ANTIĆEVA BAŠTINA

 

Mjesto predgovora 

Ovaj ZBORNIK ne bi nikada ugledao svjetlo dana da se nije našao vrstan vijenac stručnjaka, teologa i znanstvenika (predavača) koji su se s ljubavlju zainteresirali za “Antićevu baštinu” koja se ljubomorno čuvala, kao rukopis i pisma, kod tisuća njegovih penitenata, štovatelja, a danas se čuva u arhivu Vicepostulature.

Do samog održavanja znanstvenog zbora sve energije, pripreme i pažnje bijahu okrenute prema Šibeniku, biskupiji Antićeva rođenja, krštenja, djetinjstva i svećeničkog ređenja, gdje se je trebao održati ovaj simpozij, a nije se održao zbog ratnih nesigurnosti, granatiranja i općih opasnosti koje, nažalost, za Šibenik još traju, te je znanstveni zbor održan u Splitu od 3. do 6. lipnja 1993. u samostanu Gospe od Zdravlja - na Dobrome.

I dok se ZBORNIK priprema za tisak, nužno nam u podsvijesti ostaje preostali obilni dio “Antićeve baštine” koja - također - čeka stručnu i znanstvenu obradu cjelovite karizmatske duhovne Antićeve osobe, njegova života i djelovanja, a to znači nove znanstvenike, teologe i stručnjake. Nadamo se da će se to u skoroj sutrašnjici jednoga dana i ostvariti.

Kako Antićeva bogata baština, tj. rukopisi, pisma i spisi, sadržavaju, nude i pokazuju nadobudnu i plodnu duhovnu baštinu i obnovu našoj Crkvi i narodu, tako je ta njegova baština najdragocjenije i najizvornije djelo njegove gotovo neiscrpne duhovne svetačke plodnosti koja se očitovala u dubokoj jednostavnosti, poniznosti i ljubavi prema Bogu i bližnjemu; a sve se to može velikim dijelom primijeniti na duhovnu obnovu Hrvatske poslije boljševističke vladavine borbenog ateizma kao i strašnih posljedica ovoga rata. Više od bilo kojih znanstvenih dostignuća sluga Božji otac Ante Antić za polazišnu je točku svog djelovanja uzeo najuzvišenije dosege duhovnosti molitvenog sjedinjenja s Bogom, što mu je omogućilo da obuhvati svakog čovjeka u njegovoj duhovnoj i materijalnoj bijedi i dimenziji. S te točke gledišta - koja je Sluzi Božjemu bila primarna zadaća - on je kod svakoga svog odgajanika, penitenta i onoga koji bijaše zastranio u vjeri i moralu mogao otkriti unutarnju povezanost i bitni smisao i cilj života koji po njegovu predanju Kristu i braći ljudima, unatoč raznolikim i mnogostrukim neprilikama i poteškoćama, predstavlja temeljno zajedništvo i sklad što Bog nudi ljudskoj duši, srcu i životu.

Sve njegovo duhovno i obnoviteljsko djelovanje polazilo je od najhitnijega i prvotnoga kršćanskog svetog uvjerenja i stava: “Isus me mora imati svega, i to On sam. Bože moj, Tebi samo pripadam. Tebe samo hoću. Ti si moj i sve moje. Dostoj se pokazati mi Tvoju svetu volju da je uvijek, svagdje savršeno slijedim”, 2 da nam pokaže u čemu se sastoji temeljna duhovna obnova, zajedništvo, ljubav i sreća života u Bogu i kojim svjetlom ona (duhovna obnova) naš ljudski život obasjava, bodri, ravna i otkriva. U vezi s tim jednako možemo navesti njegove riječi: “Dragi nas Bog osobito sada kuša i pogađa svim ovim strahotama i nevoljama. Ne smijemo klonuti, niti se zapustiti već se moramo ojačati pouzdanjem i ljubavlju primajući sve iz ruke Božje. I ako vidite i čujete sve te gore i teže stvari koje silno poništuju duh i srce, molim Vas ne puštajte se nikada tim crnim i slabim utiscima. Gospodin je iznad svega. On vodi i upravlja. Iz svega ovoga On će izraditi posebne duhovne koristi za svoju svetu Crkvu i za nas. Mi smo zaslužili ovo. Od nas se traži zadovoljština, priznanje, kajanje i popravak. Da li će to naša Provincija, naš narod učiniti? Molimo se Božanskom Srcu da pobijedi Njegovo milosrđe i ljubav.”

Na prvi pogled čini se da smo kod duhovne obnove u Hrvatskoj pred problemima čisto neprebrodivim. Već gotovo dva milenija upravo kršćanska vjera ostvaruje po evanđelju sve paralele koje omogućuju duhovnu obnovu. Ipak, način kojim se otac Antić trudio da duhovno obnavlja sebe i duše ne bijaše u prvom redu ni teološki, ni filozofski, a ni znanstveni način, premda mu se poimanje života i svijeta na kraju svodilo na metafizičkoj stvarnosti uživanja Boga licem u lice, nego na praktičnoj evanđeoskoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu, drugim riječima sjajem odnosa vjera - život, Bog -čovjek, duh - tijelo i ja - moj bližnji. Tako i nije čudno što se o. Antić kroz cijeli život na tim temeljnim principima vjere (duhovna obnova svoga života i kod svoga bližnjega) stalno usavršavao.

Otac Antić je bio svjestan silnih poteškoća na putu duhovne obnove. U RUKOPISU “Bog moj i sve moje” (1932/33. godine), koji je zaista “Pravilo njegova života” i sjajna zvijezda vodilja njegova evanđeoskoga kreposnog puta, upravo ovako piše: “Često ćutim veliku teinju i silnu potrebu da Mu (Isusu) u svemu ugodim i odgovorim Njegovu Božanskom Srcu. Ja sam držao koji put da sam sve učinio i da sam odgovorio što od mene hoće. Ali nažalost vidim da sam se ljuto varao i sebe nepoznavao. Još sam vrlo daleko od onoga kakav imam biti i traži me moj dobri Isus. On u mojoj duši neprestano govori, zove, potiče da budem drugi, da On u meni živi. S druge strane moja narav, ćud, sklonosti bore se za se, za svoju slobodu i nose me k stvorenjima. Trgaju me od Isusa i udaljuju od Njegove ljubavi.” 4

Iz navedenog odlomka, što će pokazati sva znanstvena predavanja objavljena u ovoj knjizi - ZBORNIKU - jasno je da je sluga Božji o. Antić bio sav privržen mišljenju da je život s Bogom iznad svega (nesumnjivo se misli na život po Božjoj volji i u Božjoj ljubavi, dobroti i milosrđu) nužna potreba čovjeku, Crkvi i svijetu, ali u biti to je njegova baština u duhovnoj obnovi Hrvatske.

Sve u svemu, kao što će moći iz sadržaja svaki čitatelj iz knjige za sebe izabrati i prihvatiti najljepše duhovne bisere za pravi, čisti izvor i model osobne duhovnosti i duhovnog ozračja života, knjigu preporučujemo svima koji žele riješiti svoja sudbinska pitanja, a posebno pastoralnim djelatnicima, svećenicima, redovnicima, redovnicama i brojnim laicima Crkve o kojima najviše ovisi duhovna obnova u Hrvatskoj.

Želim cijenjenim čitateljima, koji će imati i sreću i radost zaustaviti se na temama ove knjige i znanstvenog zbora, da za duhovnu obnovu Hrvatske upoznaju i prihvate ovaj Antićev duhovni zov kao naš ushitni blijesak:

Svi smo mi - nekako -manje ili više nizinari Pokraj svetih sjaji Sunce neprolazno sjajno Sunce.

Je li sve to dovoljno rečeno i napisano za Antićevu baštinu u duhovnoj obnovi Hrvatske? Ne! Tekstovi objavljeni u ovom izdanju, nema sumnje, rasvjetljuju karizmatsku dinamičnu osobu Sluge Božjega i njegov životni put i djelo, ali i potiču na dalja istraživanja. Valja ih shvatiti velikim doprinosom u našoj hrvatskoj hagiografskoj misli i stvarnosti, u čemu je o. Antić postao izvanredno svjetlo kršćanskoga i evanđeoskoga života. Moramo se još s velikom pažnjom i trudom dati na proučavanje njegovih pisama, što - nažalost - još ni napola nije učinjeno, kako bi nam svima u našem životu postalo što jasnije njegovo pravo svjetlo, sjajno Sunce.

Dužnost nam se ovdje najprije zahvaliti na velikoj duhovnoj spremnosti, trudu i odazivu svih predavača te velikoj sklonosti naših nadbiskupa i biskupa koji su jednodušno s ljubavlju svi pokušali biti izvrsno sredstvo za savršenije upoznavanje velike karizme sluge Božjega o. Antića u ovom našem nemirnom stoljeću. Njihovim zalaganjem može svatko bolje upoznati život, predanje i djelovanje sluge Božjega o. Antic’a, koji nam ostaje ponos i čast življenja prave ljubavi prema Bogu i braći ljudima, a time i duhovna obnova vlastitog bića i svakog brata čovjeka.

Posebno ovdje zahvaljujemo i mnogopoštovanom o. provincijalu dr. fra Pavlu Žmiri koji je s ljubavlju pružio svu pomoć da se znanstveni zbor “Antićeva baština u duhovnoj obnovi Hrvatske” održi skladno, ali i veličanstveno, u središtu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu, a uz njega mnogo su truda uložila sva braća i časne sestre za vrijeme održavanja simpozija u tom samostanu.

Najzad, dugujemo najveću zahvalnost, koja se ne da sama od sebe izraziti, svim suradnicima Vicepostulature, te lektoru knjige prof. Domagoju Grečlu i tehničkom uredniku gosp. Marijanu Os-manu koji su dali sve od sebe da “Antićeva baština “ ugleda svjetlo dana.

S nadom živo osjećamo da će u ovoj knjizi svi objavljeni radovi biti u javnosti onako primljeni kako su ih nadahnuti predavači u duhu prihvaćali i prinijeli, a time će i značiti dragocjenu pomoć onima koji će nastojati podizati ljudske duše prema duhovnoj obnovi Hrvatske.

Fra Vladimir Tadić

 

Najave

Župni list "Majka"

list 151

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 78 

Broj posjetitelja

DanasDanas247
Ovaj mjesecOvaj mjesec15632
SveukupnoSveukupno1210548
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting