105. rođendan naše Marije Tomulić - Bog je blagoslovio!

Pravi je blagoslov upoznati Mariju Tomulić, a s obzirom na to da je u nedjelju 22. svibnja proslavila 105. rođendan, to je ujedno i pravi raritet. Nas dvije upoznale smo se lani tijekom uskrsne posjete bolesnicima iz našeg bratstva Franjevačkog svjetovnog reda i, bez obzira na preko sedamdeset godina razlike, kliknule smo na prvu: sa susreta s njom jednostavno se uvijek vratim drugačija i puna - puna milosti i Duha Božjeg, koji izvire iz svake pore ove tijelom nemoćne, ali duhom i umom snažne starice.
Što je važno reći o životu naše tete Marije? Rođena u Novalji 21. svibnja 1913., silno je željela postati klauzurna sestra, ali, kako je njena obitelj bila siromašna - ali radosna, kako ona ističe - nije imala miraz za odlazak u samostan. Udala se za svoje vrijeme relativno kasno - u 27. godini - i rodila četvero djece. 1941. doselila se u Zagreb, u našu župu. Rano ostaje udovica i skrbi o djeci štrikanjem. Trajno se zavjetovala se u Franjevačkom svjetovnom redu 20. veljače 1983. To su sve faktografske činjenice, ali naša teta Marija mnogo je više od toga: starica slaba tijela, ali živa duha; oslabljena sluha, ali oštra uma; toplih, ali nimalo sladunjavih riječi i srca k'o škoj s kojeg je došla.

Njena blizina ispunja, godine prosvjetljuju, a Ljubav - namjerno napisana velikim slovom - ona Franjina neljubljena Ljubav po svim dimenzijama njenog života postaje ljubljena. Kad sam je posjetila prvi put i rekla da sam iz Gospe Lurdske, suznih je očiju rekla: „Moja Gospa, otamo će ići i moj sprovod.“ I danas nas je dočekala suznih očiju: „Došli su mi moji, niste me zaboravili.“ Ovaj se susret zbio u dvorani, kao pravi roćkas, a prvi naš susret zbio se u njenoj sobi: malenoj kapeli njene duše, kako kaže, jer tijelo je ionako ne sluša. Na oltariću iznad njenog stola raspelo, Gospa Lurdska i svete sličice. „Ovdje ja molim“, govori, „Bože, zašto me toliko držiš? Svi su moji umrli, a samo sam ja ostala... Stalno Ga to pitam a on mući, šuti.” Danas mi kaže: „Sad mi je to već i sumnjivo, da nije zaboravio na mene?“ Kažem joj: „Kad te još treba Onaj gore, treba tvoje molitve, treba tvoje srce predano u potpunosti.“ „Je, je… Znaš, lipo je hodati s Bogom, lipo mu je predati svoj život!” Pomislih: “Vjerujem; kad ti to kažeš izgleda tako lako…”
„Dragi moji trećoredci, puno molim za vas, za naše fratre i našu župu, a vi - ljubite se puno, opraštajte još više, a molite najviše! Znajte, nije teško biti dobar; to je najlakše!“ I ova 105-godišnja bakica me opet ostavila bez teksta: cijelo Evanđelje u jednoj rečenici. Mi toliko kompliciramo, a i Isus i Franjo su tako jednostavni - tako basic , kako bi rekli naši framaši. Ljudi se polako razilaze i opraštaju; zagrljaji, poljupci, mnogo ljubavi cijele obitelji, ali od sviju identični pozdrav: „Bako, moli za nas!“ A ona se i dalje pita zašto je Onaj gore toliko drži…!

Ivana Bošnjak

 

Najave

Župni list "Majka"

list 157

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 63 

Broj posjetitelja

DanasDanas64
Ovaj mjesecOvaj mjesec13428
SveukupnoSveukupno1384243
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting