PISMO VJERNICIMA I.

 

 

U Ime Gospodnje.

 

I. O onima koji čine pokoru.

Svi koji ljube Gospodina iz svega srca, iz sve duše, iz svega uma i iz sve snage (Mk 12, 30) i ljube svoje bližnje kao sami sebe (usp. Mt 22, 49) i mrze svoja tjelesa s njihovim nedostacima i grijesima te primaju tijelo i krv Gospodina našega Isusa Krista, i koji donose plodove dostojne pokore: O kako li su blaženi i blagoslovljeni oni i one dok to čine i u tome ustraju, jer će na njima počinuti duh Gospodnji (usp. Iz 11, 2) i k njemu će doći i kod njega se nastaniti (Iv 14, 23) i oni su sinovi nebeskoga Oca (usp. Mt 5, 45) te su zaručnici, braća i majke Gospodina našega Isusa Krista (usp. Mt 12, 50). Zaručnici smo kad se vjerna duša po Duhu Svetom sjedinjuje s Gospodinom našim Isusom Kristom. Braća smo mu kad vršimo volju Oca koji je na nebesima (Mt 12, 50). Majke smo kad ga nosimo u svom srcu i tijelu (usp. 1Kor 6, 20) po božanskoj ljubavi i po čistoj i iskrenoj savjesti: rađamo ga po svetom djelovanju koje treba da drugima svijetli dobrim primjerom (usp. Mt 5, 16). O kako je slavno, sveto i veliko imati oca na nebesima. O kako je sveto, utješno, lijepo i divno imati takva zaručnika. O kako je sveto i kako drago imati ljupka, ponizna, miroljubiva, slatka ljubežljiva i nadasve poželjna takva brata i takva sina: Gospodina našega Isusa Krista, koji je svoj život položio za svoje ovce (usp. Iv 10, 15) i molio je Oca govoreći: Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu (Iv 17, 11) koje si mi dao na svijetu; tvoji bijahu, meni ih dade (Iv 17, 6). I riječi koje si mi dao njima predadoh, i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao (Iv 17, 8). Ja za njih molim, ne za svijet (Iv 17, 9). Blagoslovi ih i posveti (Iv 17, 17) i za njih posvećujem samoga sebe (Iv 17, 19). Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene (Iv 17, 20) da budu posvećeni u jedno (usp. Iv 17, 23) kao i mi (Iv 17, 11). I, Oče, hoću da gdje sam ja budu i oni sa mnom: neka gledaju moju slavu (Iv 17, 24) u tvome kraljevstvu (Mt 20, 21). Amen.

 

II. O onima koji ne čine pokore.

A svi oni koji nisu u pokori i koji ne primaju tijela ni krvi Gospodina našega Isusa Krista i koji čine zlo i grijehe, koji idu za opakom požudom i zlim željama svoga tijela i ne izvršuju što su obećali Gospodinu te na tjelesni način robuju svijetu, putenim željama te svjetovnim težnjama i brigama za ovaj život; zarobljeni u đavla čiji su sinovi i čine njegova djela (usp. Iv 8, 41). Slijepi su, jer ne vide pravo svjetlo, Gospodina našega Isusa Krista. Nemaju duhovne mudrosti, jer nemaju Sina Božjega, koji je mudrost Očeva. O njima se kaže: Sva ih je mudrost izdala (Ps 106, 27) i: Prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih (Ps 118, 21). Vide i spoznaju, znadu i čine zlo i hotimice upropašćuju duše. Progledajte, slijepi, koji ste prevareni od vaših neprijatelja: tijela, svijeta i đavla: jer je tijelu ugodno griješiti, a gorko je činiti da tijelo služi Bogu; jer sve mane i grijesi izlaze iz srca čovječjega, kako Gospodin govori u Evanđelju (Mk 7, 21). I ništa nemate ni u sadašnjem vremenu ni u budućem. I mislite da ćete dugo posjedovati ispraznosti ovoga vremena, ali se varate, jer će doći dan i sat na koji ne mislite, ne znate ih i ostaju vam nepoznati; tijelo oboli, smrt se približi i tako se umire gorkom smrću. I bilo gdje, bilo kada i bilo kako čovjek umre u smrtnom grijehu bez pokajanja i zadovoljštine, ako je mogao zadovoljiti a nije zadovoljio, đavao mu dušu iz njegova tijela grabi s tolikom tjeskobom i boli da to nitko ne može znati osim onoga koji prima. I svi talenti i vlast, znanje i mudrost (2Ljet 1, 12) i sve što mišljahu da imaju, sve će to biti oduzeto od njih (usp. Lk 8, 18; Mk 4, 25). Oni su to ostavili rođacima i prijateljima, a ovi su raznijeli i podijelili njihovo imanje i nakon toga su rekli: Prokleta mu duša, jer nam je mogao dati i privrijediti više nego što je privrijedio! Crvi pojedu tijelo i tako izgube i tijelo i dušu u ovom kratkom vremenu i odlaze u pakao gdje će se mučiti bez kraja.

Sve one do kojih dospije ovo pismo molimo u ljubavi koja je Bog (usp. 1Iv 4, 16) da navedene miomirisne riječi Gospodina našega Isusa Krista dobrohotno prime s božanskom ljubavlju. Koji ne umiju čitati, neka ih često dadu čitati; neka ih zadrže kod sebe svetim djelovanjem do svršetka, jer su duh i život (Iv 6, 64). A koji to ne budu činili, morat će dati račun na dan sudnji (Mt 12, 36) pred sudištem Gospodina našega Isusa Krista (Rim 14, 10).

 

 

 

Najave

Župni list "Majka"

list 151

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 78 

Broj posjetitelja

DanasDanas576
Ovaj mjesecOvaj mjesec15961
SveukupnoSveukupno1210877
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting