Pisma Agnezi

 

 

PRVO PISMO AGNEZI PRAŠKOJ

Prečasnoj i veoma svetoj djevici, gospođi Agnezi, kćeri preuzvišenog i presvijetlog kralja Češke, Klara nedostojna služavka Isusa Krista i beskorisna službenica zatvorenih gospođa samostana Svetog Damjana, njoj svagdje podložna službenica, s posebnim se poštovanjem preporučuje u svemu da bi zadobila slavu vječne sreće.

Kad sam čula, prečasna, o Vašem svetom ponašanju i svetom životu, koji se je raširio ne samo do mene nego skoro po čitavom svijetu, radujem se u Gospodinu i veoma klikćem; zbog čega mogu kliktati ne samo ja posebno nego svi koji služe i koji žele služiti Isusu Kristu.

Odatle proizlazi da kad ste mogli uživati, više od drugih svjetovnih slavlja, časti i dostojanstva, imajući uzvišenu slavu da se zakonito vjenčate sa slavnim Carem, kao što bi se Vašoj i njegovoj preuzvišenosti dolikovalo, radije ste, odbacivši sve to, čitavim osjećajem duše i srca odabrali presveto siromaštvo i tjelesnu oskudicu, prihvaćajući zaručnika plemenitijeg roda, Gospodina Isusa Krista, koji će Vaše djevičanstvo čuvati uvijek neokaljanim i nepovrijeđenim.

Kad njega ljubite čista ste, kad ga dotaknete postajete čistijom, kad ga primite ostajete djevicom.

Njegova je moć jača, darežljivost viša, izgled mu je ljepši, ljubav ugodnija i sva milina otmjenija.

Već ste vezani njegovim zagrljajima, on je Vaše grudi uresio draguljima i ušima vašim predao neprocjenjive bisere, i svu Vas okružio sjajnim i žarkim biserjem, okrunio Vas zlatnom krunom ukrašenom pečatom posvete.

Dakle, predraga sestro, pače veoma štovana gospođo, jer ste zaručnica i majka Gospodina mojega Isusa Krista, ukrašena veoma sjajno barjakom nepovredivog djevičanstva i presvetog siromaštva, ukrijepite se u svetoj službi siromašnog Raspetoga, kad ste već započeli žarkom željom, jer je on za sve nas podnio muku križa, da nas istrgne iz vlasti kneza tame kojom smo bili vezani okovima zbog prijestupa praroditelja, te nas je pomirio s Bogom Ocem.

O, blaženo siromaštvo, koje pribavlja vječna bogatstva onima koji ga ljube i prigrle.

O, sveto siromaštvo, jer onima koji ga obdržavaju i žele, Bog obećava nebesko kraljevstvo i bez svake sumnje daje vječnu slavu i blaženi život.

O, milo siromaštvo, koje se je pred ostalim udostojao prigrliti Gospodin Isus Krist, kojim On upravlja i koji upravlja nebom i zemljom i koji također reče i postadoše!

Jer, lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a sin čovječji, to jest Krist, nema gdje da naslonio glavu, a kad nakloni glavu predade duh.

Ako se je dakle tolik i takav Gospodin, dolazeći u djevičansku utrobu, htio pokazati u svijetu prezren, ubog i siromah, da ljudi, koji su bili veoma siromašni, ubogi, podnoseći preveliku oskudicu nebeske hrane, postanu po njemu bogati, posjedujući nebesko kraljevstvo, klikćite veoma i radujte se ispunjeni golemom duhovnom radošću i veseljem.

Jer, kad se Vama više sviđao prezir svijeta negoli njegove časti, siromaštvo više negoli vremenito bogatstvo, i više sabirati blago na nebu negoli na zemlji, gdje rđa ne izjeda ni moljac ne izgriza ni lupeži ne potkopavaju niti kradu, velika je vaša plaća na nebu, i gdje ćete dostojno zaslužiti da budete nazvana sestrom, zaručnicom i majkom Sinu svevišnjeg Oca i slavne Djevice.

Jer čvrsto vjerujem da Vam je poznato da Gospodin kraljevstvo nebesko samo sorimasima obećaje i daje, jer dok se neka vremenita stvar ljubi gubi se plod božanske ljubavi; da se Bogu i bogatstvu ne može služiti, jer će ili jednoga ljubiti a drugoga mrziti, ili jednomu služiti a drugoga prezirati; te da se obučen ne može boriti s golim, jer brzo biva oboren na zemlju, koji ima zašto će biti uhvaćen, ni u svijetu ostati slavan i onamo kraljevati s Kristom, kao i to da će deva prije proći kroz iglene uši negoli će bogataš uzaći u nebesko kraljevstvo. Stoga ste odbacili odijela, to jest vremenito bogatstvo, da pred protivnikom ne možete podleći, te da uskim putem i na tijesna vrata možete unići u nebesko kraljevstvo.

Velika je, naime, i pohvalna razmjena: ostaviti vremenite stvari radi vječnih, steći nebeske stvari za zemaljske, primiti stostruko za jedno i posjedovati blaženi vječni život.

Stoga pomislih koliko mogu da treba zamoliti u Kristu Vašu visost i Vašu svetost da se ukrijepite u njegovoj svetoj službi, rastući iz dobra u bolje, iz kreposti u krepost, da se onaj komu svom željom duše služite udostoji dati Vam željenu nagradu.

Zaklinjem Vas također, koliko mogu, u Gospodinu da mene, Vašu služavku, premda beskorisnu, i ostale sestre Vama sklone koje sa mnom borave u samostanu, preporučite u svojim presvetim molitvama, da njima potpomognute možemo zaslužiti milosrđe Isusa Krista, da skupa s Vama zaslužimo uživati u vječnom gledanju.

Budite pozdravljeni u Gospodinu i molite za me.

 

DRUGO PISMO AGNEZI PRAŠKOJ

Kćeri Kralja kraljeva, službenici Gospodara nad gospodarima, predostojnoj zaručnici Isusa Krista i stoga preplemenitoj kraljici, gospođi Agnezi; Klara, beskorisna i nedostojna službenica siromašnih gospođa, šalje pozdrav i želju da uvijek živi u posvemašnjem siromaštvu.

Zahvaljujem djelitelju obilnije milosti, od koga vjerujemo da proizlazi svaki dobar dar i svaki savršen poklon, što te je uresio tolikim naslovima kreposti i ukrasio znakovima tolike savršenosti, zato da postavši marljiva nasljedovateljica savšenog Oca zaslužiš postati tako savršena da njegove oči na tebi neće vidjeti ništa nesavršeno.

Ovo je savršenost kojom će te sam Kralj sebi pridržati u nebeskom ležaju, gdje slavan sjedi na zvjezdanom prijestolju, jer, omalovaživši sjaj zemaljskog kraljevstva i smatrajući malovrijednima darove carske ženidbe, postala si takmacem najsvetijeg siromaštva; u duhu velike poniznosti i prežarke ljubavi pošla si stopama onoga čijem si se vjenčanju bila dostojna pridružiti.

Budući da znam da si puna kreposti, štedeći te od obilja riječi neću te opterećivati suvišnim riječima, premda se tebi ne bi činila suvišnom nijedna od koje bi ti mogla proizaći kakva utjeha. Ali jer je samo jedno potrebno, to jedno molim i opominjem za ljubav onoga komu si se prikazala kao sveta i ugodna žrtva, da se uvijek sjećaš svoje odluke, gledajući poput druge Rahele uvijek na svoj početak, drži što imaš, radi što radiš i ne puštaj, nego brzim trkom, lakim korakom, nezapriječenih nogu, da ti koraci ne hvataju prašine, radujući se sigurna i hitra oprezno stupaj stazom blaženstva, ne vjerujući nikomu niti pristajući uz ikoga koji bi te htio odvratiti od ove odluke, koji bi ti htio na put postaviti kamen spoticanja, da ne bi izvršila svoje zavjete Svevišnjemu u onom savršenstvu na koje te je Duh Gospodnji pozvao.

 

U ovome pak, da sigurnije stupaš putem Gospodnjih zapovijedi, nasljeduj savjet našeg časnog oca, brata našeg Ilije; i pretpostavi ga savjetima drugih te ga smatraj sebi dražim od svakog dara.

A ako bi ti tko što drugo rekao, na što drugo te nagovarao, što bi priječilo tvoju savršenost, što bi se činilo protivnim tvome zvanju, premda moraš poštivati, ipak nemoj slijediti njegov savjet, nego kao siromašna djevica prigrli siromašnoga Krista.

Gledaj onoga koji je za te postao prezren i slijedi ga postavši radi njega prezrena na ovom svijetu. O, najplemenitija kraljice, pogledaj, razmisli, razmatraj svoga Zaručnika, najljepšeg među sinovima ljudskim, kako je radi tvoga spasenja postao najružniji od ljudi, prezren, udaren i po cijelom tijelu mnogostruko bičevan, umirući u samim tjeskobama križa, i poželi da ga nasljeduješ.

Ako budeš s njime trpjela, s njime ćeš kraljevati, ako s njime podnosiš boli, s njime ćeš se i radovati, ako umireš na križu patnja, s njime ćeš imati višnje stanove u sjaju svetaca, i ime će tvoje, zapisano u knjizi života, biti slavno među ljudima.

Zbog toga ćeš vječno kroz vijeke vjekova biti dionica slave nebeskoga kraljevstva u zamjenu za zemaljsko i prolazno; učestvovat ćeš u vječnim dobrima u zamjenu za propadljiva i živjet ćeš u vijeke vjekova. Zdrava budi, predraga sestro i gospođo, radi Gospodina tvojega zaručnika; i nastoj u svojim pobožnim molitvama preporučiti mene i moje sestre koje se radujemo tvojim dobrima Gospodnjim po kojima on po svojoj milosti u tebi djeluje. Puno nas također preporuči svojim sestrama.

 

TREĆE PISMO AGNEZI PRAŠKOJ

Svojoj u Kristu mnogo poštovanoj gospođi i nada sve smrtnike ljubljenoj sestri Agnezi, rođenoj sestri svijetlog Češkog kralja, ali sada sestri i zaručnici vrhovnog nebeskog Kralja, Klara najneznatnija i nedostojna Kristova službenica i služavka siromašnih gospođa, šalje radosne pozdrave u začetniku spasenja i što se god boljega može poželjeti.

Zbog tvoga dobrog zdravlja, zbog sretnog stanja i zbog sretnih uspjeha o kojima čujem da ih postizavaš na započetom putu za postignuće nebeske nagrade, ispunjena sam tolikom radošću! I tolikim klicanjem dišem u Gospodinu ukoliko poznajem i prosuđujem da ti divno nadoknađuješ, toliko u meni koliko u drugim sestrama, manjkavosti u nasljedovanju siromašnog i poniznog Isusa Krista.

Zaista se mogu radovati i nitko me ne može otuđiti od tolike radosti, jer, već držeći ono za čim sam pod nebom čeznula da vidim kako si čvrsto i nenadano porazila spletke lukavog neprijatelja i oholost koja upropaštava ljudsku narav i taštinu koja zaluđuje ljudska srca, čudesnim nekim darom iz ustiju samog Boga, i kako si neusporedivo blago, sakriveno u njivi svijeta i ljudskih srdaca kojim se kupuje onoga po kome je sve iz ništa postalo, obujmila snagom vjere i snažnim mišicama siromaštva, smatram te, da se izrazim vlastitim riječima apostola, pomoćnicom samoga Boga i podržavateljicom klonulih udova njegovog neizrecivog tijela.

Tko će mi reći da se tolikim divnim radostima ne radujem? Raduj se dakle uvijek u Gospodinu i ti, predraga, i neka te ne ovije gorčina ni malgla, o preljubljena u Kristu gospođo, koja si radost anđela i kruna sestara.

Postavi svoj duh pred zrcalo vječnosti, uroni svoju dušu u svjetlo slave, postavi svoje srce u lik božanske biti i preobrazi svu sebe motrenjem u slici njegovog božanstva, da i sama osjetiš što osjećaju prijatelji kušajući skrivenu slatkoću, koju je sam Bog od početka čuvao za one koji ga ljube.

I posve napustivši sve ono što u varavom nemirnom svijetu zarobljuje slijepe ljubitelje, potpuno ljubi onoga koji je svega sebe predao radi tvoje ljubavi, čijoj se ljepoti dive sunce i mjesec, čijim nagradama i njihovoj dragocjenosti i veličini nema kraja; onoga, velim, Sina Svevišnjeg kojega je porodila Djevica i poslije poroda djevicom ostala. Ostani privržena njegovoj preljubljenoj Majci, koja je porodila takvog Sina koga nebesa ne mogu obuhvatiti, a ipak ga je ona nosila u malom zatvorenom prostoru svete utrobe i u djevičanskom krilu.

Tko se ne bi zgrozio nad zasjedama ljudskog neprijatelja, koji po časovitom sjaju i po varavoj slavi tjera u ništa što je veće od neba? Evo je već jasno po Božjoj milosti da je duša vjernog čovjeka veća od neba, jer nebesa sa svim stvorovima ne mogu obuhvatiti Stvoritelja, a sama vjerna duša je njegov stan i sjedište, i to samo po ljubavi koju bezbožnici nemaju, jer istina kaže: Tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj i ja ću ga ljubiti i k njemu ćemo doći i kod njega ćemo se nastaniti.

Kao što Ga je slavna Djeva djevica na tvarni način nosila, tako i ti, slijedeći njezine stope poniznosti i osobito siromaštva, možeš čistim i djevičanskim tijelom uvijek i bez ikakve sumnje nositi Ga na duhovni način – da u tebi prebiva onaj koji tebe i sve obuhvaća, posjedujući onoga koji će tebe posjedovati jače od ostalih prolaznih posjeda ovoga svijeta. U tom se neki svjetovni kraljevi i kraljice varaju. Premda se njhove oholosti penju do neba i njihova se glava dotiče oblaka, na kraju će biti svedene u smetište.

O onomu pak što si mi zapovjedila da ti objasnim, to jest koje su svetkovine na koje nas je možda – kako mislim da si tako prosudila – preslavni naš otac sveti Franjo posebno upozorio da ih svetkujemo raznolikošću hrane, smatram da tvojoj ljubežljivosti treba odgovoriti. Neka dakle znade tvoja razboritost da, izuzevši one koje su slabe i bolesne za koje nas je upozorio i zamolio da vodimo posve posebnu brigu koliko god više možemo s obzirom na bilo koju hranu, nijedna od nas, koje smo zdrave i jake ne smije jesti nego samo korizmenu hranu, u obične dane i na blagdane, posteći svakog dana osim nedjelje i Porođenja Gospodnjega, a tada bismo morale jesti dvaput dnevno. Četvrtkom također u običnim vremenima dano je svakomu na volju, tako da koja ne bi htjela nije dužna postiti. Ipak mi zdrave postimo svaki dan osim nedjelje i Božića. A svakog Uskrsa, kako kaže spis blaženoga Franje, na svetkovine svete Marije i svetih Apstola, također nismo dužne postiti, osim ako ove svetkovine padnu u petak; i, kako je već rečeno, uvijek koje smo zdrave i jake, jedemo korizmenu hranu. Ali jer snaga naša nije ko snaga kamena niti je tijelo naše od mjedi liveno, pače smo krhke i sklone svakoj tjelesnoj slabosti, molim te, predraga, da se mudro i razborito povučeš od nerazborite i nemoguće strogosti u odricanju, za koju sam doznala da si je poduzela, i molim u Gospodinu da živa slaviš Gospodina, da prinosiš Gospodinu duhovno bogoslužje, da tvoja žrtva uvijek bude solju začinjena.

Budi zdrava uvijek u Gospodinu, kako ja za sebe želim biti zdrava, i toliko sebe koliko i svoje sestre preporučujem tvojim svetim molitvama.

 

ČETVRTO PISMO AGNEZI PRAŠKOJ

Polovini svoje duše i škrinji posebne srdačne ljubavi, svijetloj kraljici, zaručnici Kralja Jaganjca, gospođi Agnezi, preljubljenoj svojoj majci, i među svim drugima osobitoj kćerci, Klara, nedostojna služavka Kristova i beskorisna sluškinja njegovih službenica koje stanuju u samostanu Svetog Damjana u Asizu, šalje pozdrav i želi s ostalim presvetim djevicama pjevati novu pjesmu pred prijestoljem Boga i Jaganjca i slijediti Jaganjca kamo god pođe.

O majko i kćerko, zaručnice Kralja svih vjekova, ako ti i nisam pisala često, kako tvoja i moja duša jednako hoće i katkad poželi, nemoj se čuditi i nemoj nikad pomisliti da požar ljubavi prema tebi manje nježno gori u nutrini tvoje majke. Tomu je uzrok pomanjkanje glasnika i očite opasnosti putova. Sada pak, dok pišem tvojoj ljubavi, zajedno se s tobom radujem i kličem i u radosti duha, zaručnice Kristova, jer si poput druge presvete djevice, svete Agneze, zaručena Neokaljanom Jaganjcu koji oduzima grijehe svijeta, napustivši sve taštine ovoga svijeta.

