u crkvu na euharistijska slavlja posjete njegov grob ili barem letimično bace svoj pogled prema njemu, te izraze svoje molitve i želje. Također vas sve pozdravljam u ime brojnih štovatelja oca fra Ante Antića koji također dolaze na njegov grob ili posjete njegovu sobicu u samostanu.

Jedna i druga stvarnost, njegov grob u crkvi i sobica u samostanu, živa su prisutnost oca fra Ante Antića u našoj sredini. Tako on preko groba i svoje sobice živi s nama i mi s njim. Susreti s njim na njegovu grobu i u sobici veoma su živi, dirljivi pa čak i osjećajni, o čemu svjedoče toliki upisani utisci u spomen-knjigama.

Bogatstvo života, rada i djelovanja sluge Božjeg oca fra Ante Antića učinilo je da se ovaj simpozij održi o njegovoj 100. obljetnici rođenja. Iskreno govoreći, nas ukućane u prvi mah vijest i odluka o održavanju ovog simponija malo je iznenadila. Mislili smo da je održani slični simpozij pred tri godine u Zagrebu u prigodi njegove 25. obljetnice smrti, predavanja su objavljena u zborniku, dostatno osvijetlio njegov svetački lik i da nešto značajnijeg i važnijeg zasad nije moguće iznijeti ili reći. No sada smo svi uvjereni da će predavači na ovom simpoziju puno novoga pred nas iznijeti. I, to je još važnije, nas ovdje prisutne obogatiti, pokrenuti i oduševiti za vrednote fra Ante Antića. Tako obogaćeni predavanjima na ovom simpoziju, lakše, sigurnije i uvjerljivije moći ćemo i drugima govoriti o njegovoj dobroti i svetosti. Zato se radujem održavanju ovog simpozija i već sada molim sve predavače, a ovoj se mojoj molbi sigurno pridružuje i otac vicepostulator, da svoja predavanja odmah ili što prije dadete Vicepostulaturi, a ona će ih tiskati i objelodaniti svima nama na korist.

Želim predavačima što iscrpnije i svestranije iznošenje istine o našem dobrom ocu fra Anti Antiću, a nama slušateljima želim što otvorenije uho i srce da ispravno i istinski čujemo što nam oni iznose te što bolje upoznamo njegovu svetost i, što je najvažnije, životom nasljedujemo. Sretno! Živjeli!

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 151

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 78 

Broj posjetitelja

DanasDanas247
Ovaj mjesecOvaj mjesec15632
SveukupnoSveukupno1210548
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting