Srijeda, 27. kolovoz: sv. Monika

santa-monica-220x350

Sveta Monika - rođena je u Tagasti u kršćanskoj obitelji. Udala se za Patricija, dobrog i osjećajnog čovjeka, ali temperamentnog Afrikanca koji ju nije poštedio bračne nevjere. Kao kršćanka nastojala ga je pridobiti za svoju vjeru.

 


Svjedočila mu je više životom nego riječima, strpljivo podnoseći njegove ispade srdžbe i nevjernosti. Taj jezik strpljive ljubavi i mudrost u nošenju križa nije mogla ne djelovati na njezina muža pa se on javio za katekumena, a na smrtnoj je postelji primio kupelj preporođenja postavši po krštenju kršćanin. Bilo je to prvo veliko životno djelo te velike žene u kojem je vjerno surađivala s Božjom milošću i nadahnućima.
U svojoj 22. godini, 13. studenog 354. godine Monika je rodila sina Augustina. Bilo je to njezino prvo rađanje Augustina. Teže ga je bilo roditi kao odrasla čovjeka kad je pošao krivim putem. Sveta je majka punih 16 godina ustrajala u molitvama, suzama i trpljenjima za svoga sina dok nije došao do obraćenja i krštenja.
Osim njega, rodila je još jednoga sina, po imenu Navigija, i jednu kćerku, kojoj ne znamo ime, no poznato je da se udala, postala udovica, a onda sve do smrti bila poglavarica jednog samostana žena u Hiponu, gdje joj je sin Augustin bio biskup.
Moniki je u 40. godini umro muž, a nakon toga započeo je mukotrpni put molitve za Augustinovo obraćenje. Tada ujedno započinje 16 najtežih godina njezina života, ali i njezino najslavnije životno razdoblje. Njezine suze i molitve nisu bile uzaludne. To je naslućivao i veliki milanski nadbiskup Ambrozije, koji je Moniki rekao da sin tolikih suza ne može propasti. I zaista, u povijesti Crkve Augustinova ispovijest vjerojatno je najpotresnija. A u IX. glavi toga Augustinova djela, koje i nosi naslov 'Ispovijesti' nalazi se jedan od najljepših opisa majke u književnosti.
Monika je slijedila Augustina na njegovu putu u Rim i u Milano. Bilo je to g. 385. kad se Augustin ukrcao u brod i došao u Rim. Majka je išla za njim drugim brodom, doživjevši na moru strašnu oluju. Došla je u Rim, ali ga ondje nije našla. Dostigla ga je u Milanu i našla slobodna od manihejskih zabluda, ali još uvijek neodlučna pred kršćanskom vjerom. Ostala je uz njega sve do obraćenja. S njime se povukla najprije na malo imanje Cassiciacum. Poslije toga su se vratili u Milano, gdje se Augustin spremao na krštenje. Taj je sveti sakrament primio 24. travnja 387.
Majčine su se želje ispunile i ona kao da više nije imala za što živjeti. Nakon toga krenula je put Afrike, ali se na brodu razboljela. Umrla je u Ostiji, na ušću Tibera, čekajući lađu za dalji put.
Svetu Moniku slavimo kao ženu izvanrednih naravnih i nadnaravnih vrlina. Resila ju je silna jakost duha, oštroumnost i profinjena osjećajnost. A od nadnaravnih vrlina: nepokolebljivo pouzdanje, postojana molitva, razmatranje Svetoga pisma, poštivanje crkvenoga autoriteta. Njezine se relikvije veoma časte u crkvi Sv. Augustina u Rimu, a pučka je pobožnost slavi kao uzor i zaštitnicu kršćanskih majki.

 

Najave

Župni list "Majka"

list 151

Pastoralne aktivnosti

Plakat MBL 2015

Akcija Caritasa "5 za 1"

caritas

Dovršetak izgradnje crkve

 

Tko je online

Trenutno aktivnih Gostiju: 71 

Broj posjetitelja

DanasDanas576
Ovaj mjesecOvaj mjesec15130
SveukupnoSveukupno1210046
, Powered by Joomla! and designed by SiteGround web hosting