Zaista je sretan kojemu je dano da se domogne ove svete gozbe, da svim srcem prione uz onoga čijoj se ljepoti sveudilj dive blažene nebeske čete: njega ljubiti usrećuje, njega motriti odmara, njegova dobrostivost ispunja, njegova slatkost hrani, njegov spomen rasvjetljuje, njegov miomiris uskrisuje, a od njegova gledanja blaženi su svi građani višnjeg Jeruzalema. On je sjaj vječne slave, odsjev vječne svjetlosti i zrcalo bez ljage.

Stoga, svednevnice motri to zrcalo, ti kraljice, zaručnice Isusa Krista, i u njem se sveudilj ogledaj, da se sva, iznutra i izvana, uresiš haljinama zlatom izvezenima, od veza šarena, cvijećem i odjećom svakovrsnih vrlina, kako dolikje, o predraga kćeri i zaručnice višnjega Kralja. U tom zrcalu sjaji blaženo siromaštvo, sveta poniznost i neizreciva ljubav, kako ćeš s Božjom milošću moći to promatrati u cijelom zrcalu.

Gledaj, velim, pri dnu toga ogledala siromaštvo onoga koji je položen u jasle i povijen u pelenice. O, čudesne poniznosti, zapanjujućeg siromaštva! Kralj anđela, Gospodar neba i zemlje položen je u jasle. Posred ogledala promatraj poniznost, u najmanju ruku blaženo siromaštvo, bezbrojne napore i muke koje je podnio radi otkupljenja ljudskog roda. Na vrhu toga ogledala promatraj ljubav kojom je htio trpjeti na stupu križa i na njemu umrijeti smrću od svake sramotnijom.

Stoga je to ogledalo, postavljeno na drvo križa, samo opominjalo prolaznike što treba ovdje promatrati govoreći: O vi svi što prolazite putem pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol moja; odgovorimo na njegov vapaj i jauk jednim glasom i jednim duhom: Bez prestanka na to mislim i sahne duša u meni.

Žarila se, dakle, o kraljice nebeskoga Kralja, sveudilj sve jače žarom ove ljubavi. Promatrajući, k tomu, njegove neizrecive slasti, njegova bogatstva i vječne časti te od silne želje i ljubavi uzdišući za njima, zavapij: Povuci me za sobom, trčat ćemo za miomirisom pomasti tvojih, o nebeski zaručniče.

Trčat ću bez predaha, dok me ne uvedeš u vinogradarevu klijet, dok mi tvoja ljevica ne bude pod glavom i desnica me tvoja ne zagrli sretnu, dok me ne poljubiš najsretnijim poljupcem svojih usta.

Uronjena u ovom razmatranju sjeti se mene, svoje siromašne majke, i znaj da sam i ja neizbrisivo upisala sretan spomen na te na ploče svoga srca i da si mi milija od svih.

Što još treba reći? Da u ljubavi prema tebi zašuti jezik tijela; ili radije da progovori jezik duha. O, blagoslovljena kćeri, budući da se ljubav koju gajim prema tebi podnipošto ne može punije izraziti tjelesnim jezikom, molim te da ovo što sam nepotpuno napisala blagohotno i odano primiš gledajući u tom barem moj majčinski osjećaj ljubavi kojim sam svakog dana obuzeta prema tebi i tvojim kćerima, kojima sebe i svoje kćeri u Kristu veoma preporučujem. Same moje kćeri, ali najviše premudra djevica Agneza, moja sestra, preporučuju se u Gospodinu, koliko god mogu, tebi i tvojim kćerima.

Drži se čestito, predraga kćeri, sa svojim kćerima sve do prijestolja slave velikoga Boga i priželjkujte nas.

Ovim pismom preporučujem, koliko god mogu, tvojoj ljubavi donosioce ovog pisma, predragu našu braću, brata Amata, dragog Bogu i ljudima, i brata Bonaguru.

 

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 151

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 77 

Broj posjetitelja

DanasDanas575
Ovaj mjesecOvaj mjesec15960
SveukupnoSveukupno1210876
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting